REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-3051/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 3. i članku 6. Ugovora o kreditu broj 246- 58/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 9.8.2005. g., a potvrđen / solemniziran po javnom bilježniku Anti Barbiću iz Makarske pod brojem OU-289/05, pa stoga ti članci ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od =19.848,084 EUR (izračunato po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,535 HRK), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023.g. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na iznose od:

- 44,562 EUR teku od 31.5.2006.,

- 43,173 EUR teku od 30.6.2006.,

- 41,042 EUR teku od 31.7.2006.,

- 43,172 EUR teku od 31.8.2006.,

- 43,477 EUR teku od 30.9.2006.,

- 42,663 EUR teku od 31.10.2006.,

- 40,487 EUR teku od 30.11.2006.,

- 36,555 EUR teku od 31.12.2006.

- 32,548 EUR teku od 31.1.2007.

- 33,574 EUR teku od 28.2.2007.

- 33,854 EUR teku od 31.3.2007.

- 29,584 EUR teku od 30.4.2007.

- 29,223 EUR teku od 31.5.2007.

- 28,96 EUR teku od 30.6.2007.

- 29,097 EUR teku od 31.7.2007.

- 29,198 EUR teku od 31.8.2007.

- 49,548 EUR teku od 30.9.2007.

- 48,61 EUR teku od 31.10.2007.

- 53,223 EUR teku od 30.11.2007.

- 51,658 EUR teku od 31.12.2007.

- 59,533 EUR teku od 31.1.2008.

- 63,842 EUR teku od 29.2.2008.

- 149,424 EUR teku od 31.3.2008.

- 136,077 EUR teku od 30.4.2008.

- 130,80 EUR teku od 31.5.2008.

- 136,994 EUR teku od 30.6.2008.

- 127,402 EUR teku od 31.7.2008.

- 127,729 EUR teku od 31.8.2008.

- 133,168 EUR teku od 30.9.2008.

- 175,337 EUR teku od 31.10.2008.

- 146,819 EUR teku od 30.11.2008.

- 199,979 EUR teku od 31.12.2008.

- 205,493 EUR teku od 31.1.2009.

- 206,557 EUR teku od 28.2.2009.

- 200,587 EUR teku od 31.3.2009.

- 201,749 EUR teku od 30.4.2009.

- 190,708 EUR teku od 31.5.2009.

- 182,532 EUR teku od 30.6.2008.

- 184,455 EUR teku od 31.7.2009.

- 188,462 EUR teku od 31.8.2009.

- 187,9 EUR teku od 30.9.2009.

- 183,445 EUR teku od 31.10.2009.

- 191,202 EUR teku od 30.11.2009.

- 197,384 EUR teku od 31.12.2009.

- 206,248 EUR teku od 31.1.2010.

- 203,947 EUR teku od 28.2.2010.

- 216,041 EUR teku od 31.3.2010.

- 213,474 EUR teku od 30.4.2010.

- 217,786 EUR teku od 31.5.2010.

- 256,922 EUR teku od 30.6.2010.

- 248,561 EUR teku od 31.7.2010.

- 273,052 EUR teku od 31.8.2010.

- 264,242 EUR teku od 30.9.2010.

- 250,241 EUR teku od 31.10.2010.

- 278,941 EUR teku od 30.11.2010.

- 292,687 EUR teku od 31.12.2010.

- 267,184 EUR teku od 31.1.2011.

- 276,622 EUR teku od 28.2.2011.

- 265,094 EUR teku od 31.3.2011.

- 266,87 EUR teku od 30.4.2011.

- 314,197 EUR teku od 31.5.2011.

- 318,548 EUR teku od 30.6.2011.

- 357,973 EUR teku od 31.7.2011.

- 337,258 EUR teku od 31.8.2011.

- 314,611 EUR teku od 30.9.2011.

- 266,91 EUR teku od 31.10.2011.

- 265,049 EUR teku od 30.11.2011.

- 274,749 EUR teku od 31.12.2011.

- 283,156 EUR teku od 31.1.2012.

- 284,059 EUR teku od 29.2.2012.

- 277,798 EUR teku od 31.3.2012.

- 281,569 EUR teku od 30.4.2012.

- 284,068 EUR teku od 31.5.2012.

- 279,14 EUR teku od 30.6.2012.

- 280,089 EUR teku od 31.7.2012.

- 276,329 EUR teku od 31.8.2012.

- 268,622 EUR teku od 30.9.2012.

- 276,367 EUR teku od 31.10.2012.

- 279,932 EUR teku od 30.11.2012.

- 276,838 EUR teku od 31.12.2012.

- 261,363 EUR teku od 31.1.2013.

- 273,909 EUR teku od 28.2.2013.

- 274,74 EUR teku od 31.3.2013.

- 269,417 EUR teku od 30.4.2013.

- 253,492 EUR teku od 31.5.2013.

- 252,806 EUR teku od 30.6.2013.

- 256,342 EUR teku od 31.7.2013.

- 262,184 EUR teku od 31.8.2013.

- 270,386 EUR teku od 30.9.2013.

- 265,683 EUR teku od 31.10.2013.

- 268,479 EUR teku od 30.11.2013.

- 271,674 EUR teku od 31.12.2013.

- 126,842 EUR teku od 31.1.2014.

- 130,435 EUR teku od 28.2.2014.

- 129,26 EUR teku od 31.3.2014.

- 125,283 EUR teku od 30.4.2014.

- 124,008 EUR teku od 31.5.2014.

- 124,584 EUR teku od 30.6.2014.

- 129,096 EUR teku od 31.7.2014.

- 132,897 EUR teku od 31.8.2014.

- 132,109 EUR teku od 30.9.2014.

- 135,395 EUR teku od 31.10.2014.

- 137,627 EUR teku od 30.11.2014.

- 136,312 EUR teku od 31.12.2014.

- 136,678 EUR teku od 31.1.2015.

- 136,678 EUR teku od 28.2.2015.

- 136,678 EUR teku od 31.3.2015.

- 136,678 EUR teku od 30.4.2015.

- 136,678 EUR teku od 31.5.2015.

- 136,678 EUR teku od 30.6.2015.

- 136,678 EUR teku od 31.7.2015.

- 136,678 EUR teku od 31.8.2015.

- 136,678 EUR teku od 30.9.2015.,

sve do konačne isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 12. lipnja 2019. tužitelj tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 246-58/2005 dana 9. kolovoza 2005., koji je potvrđen po javnom bilježniku Anti Barbiću u Makarskoj pod brojem OU-289/05 i to stambeni kredit u iznosu od 101.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, a u svrhu rekonstrukcije kuće, uz obvezu tužitelja na plaćanje promjenjive kamatne stope od 3,99% (članak 6. Ugovora o kreditu) i otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima od 614,54 CHF, po srednjem tečaju za devize tuženika važeće na dan dospijeća, odnosno plaćanja, s trajanjem Ugovora o kreditu do 31.kolovoza 2025., a sve to prema otplatnom planu koji je u trenutku sklapanja ugovora bio uručen tužitelju.

2. Stranke ovoga postupka su zaključile Aneks spomenutom ugovoru sa sporazumom o osnivanju novčane tražbine 5. veljače 2016. te je iz obavijesti o provedenoj konverziji od 10. veljače 2016. razvidno da je konačni saldo pretplate iz postupka konverzije na dan provođenja iste bio 11.833,99 kuna, stoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev opisan u izreci presude i traži da se utvrde ništetnim odredbe sadržane u članku 3. i 6. Ugovora o kreditu broj 246-58/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je sklopljen 9. kolovoza 2005. te traži isplatu iznosa od 19.848,08 EUR-a, koji tužbeni zahtjev je konačno uređen podneskom od 8. prosinca 2025. Tužitelj nije povećavao tužbeni zahtjev nego je uredio isti sukladno važećoj valuti u Republici Hrvatskoj.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio istoj u cijelosti s prijedlogom da ista bude odbijena, a tuženik obvezan na plaćanje troškova ovoga postupka, u bitnome navodeći da je tužitelj prije podnošenja tužbe pristao na konverziju kredita ugovorenog s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15- dalje u tekstu ZID ZPK/15) te je sklopio aneks uz ugovor kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, zbog čega potražuje razliku s osnove promjene tečaja za iznos koji mu je vraćen prilikom konverzije, te tuženik ističe kako tužitelj nema pravo zahtijevati razliku po osnovi valutne klauzule po ugovoru o kreditu, ističući prigovor zastare potraživanja i nedostatka pravnog interesa te nepostojanja statusa potrošača kod tužitelja.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o kreditu broj 246-58/2005 dana 9. kolovoza 2005., koji je potvrđen po javnom bilježniku Anti Barbiću u Makarskoj pod brojem OU-289/05 i to stambeni kredit u iznosu od 101.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, a u svrhu rekonstrukcije kuće, Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 246-58/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5. veljače 2016., Obavijesti o provedenoj konverziji, Otplatnog plana, Izvoda po kreditu .

5. Nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 9. kolovoza 2005. uz koji su stranke zaključile aneks smatrajući da tužitelju zbog ništetnosti istih odredbi pripada pravo na obeštećenje odnosno povrat više plaćenih iznosa po osnovi navodno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK.

7. Među strankama ovog postupka nisu sporne navedene okolnosti odnosno zaključenje osnovnog Ugovora niti Aneksa tom ugovoru. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu, što je po mišljenju ovog suda pravno pitanje, zbog čega je odbio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke, ali i provođenje financijskog vještačenja.

8. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

9. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

10. Stranke su nesporno sklopile Aneks dana 5. veljače 2016., kojim su utvrdile da suglasno utvrđuju kako su 9. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 246-58/2005 na svotu od 101.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te suglasno utvrđuju da će se i na temelju ovog Aneksa promijeniti broj partije kredita, a radi se o istom ugovorno pravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene ovim Aneksom i bilo kojim ranijim Aneksom osnovnog ugovora u CHF te da iste nemaju značaj obnove (novacije) u smislu odredbe čl. 145. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO).

11. Također su suglasno utvrdile da se sve promjene u načinu ispunjenja obveze iz osnovnog ugovora utvrđuju i provode nakon stupanja na snagu Aneksa isključivo radi usklađenja sa ZID ZPK i primjenjuju se za vrijeme važenja Aneksa a sastoje se u tome, da se sukladno čl. 1. ZID ZPK , umjesto uz valutnu klauzulu u CHF, vezano uz valutnu klauzulu u euro vrši otplata obveza po kreditu te se umjesto ugovorne kamatne stope iz osnovnog ugovora u CHF, primjenjuje kamatna stopa koju banka primjenjuje na kredite s valutnom klauzulom vezanom uz valutu euro, uz zamjenu Otplatnog plana iz osnovnog ugovora sa novim Otplatnim planom izrađenim sukladno odredbama ZID ZPK i takav novi Otplatni plan primjenjuje se za vrijeme važenja Aneksa.

12. Čitanjem Aneksa Ugovora stranke su suglasno potvrdile da je tuženik sukladno čl. 1. ZID ZPK dostavio tužitelju izračun konverzije kredita iz osnovnog ugovora u CHF te nacrt ugovora i odredbom točke Aneksa potpisnici su suglasno potvrdili da su izračun konverzije kredita, sastavljen sukladno odredbama ZIP ZPK, pravovremeno zaprimili te im je omogućena provjera izračuna konverzije kredita a korisnik kredita je prihvatio izračun konverzije i potvrdio da je imao dovoljno vremena i potrebnih informacija za donošenje informirane odluke o potpisivanju Aneksa.

13. Čitanjem Aneksa Ugovora su nadalje stranke potvrdile da je sukladno ZID ZPK početno utvrđen Otplatni plan osnovnog ugovora sa svim njegovim izmjenama, zamijenjen novim Otplatnim planom u valuti euro, sastavljenom uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana anuiteta s time, da je tužitelj potvrdio uručenje novog Otplatnog plana gdje su određeni i uvjeti kredita s dospijećem svakog anuiteta te je tužitelj potvrdio da je u cijelosti suglasan sa svim odredbama Aneksa.

14. Sklapanjem Aneksa od 5. veljače 2016. su nadalje promijenjeni iznosi valute te je tako točkom 2. Aneksa utvrđen iznos kredita 42.575,02 eura te je utvrđeno da pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 7.360,47 HRK koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

15. Pokraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, razlike koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

16. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

17. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

18. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

19. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbama Aneksa gdje je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Aneksom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

20. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Aneks na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

21. Stoga slijedi zaključak da je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

22. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

23. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK.

24. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

25. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu i tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

26. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK sklapanjem Aneksa sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK uključuje i te uplate.

27. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, sa zateznim kamatama tekućim od uplate pa do dana konverzije kredita, da su zahtjevi tužitelja odbijeni kako je prikazano u izreci presude.

28. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

29. Tužitelj naime nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman, zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parnice.

U Imotskom, 19. veljače 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.