REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-153/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Vukovarska 282, koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici u OD Grgić & Partneri iz Splita, protiv prvotuženika Klinički bolnički centar Split (ranije Klinička bolnica Split), OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik RO, dipl. pravnik, zaposlenik prvotuženika, i drugotuženika Siemens d.d., OIB: 12673471493, Zagreb, Heinzelova 70/a, koje zastupa punomoćnica Nikolina Golubić, odvjetnica u OD Golubić i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2892/2024-6 od 13. studenog 2025., dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i prvotuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2892/2024-6 od 13. studenog 2025. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Djelomično se prihvaća zahtjev tužitelja te se nalaže prvotuženiku Klinička bolnica Split, OIB: 51401063283, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Vukovarska 282, iznos od 7.433,91 euro sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. lipnja 2003. do isplate po stopi od 15% do 31. srpnja 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako 2 polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se odbija zahtjev tužitelja kojim je naloženo drugotuženiku Siemens d.d., OIB: 12673471493 solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Vukovarska 282, iznos od 7.433,91 euro sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. lipnja 2003. do isplate

III Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, u roku od 15 dana, naknaditi drugutuženiku Siemens d.d., OIB: 12673471493 troškove postupka u iznosu od 5.502,41 eura sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev drugotuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

IV Nalaže se prvotuženiku Klinička bolnica Split, OIB: 51401063283, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Vukovarska 282, troškove postupka u iznosu od 5.402,66 eura sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan".

2. Protiv navedene presude žale se tužitelj i prvotuženik.

3. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Prvotuženik žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela presude pod točkom I. izreke te protiv odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke) pobijajući je zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5. Na izjavljene žalbe tužitelja i prvotuženika odgovorio je drugotuženik Siemens d.d. U odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbi.

6. Predmet spora čini regresni zahtjev tužitelja koji je kao osiguravatelj, temeljem police kolektivnog osiguranja, isplatio naknadu obitelji preminule EO, koja je kao rodilja u visokom stadiju trudnoće nosila blizance te je za vrijeme operativnog zahvata koji je trebao biti rutinski, u dobi od 23 godine preminula zajedno sa svojih dvoje nerođene djece.

7. U postupku među strankama nije bilo sporno da je EO preminula uslijed operativnog zahvata **.**.2002. zajedno s dvoje blizanaca koje je nosila, a nije sporna ni činjenica da je ista bila zaposlenica PP Granum i da je ista bila osigurana kao djelatnik policom osiguranja broj [broj police osiguranja] od 24. rujna 2001. U postupku je sporno postoji li solidarna odgovornost tuženika za štetu nastalu usred smrti EO.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da je pregledom Općih pravila tužitelja za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja od 1. veljače 1999. (dalje: Pravila ) utvrđeno da su ta pravila sastavni dio ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja koje ugovaratelj zaključi sa tužiteljem. Odredbom članka 2. Pravila je propisano da se Ugovorom o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja ugovaratelj obvezuje udružiti novčana sredstva (premiju) kod osiguratelja, a osiguratelj se obvezuje, ako se desi osigurani slučaj, isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranu svotu, odnosno njen dio. Odredbom članka 16. Pravila propisano je da se korisnik za slučaj smrti osiguranika utvrđuje na polici osiguranja, ako u polici osiguranja ili Dopunskim pravilima nije ništa određeno, korisnici za slučaj osiguranikove smrti smatraju se, između ostalog, osiguranikov supružnik i njegovi roditelji,

- da je pregledom izdatka od 26. lipnja 2003. utvrđeno da je Euroherc osiguranje d.d. isplatilo OO, suprugu preminule EO, iznos od 14.700,00 kn, a na temelju sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 18. lipnja 2003.,

- da je pregledom police broj [broj police] od 24. rujna 2001. utvrđeno da je ugovaratelj te police PP Granum, a da su osiguranici po toj polici djelatnici ugovaratelja prema popisu koji je sastavni dio te police, a da su korisnici za slučaj smrti osiguranika osobe iz članka 16. Pravila. U toj polici je ugovoreno da će tužitelj, za slučaj smrti uslijed nezgode izvan obavljanja redovne djelatnosti, isplatiti osiguranu svotu u iznosu od 14.700,00 km,

- da je uvidom u spisak djelatnika od 24. rujna 2001., koji je prilog polici broj [broj police], utvrđeno da se pod brojem 4. nalazi EO, kao djelatnik Granuma,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke anesteziologa doc.dr.sc. Anđelka Korušića, koji je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavio sudu 7. prosinca 2020. proizlazi da je **.**.2002. bila predviđena kraća operacija kod pacijentice, trudnice EO. Istaknuo je da je prije operacijska priprema korektno provedena i pacijentica je nakon provjere osnovnih funkcija aparata za disanje, pristupila operaciji. Nakon završetka kirurškog dijela operacije, da je liječnica anesteziolog pristupila buđenju pacijentice koja je do tog trenutka bila izložena smjesi plinova kisika i dušičnog oksidula u omjeru 3 litre / 5 litara, koji su bili isporučeni putem aparata za anesteziju, pri spontanom disanju na masku. Pacijentica da je stavljena na čisti kisik i da je jedini plin koji je trebala udisati kisik, ali da su ubrzo na pacijentici primijećeni simptomi nedostatka kisika, te da je pacijentica intubirana uz pomoć relaksansa i nastavljeno je disanje plinom kroz dovod na kojem je pisalo O2, kisik, stanje pacijentice da se pogoršalo i da je ista preminula 45 minuta nakon prvog stavljanja na čisti 100% kisik, točnije plin koji je isporučivan kroz cjevčicu na kojoj je pisalo O2 kisik,

- da je vještak u svom mišljenju istaknuo kako je liječnica anesteziolog u uvodu u operaciju i anesteziju pri operaciji pokojne EO primijenila dodatni kisik i oksidul istovremeno, bez prethodne preoksigenacije, budući da je promjenu na pacijentici primijetila tek kada je isključila dovod dušičnog oksidula. Istaknuo je da je omjer plinova O2 / N2O prema temperaturnoj listi bio 3 litre / 5 litre što je osiguravalo dobru oksigenaciju pacijentice tijekom operacije, da je aparat za anesteziju bio ispravan pacijentica je pri tom omjeru plinova primala 37,5% kisika, a ako su bile zamijenjene cjevčice kisika i dušičnog oksidula pacijentica da je primala 62,5% kisika što je puno više od potrebne količine kisika za operaciju i anesteziju. Nakon intubacije anesteziolog da je nastavio ventilirati pacijenticu čistim kisikom, 6 litara O2 bez dušičnog oksidula ali da se stanje pacijentice i dalje pogoršavalo. Prema mišljenju vještaka očigledno je da je te prigode kroz cjevčicu označenu O2 isporučivan dušični oksidul,

- da je sudski vještak nadalje naveo da nitko u tom trenutku nije reagirao i isključio aparat za anesteziju iz reanimacije pacijentice niti da je provjeravao aparat za anesteziju, pa da je na istom aparatu započeta i druga operacija neposredno nakon smrti prve pacijentice. Istaknuo je da je dobra anesteziološka praksa da se u slučaju problema s disanjem isključuje bilo kakav aparat i pacijenta se započinje ventilirati na sobnom zraku od 21% O2, dok se ne osigura pouzdan izvor dodatnog kisika. Istaknuo je da je to učinila druga liječnica anesteziolog, pri drugoj operaciji, na istom aparatu za anesteziju kod pacijentice GO, neposredno nakon smrti prve pacijentice. Kod uvoda u anesteziju je kod preoksigenacije, ventilacije pacijentice s čistim kisikom na masku, primijetila simptome nedostatka kisika u tijelu, te je intubirala pacijenticu te je pokušala ventilirati čistim kisikom a kad je shvatila da se stanje pogoršava, izbacila je aparat za anesteziju koji je isporučivao plinove i nastavila ventilirati pacijenticu putem balona s 21% kisika, nakon čega se pacijentica GO oporavila i probudila, dok je operacija odgođena. Ustvrdio je da je tek nakon toga došlo do provjere anesteziološkog aparata i dovoda plinova. U svom nalazu je naveo da tijekom operacija i anestezija od 16. i 18. veljače 2002. nisu bile zamijenjene cjevčice za kisik i dušični oksidul, jer da jesu, prilikom tih operacija trebalo bi se postupati kao prilikom opisa postupanja uvoda u anesteziju pacijentice GO. Posebno je napomenuo da je liječnica anesteziolog na drugoj operaciji za manje od 1 minute primijetila simptome nedostatka kisika kod pacijentice i zaključila da aparat za anesteziju nije ispravan. Zaključio je da zdrav čovjek može bez posljedica bez kisika izdržati 3 minute, a nakon toga da nastaju nepovratne posljedice,

- da su operacije i anestezije izvedene 16. i 18. veljače 2002. na ispravnom aparatu za anesteziju, jer tijekom 8 operacija s različitim vrstama anestezije nije navedena niti jedna primjedba koja bi uključivala problem nedostatka kisika koji bi zasigurno nastao zamjenom cjevčica za dovod kisika i dušičnog oksidula;

- da se podneskom od 26. siječnja 2021. tuženik pod 2) očitovao na nalaz vještaka te je predložio dopunu nalaza i mišljenja,

- da je sudski vještak dr. Anđelko Korušić sudu 11. kolovoza 2023. dostavio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je istaknuo da provjeru anesteziološkog aparata prije upotrebe, operacije i anestezije, vrši anesteziolog i anesteziološki tehničar. Provjera da se vrši na način da se provjerava je li anesteziološki aparat priključen na dovod plinova na način postoji li protok plinova kroz označene cjevčice. Istaknuo je da je provjera anesteziološkog aparata izvršena od strane anesteziologa i tehničara prema dostupnim izjavama u svim vještačenim slučajevima. Istaknuo je da je anestezija EO **.**.2002. s korištenjem anesteziološkog aparata bila izvedena prema pravilima struke te da je smrt EO posljedica pogrešno označenih cjevčica za plinove i / ili pogrešno spojen dovod plinova na anesteziološkom aparatu i ne može se smatrati medicinskom komplikacijom. Istaknuo je da se u oba slučaja od **.**.2002. ispravno postupilo na način da kada su uočeni znakovi nedostatka kisika i promjena boje kože pacijentice da su stavljene na čisti kisik, odnosno na plin koji je tekao kroz cjevčicu označenu s O2, međutim da je prva pacijentica umrla pod plinom iz cjevčice O2, a druga pacijentica da je skinuta s plina iz cjevčice O2 te da je stavljena na sobni zrak i preživjela, dakle da se u potpunosti oporavila. Konačno je istaknuo da je kroz cjevčicu označenu s O2 tekao dušični oksidul,

- da je rješenjem toga suda posl. br. 1P-133/05 od 2.9.2008. prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, koji se vodio pod brojem 1 K-33/03 te da je u istom predmetu, koji se vodio protiv okrivljenog BO, djelatnika drugotuženika dana 6.7.2015. donijeta presuda, kojom je odbijen zahtjev državnog odvjetništva da se isti proglasi krivim, a ista je postala pravomoćna 30.9.2015.

