REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-780/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 2848403362, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: P-329/2022-13, od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., djelomično se uvažava, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: P-329/2022-13, od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu ( točke I., II. izreke) i sudi:

1. I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.416,55 eura (umjesto iznosa od 7.333,20 eura), sa zateznom kamatom koja teče od dana 10. ožujka 2017., do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana trošak ovog spora u iznosu od 629,67 eura (umjesto iznosa od 839,56 eura), zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja 25. travnja 2025., pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 49,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: P- 329/2022-13, od 25. travnja 2025., presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.333,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. ožujka 2017. godine, do isplate, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate koja bi na dosuđeni iznos tekla od 2. ožujka 2017. godine do 10. ožujka 2017. godine kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana trošak ovog spora u iznosu od 839,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (25. travnja 2025.), pa do isplate, dok je za više traženo tužitelju odbijen parnični trošak kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik u odnosu na dosuđeni iznos od 3.666,60 eura s pripadajućim kamatama ( dok se ne pobija dosuđeni iznos od 3.666,60 eura s pripadajućim kamatama i odbijajući dio kamata), kao i pogledu odluke o troškovima postupka sadržanim u točki II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev za pobijani iznos, te naloži tužitelju plaćanje troškova postupka.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda kojim je utvrđen doprinos tužitelja nastaloj nezgodi u omjeru od 20%. Posebno se elaborira činjenica da je tužitelj u znatno većem omjeru odgovoran za nastalu nezgodu, jer je do predmetne prometne nezgode došlo na način da je tužitelj poduzimao radnju skretanja ulijevo te je time oduzeo prednost vozilu osiguranika tuženika koje je dolazilo iz suprotnog smjera i zadržavalo smjer svog kretanja krećući se brzinom koja je bila znatno veća od propisane. Imajući u vidu težinu prekršenih pravila i visoku rizičnost konkretne prometne situacije, tuženik drži da odgovornost njegovog osiguranika ne može iznositi više od 40% dok odgovornost tužitelja iznosi 60%.

2.2. Glede troškova postupka, tuženik smatra da je žalba osnovana, što će dovesti i do toga da će i uspjeh stranaka u postupku biti drukčiji što će biti od utjecaja i na odluku o trošku postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka, ali je na pravilno utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi.

7. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom, nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, kao ni ukupna visina štete na vozilu tužitelja u iznosu od 9.166,50 EUR (69.065,00 kuna).

8. Glede utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode i utvrđivanja omjera odgovornosti za nastalu štetu, prvostupanjski sud temeljem dokumentacije u spisu utvrdio je:

- da je dana 2. ožujka 2017. godine došlo do prometne nezgode u Kaštel Lukšiću gdje je sudjelovao tužitelj kao vozač marke "Audi" reg. oznake i broja [registarska oznaka], dok je drugi sudionik bio osiguranik tuženika ĆR koji je upravljao vozilom marke "Ford" reg. oznake i broja [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

- da je povodom optužnice pod brojem K- DO-645/17 u kaznenom postupku kazneni nalog poslovnog broja K- 762/17 postao pravomoćan 21. rujna 2018.g. u odnosu na drugo okrivljenika ĆR koji je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu kažnjivo po čl. 227.st.1. Kaznenog zakona, te je u odnosu na istog izrečena kazna zatvora od 10 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo (uvjetna osuda).

- da je u odnosu na prvookrivljenika IR nakon provedenog postupka poslovnog broja K- 200/2019 (koji je proveden po prigovoru okrivljenika na kazneni nalog), isti presudom od dana 28. listopada 2022. proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu kažnjivo po čl. 227. st.2. u vezi st.1. KZ/11, te je u odnosu na istog izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo (uvjetna osuda),a koja presuda je potvrđena od Županijskog suda u Splitu Kž- 145/2023-7.

- da se u navedenom kaznenom postupku provelo kombinirano prometno- tehničko vještačenje i sudskomedicinski nalaz i mišljenje izrađen po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju i Antoniu Alujeviću.

9. Kako je u postupku jedino sporna odgovornost za štetu, te ovisno o doprinosu tužitelja i osiguranika tuženika visina štete, pravilno je prvostupanjski sud sporne činjenice utvrdio analizom iskaza prometnog vještaka Nevena Kralja dipl. ing. i uvidom u spise poslovni broj K- DO -645/2017, K- 762/17 i K- 200/2019. u kojem je postupku provedeno vještačenje prometne nezgode po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju dipl. ing.

10. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak iskazao je da se osobno vozilo "Ford Monde" kojim je upravljao osiguranik tuženika ĆR kretalo sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja, brzinom od 86,6 km/h ili 23,9 m/s, a da se vozilo tužitelja "Audi" reg. oznake [registarska oznaka] kretalo južnim prometnim trakom iz pravca zapada u pravcu istoka i da je tužitelj neposredno prije naleta obavlja radnju skretanja u pravcu sjevera na parkirališni prostor ispred cafe bara "Time Out". Od trenutka kada je osobno vozilo "Audi" započelo sa skretanjem preko sjeverne prometne trake, pa do mjesta samog naleta, protekao je vremenski interval od oko 2 sekunde, a u trenutku naleta vozilo tužitelja bilo je zaustavljeno. Preglednost ceste na mjestu nezgode je veća od 150 metara, a u trenutku kada je vozač osobnog vozila "Ford Mondeo" poduzeo intenzivno kočenje isti se od mjesta samog sraza nalazio udaljen 40,1 m u pravcu istoka ili vremenski gledano 1,76 sekunda prije naleta i nalazio se u potpunosti položen na sjevernom prometnom traku kolnika ceste D8. Poduzimanjem intenzivnog kočenja uz prosječno usporenje od 7m/s2, vozilo "For Mondeo"do mjesta sraza zaustavilo bi se da se kretao brzinom od 63,7 km/h ili 17,65 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene. To znači da bi se osobno vozilo "Ford Mondeo" da se kretalo brzinom ograničenja, ili čak s dvostruko većom brzinom od brzine ograničenja, uz poduzimanje intenzivnog kočenja zaustavilo znatno prije mjesta naleta i do nezgode ne bi došlo.

10.1. S druge strane vozilo "Audi" kojim je upravljao tužitelj bilo je zaustavljeno, ali nije moguće egzaktno odrediti koliki vremenski interval je bilo zaustavljeno i prepriječeno na sjevernom prometnom traku ceste D8, jer da za to ne postoje materijalni dokazi. Vještak smatra da je najvjerojatnije tužitelj skretao lijevo na parkirališni prostor koji je mogao kontrolirati prije skretanja kada mu je na ulazu prepriječeno drugo vozilo, što ga je u konačnici zaustavilo prepriječenog na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo marke "Ford".

11. Kako je prometni vještak stručno i jasno objasnio dinamiku nastanka prometne nezgode i drugostupanjski sud smatra da se na osnovu njegovog nalaza i mišljenja mogu utvrditi sve relevantne činjenice.

12. Prvostupanjski sud u svojoj analizi smatra da je osiguranik tuženika u većoj mjeri kriv za predmetnu prometnu nezgodu, jer se kretao brzinom od 86,6 km/h , što je više od dvostruko veće brzine od dopuštene na predmetnoj dionici ceste na kojoj je ograničenje brzine bilo postavljeno na 30 km/h, a da se kretao brzinom ograničenja ili čak sa dvostruko većom brzinom od brzine ograničenja uz poduzimanje radnje kočenja do sraza između vozila ne bi došlo. S druge strane prvostupanjski sud smatra da je u manjoj mjeri nezgodi doprinio i tužitelj koji je poduzimao radnju skretanja u lijevo a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu iako je mogućnost uočavanja na navedenoj dionici iznosila 150 m. Zaključno, prvostupanjski sud smatra da je doprinos osiguranika tuženika nastaloj šteti 80%, a doprinos tužitelja 20%.

13. Analizirajući provedene dokaze drugostupanjski sud smatra da je pri analizi dinamike nezgode trebalo uzeti u obzir sve okolnosti u kojima je do nezgode došlo i da sagledavajući sve te okolnosti proizlazi da je za nezgodu u većoj mjeri odgovoran osiguranik tuženika, ali i da je doprinos tužitelja značajan.

13.1. Prometna nezgoda, a što prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri, dogodila se 2. ožujka oko 18,10 h, u noćnim uvjetima na slabo osvijetljenoj cesti u izgradnji na kojoj se vrše radovi i na kojoj je brzina prometnim znakom ograničena na 30 km/h. Osiguranik tuženika kretao se nedopuštenom brzinom od 86,6 km/h i poduzimanjem intenzivnog kočenja do mjesta sraza zaustavio bi vozilo da se kretao brzinom od 63,7 km/h ili bilo kojom brzinom manjom od navedene, zbog čega je postupio protivno odredbi članka 51. stavka 1. i članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.1

13.2. Tužitelj je u noćnim uvjetima vožnje krećući se u suprotnom pravcu od osiguranika tuženika, neposredno prije naleta obavi radnju skretanja u lijevo na parkirališni prostor ispred cafe bara "Time Out". U trenutku naleta vozilo tužitelja bilo je zaustavljeno, jer mu je na ulazu u parkirališni prostor bilo prepriječeno drugo vozilo, što ga je u konačnici zaustavilo prepriječenog na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika. Takvim postupanjem tužitelj je postupio protivno odredbama članka 43. stavka 1. i 2. te članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je poduzeo radnju skretanja u lijevo a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, niti je propustio vozilo koje je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavalo smjer svog kretanja.

14. Dakle s jedne strane osiguranik tuženika kretao se nedopuštenom brzinom od 86,6 km/h i poduzimanjem intenzivnog kočenja do mjesta sraza zaustavio bi vozilo da se kretao brzinom od 63,7 km/h ili bilo kojom brzinom manjom od navedene, a s druge strane tužitelj je poduzeo radnju skretanja u lijevo a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i nije propustio vozilo koje je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavalo smjer svog kretanja. Isto tako treba imati u vidu da bi tužitelj uspio završiti radnju skretanja u lijevo da mu je bio slobodan pristup na parkiralište, a što je propustio provjeriti.

14.1. Stoga, cijeneći sve navedeno drugostupanjski sud smatra da je doprinos tuženika nastaloj nezgodi tuženika 70%, a tužitelja 30%.

15. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) i to:

- odredbu članka 1045. ZOO-a, kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

– odredbu članka 1072. st. 1. i 2. ZOO-a, kojima je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

- odredbu članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz. st.1. navedenog članka, oštećena osoba ima pravo uz dužni iznos naknade i na isplatu kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Budući da visina štete nije sporna i iznosi 9.166,50, eura, uzimajući u obzir da je doprinos tužitelja utvrđen u omjeru od 30%, tužitelju je dosuđen iznos od 6.416,55 eura, ili 70% štete za koju je utvrđena odgovornost tuženika, te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda.

17. Zatezna kamata pravilno je dosuđena od 10. ožujka 2017.kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev.

18. Djelomično je osnovana žalba tužitelja i glede odluke o troškovima postupka, jer je prihvaćena žalba i djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, – dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

18.1. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužitelj uspio 87,5% zahtjeva, a tuženik s 12.5%, što u konačnici znači da tužitelju pripada pravo na 75% iznosa priznatih troškova postupka.

18.2. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužitelju zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku, te trošak pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu, u ukupnom iznosu od 839,56 eura. S obzirom na uspjeh u parnici tužitelju je dosuđeno 75% priznatih troškova, ili 629,67 eura.

18.3. Na ime opravdanih troškova drugostupanjskog postupka tuženiku je priznat iznos od 49,50 eura.

19. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 373. st. 1. točka 3. i članka 380. toč. 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić