REPUBLIKA HRVATSKA

P-2240/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja outdoor akzent d.o.o., OIB 31759630177, Zagreb, Krapinska ulica 27, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik iz Zagreba, III Pile 23, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 710075, klasa: 363- 02/2018-016/73, urbroj: 251-13-33-1/014-18-2, sklopljen između tužitelja i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.610,21 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 31,99 eura od 9. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 0,03 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 18. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 23. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 19. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 19. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 19. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 19. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 21. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 21. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 29. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,13 eura od 29. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 24. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 5. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 24. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 0,64 eura od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 26. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 21. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 0,23 eura od 22. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 14. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 26. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 23. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 8. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 23. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 31. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 31. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 12. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 12. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 23. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 6. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 4,05 eura od 20. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 20. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 6. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 26. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 24. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1,08 eura od 24. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 23. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 20. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 13. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 0,44 eura od 13. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 24. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 18. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 19. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 29. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 14. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 15. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 14. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 0,02 eura od 14. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 3. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 21. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 26. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 0,71 eura od 26. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 24. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 17. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 4. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 12. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 0,55 eura od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 18. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 18. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 6. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 28. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 19. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 22. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 1,07 eura od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 13. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 17. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 14. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 8. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 12. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 17. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 12. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 11. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 10. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 10. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 8. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 81,18 eura od 24. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 43,52 eura od 9. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 43,52 eura od 11. prosinca 2024. do isplate,

po stopi od koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 861,24 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 161,06 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. listopada 2025. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame i vraćanja činidbe koju je tuženik primio na temelju tog ugovora. U tužbi je naveo da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame na temelju čl. 31. tuženikove Odluke o komunalnom redu („Službeni list“ Grada Zagreba, broj: 3/14). Tim ugovorom ugovoreno je plaćanje naknade za postavljanje dvije reklamne vitrine na zemljištu u privatnom vlasništvu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 241,06 kn (31,99 eura). Navodi da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatnom zemljištu ne može ući u djelokrug komunalnog reda. Navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlukom Usoz-43/2024 ukinuo istovjetnu odredbu općeg akta Velike Gorice. Ističe da je odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu nezakonita i neustavna.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nije sporno kako su stranke sklopile ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame ne temelju kojeg je tužitelj ispunjavao svoju ugovornu obvezu do prosinca 2024. godine. Navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju platio tuženiku iznos od 2.609,90 eura. Navodi da je ugovor sklopljen u skladu s čl. 31. tada važeće Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 3/14), a da je ta odluka donesena sukladno čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04). Navodi da bez obzira na to što je reklama postavljena na privatnom vlasništvu, ona koristi javnu površinu jer je upućena na korisnike te javne površine i postiže svoju svrhu jedino u slučaju vidljivosti s površine javne namjene. Navodi da sporne odredbe Odluke o komunalnom redu nisu ukinute niti poništene odlukom Visokog upravnog suda, niti Ustavnog suda.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame (list 8-9 spisa), rješenje Grada Zagreba od 19. srpnja 2018. (list 10-12 spisa), dopise (list 13 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 14-21, 203-204 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (list 22-36 spisa), analitičku karticu (list 205-211 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame i povrata činidbe koju je tuženik primio na temelju tog ugovora.

6. Tužitelj je u tijeku postupka povukao tužbu u dijelu kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 161,06 eura, a tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame. Čl. 1. tog ugovora ugovoreno je da će tužitelj postaviti dvije reklamne vitrine, svaka veličine 1,10 m x 1,69 m na objekt u vlasništvu drugih, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ninska 10 i 16, te da je za postavljanje reklame tužitelj dužan plaćati naknadu sukladno čl. 31. Odluke o komunalnom redu („Službeni list Grada Zagreba“ broj: 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17).

8. Čl. 2. tog ugovora ugovoreno je da će tužitelj plaćati naknadu za postavljanje reklame u iznosu od 241,06 kn, a čl. 3. tog ugovora ugovoreno je da će tužitelj naknadu plaćati mjesečno unaprijed, najkasnije do desetog u mjesecu, za tekući mjesec, počevši od 1. srpnja 2018. pa sve dok su reklame postavljene na nekretnini iz čl. 1. ugovora.

9. Iz rješenja Grada Zagreba klasa: UP/I-363-02/2018-01/1594 od 19. srpnja 2018. proizlazi da je tim rješenjem odobreno tužitelju postavljanje osvijetljene reklame na pročelju zgrade Doma zdravlja Sesvete, Ninska 10 i Ninska 16, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. U vrijeme sklapanja ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama na snazi je bila Odluka o komunalnom redu („Službeni list Grada Zagreba“ broj: 3/14 – dalje: Odluka o komunalnom redu), a na koju se i sam ugovor poziva u čl. 1. Čl. 31. st. 1. Odluke o komunalnom redu propisano je da za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća se naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Čl. 31. st. 2. Odluke o komunalnom redu propisano je da vlasnik, odnosno korisnik predmeta iz stavka 1. toga članka, i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade.

11. Ova Odluka o komunalnom redu prestala je važiti stupanjem na snagu Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 14/19).

12. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.). Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 129/05, 109/07, 125/08, 150/11, 137/15) kojim je propisano da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice. Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u službenom glasilu županije. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave. Opći akt ne može imati povratno djelovanje.

13. Prema odredbi čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, 36/24) predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. O zakonitosti općih akata, u skladu čl. 12. navedenog Zakona, odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da, prema odredbi čl. 83. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke. Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Prema odredbi čl. 86. st. 3. i 4. ovog Zakona sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, s time da ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama. Kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, sud će isti rješenjem obustaviti (čl. 88. st. 2. navedenog Zakona).

14. Dakle, s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi kojima je reguliran postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti u skladu s čl. 83. st. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima.

15. U vrijeme kada je pokrenut ovaj parnični postupak, tuženikova Odluka o komunalnom redu iz 2014. godine više nije bila na snazi i tužitelj nije mogao predložiti utvrđenje podzakonskog akta nezakonitim u upravnom sporu. Međutim, sadržaj te tuženikove Odluke o komunalnom redu ima učinka pa tako i na valjanost pravnog posla koji je osnovom odredbe tog općeg akta sklopljen. U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta zato što navedeni akt više nije na snazi, ali očito proizvodi učinke (kao što je to ovdje slučaj), pitanje njegove zakonitosti može se isticati tijekom parničnog postupka. Redovni sud pred kojim se vodi taj postupak, dužan je u tom parničnom postupku ispitati zakonitost tog akta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2169/2019 i Rev 901/2022).

16. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je odlučivao o zakonitosti općeg akta drugih jedinca lokalne i područne samouprave koji su sadržavale bitno slične, sadržajno gotovo iste, odredbe kao i predmetna Odluka o komunalnom redu. Tako je u presudi Usoz-8/16 od 13. lipnja 2016. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 7. Odluke o uvjetima i kriterijima određivanja naknade za reklamne predmete i natpise na području Grada Vodnjana koja odredba glasi: Visina naknade u iznosu od 80% od iznosa naknade utvrđene za postavljanje reklamnih predmeta na području Grada Vodnjana, plaća fizička i pravna osoba za postavljanje reklamnih predmeta na zemljištu i objektima u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba.

17. Prema tome, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je odlučujući o zakonitosti općeg alta druge jedinice lokalne samouprave ukinuo odredbu općeg akta koja je propisivala obvezu fizičkih i pravnih osoba plaćati naknadu za postavljanje reklame na zemljištu i objektu koje nije u vlasništvu jedinice lokalne i područne samouprave. Upravo takvu obvezu plaćanja naknade propisuje i predmetna odredba čl. 31. tuženikove Odluke o komunalnom redu.

18. Spornom Odlukom o komunalnom redu propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda, te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba.

19. Odluka o komunalnom redu donesena je na temelju odredbe čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13 – dalje: ZKG).Tom je odredbom propisano da je, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njezino provođenje, a s kojom odlukom se propisuju naročito odredbe o uređenju naselja; održavanju čistoće i čuvanju javnih površina; korištenju javnih površina; skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom; uklanjanju snijega i leda; uklanjanju protupravno postavljenih predmeta; mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.

20. Iz ove odredbe proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, bio dužan donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će urediti pitanje uređenja naselja. Stoga tuženik iz Zakona o komunalnom gospodarstvu crpi ovlaštenje da takvom odlukom u sklopu uređenja naselja uredi i pitanje postavljanja reklama i reklamnih panoa i s tim u vezi za navedeno izdaje odobrenja.

