Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: P-614/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski Trg 3a, zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, 19. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II Po pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Rijeci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, navodeći da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103324627, potvrđen dana 27.prosinca 2006. po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz Bjelovara pod br. OU-793/2006, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 120.000,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 10 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetnim Ugovorom u članku 10. ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 2,50 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom isplate kredita, te je stoga tuženik prilikom isplate kredita 2. siječnja 2007. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 13.746,00 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 1.824,41 EUR. Tužitelj tvrdi kako se o ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje, te navodi kako navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri i suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Obzirom da je tuženik temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, tuženik je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da su u čl. 16. Ugovora o kreditu broj 5103324627 od 27. prosinca 2006., stranke u slučaju spora ugovorile nadležnost suda prema sjedištu Banke, čime su parnične stranke potvrdile zakonske odredbe čl. 46. i čl. 48. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), kojima je određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost drugog suda, općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, pa je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
3. Podneskom od 21. siječnja 2026. (str. 45-49, 50-105) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika u odnosu na (ne)transparentnost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, o nepoštenosti odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, o prigovoru zastare, ali se tužitelj nije očitovao o navodima odlučnim za ocjenu osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici.
4. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103324627, potvrđen dana 27.12.2006. (str. 6-16) utvrđeno je da su predmetni Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita, GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao sudužnik kredita i tuženik kao banka, da je u članku 16. tog Ugovora ugovorena, za slučaj spora, nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, da iz samog sadržaja Ugovora o kreditu nije razvidno da bi isti proizašao iz djelatnosti poslovne jedinice tuženika na području nadležnosti Općinskog suda u Virovitici, obzirom da i iz Podneska tuženika od 16. veljače 2026. (str. 112-113,115) proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Savjetodavnom centru Bjelovar, Petra Preradovića 2, Bjelovar.
5. Sukladno odredbi čl. 53. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19, dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. citirane odredbe smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.
6. Odredbom čl. 55. ZZP/07 propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, dok odredba čl. 59. ZZP/07 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna . Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, temeljem zakonske presumpcije ima se uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.
7. Imajući u vidu nemogućnost tužitelja da utječe na sadržaj prorogacijske klauzule iz citiranog Ugovora o kreditu kao unaprijed formulirane ugovorne odredbe te utvrđenu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, po ocjeni ovog suda ista predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 96. ZZP/07. Naime, uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta i time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga radi se o nišetnoj odredbi u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 70. ZPP jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.
8. Prema odredbi čl. 47. ZPP za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima boravište, dok prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP u sporovima protiv pravnih osoba - što je tuženik, opće mjesno nadležan je sud na čijem području se nalazi njegovo registrirano sjedište .
9. Odredbom čl. 59. ZPP propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
10.1. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu te očitovanja tuženika od 16. veljače 2026. (str. 112-113,115) proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u Bjelovaru. Međutim, kako je tužitelj tužbu protiv tuženika podnio Općinskom sudu u Virovitici, proizlazi da tužitelj nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, što znači da je u konkretnom slučaju isključena primjena navedene zakonske odredbe, a u konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti niti odredbe čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju, budući se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.
10.2. Naime, odredba čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 – dalje u tekstu: ZPK) odnosi se na nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom, dok u konkretnom slučaju obje stranke imaju prebivalište u [adresa].
11. Slijedom navedenog ovaj sud je u konkretnom slučaju, prilikom utvrđivanja nadležnosti suda, primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na mjesnu nadležnost sudova.
12. Sukladno odredbi čl. 59. ZPP ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.
13. Kako je sjedište tuženika u Rijeci, sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP u vezi čl. 46. st. 1. ZPP-a, proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Rijeci.
14. Kako tužitelj ničim ne dokazuje, niti tvrdi da bi predmetni Ugovor bio zaključen u poslovnoj jedinici tuženika koja se nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Virovitici (str. 45-49, 50-105), kojem sudu je tužitelj podnio tužbu, a iz podneska tuženika od 16. veljače 2026. (str. 116) proizlazi da je Ugovor o kreditu broj 5103324627 od 27. prosinca 2006. sklopljen u Bjelovaru, to bez obzira da i nije ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci, taj sud bi bio opće mjesno nadležan sukladno odredbama o mjesnoj nadležnosti prema ZPP, dok Općinski sud u Virovitici temeljem niti jedne odredbe ZPP, a niti Zakona koji reguliraju potrošačko kreditiranje nije mjesno nadležan.
15. Zbog svega navedenog, ovaj se sud proglasio mjesno nenadležnim (članak 20. stavak 1. ZPP-a).
16. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (članak 21. stavak 1. ZPP-a).
U Virovitici 19. veljače 2026.
Sutkinja:
Željka Jurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovoga rješenja. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćnik tužitelja – Odvjetnik Marijan Belčić, Vukovarska 36, Osijek
2. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka
3. Općinski građanski sud u Rijeci, Žrtava fašizma 7, Rijeka– nakon pravomoćnosti
