REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-309/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP- a, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju vjerodostojne isprave određena Rješenjem javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-9913/13 izdano dana 13. prosinca 2013. godine, a na prijedlog tuženika protiv tužitelja.".

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IŽ je 28. travnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je rješenjem Općinskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Ovrv-4229/2024-3 od 22. siječnja 2025. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnoga zakona. Smatra kako je nastupila zastara tražbine zbog proteka vremena, jer je rješenje o ovrsi izdano 13. prosinca 2013., a tuženik se na prigovor zastare nije očitovao. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev iz točke I. izreke ove presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tužitelj u tužbi zahtijeva proglašenje ovrhe nedopuštenom ističući prigovor zastare potraživanja. Tuženik ističe kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Nesporno je da je tuženik 13. prosinca 2013. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Nikoli Vuliću radi nepodmirenog potraživanja tuženika, odnosno, radi neplaćenih računa RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2013. Nadalje, nesporno je da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 13. prosinca 2013., pod posl. br. Ovrv-9913/13, a predmetno je rješenje pravomoćno i ovršno dana 04. veljače 2015. Nakon donošenja rješenja o ovrsi, pod posl. br. Ovrv- 9913/13 ovršenik, sada tužitelj, nije dobrovoljno podmirio dugovanje, stoga je tuženik pokrenuo postupak naplate dostavom predmetnog rješenja Financijskog agenciji. Financijska agencija zaprimila je zahtjev za naplatu dana 17. travnja 2015. Iz navedenog je razvidno da je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Postupak naplate predmetnog rješenja trajao je sve do dana 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija, uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenja te ga isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju zastara je ponovno počela teći upravo od trenutka isknjiženja predmetnog rješenja, a sukladno odredbi čl. ZOO-a koja propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Takav stav potvrđuje i sudska praksa. Između ostalog, Županijski sud u Splitu u presudi posl. br. Gž-1074/21 navodi sljedeće: “Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, tj. u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava- rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINE došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik.“. Shodno navedenom, nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, pa je stoga nakon 3 godine Financijska agencija osnovu isknjižila, u cijelosti izvan tuženikove kontrole. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.".

4. Odgovor na tužbu je tužiteljici 19. svibnja 2025. dostavljen na očitovanje u roku od 15 dana, no tužiteljica se na isti nije očitovala.

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

6. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora iznosi 302,24 € te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

8. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 4. ZPP-a.

9. U skladu s odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Sukladno odredbi članka 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (stavak 1.). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (stavak 3.). Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (stavak 4.). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (stavak 5.).

12. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18.) propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

13. Kao sporno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari javlja se pitanje zastare predmetnoga potraživanja tužiteljice prema tuženiku, radi čega je tužiteljica i upućena u ovu parnicu.

14. Sud je uvidom u spis utvrdio kako je javni bilježnik Nikola Vulić iz Vinkovaca 13. prosinca 2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-9913/13, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 4. veljače 2015.

15. Nadalje, iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 9. svibnja 2025. (str. 16 spisa) proizlazi kako je označeno rješenje o ovrsi od 13. prosinca 2013. kod Financijske agencije zaprimljeno na provedbu 17. travnja 2015., dok među strankama nije sporno kako je postupak naplate predmetnoga rješenja o ovrsi trajao do 4. kolovoza 2018., kada je Financijska agencija, uslijed stupanja na snagu odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestala s izvršavanjem predmetnoga rješenja o ovrsi te ga isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

16. Iz navedenoga je sud utvrdio kako je zastara prekinuta dostavom rješenja o ovrsi od 13. prosinca 2013. Financijskoj agenciji na provedbu 17. travnja 2015. u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a.

17. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnoga postupka tj. u konkretnome slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava - rješenje o ovrsi javnoga bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINA-e došlo je 4. kolovoza 2018. iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik, odnosno Financijska agencija je prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnoga bilježnika kao ovršne isprave na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima,

18. Ovaj sud je na temelju priloženih isprava utvrdio kako je tuženik radi naplate predmetnoga potraživanja od ovdje tužiteljice, utvrđenoga ovršnom ispravom tj. pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika, u razdoblju u kojemu je imao pravo tražiti naplatu svojega potraživanja, tj. od 4. veljače 2015. (kada je rješenje o ovrsi javnoga bilježnika postalo pravomoćno i ovršno), radi naplate svoje novčane tražbine 17. travnja 2015. FINA-i dostavio zahtjev za izravnu naplatu, čime je pokrenuo postupak izravne napate sukladno Ovršnome zakonu i Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je tom radnjom tuženik kao vjerovnik prekinuo tijek zastare sukladno članku 241. ZOO-a. Tuženik je stoga kao vjerovnik (ovrhovoditelj) uredno poduzimao pravne radnje radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

19. Na temelju navedenoga, ovaj sud je utvrdio kako je došlo do prekida zastare u razdoblju od 17. travnja 2015. kada je ovdje tuženik kod FINA-e pokrenuo postupak izravne naplate do 4. kolovoza 2018., kada je predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave isknjiženo sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pa stoga u konkretnome slučaju nije protekao desetogodišnji rok zastare te je tuženik ovlašten svoju neplaćenu tražbinu pokušavati dalje prisilno naplatiti.

20. Navedeni pravni stav izražen je i u presudi Županijskoga suda u Splitu poslovni broj: Gž-1074/2021-2 od 1. srpnja 2021.

21. Slijedom iznesenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

22. Kako je, slijedom iznesenoga, tužiteljica izgubila parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti, primjenom odredbe članka 154. ZPP-a, kao u izreci presude pod točkom II.

23. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 19. veljače 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. Kalendar 30 dana