REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8597/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IŽ, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog IŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-4925/2024 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IŽ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni IŽ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-4925/2024 od 3. srpnja 2024., okrivljeni IŽ proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Okrivljeniku je u novčanu kaznu uračunat iznos od 39,82 eura na ime vremena oduzimanja slobode tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 660,18 eura novčane kazne. Na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos od 50,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni IŽ podnio je pravodobnu žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, uz prijedlog da se odbace sve optužbe protiv okrivljenika. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer mu je uskraćeno pravo obrane i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega valja otkloniti žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz kojih proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku uskratio pravo obrane. Na ročištu 4. lipnja 2024. okrivljenik je primio na znanje da se sljedeće ročište na kojem će po zahtjevu okrivljenika biti saslušan svjedok RŽ, zakazuje za dan 3. srpnja 2024. u 08:30 sati te se odrekao pisanog poziva i obvezao pristupiti na sljedeće ročište, a što je i potvrdio potpisom zapisnika od 4. lipnja 2024. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom, da mu je bilo omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu te da se može očitovati o svim činjenicama koje ga terete, odnosno iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist. S obzirom da je okrivljenik uredno obaviješten o održavanju ročišta 3. srpnja 2024., svoj izostanak nije opravdao, a postojale su sve pretpostavke za održavanje glavne rasprave predviđene člankom 167. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je ispitao pristupjelog svjedoka GŽ. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je žalitelju bilo omogućeno da se brani i sudjeluje u postupku.
6. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na koju okrivljenik upire svojim žalbenim navodima.
7. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog IŽ, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanih svjedoka, policijskih službenika UŽ i MŽ, svjedoka RŽ, preslušavanjem snimke poziva s mobitela okrivljenika, preslušavanjem snimke dojave zaprimljene u I. Policijskoj postaji Split dana 19. svibnja 2024. u 06:13 sati i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu.
9. Okrivljenik žalbenim navodima dovodi u pitanje zakonitost postupanja policijskih službenika UŽ i MŽ prilikom službenog postupanja dana 19. svibnja 2024. navodeći da je nezakonitim postupanjem policijskih djelatnika došlo do mnogih propusta i kršenja ljudskih prava jer nije bilo nikakvog zakonskog razloga da se inzistira na uvidu u okrivljenikove osobne dokumente, što je posljedično dovelo do nepravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.
10. Iscrpnom analizom prvostupanjskog spisa ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da su policijski službenici s obzirom na postupke okrivljenika dana 19. svibnja 2024. zakonito upotrijebili ovlasti predviđene Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj: 76/09., 92/14. i 70/19.) kako bi utvrdili identitet okrivljenika.
11. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
12. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
14. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
