REPUBLIKA HRVATSKA

P-2688/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EG, vl. Autolimarskog i autolakirerskog obrta „ [obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.442,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 954,64 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 21. studenog 2025. radi isplate iznosa od 1.442,03 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu JG. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 2.332,05 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 890,02 eura, a razliku od 1.442,03 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da je tuženik kasko osiguratelj vlasnika predmetnog vozila.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava visinu potraživanja. Navodi da je osiguranik pristao na uvjete koji su sastavni dio police te je ugovoreno da osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila. Navodi da je tuženik ponudio oštećeniku da izvrši popravak u određenim servisima, a vlasnik vozila nije obavio popravak u ponuđenim servisima bez opravdanih razloga. Navodi da prometna nesreća nije osigurani rizik. Navodi da je time vlasnik vozila doprinio da šteta bude veća jer je popravio vozilo po višim cijenama. Navodi da osporava cijenu sata rada od 54,73 eura + pdv kao nerealnu i previsoku. Osporava tužiteljev cjenik

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 10-15 spisa), izvid štete (list 16-17 spisa), dopise (list 18-21, 40-43 spisa), potvrdu o plaćanju (list 24-25 spisa), e-mail korespondenciju (list 26, 44-45, 69-70 spisa), punomoć (list 28 spisa), izjavu JG (list 30-32 spisa), cjenik (list 34 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 36-39 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 76-79 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 97-135 spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 136-137 spisa), ponude i račune (list 138-144, 155- 156, 158 spisa), izvod prometa po računu (list 157 spisa), potvrde o plaćanju (list 159- 160 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.442,03 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 1. srpnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu JG.

7. Neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju i neosnovano osporava činjenicu sklapanja ugovora o kasko osiguranju. Prvenstveno valja istaknuti da sam tuženik u odgovoru na tužbu prvo osporava činjenicu sklapanja ugovora o kasko osiguranju, a potom sam navodi kako je osiguraniku ponudio da izvrši popravak u određenim servisnim radionicama sukladno Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila. Takvi navodi tuženika su međusobno kontradiktorni jer ako je tuženik ponudio oštećeniku izbor servisnih radionica sukladno uvjetima za kasko osiguranje, tada to ujedno podrazumijeva da je između njih sklopljen ugovor o kasko osiguranju. Nadalje, u uputi o radionici za popravak vozila koju je tuženik dostavio oštećeniku JG sam tuženik je naveo da mu je Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila uručio prilikom sklapanja ugovora o kasko osiguranju. Prema tome, ponovno sam tuženik navodi da je s oštećenikom sklopio ugovor o kasko osiguranju. Stoga se ne mogu prihvatiti tuženikovi navodi u početnom dijelu odgovora na tužbu kojima osporava činjenicu sklapanja ugovora o kasko osiguranju s oštećenikom i time svoju pasivnu legitimaciju. Nadalje, ne mogu se prihvatiti niti tuženikovi navodi da prometna nesreća ne predstavlja osigurani rizik jer je iz tuženikove upute o radionici za popravak vozila očito da su tuženik i oštećenik ugovorili puni kasko budući da u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik upućuje oštećenika da popravi vozilo u radionicama koje mu tuženik navodi. Prema odredbi čl. B.IV. 9. Uvjeta za kasko osiguranje osigurani rizik je i prometna nesreća. Uzimajući u obzir da je tuženik sačinio izvid štete povodom prometne nesreće, da je isplatio naknadu štete iz prometne nesreće osim u dijelu koji se odnosi na cijenu sata rada, da je uputio oštećenika da popravi vozilo u određenim servisnim radionicama, te da tuženik kao osiguratelj svakako mora imati policu osiguranju, to je sud utvrdio da je ugovoren puni kasko. Ako pored svih ovih okolnosti koje nedvojbeno ukazuju da je ugovoren puni kasko koji obuhvaća i prometne nesreće, tuženik smatra da je ugovoren kasko koji ne obuhvaća prometne nesreće (bez obzira na to postoji li uopće smisao takvog kasko osiguranja), onda je na tuženiku da dostavi policu osiguranju iz koje će biti vidljivo da je prometna nesreća isključena kao osigurani rizik.

8. Iz računa broj 157/1/1 od 3. listopada 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručio JG. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 2.332,05 eura.

9. Nije sporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 890,02 eura. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji ističe kako osporava visinu potraživanja u vidu cijene sata rada od 54,73 eura + pdv te da je oštećenik doprinio šteti izborom te servisne radionice, dok tuženik ne osporava navode da je u preostalom dijelu platio predmetno potraživanje.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 1.442,03 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

11. Iz tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2022. godine proizlazi da je točkom E I.2. tih uvjeta određeno da naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s tim Uvjetima podrazumijeva popravak oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

12. Iz upute o radionici za popravak vozila od 18. srpnja 2024. proizlazi da je tuženik tom uputom uputio osiguranika da izvrši popravak vozila u jednoj od sljedeće dvije radionice:

- Unikomerc

- Auto Lončarić d.o.o.

13. Okolnost što oštećenik nije popravio vozilo u radionicama Unikomerc ili Auto Lončarić d.o.o., koje je odredio tuženik, ne dovodi do isključenja tuženikove obveze naknaditi u potpunosti štetu na vozilu, uključujući i stvarnu cijenu radnog sata radionice u kojoj je vozilo popravljeno jer takvo isključenje tuženikove obveze nije određeno predmetnim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila. Čak i ako osiguranik nije popravio vozilu u radionici koju je odredio tuženik, tuženik je i dalje dužan nadoknaditi u potpunosti nastalu štetu na vozilu.

14. Tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice Unikomerc ili Auto Lončarić d.o.o. imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 27. kolovoza 2024. navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove za osobna vozila iznosi 54,73 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelj primjenjuje neki drugi cjenik prema ostalim klijentima.

15. Tužiteljev račun odgovara izvidu štete jer je u izvidu tuženik predvidio da je za popravak vozila potrebno 11,50 sati rada limara i 12,70 sati rada lakirera, a upravo toliko radnih sati je tužitelj i obračunao u računu.

16. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.

17. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka RG, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi i izvid štete i pisana uputa o o radionici za popravak vozila pa nije potrebno saslušanje svjedoka o tome. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima Unikomerc ili Auto Lončarić d.o.o., te pribavljanje isprava od tih društava o njihovoj cijeni sata rada. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Nije bilo potrebno niti pribavljanje isprava o tužitelja u pogledu računa popravka vozila niti izvođenje financijskog vještačenja jer se odlučne činjenice mogu utvrditi iz tužiteljevog cjenika i ispostavljenog tužitelju. Pri tome valja istaknuti da tuženik niti ne iznosi činjenicu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi tužitelj ostalim klijentima naplaćivao neku drugu cijenu, različitu od one koja proizlazi iz cjenika u spisu.

18. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su JG i tužitelj sklopili taj ugovor 11. prosinca 2024. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da JG ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 157/1/1 i izvidu štete broj 241203200664/3 u iznosu od 1.442,03 eura. Iz toga proizlazi da je JG ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 890,02 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 1.442,03 eura.

19. Prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 1.442,03 eura.

21. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u iznosu od 1.442,03 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

23. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo osiguranika na zatezne kamate. Kako se radi o kasko osiguranju, a ne obveznom osiguranju, relevantne su odredbe općih uvjeta i ZOO-a. Odredbom čl. F.1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila određeno je da tuženikova obveza dospijeva završetkom potrebnog ispitivanja radi utvrđivanja osiguranog slučaja i opsega osigurateljeve činidbe. Čl. 943. st. 1. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Iz tuženikove upute o radionici za popravak vozila proizlazi da je sam tuženik u toj uputi naveo kako je datum prijave štete 1. srpnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 15. srpnja 2024., s time da ih on potražuje od 4. listopada 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer JG nije trgovac pa prema tome ugovor između tuženika i JG ne može predstavljati trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a.

24. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

25. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

26. Vrijednost predmeta spora je 1.442,03 eura.

27. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 13. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročišta od 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta na kojem je presuda objavljena u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, ukupno 700,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 175,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura u kojem iznosu ju je platio i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 954,64 eura.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku