Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1407/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HT, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 4. i 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22.. 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi okr. HT, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pp-20/2026, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. HT kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. HT je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 286. st. 4. i 12. i čl. 102. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za djelo u toč. 1. izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, a za djelo u toč. 2. izrečena je novčana kazna u iznosu 30,00 eura.

1.1. Na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 5. siječnja 2026. i dalje zadržavanja na temelju rješenja suda do 19. siječnja 2026. uračunato u izrečenu kaznu 15 dana zatvora, pa je kazna izdržana.

1.2. Na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka, i to paušalni trošak 50,00 eura, u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak premještanja vozila kada taj trošak bude poznat, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

1.3. Istom odlukom, na temelju čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se trajno oduzima motorno vozilo marke Kia reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01638960 od 5.1.2026. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o oduzimanju vozila.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o oduzimanju motornog vozila marke Kia reg. oznake [registarska oznaka] iz razloga navedenih u žalbi. Naime, mjera oduzimanja vozila izrečena je jer je isto uporabljeno za počinjenje jednog od najtežih prometnih prekršaja kao pravne posljedice osude, te s obzirom na ukupnost njegovog ranijeg protupravnog postupanja u prometu, budući da je u zakonom mjerodavnom vremenu već pravomoćno kažnjavan u dva navrata zbog istog prometnog prekršaja, međutim i za više drugih teških i lakših prometnih prekršaja (citiranih u točki 3. obrazloženja pobijane presude) pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da s obzirom na konstantno i uporno protupravno postupanje u prometu u velikoj mjeri ugrožava druge sudionike u prometu. Stoga je opravdano za zaključiti da se radi o drskom i bezobzirnom počinitelju na kojega očito ne djeluju izrečene prekršajno pravne sankcije, budući da niti prethodno izrečena kazna zatvora i dulje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima nisu djelovale u cilju odvraćanja od daljnjeg činjenja prekršaja, pa je i ovaj sud mišljenja da su ostvareni uvjeti za primjenu čl. 76.a Prekršajnog zakona, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, dajući za svoju odluku valjane i argumentirane razloge.

5.1. Bez uspjeha žalitelj ističe da je odluka o oduzimanju vozila neosnovana jer da je vozilo vlasništvo nevjenčane supruge, da su roditelji dvoje maloljetne djece koju treba prevoziti u vrtić i da je vozilo potrebno nevjenčanoj supruzi za svakodnevni odlazak na posao, budući da je sve te okolnosti znao u vrijeme prvostupanjskog postupka kao i u vrijeme protupravnog postupanja u prometu, pri čemu je i sam već naveo da mu je prethodnom odukom suda vraćeno privremeno oduzeto vozilo, pa već ima iskustvo i zna za moguće posljedice nekritičnog protupravnog postupanja. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe nije odlučna za primjenu ove mjere, sukladno prethodno citirane zakonske odredbe. Stoga je i ovaj sud stajališta da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdano i nužno kako bi se počinitelja onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica i otklanjanja uvjeta koji dovode u pitanje živote, zdravlje i imovinu sudionika u prometu. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o specijalnom povratniku na kojega sankcije ne djeluju da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo tuđe vlasništvo, jer ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

S time u svezi se ističe da su vlasnici vozila dužni voditi računa o tome ima li osoba kojoj daju svoje vozilo na upravljanje pravo na upravljanje vozilom, kako je to bilo i u predmetnom slučaju (budući da je okrivljeniku rješenjem koje je postalo izvršno 12. studenoga 2020. ukinuta vozačka dozvola).

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.