21. Međutim, Odluka o komunalnom redu iz 2014. godine uredila je plaćanje naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku. Dakle, tuženik, kao jedinica lokalne samouprave ostvaruje prihode od naknada za postavljanje reklamnih panoa na nekretninama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba, odnosno nekretninama koje nisu niti gradske niti javne površine.

22. Takvo ovlaštenje za jedinice lokalne samouprave ne postoji u odredbama ZKG-a, a niti u propisima kojima je reguliran djelokrug i financiranje jedinica lokalne samouprave.

23. Odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave ima prihode kojima u okviru svoga samoupravnog djelokruga slobodno raspolaže.

24. Prema odredbi čl. 68. st. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi prihodi jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave su: 1. općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe, 2. prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava,

3. prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice,

4. prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavničko tijelo, 5. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa zakonom,

6. udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom,

7. sredstva pomoći i dotacija Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu, 8. drugi prihodi određeni zakonom.

25. Odredbom čl. 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 25/12) propisano je da jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave stječe prihode iz vlastitih izvora, od zajedničkih poreza i od dotacija iz državnoga i županijskoga proračuna.

26. Prema odredbi čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu:

1. prihodi od vlastite imovine, u smislu čl. 68. st. 3. t. 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi,

2. općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom,

3. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu,

4. upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom,

5. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,

6. komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom, 7. naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina,

8. drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

27. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da jedinica lokalna samouprave nije ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljištima i objektima koji nisu u njezinom vlasništvu i koji nisu javne površine, odnosno za plaćanje koje nema osnove u posebnom zakonu. Jedinice lokalne samouprave su u prikupljanju prihoda ograničene zakonom pa je propisivanje plaćanja naknade za reklame i reklamne panoe postavljene na zemljištima i objektima u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba, kako je to učinjeno odredbom čl. 31. tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2014. godine, protivno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga, odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu u dijelu koji propisuje obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklama na zemljištima i objektima u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba je nezakonita jer je protivna navedenim zakonima.

28. Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame sklopljen je na temelju čl. 31. Odluke o komunalnom redu, što je izričito i navedeno u čl. 1. ugovora. Dakle, Ugovor se temelji na nezakonitoj odredbi Odluke o komunalnom redu i sklopljen je zato što je ta odredba Odluke o komunalnom redu propisivala obvezu plaćanja naknade za reklame postavljenje na zemljištima i objektima u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba. Time je i ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame sklopljen između stranaka ništetan sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/1 – dalje: ZOO) jer je protivan prisilnim propisima Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o financiranju jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave.

29. Nisu odlučni tuženikovi navodi da se predmetna reklama vidi s javne površine jer činjenica odakle se sve može vidjeti reklama postavljena na zemljištu koje nije javna površina, niti je u vlasništvu tuženika, već je vlasništvo drugih pravnih ili fizičkih osoba, nije okolnost koja bi davala pravo tuženiku naplaćivati naknadu za reklame postavljene na zemljišta u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba.

30. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

31. U postupku nije sporan iznos novčanih sredstava koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame, niti datum izvršenih plaćanja. Da ove činjenice nisu sporne proizlazi iz navoda tuženika na ročištu od 4. veljače 2026. kojima je istaknuo da se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev ne protivi visini tužbenog zahtjeva.

32. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao jedinica lokalne samouprave mora znati koja pitanja je ovlašten uređivati svojim općim aktima, odnosno morao je znati da je propisivanje naknade za postavljanje reklame na zemljištu koje nije vlasništvo tuženika, niti javna površina, protivno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o financiranju jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, već iz stjecanje bez osnove.

33. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnog ugovora počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovora (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

34. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan nadoknaditi parnične troškove tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. U tijeku postupka, podneskom od 24. prosinca 2025., tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 161,06 eura. U odnosu na ukupan tužbeni zahtjev radi se o neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela nisu nastali nikakvi troškovi, pa ta okolnost ne mijenja omjer uspjeha u parnici jer i u trom dijelu tužitelju pripada naknada troškova postupka u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

35. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

36. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva konačno postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

37. Vrijednost predmeta spora iznosi 2.610,21 eura sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a.

38. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 24. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 600,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 150,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,08 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,16 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 861,24 eura.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku