Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-317/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Marijani Brajak Mateša u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu, broj 148-50-4691097, od 6. veljače 2008., sklopljenog između tužitelja IM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB: 53056966535 u dijelu koji glasi: "Naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita ..."
II. Tužena RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dužna je tužitelju IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 276,55 EUR sa zateznom kamatom od 19. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. veljače 2008. s tuženom sklopila ugovor o kreditu broj 148-50-4691097 kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit. Odredbom čl. 3. prethodno citiranog ugovora, ugovorena je ulazna naknada kredita i to „naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“. Tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o iznosu ulazne naknade kredita, niti mu je objašnjeno zašto je ugovoren iznos naknade upravo u postotku naknade koji je naveden u ugovoru. Uvjet uzimanja kredita bio je plaćanje ulazne naknade po principu "uzmi ili ostavi". Ovom tužbom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi obzirom da je u članku 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, tom odredbom definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Nadalje ističe da je ulazna naknada opisana pod točkom I. tužbe je od tuženika unaprijed formulirana odredba ugovora o kojoj potrošač ne može pojedinačno pregovarati i na čiji sadržaj potrošač nema utjecaja. Prema članku 295. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Nastavno tužitelj ukazuje na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07: Dalje ZZP) te presudu Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka.
2. Iako uredno pozvana, tužena nije dala odgovor na tužbu.
3. Obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj sam podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b.stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
4. Odredbom članka 164. stavak 2. ZPP propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a daljnjom odredbom st.3. navedenog članka propisano je da je zahtjev za naknadu parničnih troškova, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja sa strankama, stranka dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
5. Obzirom su se, nepodnošenjem odgovora na tužbu, stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe koju sud donosi bez prethodnog raspravljanja sa strankama, a tužitelj je određeno stavio zahtjev za naknadu parničnih u odnosu na trošak sastava tužbe po punomoćniku-odvjetniku, to su tužitelju odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.7.t.1., uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., što ukupno iznosi 250,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, dakle ukupno 276,55 EUR, a koji iznos je naložen tuženoj isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka, sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.
6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Karlovcu, 19. veljače 2026.
Sudac: Marijana Brajak Mateša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostavljeno:
1. Damir Karajić, odvjetnik u Karlovcu
2. Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69
