K-1126/2018-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženika RA, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a u Splitu broj K-DO-662/2018 od 21. kolovoza 2018. nakon javno provedene rasprave 20. rujna 2025., 13. studenoga 2025., 5. veljače 2026., 18. ožujka 2026., a 19. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o

Optuženik RA OIB: [osobni identifikacijski broj], sina R i IA, rođene ZA, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, komercijalist sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u tvrtki NAKIĆ AUTO d.d. s mjesečnim primanjima od oko 660,00 eura, neoženjen, otac dvoje malodobne djece djeteta, dobrog imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 22. siječnja 2018. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi BA ponudio pomoć u prodaji njenog osobnog vozila marke "Mercedes" CLS 350 V6" reg. oznake [registarska oznaka] te je uvjerio da mu izda punomoć za prodaju istog vozila lažno joj prikazavši da će za njen račun i u njeno ime isto vozilo prodati, u što je ona povjerovala i u Uredu javnog bilježnika Ante Zlokića istog dana ovjerila izdanu punomoć, da bi dana 27. veljače 2018. u Splitu u popodnevnim satima došao do Damirine prijateljice ŽA koja je koristila njeno vozilo marke "Mercedes" i lažno joj prikazao da mora hitno vozilom odvesti majku u bolnicu, što je ova povjerovala i dala mu vozilo, nakon čega isto vozilo nije više vratio, već ga je koristeći izdanu punomoć prvo fiktivno prodao svom rođaku ZA, a potom dana **.**.2018. ĆA i to temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ZA i ĆA za iznos od 60.000,00 kuna, koji ugovor je ZA "bjanko" potpisao bez da je za to primio novac, koji novac je RA za sebe zadržao ne predavši ga BA, čime je istu oštetio za iznos od 7.962,68 eura/60.000,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – označeno i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

II. Stoga se optuženiku RA na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Potom se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku RA izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se optuženiku prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenem postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenoj BA dosuđuje se djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.962,68 eura, dok se u preostalom dijelu oštećena upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik RA dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 700,00 eura (sedamstoeura) na ime paušalne svote.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem K-DO-662/2018 od 21. kolovoza 2018. protiv optuženika RA a zbog jednog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Rasprava je 10. rujna 2025. sukladno čl. 407. st. 3 ZKP/08 zbog odgode koja je trajala dulje od 3 mjeseca započela iznova. Optuženik se tada na raspravi očitovao o optužnici navodeći kako se ne smatra krivim te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Na raspravi 10. rujna 2025. ispitan je svjedok FA.

4. U nastavku dokaznog postupka pregledani i pročitani su: iskaz svjedoka FA od 15. 5. 2018. (list 77 spisa), iskaz svjedoka – oštećenika BA (list 73-75, 137-140 spisa), iskaz svjedoka ŽA (list 80-82, 140-141 spisa), iskaz svjedoka ZA (list 85-86, 123, 194-195 spisa), iskaz svjedoka JA (list 141 spisa), iskaz svjedoka UA (list 168 spisa), iskaz svjedoka IA (list 169 spisa), iskaz svjedoka HA (list 178 spisa) obzirom su isti ispitani na raspravi pred istim predsjednikom vijeća i na raspravi u prisutnosti stranaka.

5. U dokazne svrhe pregledani i pročitani su: specijalistički i radiološki nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Hitnog kirurškog prijema za EA od 27. veljače 2018. (list 20 spisa),liječnički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za infektologiju od 27. veljače 2018. za BA (list 21 spisa), zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta od 20. ožujka 2018. (list 25 i 26 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta serijskog broja: [serijski broj], i broja: 0981067 od 20. ožujka 2018. (list 27 i 28 spisa), izjava ŽA od 18. kolovoza 2017. (list 32 spisa), punomoć za prodaju vozila marke "Mercedes" izdata od BA od 22. siječnja 2018. (list 33 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen između ZA i ĆA od 2. ožujka 2018. (list 34 spisa), punomoć za prodaju vozila marke "Smart" izdana od BA dana 8. prosinca 2017. (list 69 spisa), izjava ŽA od 22. siječnja 2018. (list 71 spisa), izjava JA od 17. siječnja 2018. (list 76 spisa), Dva CD medija sa snimkama komunikacija putem mobitela i snimkama nadzornih kamera iz fast food-a "Popaj" (list 87 i 88 spisa), spis posl.broja KP-DO-1021/2021.

6. Nakon ovako provedenih dokaza zastupnica optužbe je navela kako nema primjedbi na provedene dokaze te je predložila da se u svojstvu svjedoka ponovno pozove i ispita ŽA obzirom na iskaz svjedoka FA da je ista bila prisutna trenutku kada je njemu okrivljenik IA rekao da je on BA dao novac. Ovakvom prijedlogu optužbe obrana se nije usprotivila.

7. U daljnjem dokaznom postupku pregledan i pročitan je podnesak oštećene BA (list 219-220 spisa).

8. Potom je na raspravi održanoj 5. veljače 2026. ispitana ponovno svjedokinja ŽA po prijedlogu optužbe.

9. Tada je zastupnica optužbe izmijenila činjenični opis na način da u prvom retku iza riječi "u nakani da se" ubacuje riječ "znatno" te u zadnjem retku umjesto iznosa od "60.000,00 kunu" treba staviti iznos od "20.000,00 eura" te je stoga nadopunila pravni opis na način da se iza riječi "učini" dodaje tekst "a djelom je prouzročena znatna šteta" i pravna oznaka na način da se iza članka 236. umjesto stavka 1. stavlja stavak 2. u svezi stavka 1.

10. Optuženik se očitovao o izmijenjenoj optužnici navodeći kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na danas na raspravi te će odgovarati samo na pitanja branitelja.