9. Cijeneći ove izvedene dokaze te analizirajući posebice iskaze svjedoka u predmetu Kio-148/02, koji je vođen protiv okrivljenika BO, odnosno svjedoka ROZ, medicinske sestre instrumentalke, IO, anesteziološkog tehničara, MO, anesteziološkog tehničara te dr. UO, anesteziologa, kao i iskaz BO, prvostupanjski sud zaključuje da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je uređaj Ventilator 710 od strane tuženika pod 2, nakon servisiranja 15. veljače 2002. predan tuženiku pod 1) uredno servisiran uređaj, budući da su nakon servisa kada je aparat uredno prema radnom nalogu predan djelatniku tuženika pod 1) taj predmetni aparat korišten na pacijentima prilikom operacije 16. veljače 2002. (4 puta) i 18. veljače 2002. (4 puta). Dakle, da je bilo nekog problema od strane tuženika pod 2) vrlo je vjerojatno da bi se problem i javio unutar tih dana od predaje uredno servisiranog aparata do predmetnog događaja 19. veljače 2024. Osim toga, u postupku da je utvrđeno da je uređaj servisiran od strane ovlaštene osobe, koja je za to posjedovala uredne certifikate, koja je obavila servis i koja osoba je iskazala pred sudom da je zamijetio da je netko drugi zamijenio cijevi na predmetnom aparatu.

10. Međutim, prema shvaćanju toga suda odgovornost za štetu je na tuženiku pod 1) budući da on u postupku nije dokazao da šteta nije nastala njegovom krivnjom odnosno krivnjom jednog od njegovih zaposlenika.

11. Nadalje, u sudskoj praksi i teoriji da prevladava stajalište da se odštetna odgovornost u zdravstvenoj djelatnosti treba prosuđivati po načelu krivnje. Pri tome da se krivnja odgovorne osobe predmnjeva, a na odgovornoj osobi je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, prvotuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno nije dokazao da je poduzeo sve radnje da bi se otklonila šteta.

13. Naime, da iz samog provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da se prilikom operativnog zahvata, nakon predmetnog štetnog događaja, dok je u operacijskoj dvorani bio drugi anesteziološki tim od onog u prethodnom slučaju koji je završio smrtnim ishodom, pravovremeno reagiralo kada je utvrđeno da predmetni uređaj Ventilator 710 nije ispravan jer je u tom trenutku druga liječnica anesteziolog, pri drugoj operaciji, na istom aparatu za anesteziju kod pacijentice GO, isključila aparat za anesteziju iz reanimacije pacijentice i započela ventilirati pacijenticu.

14. Jednako tako da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju objasnio kako teče sam postupak dovođenja pacijenta u stanje "kirurške anestezije", pritom navodeći da se prvo pristupa preoksigenciji pacijenta kroz nekoliko minuta prije operacije kako bi jedini plin koji udišemo bio kisik, dok je ustvrdio da prilikom prve operacije koja je završila smrtnim ishodom liječnik anesteziolog je primijenio dodatni kisik i oksidul istovremeno, bez prethodne preoksigenacije, budući da je promjenu na pacijentici primijetila tek kada je isključila dovod dušičnog oksidula.

15. Dakle, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, prvotuženik nije u postupku dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje da do štete ne dođe, a iz samog postupka proizlazi da se pravovremeno reagiralo u slučaju prve operacije, kao što je drugi anesteziološki tim reagirao kod utvrđenja neisptavnosti uređaja, tada do štete ne bi došlo, a što je jasno kada je u postuku utvrđeno da je druga pacijentica uspješnim ventiliranjem dovedena u dobro životno stanje te je njezina operacija odgođena. Također, je istaknuo da su upravo djelatnici tuženika pod 1 ti koji su bili dužni, kada su uvidjeli da je problem u aparatu Ventilator 710, nakon smrtnog slučaja ukloniti aparat, a što nisu učinili, već je samo pravovremenom reakcijom drugog anesteziološkog tima, spriječena i druga nesreća koja se mogla dogoditi.

16. Slijedom navedenog, sud je shvaćanja da je drugotuženik otklonio od sebe odgovornost za štetu, odnosno da je dokazao da do smrti pacijentice nije došlo njegovom krivnjom, dok pak s druge strane prvotuženik nije s uspjehom dokazao da do štete nije došlo njegovom krivnjom. Pa zbog gore navedenog ovdje da nije riječ o solidarnoj odgovornosti za štetu, već prema shvaćanju ovog suda, odgovornosti prvotuženika za štetu, pa je samim time on obvezan isplatiti utuženi iznos tužitelju po osnovi regresa kojeg je tužitelj po polici osiguranja isplatio za štetu nastalu suprugu preminule

17. Nadalje, sud prvog stupnja prihvaća stajalište ovog žalbenog suda izraženoj u odluci Gž-1733/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine prema kojem je anesteziološki aparat, u situaciji kada su na njemu pogrešno spojene ventilacijske cijevi, opasna stvar. Kod štete nastale od opasnih stvari da se primjenjuje načelo objektivne odgovornosti. Naime, osoba koja raspolaže opasnom stvari ili obavlja opasnu djelatnost smatra se odgovornom za štetu koju ta stvari ili djelatnost prouzroči, bez obzira na vlastitu krivnju. Istodobno joj je dopušteno oslobođenje odgovornosti ukoliko dokaže posebnu okolnost.

18. Pozivajući se na odredbu članka 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje ZOO/91), a kojega valja primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 125/13-dalje ZOO/05), šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odgovornost je dakle objektivna – neovisna o krivnji osobe koja stvari drži ili djelatnost obavlja.

18.1. Dakle, eventualna krivnja drugotuženika bi se procjenjivala prema pravilima objektivne odgovornosti.

19. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da su u pojedinom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, to je postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost.

20. Ipak, vlasnik stvari se može osloboditi od odgovornosti za štetu ukoliko se utvrdi da su postojali ekskulpacijski razlozi koji bi ga oslobodili od odgovornosti. Odredbom članka 177. stavka 2. ZOO propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

21. Sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Korušića koji je u nalazu i mišljenju naveo da je postupak oksigenacije pacijentice pok. LO prilikom operacije izveden prema pravilima struke, kao i samo korištenje anesteziološkog aparata, ali isto tako u nalazu zaključuje da je do smrti pacijentice EO došlo do pogrešno označenih cjevčica za plinove i / ili pogrešno spojenog dovoda plinova na anesteziološkom aparatu.

22. Pri tome je naglašeno da sam vještak navodi da aparat nije imao u sebi pogrešku, već da je isključivo došlo do smrti pacijentice zbog pogrešno spojenih ventilnih cjevčica.

23. Ovdje sud nedvojbeno zaključuje da se drugotuženik oslobodio u cijelosti svoje odgovornosti, a to upravo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je uređaj Ventilator 710 od strane tuženika pod 2, nakon servisiranja 15. veljače 2002., predan prvotuženiku kao uredno servisiran uređaj.

24. U suprotnom, da ne bi bilo životno niti logično da su, nakon uredno predanog i servisiranog uređaja, a koja činjenica proizlazi iz radnog naloga od 15. veljače 2002. izdanog od strane certificiranog servisera drugotuženika, djelatnici prvotuženika koristili isti aparat osam puta do smrtnog ishoda bez ikakvih komplikacija, i to na pacijentima prilikom operacije 16. veljače 2002. (4 puta) i 18. veljače 2002. (4 puta), iz čega sud zaključuje da je doista aparat od strane drugotuženika uredno servisiran i predan.

25. Posebno je istaknuto da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je predmetni anesteziološki aparat nakon što je uredno servisiran i predan prvotuženiku 15. veljače, bio isključivo u posjedu prvotuženika, a što i proizlazi iz radnih naloga provedenih operacija, dakle, nije utvrđeno da bi od vremena kada je predan prvotuženiku pa do predmetnog smrtnog ishoda predmetni aparat, kao opasna stvar, bio u posjedu ikoga drugog osim samog prvotuženika.

26. U postupku je, dakle, prvostupanjski sud utvrdio da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, a da ju drugotuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Zaključno, drugotuženik ga je predao uredno servisiranog, nije bio u posjedu istog od predaje do smrtnog ishoda, vještak je jasno nedvojbeno iznio mišljenje kako je do smrti došlo jer su ventilne cjevčice na aparatu bile pogrešno spojene, sam serviser u svojim iskazima navodi kako je primijetio, a nakon smrtnog ishoda kada je došao servisirati uređaj, da je netko zamijenio cjevčice na predmetnom anesteziološkom aparatu. Prema tome shvaćanje je suda da se drugotuženik kao vlasnik opasne stvari oslobodio odgovornosti za predmetnu štetu.

27. Prema odredbi članka 154. ZOO, propisano je da je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 171. ZOO/91 propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu 15 Poslovni broj: P-2892/2024-6 ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

28. Nadalje, u sudskoj praksi i teoriji da prevladava stajalište da se odštetna odgovornost u zdravstvenoj djelatnosti treba prosuđivati po načelu krivnje. Pri tome se krivnja odgovorne osobe predmnjeva, a na odgovornoj osobi je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje. 44. Prema shvaćanju ovog suda, prvotuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno nije dokazao da je poduzeo sve radnje da bi se otklonila šteta.

29. Naime, iz samog provedenog medicinskog vještačenja da proizlazi kako je prilikom operativnog zahvata nakon predmetnog štetnog događaja, dok je u operacijskoj dvorani bio drugi anesteziološki tim od onog u prethodnom slučaju koji je završio smrtnim ishodom, pravovremeno reagirao kada je shvatio da predmetni uređaj Ventilator 710 nije ispravan jer je u tom trenutku druga liječnica anesteziolog, pri drugoj operaciji, na istom aparatu za anesteziju kod pacijentice GO, isključila aparat za anesteziju iz reanimacije pacijentice i započela ventilirati pacijenticu.

30. Tim više vještak ističe kako uslijed pogoršanja stanja pacijentice, a posljedično i smrti pacijentice nitko u tom trenutku nije reagirao i isključio aparat za anesteziju iz reanimacije pacijentice niti je provjeravao aparat za anesteziju, a da nas dobra anesteziološka praksa uči da se u slučaju problema s disanjem isključuje iz upotrebe bilo kakav aparat i da se pacijent započinje ventilirati na sobnom zraku, a upravo da je to učinio drugi anesteziološki tim izbacivši iz upotrebe predmetni anesteziološki aparat.

31. Dakle, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, prvotuženik nije u postupku dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje da do štete ne dođe, a iz samog postupka proizlazi da se pravovremeno reagiralo u slučaju prve operacije, kao što je drugi anesteziološki tim reagirao kod utvrđenja neispravnosti uređaja, tada do štete ne bi došlo, a što je jasno kada je u postupku utvrđeno da je druga pacijentica uspješnim ventiliranjem dovedena u dobro životno stanje te je njezina operacija odgođena. Također je za istaknuti da su upravo djelatnici tuženika pod 1 ti koji su bili dužni, kada su uvidjeli da je problem u aparatu Ventilator 710, nakon smrtnog slučaja ukloniti aparat, a što nisu učinili, već je samo pravovremenom reakcijom drugog anesteziološkog tima, spriječena i druga nesreća koja se mogla dogoditi.

32. Zbog gore navedenog, prema shvaćanju suda, ovdje nije riječ o solidarnoj odgovornosti za štetu, već prema shvaćanju ovog suda, odgovornosti prvotuženika za štetu, pa je samim time on obvezan isplatiti utuženi iznos tužitelju po osnovi regresa kojeg je tužitelj po polici osiguranja isplatio za štetu nastalu suprugu preminule i to upravo u utuženom iznosu i sa zateznim kamatama koje na taj iznos sukladno odredbama ZOO teku od kad je iznos plaćen obitelji preminule.

33. Posebno je odgovoreno prvotuženiku, a vezano za tijek zateznih kamata, da se u konkretnom ne radi o isplati s osnove naknade neimovinske štete nego o regresnom potraživanju.

34. Odluka o troškovima postupka prvostupanjski sud utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. i na odredbi članka 164. ZPP-a sve s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

35. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelji sa svojim žalbama upućuju na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

36. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da isti presudu pobija zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. ZPP-a, ali ne navodi na koji način bi bile počinjene bitne povrede, već daje svoju ocjenu koja se zasniva na subjektivnoj interpretaciji činjeničnog stanja, koja je, međutim, bez utemeljena u činjeničnom supstratu. Nadalje, ovaj žalitelj u žalbi pod II "Osnovanost zahtjeva" općenito navodi odredbe propisa (o odgovornosti za štetu, solidarnu odgovornost), te se poziva na sudsku praksu i ustraje pri navodima žalbe koju je izjavio protiv prve presude u istom predmetu koji navodi su pak neosnovani jer se njima osporava ispravnost anesteziološkog uređaja, korištenog pri operativnom zahvatu na EO te da je bio uredno servisiran. Prvostupanjski je sud, naime, pravilno utvrdio da je predmetni uređaj bio uredno servisiran i da je predan KBC Split te da ne postoji uzročno posljedična veza između servisiranja uređaja i smrti pacijentice EO odnosno sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice na osnovu dokaza u spisu i zaključio da ne postoji odgovornost Siemensa. Naime, na okolnost urednog servisiranja anesteziološkog uređaja 15. veljače 2002. predaje istog KBC-u Split, spisu prileži Radni nalog potpisan po djelatniku KBC-a te je saslušan svjedok BO na raspravi od 1. rujna 2002. koji je pojasnio način predaje uređaja prvotuženiku te je naveo kako je nakon završene servisne intervencije uređaj sam testirao temeljem servisnog priključka i uputa za korištenje uređaja u svim modovima anestezijskog rada te predao uređaj na korištenje u ispravnom stanju. Radni nalog da je ovjerila glavna sestra odjela ĆO, a uređaj je nakon servisiranja predan u ispravnom stanju temeljem provedenog testiranja nakon servisiranja. Isto tako, ispravnost dovodnih cijevi za anestezijske plinove i zrak na anestezijski uređaj da je nedvojbeno utvrđen rezultatima testiranja uređaja nakon servisa.

36.1. Stoga su u cijelosti, paušalni i protivni dokazima u spisu tužiteljevi žalbeni navodi da bi Siemens imao solidarnu odgovornost u konkretnom slučaju a iz razloga što je Siemens podnio odgovornost, osporio uzročnu vezu te u spis predao dokaze na te okolnosti, kao i za solidarnost nepostojanja. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud u presudi zaključio da je predmetni uređaj bio ispravan, na osnovi provedenih dokaza a također nalaza i mišljenja vještaka koji nije zaključio da bi na predmetnom uređaju postojao nedostatak kad je korišten u razdoblju od 16. do 18. veljače 2002. Upravo suprotno, zaključio je da je predmetni uređaj bio ispravan kada je korišten u navedenom razdoblju.

37. U odnosu na žalbu prvotuženika odgovoriti je da u žalbi ovaj tuženik navodi kako se jedino provođenjem dokaza stručno-medicinskim vještačenjem može utvrditi, jesu li ili nisu zaposlenici odnosno zdravstveni radnici prvotuženika postupali pravilno, sukladno pravilima medicinske struke pri operativnom zahvatu provedenom na EO. U odnosu na ovaj žalbeni prigovor odgovoriti je da je u postupku imenovani vještak doc. dr.sc. Anđelko Korušić izradio nalaz i mišljenje na koje KBC Split nije imao primjedbi, niti je predložio da se vještak dodatno očituje na okolnosti koje upire u žalbi. Nadalje, nije predložio novo medicinsko vještačenje na navedenu okolnost pa je njegov žalbeni navod u suprotnosti sa odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a.

37.1. U odnosu pak na žalbeni prigovor na temelju zakonskih zateznih kamata odgovoriti je da se u konkretnom slučaju, kao što je to pravilno naveo i prvostupanjski sud ne radi o isplati s osnove naknade neimovinske štete nego regresnom potraživanju. Ni ostalim žalbenim prigovorima kako tužitelja tako ni prvotuženika nije ničim dovedena zakonitost ni pravilnost pobijane presude.

38. Radi svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i prvotuženika te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 19. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Dragica Samardžić