REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-33/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama branitelja okrivljenog Sebastiana Stipe Bolanče Slavice, odvjetnika u Šibeniku i žalbi okrivljenog ČĐ podnesenoj osobno protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 28. siječnja 2026. br. Kov-11/2026, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ČĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku Kov-11/2026 od 28. siječnja 2026., protiv okrivljenog ČĐ, na temelju članka 127. stavak 4. u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-832/2025-3 od 10. prosinca 2025. te produljen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-11/2026-4 od 9. siječnja 2026..
1.1. Na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08 u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, odnosno vrijeme od uhićenja 9. prosinca 2025. u 14:30 sati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-832/2025- 3 od 10. prosinca 2025. te produljen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-11/2026-4 od 9. siječnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni ČĐ po branitelju po službenoj dužnosti Sebastianu Stipi Bolanči Slavici, odvjetniku iz Šibenika, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Žalbu je podnio i okrivljeni ČĐ osobno s prijedlogom, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, da ga se pusti iz istražnog zatvora. Budući da se žalba koju je podnio okrivljeni po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno, međusobno nadopunjuju, razmatrale su se kao jedna žalba.
3. Spis je, sukladno člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kako postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge za isključenje mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.
6. Žalitelj u podnesenoj žalbi u prvom redu osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći u bitnom kako ga je žrtva DĐ na silu odvezao na liječenje u Slavoniju, te da mu je od tad život ugrožen i narušeno zdravlje. Nadalje navodi kako moli sud da odredi novo ročište na kojem će suočiti njega i žrtvu DĐ da se izjasni o predmetnom događaju.
6.1. Međutim, protivno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza dostavljenih uz predmetnu optužnicu, posebice iz iskaza žrtve LĐ, a čiji iskaz je u potpunosti u skladu s porukama ispisanim na A4 papiru. Stoga, osnovana sumnja na učin kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti postoji i bez obzira na navode žalitelja. Osim toga, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, koji je u konkretnom slučaju ostvaren, te ovo vijeće nije ovlašteno upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti okrivljenika, jer je to ovlast raspravnog suda za slučaj da predmetna optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje, žalitelj problematizira i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika navodeći kako "rizik" od počinjenja kaznenog djela utvrđen od strane vještaka medicinske struke nije realan ni aktualan, te da bi se po odgovarajućem psihosocijalnom tretmanu, bilo u privatnom ili kaznenopravnom kontekstu, mogao odnosno trebao svesti na najmanju moguću mjeru, a da takvu vrstu rehabilitacije okrivljenik sigurno neće dobiti u istražnom zatvoru. Ujedno ističe i kako sud pogrešno dosadašnju okrivljenikovu osuđivanost uzima kao dokaz naročite upornosti okrivljenika, jer da to nije okolnost koju bi sud trebao uzeti u obzir prilikom određivanja mjere istražnog zatvora.
7.1. Međutim, izloženim žalbenim navodima žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U tom smislu pravilno je kod okrivljenika, u prvom redu, cijenjena njegova osuđivanost i to presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-315/2023 od 29. studenog 2023., pravomoćna 22. siječnja 2025., na kaznu zatvora od deset mjeseci uvjetno uz rok kušnje od tri godine, iz čega proizlazi da je osumnjičenik osnovano sumnjiv da je predmetno kazneno djelo počinio tijekom trajanja roka provjeravanja izrečenog po naprijed navedenoj presudi, kao i okolnost da je protiv okrivljenog u tijeku postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u kojem postupku su prema okrivljeniku određene mjere opreza iz članka 98. stavak 2. točka 2., 4. i 5. ZKP/08. Suviše navedenog, okrivljenik je i prekršajno kažnjavan, pa je, imajući u vidu sve prethodno navedeno, evidentno da prethodna osuđivanost na okrivljenika nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama. Nadalje, u ovom kaznenom postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika pri čemu je utvrđeno da je on karakterno promijenjena osoba s osobinama emocionalno nestabilne ličnosti, a da su kod njega prisutne i početne kognitivne smetnje u sklopu psihoorganskog sindroma, te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom, kao i da postoji opasnost da bi i u budućnosti mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo, zbog čega ima uvjeta za mjeru sigurnosti psihijatrijskog liječenja. Pri tom, žalitelju valja kazati, a u odnosu na žalbeni navod da bi se trebao provesti odgovarajući psihosocijalni tretman okrivljenik jer bi se time smanjila opasnost od ponavljanja kaznenog djela, da je u ovoj fazi postupka, unatoč činjenici da je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra razvidno da su na strani optuženika ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, nužno prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost nedvojbeno proizlazi među ostalim i iz samog nalaza i mišljenja vještaka, dok će se, za slučaj potvrđene optužnice, u konačnoj odluci, ovisno o ishodu postupka, odlučiti i o potrebi liječenja okrivljenika, odnosno o izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.
8. Dovodeći u vezu sve prethodno navedeno, s okolnostima počinjenja kaznenog djela u odnosu na koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, stajalište je i ovog drugostupanjskog suda da produljenje istražnog zatvora po osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela utvrđene kod okrivljenika ili počinjenja težeg. Stoga, mjere opreza iz članka 98. ZKP/08 izricanje kojih žalitelj predlaže u žalbi, za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
9. Potpuno neosnovano se u žalbi navodi da je produljenje istražnog zatvora u nesrazmjeru s težinom kaznenog djela, te da kao takvo već poprima oblik sankcije. Naime svrha istražnog zatvora je, u ovom slučaju otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja težeg koja je utvrđena kod okrivljenika, te produljenje istražnog zatvora ničim ne prejudicira njegovu kaznenu odgovornost koja će se utvrđivati, za slučaj potvrđene optužnice, u daljnjem tijeku kaznenog postupka. Nastavno tomu, drugostupanjski sud je utvrdio i da je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koja se optuženika tereti i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo niti do povrede načela razmjernosti.
10. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 19. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