11. Iznoseći obranu optuženik je u bitnome naveo da je njega pozvala u svoj kafić oštećena par dana prije potpisivanja punomoći i da je bila uzrujana i da ga je pitala je li bi kupio njeno auto jer da joj je trebao iznos od 60.000,00 kuna za plaćanje vanjske bašte i tom prilikom da mu je pokazala rješenje koje nije čitao ali da je vidio iznos od 60.000,00 kuna. U početku da je odbijao jer mu nije trebalo auto obzirom je imao svoje ali da je nakon nekih sat vremena razgovora s oštećenom odlučio da će kupiti auto koje da nije bilo u 100% ispravnom stanju te navodi da je pristao na ponuđenu cijenu u iznosu od 8.000,00 eura. Nakon nekih 4-5 dana da je oštećena otišla s njim ispred zgrade njegove majke gdje da je majka iznijela novac, vidjela njega i BA i dala mu novac od 8.000,00 eura i nakon toga da su otišli do javnog bilježnika Ante Zlokića gdje da su potpisali punomoć radi prijateljskih odnosa tj. kako bi on izbjegao plaćanje poreza na prijenos vozila. Oštećena da je novac u javnobilježničkom uredu izvadila i brojala na što da joj je djelatnica rekla da ne smije brojati novac jer da će joj u protivnom taj novac odnijeti na FINA-u, poreznu ili ne zna gdje i da se potpiše nakon čega da je oštećena spremila novac. Vozilo da je preuzeo i koristio ga te da ga je prodavao jer mu nije trebalo. Nakon nekog vremena da je saznao da oštećena želi prodati to isto vozilo, koje je njemu prodala i za koje je dobila novac, jednom gospodinu, nakon čega da je vozilo prepisao rođaku ZA da sačuva novac koji je dao oštećenoj. Naveo je kako oštećena nije imala razloga za izdavanje punomoći za prodaju vozila jer da se on ne bavi trgovinom autima a da je i sama oštećena sposobna sama prodati auto a od oštećene da živi na udaljenosti 200 m zračne linije i da je imao namjeru prevariti oštećenu kao što se navodi da je mogao vozilo isti dan po potpisivanju punomoći prodati a ne nakon 2 mjeseca. BA da je dobila novac u iznosu od 8.000,00 eura a koji je i tražila za vozilo, punomoć mu je potpisala isključivo da izbjegne plaćanje poreza kod prijenosa vozila. Nije znao niti je bila njegova stvar je li BA imala od ranije neke neriješene odnose vezano uz predmetno vozilo. U prometnoj dozvoli je BA bila vlasnica i sama BA da ga je zvala kako bi kupio to vozilo i da je BA znala da joj čini uslugu s kupovinom vozila.

12. Odgovarajući na upit branitelja navodi kako je to vozilo vrijedilo isključivo onoliko koliko je i dao jer da je na vozilu bio neispravan lanac motora i kome je vozilo ponudio da ga kupi u tom periodu da je odustao radi toga. Nakon što je optuženiku predočen oglas sa lista 220, optuženik navodi da je taj oglas oglasila sama BA i to nakon što je dobila novac. Naknadno da je spoznao koji je cilj bio oštećene jer da zašto bi njemu dala punomoć za prodaju vozila ako je i sama oglasila prodaju vozila. Vezano uz oglašenu cijenu od 20.000,00 Eur, navodi kako je bila nerealna jer da se za to vozilo ni prije 5 godina od potpisivanja punomoći nije mogao dobiti taj novac. Optuženik navodi kako je auto kupljeno, plaćeno koliko je BA tražila te da vozilo nije bilo u 100% ispravnom i originalnom stanju, a što da se vidi i iz slika na listu 220, jer da boja nije bila originalna.

13. Optuženik je i u svojoj ranijoj obrani (list 59-63) u potpunosti porekao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti navodeći kako mu je BA dala punomoć za prodaju vozila koje je on nakon određenog vremena i prodao svom rođaku ZA kojem vozilo nije odgovaralo te ga je prodao ĆA za iznos od 60.000,00 kuna. Također je naveo kako nije istina da bi on na prijevaran način od ŽA uzeo vozilo "Mercedes" u vlasništvu BA već da je od izdavanja punomoći isto vozilo bilo kod njega. RA je također naveo kako je on BA novac za njeno vozilo predao u Javnobilježničkom uredu Ante Zlokića i to već prilikom potpisivanja punomoći, te da je on u biti kupio njeno vozilo ali ga nije htio prenositi na sebe zbog čega je inzistirao na punomoći.

14. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga to je na kraju dokaznog postupka pregledan izvadak iz kaznene evidencije prema kojem optuženik nije kazneno osuđivan.

15. Obzirom je optuženik negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret to je sud prvo utvrdio nesporne činjenice. Pa je tako nesporno da je 22. siječnja 2018. u Splitu u uredu javnog bilježnika Ante Zlokića ovjerio punomoć za prodaju osobnog vozila BA marke "Mercedes" CLS 350 V6" reg. oznake [registarska oznaka]. Isto tako nije sporno da je to isto vozilo ZA prodao ĆA za iznos od 60.000,00 kuna. Navedeno sud nalazi utvrđenim temeljem punomoći za prodaju vozila marke „Mercedes“ izdata od ŠA od 22. siječnja 2018. (list 33 spisa), ugovora o kupoprodaji motornog vozila sklopljenog između ZA i ĆA od 2. ožujka 2018. (list 34 spisa), a što uostalom ni optuženik u svojoj obrani ne osporava.

16. Ovdje bi obzirom na očitovanje i obranu optuženika bila sporna prijevarna namjera. Sporna je činjenica da je optuženi **.**.2018. ŠA ponudio pomoć u prodaji njenog vozila te da bi je uvjerio da mu izda punomoć za prodaju tog vozila prikazavši joj da će za njen račun i u njeno ime isto vozilo prodati. Nadalje, sporno je da je 27. veljače 2018. u Splitu došao u popodnevnim satima do ŽA, prijateljice BA, koja je koristila predmetno vozilo oštećene i da je ŽA lažno prikazao da mora hitno odvesti majku u bolnicu a u što mu je ŽA povjerovala i dala mu vozilo a nakon čega to vozilo nije više vratio. Sporno je i da je optuženi, nakon što predmetno vozilo nije vratio, prvo fiktivno prodao rođaku ZA koristeći izdanu punomoć a potom ĆA temeljem kupoprodajnog ugovora koji je ZA „bjanko“ potpisao bez da je za to primio novac. U konačnici je sporna činjenica da je optuženik taj novac zadržao za sebe ne predavši ga BA. Sporna je i činjenica da je optuženik oštetio BA za iznos od 20.000,00 eura kako mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

17. Sud sporne činjenice nalazi utvrđenim na temelju iskaza oštećene BA, kao i iskaza ispitanih svjedoka ŽA, svjedoka ZA, te svjedoka FA kao i na temelju pregledane punomoći od 22. siječnja 2018., ugovora o kupoprodaji motornog vozila između ZA i ĆA od 2. ožujka 2018., priložene snimke nadzorne kamere iz fast food-a „Popaj“.

18. Oštećena ispitana pred ovim sudom (list 137-140 spisa) navodi kako ostaje u cijelosti kod svoga iskaza kojeg je dala pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu te je dopunila svoj iskaz navodeći da joj je iza svega ovoga što joj se dogodilo imovina zapaljena i da smatra da se to ne bi dogodilo da svega ovoga nije bilo. Ostala je bez automobila, morala je uzeti auto na „leasing“ kafić joj je zapaljen i strahuje za svoj život i imovinu radi čega da je policija došla na uviđaj. Navodi kako nikada nije posuđivala novac od optuženika. Nije joj poznato je li ŽA posuđivala novac od optuženika. Vezano uz vozilo marke "Mercedes", oštećena navodi da su dotični dolazili kod nje u kafić, večer prije da su joj donijeli juhu, a potom dan iza da je završila na hitni prijem gdje je bila zatrovana hranom o čemu da postoji i liječnička dokumentacija i da je predmetno auto ostavila ŽA koja je živjela u njenoj kući. S tim vozilom ŽA da je odvela RAO na Hitni kirurški prijem jer je pao sa vrha kuće od stresa kada je čuo da nju vode na hitni prijem. Mercedes da je ostao ispred njene kuće. Da je od optuženog i JA koji su se bavili autima kupila Smarta i da je to vozilo isplatila u cijelosti i prepisala na svoje ime. Oglasila je prodaju vozila Mercedes na mrežama a optuženi i JA da su joj ponudili Golfa i razliku novca za taj Mercedes međutim razliku novac nisu joj dali tako da nije pristala na to, potom da su joj ponudili na rate Golfa a ona da je vratila Golfa i da nije pristala na zamjenu. Ne može se sjetiti točnog datuma vezano uz punomoć ali da o svemu postoji dokumentacija koju je priložila, punomoć da je potpisala u istog bilježnika Zlokića kod kojeg su je vodili a punomoć nije raskinula jer nije smatrala da treba. Nije smatrala da će je netko tako prevariti, kupila je jedno vozilo, trebali su se mijenjati za drugo vozilo. Kada je vratila Golfa da joj je optuženi rekao da će preko „Bekija“ koji se bavi vozilima dati drugo vozilo, ostatak novca. Golf nije bio u njenom posjedu jer ga je vratila a u trenutku kada je RA prodao Borozanu Mercedes. U inkriminirano vrijeme da je bila u dobrim odnosima sa optuženikom i JA. Golf da je u njenom posjedu bio jako kratko.

19. Ranije ispitana oštećena BA (list 73-75 spisa) navodi kako je ona doista RA ispustila punomoć za prodaju svog vozila "Mercedes CLS" kojeg je već neko vrijeme prodavala i tu prodaju javno oglašavala na svim stranicama budući se RA ponudio da će joj pomoći prodati vozilo ili ga mijenjati za dva manja. Također je navela kako je od Zlatkove nevjenčane supruge JA namjeravala kupiti vozilo marke "Golf" za koje je platila prvu ratu, a razlika koja bi se stvorila između cijene njenog prodanog vozila i vozila "Golf" bi njoj trebala biti isplaćena u gotovini. RA da je očito unaprijed smislio i isplanirao kako će je prevariti te je iskoristio situaciju kada su ona i EA kod kojeg živi bili u bolnici, a za koje vrijeme se njeno vozilo "Mercedes" nalazilo kod njene prijateljice ŽA koja se istim odvezla na posao u fast food-u "Popaj" blizu ribarnice, te je došao do ŽA i od nje zatražio da mu posudi njeno vozilo kako bi svoju majku odvezao do bolnice, a što je ŽA i učinila budući ona nije znala da je BA RA dala punomoć za prodaju istog vozila. Svjedokinja je navela kako se trenutak predaje ključeva vozila od strane IAO vidi na snimci nadzornih kamera fast food-a "Popaj" te da isto mogu potvrditi kako ŽA tako i njene kolege s posla. BA u svom iskazu je navela kako je RA njeno vozilo prodao isti dan kada ga je uzeo od ŽA, dakle 27. veljače 2018. i to svom rođaku ZA , da ZA vozilo nije ni vidio već je samo na traženje RA potpisao "prazne" ugovore, temeljem kojih je RA njeno vozilo prodao ĆA, djevojci GA kojem da RA duguje novac.

20. Svjedokinja ŽA ispitana kod ovog suda navodi kako je u to vrijeme bila u dobrim odnosima sa optuženim. Tada je vozila Mercedes u vlasništvu BA, a optuženi da ju je pozvao na kavu i zatražio ključ od tog vozila jer da je njemu slaba baterija na ključu od vozila, a da mora otići po majku u doktora te da mu je dala vozilo. U 16,00 sati je optuženi uzeo Mercedes, nakon toga da ga je oko 18,00 sati pokušala nazvati međutim, nije se javio, zvala ga je još par puta i nije se javljao, potom da je zvala JA a ona da joj je rekla da ne zna gdje je da bi mi potom rekla da je imao neki transfer za Dubrovnik, nakon toga da je otišla na policiju, gdje su je obavijestili da je Mercedes promijenio vlasnika.Na upit branitelja svjedokinja navodi da je posuđivala novac od optuženika. Poznato joj je da je oštećena za Mercedes trebala dobiti drugo vozilo i još novaca. Jedino što zna jest da od tog dogovora za mijenjanje vozila nije bilo ništa. Optuženik do ovog događaja nije nikada bio u posjedu Mercedesa jer da ga ja uvijek ona vozila. Mercedesa da je vozila oštećena i ona jer da su u to vrijeme živjele sukpa i da je Mercedes svakodnevno bio kod nje tako da je nemoguće da je do inkriminiranog događaja bio u posjedu optuženika. Vlasnik predmetnog vozila je bila BA i ona da joj je dala odobrenje da vozilo može koristiti svakodnevno. Nije pitala oštećenu za dopuštenje da da vozilo optuženiku a ovo kada ju je pitao da mu ga posudi zbog neispravnog ključa njegovog vozila. Novce koje je posudila od optuženika da je vratila i tog dana dana kada je predala Mercedes optuženiku na njegovu zamolbu nije bilo govora vezano uz posudbu novca niti oko duga.

21. Prethodno ispitana svjedokinja ŽA navodi kako je dana **.**.2018. RA došao do nje u fast food "Popaj" i da mu je ona na njegovo traženje dala ključeve vozila marke "Mercedes" koje on do kasnih večernjih sati nije vratio, zbog čega je ona to prijavila policiji gdje je doznala da je RA isto vozilo već prodao drugoj osobi po imenu ZA, a nakon toga ĆA. Svjedokinja je također navela kako joj je poslije RA prijetio zbog toga što je sve prijavila policiji.

22. Svjedok ZA je ponovno pozvan i ispitan pred ovim sudom jer je imenovani sin optuženikova ujaka te stoga rođak u pobočnoj liniji u četvrtom stupnju to se na istoga ne bi odnosile zakonske odredbe čl. 285. st. 1. toč. 2. te st. 3. ZKP/08 kako je prethodno na raspravi 11. studenoga 2021. sukladno upozorenju suda iskoristio blagodat ne svjedočenja u smislu navedenih odredbi. Svjedok ZA je ispitan na raspravi potvrdio da je bilo onako kako je i iskazivao pred policijom a nakon što mu je suglasnošću stranaka pročitan njegov iskaz (list 85-86 spisa) te je dodao da je od dana kada je dao svoj iskaz prošlo 6 godina i da se slabo sjeća događaja. Potvrdio je da je iskazivao pred policijom i da je potpisao pročitani zapisnik.

23. Prethodno ispitan svjedok ZA navodi da ga je dana 27. veljače 2018. u jutarnjim satima nazvao RA a potom i došao do njega te ga zamolio da mu napravi jednu uslugu, točnije da na sebe prebaci – kupi jedno vozilo marke "Mercedes" jer on iz nekih razloga to nije mogao učiniti osobno, a što da je on učinio. Također je naveo da je RA sam ispunio kupoprodajni ugovor koji je on samo potpisao i da on vozilo nije niti vidio, da bi ponovno dana 28. veljače 2018. u 08,15 sati ga ispred kuće dočekao RA te mu dao na potpis neispunjeni kupoprodajni ugovor kojeg je on potpisao budući je imao kupca za naprijed navedeno vozilo. ZA je također u svom iskazu naveo da je istog dana u popodnevnim satima s njegovim ocem do njega došao boksač " RAO" koji mu je pojasnio da bi RA u pogledu tog vozila prevario vlasnicu vozila, zbog čega je on bio podnio kaznenu prijavu policiji zbog kaznenog djela utaje jer se bojao da on ne bude u što umiješan ali da je naknadno tu prijavu povukao. Također je naveo da ga je dana 6. ožujka 2018. nazvala izvjesna MA i da mu je rekla: "Ja sam od tebe kupila vozilo i dala ti 60.000,00 kuna, a spojio nas je RA." te je tražila da hitno povuče kaznenu prijavu kako bi ona mogla vozilo prebaciti na sebe. Svjedok je decidirano izjavio kako on ne poznaje MA ta da od nje nikada nije primio bilo kakav novčani iznos.

24. Svjedok FA ispitan na raspravi navodi da se sjeća da je dao iskaz pred ODO- om u Splitu i da se sjeća da je ključ od auta dao ŽA a ŽA da je ključ od auta dala optuženiku. Nema nikakvih saznanja od dogovoru između BA i optuženika. Nije imao saznanja da ima punomoć a prije davanja svog iskaza pred odvjetništvom. Nakon ispitivanja u ODO-u u Splitu da je čuo da je optuženik BA dao novac. Ovo vezano uz davanje novca BA da je čuo od optuženika i to kada su pričali optuženi, ŽA i odvjetnik. Kada je dao ključ ŽA da je čuo da je to zbog toga kako bi optuženi odveo majku u bolnicu. Ne zna je li se tom prilikom optuženi obvezao vratiti vozilo. Dok je bio u fast foodu optuženik nije vratio vozilo. Optuženika je prije ovog događaja poznavao iz viđenja jer je dolazio jesti u fast food. Da ovo kada je čuo od optuženika da je dao novac BA da je ŽA potvrdila da je BA dobila novac ali nije čuo razlog davanja novca.

25. Prethodno ispitan svjedok KA je iskazao da je zaposlenik u fast food-u "Popaj" i da je dana 27. veljače 2018. do njih došao RA i zatražio od ŽA da mu posudi vozilo "Mercedes" koje je ŽA koristila. Isti je naveo kako je upravo on iz garderobe uzeo ključ vozila i dodao ga ŽA koja je tražila od RA da vozilo vrati za sat – dva vremena, ali da on vozilo nije vratio do kraja radnog vremena.

26. Tijekom postupka iskazivali su svjedoci UA, IA, JA i HA. Pa tako svjedok UA u svome iskazu navodi da se bavi prodajom i servisom vozila. Tim poslovima se bavi 20 godina. Poznato mu je, a obzirom da je na taj način radio u velikom broju slučajeva da ta punomoć postoji u obliku „šprance“ i da temeljem te punomoći se može prodati vozilo. Igrom slučaja da mu je poznato da je optuženik njemu rekao da je kupio taj auto i da je dobio punomoć i tada da ga je pitao je li to dovoljno da bi ostvario pravo vlasništva. Kod njega je došao na procjenu vozila. Naveo je kako se nije susretao da netko nekome ispusti punomoć ne kako bi njemu prodao vozilo nego kako bi mu ta osoba prodala vozilo i njemu kao vlasniku potom predala novac, nije vidio predaju novca optuženika oštećenoj u odnosu na predmetno vozilo.

27. Svjedokinja IA navodi da joj je sin prije nekoliko godina zatražio iznos od 8.000 eura za kupnju automobila. Taj novac mu je donijela tako što je izašla iz zgrade, a on da je bio u automobilu a pokraj njega se nalazila ženska osoba za koju da joj je sin rekao da se zove BA. Ta ženska osoba joj je bila sumnjiva jer da je nije htjela pogledati i imala je crnu kapu pripijenu na glavi, radi čega da je sinu rekla da taj novac nije njegov i da ne bi smjelo biti problema i da pazi što radi a ta ženska osoba joj je rekla da neće biti problema i tada da ju je pogledala. Rekli su joj tada da idu u javnog bilježnika. Sin da joj je vratio novac nakon nekog vremena. Ovo kada je navela sinu da nije njegov novac i da pazi što radi kako ne bi poslije bilo problema i tada u tom trenutku je sinu predala novac u ruke a on da je potom taj novac dao toj ženskoj osobi i tada da joj je ona rekla da neće biti problema. Sve ovo da se događalo na otvorenom prostoru ispred zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. Taj novac je imala kod kuće i radilo se o ušteđevini. Inače da je držala taj novac kod kuće. Ovako veću količinu novca da je jedan jedini put posudila sinu. Nije se mogla sjetiti je li se netko nalazio u blizini ovog mjesta.

28. Svjedokinja JA je navela da nije u izvanbračnoj zajednici s optuženikom da je optuženom dala svoje novce, ušteđevinu i da ne zna što je isti učinio s tim novcem. Prije da su optuženik i oštećena bili u dobrim odnosima, sada da više nisu.

29. Svjedok HA navodi kako poznaje optuženika i da se ranije nekih 10tak godina družio s optuženikovim bratom. Optuženi da mu je prije nekih godinu i pol spomenuo da ima nekih problema sa autom, nije mu rekao detalje te da ga je zamolio da iznese ono što je vidio. Ovo što je vidio da je bilo možda prije nekih 5-6 godina a on da je tada trebao ići sa optuženikovim bratom kod njihove majke točnije, već da se nalazio kod svoje majke optuženikov brat, a on da je ostao i čekao optuženikovog brata u vozilu koji se nalazio u neposrednoj blizini, nasuprot tog ulaza. Vidio je kada je vozilom došao optuženik i vidio je kada je majka optuženog došla do njega i donijela mu kuvertu iz koje je izvadila neke eure i dala kroz prozor vozaču a to je bio RA, s njim u vozilu je bila neka cura s crnom kapom da bi potom oni otišli. Nakon nekih mjesec dana kada je bio u kafiću sa optuženikovim bratom da je tada došao i RA i zna da je komentirao da je "upao u novce", a sve zbog toga što je, ovo o čemu je prethodno iskazivao, vidio da bi mu RA rekao da su ti novci za kupnju auta, točnije, da je kupio auto tim novcima. Navodi kako ne zna o kojem iznosu bi se radilo. Optuženikov brat se zove CA i isti da je preminuo od posljedica prometne nesreće.

30. Pregledom specijalističkog i radiološkog nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Hitnog kirurškog prijema za PA od 27. veljače 2018. (list 20 spisa) proizlazi da je TA došao 27.2.2018. u 14:18 sati broj protokola 4472 u KBC Split Hitni kirurški prijem i da je 27. veljače 2018. sa brojem prijema 34643 primljen u KBC Split Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Medicinskog fakulteta sveučilišta u Splitu.

31. Iz liječničkog nalaza Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za infektologiju od 27. veljače 2018. za BA (list 21 spisa) proizlazi da je BA **.**.2018. u 9.00 sati broj protokola 938/2018 primljena u KBC Split Klinika za infektologiju Ambulanta hitnog prijema.

32. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta od 20. ožujka 2018. (list 25 i 26 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta serijskog broja: [serijski broj], i broja: 0981067 od 20. ožujka 2018. (list 27 i 28 spisa), proizlazi da su od ŽA oduzeti CD medij s natpisom Medak 1 i Medak 2 na kojim se nalaze presnimljene komunikacije putem mobitela te snimke iz fast fooda „Popaj“ i snimke razgovora.

33. Pregledom izjava ŽA od 18. kolovoza 2017. (list 32 i 71 spisa) proizlazi da je izjavu dala ŽA **.**.2017. da je posudila 18.8.2017. iznos od 3.500 eura od JA te se isti obvezuje vratiti do 18.8.2019. sa ovjerom potpisa broj ovjere Ov- 14465/2017 od 18. 08. 2017. kod javnog bilježnika Ante Zlokića i da je ŽA **.**.2018. dala izjavu da je od RA posudila 8000 eura te se istom obvezuje vratiti cjelokupni iznos do 01.02.2019. sa ovjerom potpisa broj ovjere Ov-647/2018 od 22. 01. 2018. kod javnog bilježnika Ante Zlokića

34. Pregledom punomoći za prodaju vozila marke "Mercedes" izdata od BA od 22. siječnja 2018. (list 33 spisa) sa ovjerom potpisa broj ovjere Ov-642/2018 od 22.01.2018. kod javnog bilježnika Ante Zlokića proizlazi da je BA ovlastila RA da u njeno ime održava, registrira, proda i vozi u zemlji i inozemstvu njeno vozilo marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije WCC 2193561A023986 te da naplati štetu od nadležnog osiguravajućeg društva ako do štete dođe i obavi sve druge radnje u svezi prijave i odjave vozila kod MUP-a.

35. Pregledom ugovora o kupoprodaji motornog vozila sklopljen između ZA i ĆA od 2. ožujka 2018. (list 34 spisa) proizlazi da je ugovor zaključen između prodavatelja ZA i kupca ĆA **.**.2018. a predmet kupoprodajnog ugovora je motorno vozilo Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije].

36. Pregledom punomoći za prodaju vozila marke "Smart" izdana od BA dana 8. prosinca 2017. (list 69 spisa) sa ovjerom potpisa broj ovjere Ov-21914/2017 od 08.12.2017. kod javnog bilježnika Ante Zlokića proizlazi da je BA ovlastila JA da u njeno ime održava, registrira, proda i vozi u zemlji i inozemstvu njeno vozilo marke Smart reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] te da naplati štetu od nadležnog osiguravajućeg društva ako do štete dođe i obavi sve druge radnje u svezi prijave i odjave vozila kod MUP-a.

37. Pregledom izjave JA od 17. siječnja 2018. (list 76 spisa) proizlazi da je istu izjavu 17.01.2018. dala JA sa ovjerom potpisa broj ovjere Ov-423/2018 od 17.01.2018. kod javnog bilježnika Ante Zlokića.

38. Pregledom dva CD medija sa snimkama komunikacija putem mobitela i snimkama nadzornih kamera iz fast food-a "Popaj" (list 87 i 88 spisa) proizlaze presnimljena komunikacija putem mobitela te snimke nadzorne kamere iz fast food-a „Popaj“ na kojima je vidljivo da je optuženik 27. veljače 2018. dolazio u fast food te od ŽA preuzeo ključeve.

39. Pregledom spisa br. KP-DO-1021/2021 proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zaprimilo kaznenu prijavu prijavitelja JA koja je prijavila ŽA zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1 Kaznenog zakona i da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu rješenjem br. KP-DO-1021/2021 na temelju čl. 206. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbacilo kaznenu prijavu JA protiv ŽA zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. i 1. Kaznenog zakona.

40. Utvrđujući sporne činjenice sud na temelju iskaza oštećene, čiji iskaz cijeni istinitim, logičnim, nalazi da joj je optuženik ponudio pomoć u prodaji njenog vozila (Mercedesa) i da ju je uvjerio da mu izda punomoć za prodaju vozila prikazavši da će za njen račun i u njeno ime isto vozilo prodati. Obranu optuženika u tom dijelu kada navodi da je oštećena od njega tražila da kupi vozilo i da je pristala na punomoć za prodaju vozila kako on ne bi platio porez sud ne nalazi uvjerljivom već je drži iskonstruiranom i usmjerenom ka ekskulpaciji od krivnje. Spornu činjenicu da je 27. veljače 2018. u Splitu optuženi došao u popodnevnim satima do ŽA, prijateljice BA, koja je koristila predmetno vozilo oštećene i da je ŽA lažno prikazao da mora hitno odvesti majku u bolnicu a u što mu je ŽA povjerovala i dala mu vozilo a nakon čega to vozilo nije više vratio sud nalazi dokazanim na temelju iskaza svjedokinje ŽA i svjedoka FA kao i na temelju snimke nadzornih kamera u fast foodu „Popaj“ prema kojim dokazima, iskazima svjedoka i snimke proizlazi da je optuženi navedenog dana došao u fast food „Popaj“ uzeo ključeve od tog vozila. Iz iskaza svjedokinje ŽA proizlazi da Mercedes nije vratio radi čega je to ista i prijavila policiji kao što iz njenog iskaza i snimke nadzornih kamera u fast foodu „ I“ proizlazi da je optuženik 27. veljače 2018. dolazio u fast food te od ŽA preuzeo ključeve od Mercedesa a što je u svome iskazu potvrdio svjedok FA koji je naveo kako je tog dana optuženik preuzeo ključeve od vozila od ŽA. Da je tog istog dana 27. veljače 2018. kada je uzeo ključeve od Mercedesa a nakon što predmetno vozilo nije vratio, prvo fiktivno prodao rođaku ZA koristeći izdanu punomoć a potom ĆA temeljem kupoprodajnog ugovora koji je ZA „bjanko“ potpisao bez da je za to primio novac proizlazi iz iskaza svjedoka ZA koji je potvrdio da je tog istog dana 27. veljače 2018. Mercedes kupio iako ga nije ni vidio i da je potom potpisao bjanko ugovor a da je Mercedes prodan ĆA je potvrdio kada je naveo svjedok ZA da ga je zvala MA koja mu je rekla da je kupila vozilo od njega i da mu je dala 60.000,00 kuna iako je ne poznaje i nikada od nje nije dobio novac. Da je ZA prodao predmetno vozilo „Mercedes“ proizlazi i iz kupoprodajnog ugovora zaključenog između ZA i ĆA a da je novac zadržao optuženik od kupoprodaje vozila između ZA i ĆA proizlazi iz iskaza svjedoka ZA koji je potvrdio da nikada od ĆA nije dobio novac i da je fiktivno prvo kupio Mercedesa i potpisao bjanko ugovor o kupoprodaji sa ĆA upravo na zahtjev optuženika i da je on samo potpisao kupoprodajni ugovor iako ni vozilo ni kupca MA, ni novac nije nikada vidio. Da taj novac optuženik nije predao oštećenoj BA sud nalazi utvrđenim na temelju iskaza same oštećene BA koja je u svome iskazu potvrdila da novac od optuženika nije nikada dobila. Međutim, spornu činjenicu da bi optuženik oštetio BA za iznos od 20.000,00 eura sud ne nalazi dokazanom. Naime, iz ugovora o kupoprodaji vozila Mercedes zaključenog između ZA i MA proizlazi cijena od 60.000,00 kuna. Oštećena je postavila imovinskopravni zahtjev u visini od 20.000,00 eura a kao dokaz je priložila oglas od 27. siječnja 2018. iz stranice za oglašavanje „Vrhunske kombinacije“ gdje je navedena cijena 150.000,00 HRK u valuti Euro 20.000,00 eura. Sud je kao jedino relevantno vezano uz vrijednost vozila uzeo kupoprodajni ugovor zaključen između ZA i ĆA, jer oglas koji je priložila oštećena kao dokaz o vrijednosti vozila a u kojem se navodi cijena za koju oštećena kao prodavatelj prodaje vozilo a ne o cijeni za koje je predmetno vozilo prodano, to je sud iznos od 60.000,00 kuna uzeo kao vrijednost vozila sve prema kupoprodajnom ugovoru za koji iznos je prodan Mercedes.

41. Kao što je navedeno sud je iskaz oštećene cijenio istinitim logičnim, poklonivši mu vjeru u cijelosti pa tako iz liječničke dokumentacije doista proizlazi da je tog dana kada je optuženik uzeo ključeve od Mercedesa od ŽA oštećena bila u bolnici kao što je i OA bio u bolnici. Iskaz svjedokinje ŽA je sud cijenio vjerodostojnim kada ista navodi da nije znala za punomoć i da je 27. veljače 2018. optuženik uzeo ključeve navodeći da vozilom mora majku odvesti u bolnicu i vozilo nije vratio , kao što je njen iskaz cijenio vjerodostojnim i u dijelu kada navodi da je vozilo bilo kod nje što proizlazi i iz činjenice da su ključevi bili kod nje a i iz iskaza oštećene koja je navela kako su u to vrijeme živjele zajedno i da je osim nje ŽA koristila predmetno vozilo. Iskaz svjedoka FA kada navodi da je tog dana optuženik uzeo ključeve od vozila Mercedes suda također nalazi vjerodostojnim. Ovo što su iskazali svjedoci ŽA i FA je potvrđeno i snimkom nadzorne kamere iz fast fooda „Popaj“. Nadalje, iskaz svjedoka ZA sud je cijenio vjerodostojnim kada je naveo da ga je 27. veljače 2018. nazvao optuženik a potom i došao do njega sa zamolbom za uslugu odnosno da prebaci-kupi jedno vozilo Mercedes jer optuženi to nije mogao učiniti osobno i optuženik je sam ispunio kupoprodajni ugovor a ZA ga je samo potpisao a dan iza mu je optuženik dao na potpis neispunjeni kupoprodajni ugovor kojeg je potpisao jer mu je optuženik naveo kako ima kupca za Mercedesa. Ovakav iskaz svjedoka ZA potkrijepljen je ugovorom o kupoprodaji vozila Mercedesa zaključenog između ZA i ĆA. Obranu optuženika da je vozilo Mercedes bilo kod njega od trenutka sklapanja punomoći sud ne nalazi uvjerljivom niti logičnom jer da je tome tako iz kojeg razloga bi uzeo ključeve od ŽA pa tog istog dana prebacio Mercedes na ZA a potom dao na potpis ZA neispunjeni kupoprodajni ugovor za to isto vozilo. Obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da je oštećena od njega tražila da joj proda vozilo sud također ne nalazi uvjerljivom jer iz iskaza oštećene, čijem iskazu sud poklanja vjeru u cijelosti proizlazi da joj je upravo optuženik s kojim je u to vrijeme bila u dobrim odnosima ponudio sklapanje ugovora o punomoći za prodaju vozila Mercedesa, kao što iskaz oštećene kada navodi da novac za Mercedes nije dobila niti joj je vraćeno vozilo Meredes sud nalazi vjerodostojnim. Obranu optuženika u dijelu u kojem navodi kako je oštećenoj dao novac u iznosu od 8.000,00 eura sud nalazi iskonstruiranim neuvjerljivim te takvu obranu ne nalazi potkrijepljenom niti jednim izvedenim dokazom. Naime, svjedokinja IA, majka optuženika je iskazivala o iznosu od 8.000,00 eura koje je dala svome sinu optuženiku kada je s njim u vozilu bila ženska osoba kojoj bi predao taj novac a za koju joj je njen sin rekao da se zove BA, ali u svome iskazu ne navodi razlog davanja novca tj. iz njenog iskaza ne proizlazi da bi optuženik oštećenoj platio 8.000,00 eura za vozilo Mercedes niti da bi s optuženim tada u vozilu bila oštećena. Nadalje, iz iskaza svjedoka UA jedino što proizlazi jest da se temeljem punomoći u obliku „šprance“ može prodati vozilo, sve ostalo što svjedok iskazuje jest ono što mu je optuženik naveo a i sam svjedok je potvrdio da nije vidio predaju novca optuženika oštećenoj u odnosu na predmetno vozilo. Isto tako iskaz svjedoka JA i HA ne potvrđuju obranu optuženika jer svjedokinja JA u svome iskazu jedino navodi da je optuženom dala svoje novce, ušteđevinu i da ne zna što je isti učinio s tim novcem i da su prije optuženik i oštećena bili u dobrim odnosima, a sada da više nisu, dok svjedok HA također u svome iskazu ne potvrđuje obranu optuženika već isti iskazuje o onome što je vidio a to je da je majka optuženika dala optuženiku novac i da je tada u vozilu s optuženikom bila ženska osoba. Niti iz iskaza svjedoka HA ne proizlzai da bi optuženik dao novac oštećenoj za vozilo Mercedes.

42. Stoga sud obranu optuženika da je oštećenoj BA dao novac u iznosu od 8.000,00 eura za vozilo marke Mercedes ne nalazi vjerodostojnom već je nalazi neutemeljenom i usmjerenom ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti jer za isto ne postoji bilo kakva pisana potvrda niti iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da bi optuženik oštećenoj dao novac za vozilo Mercedes. Ovakva obrana optuženika nema uporišta u niti jednom izvedenom dokazu. Suprotno obrani optuženika sud iskaze oštećene BA, te svjedoka ŽA, FA i ZA nalazi vjerodostojnim i uvjerljivim, potkrijepljenim i ostalim izvedenim dokazima i to ugovorom o punomoći, snimkom nadzornih kamera u fast foodu „Popaj“ ugovora o kupoprodaji zaključenog između ZA i ĆA. U spisu nema dokaza niti bilo kakve potvrde da bi optuženik predao novac od prodaje predmetnog vozila niti postoji dokaz da bi BA dugovala optuženiku novac zbog kojeg joj optuženik ne bi trebao dati novac od prodaje vozila.

43. Dakle, iz svih provedenih dokaza potpuno je jasno da je optuženik postupao sa prijevarnom namjerom. Sud nalazi da je optuženik znajući da ima punomoć za prodaju vozila koju mu je oštećena dala imajući u njega povjerenja kao prijatelja već tada imao unaprijed stvorenu prijevarnu namjeru da vozilo proda i novac zadrži za sebe pa je tako iskoristio neznanje ŽA o postojanju punomoći za prodaju vozila i odsutnost BA koja je bila u bolnici te je došao u posjed vozila na prijevarni način navodeći ŽA da mu vozilo treba kako bi majku odveo u bolnicu o čemu su iskazivali svjedoci ŽA i FA a što je vidljivo i iz snimke nadzornih kamera iz fast fooda „Popaj“. O tome da su u to vrijeme bili prijatelji optuženik i oštećena je iskazivala i svjedokinja obrane JA. Prijevarna namjera optuženika se očituje i u tome da je tog istog dana vozilo fiktivno prodao ZA koji je to i potvrdio u svome iskazu kada je naveo da je na molbu optuženika samo fiktivno kupio to vozilo koje nije niti vidio kao i da je optuženik potom uz pribavljeni „bjanko“ potpis ZA to isto vozilo prodao ĆA a novac od prodaje vozila nikada nije dao BA.

44. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optuženika. Za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11 je od odlučnog značaja je li lažnim prikazivanjem činjenica drugi doveden u zabludu i da li ih je time naveo da na štetu svoje imovine nešto učinu, a sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Ako je kaznenim djelom prijevare pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta radi se o kvalificiranom oblikom kaznenog djela prijevare.

45. Što se tiče subjektivnog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, optuženik je postupajući prijevarno zlouporabljujući povjerenje koje je žrtva imala u njega time što je unatoč činjenici da je imao punomoć za prodaju vozila u vlasništvu BA već tada imao unaprijed stvorenu namjeru da proda vozilo a novac zadrži za sebe pa je tako iskoristio neznanje ŽA o izdavanju punomoći i odsutnost BA te je na prijevaran način došao u posjed vozila BA i kad je tog istog dana fiktivno prodao to isto vozilo ZA nakon čega je uz pribavljeni „bjanko“ potpis ZA to isto vozilo prodao ĆA a novac od prodaje vozila nije nikada predao žrtvi, to treba kazati da je optuženik u odnosu na kazneno djelo postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i želio je počinjenje.

46. Kako je već ranije navedeno sud je uzeo, kao iznos za koji je oštećena BA, onaj iznos koji je naveden u kupoprodajnom ugovoru zaključenom između ZA i ĆA a radilo se o iznosu od 60.000,00 kuna. Iako je oštećena postavila imovinskopravni zahtjev te navela da je oštećena za iznos od 20.000,00 eura te u prilog svojoj tvrdnji dostavila oglas, sud nije osim naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji imao bilo kakvih dokaza kojim bi doista potvrdilo da je vrijednost vozila u inkriminirano vrijeme bilo u iznosu kako navodi oštećena jer sama cijena oglašavanja nije dokaz da je vozilo i prodano za takav iznos.

47. U međuvremenu su nastupile izmjene Kaznenog zakona pa je tako u čl. 87. toč. 29. navedeno da vrijednost štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura.

48. Stoga kako nije dokazano da je vrijednost štete znatna jer iznos od 60.000,00 kuna što sada iznosi 7.962,68 eura ne prelazi iznos određen u čl. 87.toč. 29. Kaznenog zakona to sud nalazi da se u postupanju optuženika RA ostvarilo obilježje kaznenog djela iz čl. 236.st. 1. KZ/11.

49. Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

50. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (čl. 28. st. 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti. Sud je cijenio društvenu opasnost ovog kaznenog djela.

51. Optuženik je kazneno neosuđivana osoba, otac je dvoje malodobne djece.

52. Sve navedeno su okolnosti, koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Sud je stoga optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.

53. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiciku je izrečena uvjetna osuda s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.Sud je cijenio obiteljske i osobne prilike optuženika kao i činjenicu da je kazneno neosuđivana osoba što je bilo od značaja kod izbora mjere kazne u konkretnoj situaciji.

54. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženike, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna kazna zatvora predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

55. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenoj BA dosuđuje se djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.962,68 eura, dok se u preostalom dijelu oštećena upućuje u parnicu. Kod donošenja ovakve odluke sud je cijenio imovinskopravni zahtjev oštećene a kako je na temelju ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između ZA i ĆA utvrđeno da bi cijena vozila bila 60.000,00 kuna/7.962,68 eura to je djelomično dosudio oštećenoj imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.962,68 eura, dok ju je u preostalom dijelu uputio u parnicu.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

56. Obzirom je sud optuženika proglasio krivim to mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.

57. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 700,00 eura na ime paušalne svote. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika, duljini, trajanju i složenosti postupka, te da plaćanjem istih, s obzirom da je optuženik radno sposobna osoba zaposlen s redovnim primanjima, to neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje članova njegove obitelji.

U Splitu 19. veljače 2026.

S U D A C

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Split, (broj K-DO-662/2018),

- optuženiku RA, [adresa].,

- branitelju Peri Toliću, odvj. u Splitu,

- oštećenoj BA, [adresa],

- u spis.