Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1500/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MH, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 19. studenoga 2025., poslovni broj: Pp-11096/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. MH kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presude u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. MH na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 (dva) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme oduzimanja vozačke dozvole mjerom opreza, po policiji.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. MH kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. MH dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. MH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 390,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je uz kaznu izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.
1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 40,00 eura.
1.3. Protiv okrivljenika je, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Tomislava Šiška i Tadije Mamića, odvjetnika u Splitu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona pogrešno smatrajući da je prekoračen optužni prijedlog, budući da je iz prvostupanjskog spisa predmeta i izreke pobijane presude razvidno da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog akta i da postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena, pri čemu sud nije vezan pravnom oznakom dijela, kako tu povredu ističe žalitelj. Naime, iako je u pravu žalitelj da se odredba stavka 2. i 3. članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama razlikuju prema činjenici ima li na mjestu nesreće s materijalnom štetom vlasnika vozila ili druge oštećene stvari, objektivni identitet djela se procjenjuje prema činjeničnom opisu djela. Prvostupanjski sud temelji presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi u odnosu na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, koji u predmetnom slučaju predstavlja (po prigovoru okrivljenika) prekršajni nalog, s time da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela. U predmetnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno pravno označio djelo prekršajem iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju činjeničnog opisa djela u optužnom aktu. Stoga je ocjenjeno da nije počinjena bitna povreda kako to pogrešno ističe žalitelj.
6. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao počinjenje djela kako mu je optužnim aktom stavljeno na teret, a kako to potvrđuje i materijalna dokumentacija izvedena na raspravi u njegovoj nazočnosti.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, s obzirom na težinu i značaj djela te već pravilno cijenjenih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne te nije prestrogo odmjerena, budući da je izrečena u najpovoljnije posebnim zakonom propisanoj mjeri novčane kazne. Stoga je mišljenje i ovog suda da je najniža mjera novčane kazne za počinjeni prekršaj u svemu primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i pogodna za utjecaj na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u pogledu navoda žalbe i ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito izrekao tu mjeru, u smislu članka 58. Prekršajnog zakona, jer je mišljenja da značaj počinjenog prekršaja i bezobzirnost u pogledu oštećenja tuđe imovine, opravdavaju primjenu te mjere, odnosno otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.
8.1. Međutim, imajući u vidu okolnosti koje se tiču ličnosti okrivljenika, prihvaćanja odgovornosti za djelo, a naročito cijeneći činjenicu da u predmetu nema podataka da bi ranije bio prekršajno osuđivan, to je u pravu žalitelj da je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.
8.2. Stoga je ovaj sud cijeneći navedene okolnosti izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 (dva) mjeseca, smatrajući da će se navedenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je ista razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
