REPUBLIKA HRVATSKA

P-2641/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja JOLLY AUTOLINE d.o.o., OIB 17898328148, Šibenik, Ante Šupuka 10, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 45,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 14. studenog 2025. radi isplate iznosa od 45,32 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. travnja 2023. nastala šteta na vozilu u vlasništvu HM. Navodi da tuženik ima sklopljen ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 745,25 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 699,93 eura, a razliku od 45,32 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera te potrošnog materijala koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjev. Navodi da je vlasnik vozila doprinio da šteta bude veća jer je popravio vozilo po višim cijenama. Ističe da sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo ne daje mu pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osoba koja bi mu bila dužna nadoknaditi štetu. Navodi da je tuženik u mirnom postupku ukazao oštećeniku kako na području gdje se nalazi prebivalište oštećenika postoje ovlašteni i neovisni servisi kod kojih je cijena sata spornih radova znatno manja od onog kako je obračunao tužitelj. Osporava tužiteljev cjenik. Navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račune (list 9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), dopis (list 11, 23, 26-28 spisa), potvrdu o plaćanju (list 12 spisa), e-mail korespondenciju (list 13-16, 18-20, 24-25, 67-68 spisa), cjenik (list 17 spisa), ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 21-22 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 52-55 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 45,32 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 7. travnja 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu HM.

7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost. Međutim, tuženik također navodi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni. Iz toga proizlazi da su tuženik i štetnik sklopili ugovor o obveznom osiguranju jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik ukazuje oštećeniku na mogućnost popravka vozila u pojedinim servisnim radionicama. Nadalje, iz izvida štete broj 238210511498 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom. Također, tuženik samo općenito osporava odgovornost za štetu, a ne iznosi nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće. Nadalje, nije sporno da je tuženik platio iznos od 699,93, eura po predmetnom štetnom događaju, a također, iz tuženikovog dopisa od 1. lipnja 2023. proizlazi da je ponudio oštećeniku plaćanje upravo iznosa od 699,93 eura. Također, upravo tuženik je sačinio izvod štete. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje i radi izvid štete ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik samo općenito osporava odgovornost bez navođenja konkretnih razloga koji bi ukazivali da bi oštećenik bio kriv za prometnu nesreću, a sačinio je izvid štete i izvršio plaćanje iznosa od 699,93 eura, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

8. Iz računa broj 3301/ZG1/1 od 29. svibnja 2023. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručila HM. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 745,25 eura. Pogrešno tuženik smatra da je popravak vozila izvršen različito od izvida štete. U izvidu štete navedeno je da je za popravak potreban rad limara od 4,00 sati i lakirera od 5,80 sati, a uprava ta količina rada je i utrošena za popravak vozila, odnosno upravo ta količina rada je obračunata u tužiteljevom računu. Iz toga proizlazi da se šteta u vidu popravka vozila koja je obračunata predmetnim računom odnosi na štetu iz predmetne prometne nesreće s obzirom na to da je sam tuženik sačinio izvid štete i u njemu naveo količinu potrebnog rada lakirera i limara, a upravo ta količina rada je i obračunata u računu za popravak vozila. Tuženik niti ne iznosi određeno činjenicu da bi vozilo imalo i neka druga oštećenja pa da bi ta druga oštećenja bila popravljena, a uzimajući u obzir da je količina rada limara i lakirera obračunata u računu jednaka količini rada limara i lakirera koju je tuženik predvidio u izvidu štete, to je utvrđeno da se popravak vozila odnosi upravo na štetu iz predmetnog štetnog događaja.

9. Nije sporno da je tuženik platio iznos od 699,93 eura po osnovi naknade štete iz predmetne prometne nesreće. U dopisu od 1. lipnja 2023. tuženik je oštećeniku i ponudio plaćanje tog iznosa iznosa štete koji je tuženik procijenio.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 45,32 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji osporava visinu potraživanja iznoseći razloge samo o cijeni sata rada.

11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 5,80 sati u iznosu od 45,00 eura po sati i cijenu sata limarskih radova u količini od 4,00 sati u iznosu od 45,00 eura po satu, sve uvećano za pdv. Količina radova obračunata je u skladu s tuženikovim izvidom štete.

12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio TM cijenu radnog sata čak i u manjem iznosu od cijene koju redovno naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. ožujka 2023. navedeno da cijena sata limara i lakirera iznosi 99,54 eura uvećano za pdv. Dakle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom. Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

13. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka HM te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku jer se odlučne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja mogu utvrditi iz isprava u spisu. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.

14. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka KM, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi izvid štete. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik.

15. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su HM i tužitelj sklopili taj ugovor 16. lipnja 2023. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da HM ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 3301/ZG1/1 i izvidu štete broj 238210511498 u iznosu od 45,32 eura. Iz toga proizlazi da je HM ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 699,93 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 45,32 eura.

16. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja i potrošnog materijala, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 45,32 eura.

18. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u iznosu od 45,32 eura po osnovi dijela naknade štete pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 7. travnja 2023, a iz tuženikovog dopisa od 1. lipnja 2023. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 7. travnja 2023. Sam tuženik je u dopisu naveo: „odštetni zahtjev od 07.04.2023.“ Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik HM i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

21. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

22. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

23. Vrijednost predmeta spora je 45,32 eura.

24. Tužitelju su priznati troškovi u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7. t. 9. Tarife. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 69 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 144,91 eura.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku