REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1256/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maksu Skendžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika STSI-Integrirani tehnički servisi d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 4, OIB: 99172175603, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Orehovec Vinter Kiš Šimunović u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Maks Skendžića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Tošković, odvjetnice, 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika STSI d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 4, OIB: 99172175603 o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 27.03.2023. godine, sklopljenog 01.01.2020. godine s tužiteljem ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da radni odnos tužitelja na radnom mjestu „Specijalist za zaštitne poslove 2“ kod tuženika nije prestao, odnosno da je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika s pravima i obvezama iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2020. godine, za radno mjesto „Specijalist za zaštitne poslove 2“.

II. Nalaže se tuženiku, STSI d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 4, OIB: 99172175603, da tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad na poslove utvrđene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2020. godine za radno mjesto „Specijalist za zaštitne poslove 2“ odnosno na drugo radno mjesto adekvatno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

III. Tuženik STSI d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 4, OIB: 99172175603 dužan je Tužitelju ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do plateža, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnične troškove tuženiku u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu broj 907568-H5 na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020. zaključenog sa tuženikom kao poslodavcem bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „Specijalist za zaštitne poslove 2“. Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 27. ožujka 2023. tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu broj 907568-H5 na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., zbog povreda iz radnog odnosa (otkaz skrivljenim ponašanjem). Također, tužitelj je 20. veljače 2023. zaprimio Poziv na iznošenje obrane odnosno opomenu pred otkaz, a na koju je u roku podnio svoje očitovanje odnosno prigovor na istu i to 23. ožujka 2023. U navedenom očitovanju tužitelj je otklonio sve prigovore na njegov rad te pozvao tuženika na pojašnjenje prigovora koji mu se stavljaju na teret budući da su prigovori iz predmetnog Poziva odnosno Opomene samo paušalno izneseni. Istuče da se navedeni Poziv za iznošenje obrane se sukladno odredbama čl. 119. Zakona o radu jedino može smatrati prvom Opomenom pred otkaz te je stoga predmetna Odluka o otkazu nezakonita već u tom pogledu. Ističe kako po svojem iznošenju obrane nije povratno dobio nikakvo daljnje pojašnjenje razloga otkazivanja predmetnog Ugovora o radu, nego je tuženik sve svoje neobrazložene navode ponovio u pobijanoj Odluci o otkazu ugovora o radu. Stoga je sukladno odredbi čl. 133. ZOR-a, u za to propisanom roku, uputio poslodavcu, ovdje tuženiku, 17. travnja 2023. Zahtjev za zaštitu prava u odnosu na Odluku o otkazu, smatrajući odluku u cijelosti neosnovanima te protivnima odredbama samog ZOR-a. Međutim, iako je tuženik uredno zaprimio navedeni Zahtjev tužitelja 19. travnja 2023., po daljnjem proteku roka od 15 dana, tužitelj nije primio odgovor tuženika. Slijedom navedenog, a budući da zahtjevu tužitelja nije bilo udovoljeno od strane poslodavca, ovdje tuženika, tužitelj u roku propisanom čl. 133. ZOR-a, podnosi predmetnu tužbu. Navodi da sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), međutim u predmetnoj Odluci o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, usprkos činjenici da je donesena odluka o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, tuženik koristi argumentaciju propisanu za izvanredni otkaz ugovora o radu navodeći da nastavak radnog odnosa nije moguć. Dalje navodi da je tuženik donio predmetnu Odluku o otkazu ugovora o radu suprotno odredbama ZOR-a, i to čl. 119. st. 1. na način da nije prethodno upozorio radnika niti mu ukazao na mogućnost dobivanja otkaza, već je to propustio napraviti. Nadalje, u obrazloženju predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu od 27. ožujka 2023., a također i u navedenom Pozivu za iznošenje obrane, tuženik ne nudi nikakve konkretne dokaze kojima bi potkrijepio navode i navedene povrede koje je navodno počinio tužitelj, već se one sastoje uglavnom od nepovezanih konstrukcija i malicioznog tumačenja istih, te se povrh svega tuženik nije uopće očitovao kako na Iznošenje obrane tužitelja pa tako niti na navode sadržane u predmetnom Zahtjevu za zaštitu prava. U pogledu prigovora da tužitelj navodno nekoliko puta nije poštivao radno vrijeme poslodavca odnosno da je odlazio sa posla ranije bez opravdanog razloga/javljanja nadređenom – ističe se da navedeno nije točno. Naime, a uzimajući u obzir specifičnu narav i zadatke u okviru radnog mjesta tužitelja, činjenica je da tužitelj na tjednoj bazi putovao i vršio preglede postrojenja kupaca/stranaka poslodavca. Navedeni poslovi se često odrađuju izvan radnog vremena, u ranim jutarnjim satima i slično. Tužitelj ističe da uvidom u pobijanu Odluku nije jasno koji su to točno dani kada se tužitelj nije pridržavao radnog vremena te da slijedom navedenog takvi prigovori su paušalni i neosnovani. Tužitelj također ističe da ako je ikada morao ranije otići sa posla, da bi uvijek obavijestio nadređene odnosno kolege, a da je razlog izostanka uvijek bio opravdan, bilo radi bolesti, bilo radi drugog ozbiljnog i opravdanog razloga. Nadalje, u pogledu prigovora na rad vezane za otklanjanje nedostataka radne opreme na Objektima Lipovljani i za Moslavačkoj Gračenici, tužitelj ističe kako također nisu istaknuti konkretni razlozi za nezadovoljstvo i/ili prigovora na rad tužitelja, nego se paušalno ističu prigovori na razini „rekla-kazala“. Tužitelj je u svojoj obrani naveo da za Objekte Lipovljani nije navedeno koja je navodna oprema u pitanju. Nadalje nije pojašnjeno je li u pitanju Bušotinski krug Kz-47 ili nešto treće. U odnosu na navedeno je istaknuto da za nadzor bušenja nije bilo nikakve dokumentacije niti sheme elektroinstalacija te ispitivanje u Ex zoni nije bilo moguće obaviti. To su potvrdili i električari STSI-a koji su došli obaviti mjerenje. U odnosu na rukovoditeljicu za Moslavačke Gračenicu također nije ništa objašnjeno, nego se ističe kako za navodnu opasku tužitelja da „se neće opravdavati za svoja ispitivanja“ – nije i ne može biti razlogom za predmetni otkaz. Dakle, uvidom u pobijanu Odluku o radu uopće nisu razvidni razlozi i konkretni načini navodnih povreda tužitelja. Slijedom svega iznesenog, tužitelj smatra da ne postoje razlozi za odluku o redovitom otkazu predmetnog Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i da ista nije utemeljena na odredbama Zakona o radu. Nadalje tužitelj tijekom postupka osporava i provedeni postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Tužitelj tužbom predlaže utvrditi da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 27. ožujka 2023., utvrditi da radni odnos tužitelja na radnom mjestu „Specijalist za zaštitne poslove 2“ kod tuženika nije prestao, odnosno da je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika s pravima i obvezama iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., za radno mjesto „Specijalist za zaštitne poslove 2“ te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove utvrđene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020. za radno mjesto „Specijalist za zaštitne poslove 2“ odnosno na drugo radno mjesto adekvatno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja. Tužitelj predlaže i da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti. Navodi da nije sporno da je među parničnim strankama bio sklopljen Ugovor o radu broj 907568-H5 od 1. siječnja 2020., a temeljem kojeg Ugovora je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „Specijalist za zaštitne poslove 2“ sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Kvaliteta i inspekcija, Inspekcija, ispitivanja i mjeriteljstvo. Također, nesporno je da je tuženik 27. ožujka 2023. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, kao i da je tužitelj povodom osporavane Odluke 17. travnja 2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava, a na koji tuženik nije odgovorio. Suprotno tvrdnjama tužitelja, Odluka o otkazu je zakonita i dopuštena budući da se ista temelji na relevantnim odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika. Navodi da je točan navod tužitelja da mu je 20. veljače 2023. uručen Poziv za iznošenje obrane, a koju obranu je tužitelj iznio 23. ožujka 2023., pri tome otklanjajući prigovore na njegov rad koji mu se stavljaju na teret. Međutim, pogrešno tužitelj navodi da su prigovori na njegov rad iz Poziva za iznošenje obrane od 20. veljače 2023. paušalni te da isti poziv predstavlja prvu Opomenu pred otkaz u smislu odredbe čl. 119. Zakona o radu. Ističe kako je tužitelju 15. travnja 2021., u skladu s odredbama tada važećeg ZOR (NN 98/2019) i Pravilnika o radu tuženika, izrečeno Pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa kojim je tužitelj upozoren na učestale povrede obveza iz radnog odnosa u vidu neizvršavanja radnih naloga poslodavca, ovdje tuženika, odnosno izričitog odbijana izvršenja određenih poslova koji su spadali u opis poslova radnog mjesta tužitelja, kao i neobrazloženog odbijanja prekovremenog rada po nalogu nadređenog. Tužitelj je predmetno pisano upozorenje uredno primio 13. srpnja 2021. U predmetnom Pisanom upozorenju od 15. travnja 2021., tužitelju su detaljno navedene do tada učinjene povrede obveza iz radnog odnosa te je tužitelj upozoren kako je dužan uredno ispunjavati svoje obveze iz radnog odnosa, odnosno da mu u slučaju nastavka kršenja istih prijeti mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Sukladno odredbi čl. 133. važećeg Pravilnika o radu tuženika, za povrede obveza iz radnog odnosa, radniku se može izreći jedna od sljedećih mjera: usmena opomena, pisano upozorenje, redoviti otkaz, izvanredni otkaz, odnosno privremeno udaljenje. Nadalje, odredbom čl. 114. st. 7. Pravilnika o radu propisano je da pisano upozorenje prestaje važiti istekom dvije godine od dana kada je radniku navedeno upozorenje dostavljeno, pod uvjetom da u tome roku radniku nije izrečeno novo upozorenje. Dakle, tužitelju je Pisano upozorenje dostavljeno 13. srpnja 2021., a Odluka o otkazu donesena je 27. ožujka 2023., što znači da je predmetno pisano upozorenje bilo na snazi (do 13. srpnja 2023.) te je tužitelj u tom periodu bio dužan uskladiti svoje ponašanje u odnosu na ukazana kršenja radnih obveza, a sve kako mu se ne bi izrekla teža mjera u smislu otkaza ugovora o radu. Budući da je tužitelju predmetno pisano upozorenje uručeno, što je tužitelj i potvrdio vlastoručnim potpisom na istome, nedvojbeno se može utvrditi kako je bio upoznat s povredama radnih obveza koje mu se stavljaju na teret, kao i posljedicama koje mogu nastupiti ukoliko nastavi sa kršenjem istih. S obzirom da je tužitelj prije donošenja Odluke o otkazu počinio nove povrede iz radnog odnosa, tuženik je proveo u skladu sa ZOR i Pravilnikom o radu propisani postupak prije otkazivanja ugovora o radu, i to na način da je omogućio tužitelju da iznese obranu prije donošenja pobijane Odluke o otkazu, kao i da je proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno svim relevantnim odredbama Zakona o radu i internim aktima tuženika. Obzirom da se radničko vijeće nije očitovalo o namjeravanoj odluci tuženika o otkazivanju ugovora o radu tužitelju, sukladno čl. 150. st. 6. Zakona o radu, smatra se da isto nije imalo primjedbi. Nije sporna činjenica da je tužitelj u zakonskom roku, 17. travnja 2023., tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne Odluke o otkazu, a koji zahtjev tuženik nije smatrao osnovanim i stoga ga kao takvog nije usvojio. Stoga, iz prethodno navedenog potpuno jasno proizlazi kako je tuženik, a suprotno tvrdnjama tužitelja, prilikom donošenja pobijane Odluke o otkazu, poštivao svu zakonom i internim propisima tuženika propisanu proceduru. U odnosu na učinjene povrede obveza iz radnog odnosa koje se tiču odlazaka s radnog mjesta prije kraja radnog vremena, u dane kada je tužitelj bio u prostorijama tuženika, ističe se kako je tužitelj u više navrata otišao s posla prije isteka radnog vremena, a da o istome nije ni na koji način obavijestio svoju neposrednu rukovoditeljicu gospođu ŠN. O istome postoji jasna evidencija ulazaka i izlazaka za lokaciju radnog mjesta Lovinčićeva 4 iz koje je vidljivo kako tužitelj izvršio odjave izlaska sa radnog mjesta prije isteka radnog vremena, odnosno prije 15:00 sati. Među strankama nije sporno kako je radno vrijeme tužitelja bilo od 07:00 – 15:00 sati. Odredbama čl. 15. st. 1. i st. 6. važećeg Pravilnika o radu tuženika propisano je cit.: „(1) Rad treba započeti na vrijeme i ne smije se prije utvrđenog kraja radnog vremena završiti.“… „(6) Izbivanje radnika zbog privatnih razloga, za vrijeme radnog vremena, dopušteno je samo uz dozvolu nadređenog rukovoditelja.“ Nadalje, tuženik je nepravovremeno i neuredno dostavljao evidenciju radnog vremena iako je uredno obaviješten od strane svoje rukovoditeljice o načinu i terminima dostave iste putem e-mail poruke od 6. lipnja 2022. O istoj obvezi tužitelj je u više navrata upozoren i pozivan da dostavi svoje evidencije rada. U pobijanoj Odluci o otkazu utvrđene su i sljedeće povrede tužitelja iz radnog odnosa:

- ne odgovara na upite neposredno nadređene rukovoditeljice koji su usko vezani za struku i usluge koje Poslodavac pruža svojim kupcima, unatoč višestrukim pisanim podsjetnicima, kao i usmenim pozivima;

- nakon obavljenih ispitivanja ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara u Moslavačkoj Gračenici, neposredna rukovoditeljica je od Z, koji je tamo bio u svojstvu ispitivača, u više navrata tražila dodatno obrazloženje utvrđenih nedostataka, kako bi navedeno mogla pojasniti kupcima, međutim Š je istoj odgovorio: “Ja sam ti već rekao da se neću nikom pravdati za rezultate ispitivanja. Sve što ti nije jasno pitaj Inspektorat zaštite od požara”.

U prilog prethodno navedenim povredama iz radnog odnosa govore i razlozi radi kojih je tužitelju 15. travnja 2021. već izdano pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, i to primjerice kako slijedi, cit:

„18.09.2019. (srijeda) = od strane Vašeg rukovoditelja dobivate nalog za rad u subotu, 21.09.2019. godine radi postavljanja novih svjetlećih reklama na zgradi SPO- a. Predmetni nalog za prekovremeni rad dan je unaprijed, putem e-maila, sukladno zakonskim odredbama. Na predmetni e-mail odgovorili ste „Ne mogu u subotu, imam obaveza.“

24.09.2019. = od strane Vašeg rukovoditelja dobivate zadatak da sukladno nalogu dobivenom od strane nadležne osobe društva CROSCO d.o.o., pregledate radnu opremu u vlasništvu navedenog društva. Zadatak Vam je upućen putem e-maila, a na koji ste odgovorili „Nema šanse“ …“

Tužitelj je na isti način nastavio komunikaciju s nadređenima i to na način da je odbijao postupiti po nalogu nadređenog, odnosno da svoje radne zadatke nije uredno izvršio. Isto je razvidno iz e-mail korespondencije tužitelja s neposrednom rukovoditeljicom gđom. ŠN u periodu od 18. – 24. siječnja 2023., a iz koje proizlazi kako je tužitelj svjesno propustio izvršiti nalog nadređene i dostaviti traženu dokumentaciju te se očitovati u roku. Štoviše, iznoseći svoju obranu u odnosu na utvrđena kršenja radnih obveza, tužitelj ni na koji način nije osporio povrede koje mu se stavljaju na teret, već je isto opravdavao navodnim nedostacima u sustavu evidencije radnog vremena tuženika, osporavanjem stručnosti neposredno nadređene rukovoditeljice te optužbama na račun tuženika radi vršenja navodnih pritiska na tužitelja. Međutim, tužitelj u svojoj obrani također jasno potvrđuje da je odbio nalog neposredne rukovoditeljice za dodatna pojašnjenja, kao i to da određeni kupci izražavaju nezadovoljstvo prilikom rada s njim. Dakle, već je iz samog načina komunikacije tužitelja s nadređenim zaposlenicima u okviru svoje organizacijske jedinice u sustavu tuženika, očito kako se radi o posve neprimjerenom načinu ophođenja u radnoj sredini. Iz naprijed navedenih povreda tužitelja koje je tuženik naveo u pobijanoj Odluci o otkazu, proizlazi kako je tužitelj svoje radne obveze izvršavao nesavjesno, neodgovorno i nemarno. Sukladno odredbi čl. 112. važećeg Pravilnika o radu tuženika, prethodno navedeno smatra se osobito teškim povredama iz radnog odnosa, radi čega je i donesena pobijana odluka o otkazu. Dakle, razvidno je kako je tužitelj, unatoč činjenici da je već prethodno pisano upozoren o kršenjima obveza iz radnog odnosa i mogućnošću otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka takvog postupanja, svjesno nastavio sa takvim ponašanjem. U skladu s prethodno rečenim, a budući da je u potpunosti razvidna zakonitost odluke tuženika te postojanje opravdanog razloga za otkaz, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, te istoga obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno .

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci MN, FN, ŠN, NN, TN, ČN te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika da se Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 27. ožujka 2023. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., utvrdi nedopuštenom te da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos, kao i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto utvrđeno Ugovorom o radu odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020. na radnom mjestu Specijalist za zaštitne poslove 2, sistematizirane u organizacijskoj jedinici Kvaliteta i inspekcija, Inspekcija, ispitivanje i mjeriteljstvo, da je tužitelj 20. veljače 2023. zaprimio poziv tuženika na iznošenje obrane, da je tužitelj iznio svoju obranu 23. ožujka 2023., da je tuženik 27. ožujka 2023. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, da je tužitelj protiv iste 17. travnja 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 19. travnja 2023., da se tuženik na isti nije očitovao, kao i da je da je tužitelj tužbu podnio unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Između stranaka je sporno je li tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, predstavljaju li te povrede opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena.

8. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 27. ožujka 2023. proizlazi da se tužitelju kao Radniku otkazuje Ugovor o radu broj 907568-H5 od 01.01.2020. godine sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Specijalist za zaštitne poslove 2.

8.1. Iz Obrazloženja navedene Odluke proizlazi da su u svakodnevnom radu radnika, u posljednjih nekoliko mjeseci, uočene višestruke povrede obveza iz radnog odnosa. Navedeno je da Š učestalo odlazi s radnog mjesta prije kraja radnog vremena; u dane kada Š nije na terenu već u prostorijama Poslodavca, s posla redovito odlazi prije isteka redovitog radnog vremena koje je regulirano od 07:00 do 15:00 sati (primjerice oko 11 sati, 12:45 ili 14:30 sati) bez da je prethodno obavijestio neposrednu rukovoditeljicu, kako pisanim, tako usmenim putem, kao niti opravdao potrebu za ranijim odlaskom s radnog mjesta. Nadalje, radnik se prema poslu i radnim zadacima odnosi nesavjesno, neodgovorno i nemarno: evidencije radnog vremena učestalo dostavlja izvan zadanih rokova ili ih uopće ne dostavlja, unatoč redovitim višekratnim podsjetnicima da ih dostavi pravovremeno; ne odgovara na upite neposredno nadređene rukovoditeljice koji su usko vezani za struku i usluge koje Poslodavac pruža svojim kupcima, unatoč višekratnim pisanim podsjetnicima, kao i usmenim pozivima; nakon obavljenih ispitivanja ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara u Moslavačkoj Gračenici, neposredna rukovoditeljica je od Z, koji je tamo bio u svojstvu ispitivača, u više navrata tražila dodatno obrazloženje utvrđenih nedostataka, kako bi navedeno mogla pojasniti kupcima, međutim Š je istoj odgovorio: „Ja sam ti već rekao da se neću nikom pravdati za rezultate ispitivanja. Sve što ti nije jasno pitaj Inspektorat zaštite od požara.“. Nadalje, Poslodavac je od strane kupaca s kojima ima ugovoren poslovni odnos, u nekoliko navrata dobio povratnu informaciju o nezadovoljstvu prilikom rada i suradnje s Radnikom, dok su radnici iz Radnikove organizacijske jedinice koji surađuju s Radnikom i kupcima, naveli kako je zbog Radnikovog nekorektnog i neprofesionalnog odnosa s kupcima, ujedno narušen već dobro uspostavljen odnos koji su oni imali s tim istim kupcima. Ujedno, Radniku je već prethodno izrečeno pisano upozorenje zbog učestalog neizvršavanja radnih naloga Poslodavca, odnosno izričitog odbijanja izvršenja određenog posla koji spada u opis poslova Radnikovog radnog mjesta, a koje upozorenje je Š uredno primio dana 13.07.2021. godine. U predmetnom upozorenju Poslodavac je ujedno ukazao i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza. Opisanim ponašanjima Radnik je postupio protivno odredbama važećeg Pravilnika o radu za STSI d.o.o., kojim dokumentom je regulirano da se kao povrede obveza iz radnog odnosa smatraju:

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza koje proizlaze iz radnog odnosa;

- nepridržavanje odredbi Zakona, Kolektivnog ugovora, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata Poslodavca;

- odlaženje s radnog mjesta prije kraja radnog vremena ili neopravdano zakašnjenje na rad, izlasci tijekom radnog vremena, bez obavještavanja neposredno nadređenog o razlozima.

Nastavno na navedeno te poštujući zakonske odredbe, Poslodavac je 20. veljače 2023. pozvao Radnika na iznošenje pisane obrane i to neposrednom dostavom predmetnog Poziva Radniku na radnom mjestu, pozivajući istoga pritom da u roku od tri dana od dana primitka predmetnog poziva, pisanim putem iznese razloge koji bi opravdali gore opisano ponašanje, odnosno povrede obveza iz radnog odnosa. Radnik je predmetni poziv uredno preuzeo 20. veljače 2023. te je 23. veljače 2023. pisanim putem dostavio svoju obranu, u kojoj je ukratko naveo kako smatra da korektno i profesionalno odrađuje svoj posao te da smatra da uredno odrađuje svojih osam sati dnevno. Poslodavac smatra da Š nije opravdao svoje sporno ponašanje te da se time nije doveo u povoljniji položaj. Iz svega navedenog, jasno je vidljivo kako Š niti nakon dobivenog pisanog upozorenja nije promijenio svoj odnos prema radu, odnosno nadalje je postupao neodgovorno i nesavjesno te nije ispunjavao svoje obveze iz radnog odnosa na način koji se od njega očekivalo. Opisano ponašanje Z predstavlja kontinuitet u smislu kršenja više vrsta radnih obveza unutar razdoblja godinu dana i šest mjeseci, što pokazuje upornost Z, koji premda je prethodno pisano upozoren, nije prestajao i nadalje kršiti obveze iz radnog odnosa. Poslodavac nije dužan u radnom odnosu zadržati Radnika u kojeg više nema povjerenja, koji je sklon kršenju radnih obveza i koji očito nema namjeru promijeniti svoj odnos prema radu te koji bi ubuduće mogao jednako postupati. Prije donošenja odluke o otkazu, Poslodavac je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem STSI d.o.o. Radničko vijeće STSI d.o.o. se o istome nije očitovalo te se smatra da nema primjedbi i prijedloga, odnosno da se ne protivi donošenju namjeravane Odluke o otkazu ugovora o radu.

9. Iz Pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 15. travnja 2021., koje je tužitelj osobno zaprimio 13. srpnja 2021., proizlazi da je u istom navedeno:

„ U Vašem radu u posljednje dvije godine uočeno je učestalo neizvršavanje radnih naloga Poslodavca, odnosno izričito odbijanje da izvršite određeni posao koji spada u opis poslova Vašeg radnog mjesta.

18.09.2019. (srijeda) = od strane Vašeg rukovoditelja dobivate nalog za rad u subotu, 21.09.2019. godine radi postavljanja novih svjetlećih reklama na zgradi SPO-a. Predmetni nalog za prekovremeni rad dan je unaprijed, putem e-maila, sukladno zakonskim odredbama. Na predmetni e-mail odgovorili ste „Ne mogu u subotu, imam obaveza."

24.09.2019. = od strane Vašeg rukovoditelja dobivate zadatak da sukladno nalogu dobivenom od strane nadležne osobe društva CROSCO, d.o.o., pregledate radnu opremu u vlasništvu navedenog društva. Zadatak Vam je upućen putem e-maila, a na koji e-mail ste odgovorili „Nema šanse".

06.12.2019. (petak, 11:06 sati) = od strane Vašeg rukovoditelja dobivate nalog za radove na vatrodojavi koji su se trebali izvoditi od 15.00 do 18.00 sati., i to kao zamjena za drugo dvoje radnika koji nisu bili u mogućnosti pristupiti predmetnim radovima. Predmetni nalog za prekovremeni rad također je dan unaprijed, putem e-maila, sukladno zakonskim odredbama. Na predmetni e-mail odgovorili ste „Ne mogu, imam svojih obaveza."

08.09.2020. = od strane Vašeg rukovoditelja putem e-maila dobivate zadatak da stupite u kontakt s nadležnom osobom iz organizacijske jedinice Upravljanje objektima društva INA, d.d., sve vezano za najavu kontrole tijesnosti krova. Na predmetni e-mail odgovorili ste „Ne mogu, imam svojih obaveza."

22.12.2020. od strane Vašeg rukovoditelja putem e-maila dobivate zadatak pregledati tablicu, odnosno dopuniti istu s podacima o HSE ispitivanjima i troškovima. Na predmetni e-mail najprije ste odgovorili da Vam tablica uopće nije jasna, kao niti što bi po istoj trebali raditi. Naposljetku, zadatak niste izvršili već ste odgovorili „Kako sam već naveo, žao mi je što ti ne mogu pomoći s tom tablicom. Ja se u računovodstvo ne razumijem, niti me ikad zanimalo. Da me zanimalo, studirao bih ekonomiju, a ne strojarstvo. Budući se nećemo vidjeti, sretan Božić i Nova godina! Budite zdravi, a ostalo će samo po sebi doći."

Svaki radnik obvezan je ugovorom preuzete poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu obavljati osobnim radom, savjesno i stručno, sukladno pravilima struke i uputama Poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba Poslodavca. Radni odnos zbog svoga trajanja te trajnih obveza koje nastaju za obje ugovorne stranke; dakle i za Radnika i za Poslodavca, pretpostavlja odnos povjerenja između istih. Radnik je također dužan prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta pridržavati se odredaba zakona, Kolektivnog ugovora, pravilnika i drugih propisa koji su u svezi s radnim odnosom. Ovim putem Vam skrećemo pozornost na odredbe kako slijedi: članak 2. stavak 3. važećeg Pravilnika o radu

Svaki radnik obvezan je, ugovorom preuzete poslove, obavljati savjesno i stručno, prema uputama Poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba Poslodavca, a u skladu s naravi i vrstom rada.

članka 113. važećeg Pravilnika o radu koji kao povrede obveza iz radnih odnosa, između ostalog navodi i sljedeće;

- neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa,

- nepridržavanje odredbi Zakona, Kolektivnog ugovora, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata Poslodavca.

Nadalje, neopravdano odbijanje naloga Poslodavca za prekovremenim radom, smatra se povredom obveze iz radnog odnosa. Iz gore opisanog ponašanja vidljivo je da ste prekršili obveze iz radnog odnosa. Ukoliko Radnik ne postupa sukladno zakonskim odredbama, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu ili nekim drugim internim aktima Poslodavca, opravdano dolazi do gubitka povjerenja kod Poslodavca, pri čemu isti ima ovlasti poduzeti odgovarajuće mjere kao sankciju za neispunjavanje radnih obveza. Nastavno na sve gore navedeno, ovime se upozoravate da ste dužni ispunjavati obveze iz radnog odnosa te da Vam u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa prijeti mogućnost otkazivanja ugovora o radu.“.

10. Iz e-mail poruke od 13. ožujka 2023. proizlazi da je tuženik dostavio MN i Radničkom vijeću tuženika dopis Poslodavca, nacrt Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika – tužitelja, poziv na pisanu obranu i pisanu obranu radnika, a sve uz poziv da se očituju na priloženi nacrt Odluke.

11. Iz Pravilnika o radu tuženika od 1. travnja 2022. proizlazi da je:

- odredbama čl. 15. st. 1. i st. 6. propisano da rad treba započeti na vrijeme i ne smije se prije utvrđenog kraja radnog vremena završiti, odnosno da izbivanje radnika zbog privatnih razloga, za vrijeme radnog vremena, dopušteno je samo uz dozvolu nadređenog rukovoditelja;

- odredbom čl. 16. st. 3. propisano da će poslodavac unaprijed izdati radniku pisani nalog za prekovremenim radom;

- odredbom čl. 112. propisano da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza koje proizlaze iz radnog odnosa; nepridržavanje odredbi Zakona, Kolektivnog ugovora, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata Poslodavca; odlaženje s radnog mjesta prije kraja radnog vremena ili neopravdano zakašnjenje na rad, izlasci tijekom radnog vremena, bez obavještavanja neposredno nadređenog o razlozima;

- odredom čl. 113. propisano da se za povrede obveza iz radnog odnosa, radniku može izreći jedna od sljedećih mjera: usmena opomena, pisano upozorenje, redoviti otkaz, izvanredni otkaz, odnosno privremeno udaljenje;

- odredbom čl. 114. st. 7. propisano da pisano upozorenje prestaje važiti istekom dvije godine od dana kada je radniku navedeno upozorenje dostavljeno, pod uvjetom da u tome roku radniku nije izrečeno novo upozorenje.

12. Iz Kolektivnog ugovora tuženika od 17. siječnja 2023. proizlazi da je:

- odredbom čl. 21. st. 5. propisano da je poslodavac dužan unaprijed radniku izdati pisani nalog za prekovremenim radom:

- odredbom čl. 26. st. 1. i 2. propisano da o odrađenim satima poslodavac vodi posebnu evidenciju, a odrađeni sati rada evidentiraju se jednoobrazno i na tipskom obrascu u svim organizacijskim cjelinama poslodavca;

- odredbom čl. 112. propisano da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, Poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini. Pisano upozorenje prestaje važiti istekom 2 godine od dana kada je radniku navedeno upozorenje dostavljeno, pod uvjetom da u tom roku radniku nije izrečeno novo upozorenje. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, Poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini.

13. Iz Evidencije o radnom vremenu za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 6. ožujka 2023. proizlazi da tužitelj većinu radnih dana nije izvršio odjavu izlaska sa radnog mjesta nakon isteka radnog vremena.

14. Iz e-mail poruke od 13. lipnja 2022. proizlazi da ŠN, u privitku dostavlja, između ostalih zaposlenika, i tužitelju, novu evidenciju radnog vremena, koja se primjenjuje od 1. lipnja 2022., s obaviješću da je popunjava svatko za sebe, po danima, s opisom radnih aktivnosti taj dan, brojevima radnih naloga ili ako nema naloga s opisom radnih aktivnosti. Navedeno je da se evidencija šalje direktno ZNK.

15. Iz e-mail poruke od 28. lipnja 2022. proizlazi da ŠN moli tužitelja da dostavi evidenciju radnog vremena kolegici ZNK.

15.1. Iz e-mail poruke od 30. kolovoza 2022. proizlazi da ŠN upozorava tužitelja da još uvijek nije dostavio evidenciju radnog vremena, a rok je bio još jučer.

15.2. Iz e-mail 30. rujna 2022. proizlazi da ŠN upućuje tužitelju pitanje je li poslao šihtericu.

16. Iz e-mail korespondencije između ŠN i tužitelja u periodu od 18. do 25. siječnja 2023. proizlazi da ŠN više puta poziva tužitelja da dostavi Zapisnike o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara za lokaciju Moslavačka Gračenica, Uvjerenja, uključujući i negativne te da tužitelj odbija dati odgovor na konkretan upit, kao i da komunicira riječima: „ja sam ti već rekao da se neću nikome pravdati za rezultate ispitivanja. Sve što ti nije jasno pitaj Inspektorat zaštite od požara“.

17. Iz iskaza svjedoka MN, predsjednika Radničkog vijeća kod tuženika, proizlazi da je kao predsjednik Radničkog vijeća zaprimio od tuženika poziv da se očituje na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu za tužitelja, da je poziv zaprimio poštom i putem e-maila, a uz poziv je zaprimio nacrt odluke o otkazu, pisanu obranu tužitelja i poziv na obranu. Donio je odluku da se radničko vijeće ne očituje na zaprimljeni poziv. Stav je Radničkog vijeća u INA grupi da se RV ne očituju na poziv poslodavca kod namjeravanih otkaza. Sva dokumentaciju koju je zaprimio kao predsjednik RV bila je dostatna za očitovanje RV. Stav je Radničkog vijeća u INA Grupi da se RV ne očituje na poziv poslodavca kod namjeravanih izvanrednih otkaza kao i otkaza uvjetovanih skrivljenim ponašanjem. Radničko vijeće prouči svu dokumentaciju koju je zaprimilo od poslodavca. Radničko vijeće ne zaprima upozorenja koja poslodavac upućuje radnicima.

18. Svjedok FN je u svome iskazu naveo da je radio zajedno sa tužiteljem u istom odjelu te su on i tužitelj često radili zajedno na terenu. Njegovo radno mjesto je bilo stacionirano u Vinkovcima, što se tiče evidencije radnog vremena zaposlenici u uredu u Vinkovcima nisu bili dužni evidentirati svoje radno vrijeme pri dolasku i odlasku s posla. Svom poslodavcu je morao slati evidenciju o obavljenim radnim zadacima i izvršenim nalozima i to na tjednoj bazi. Obzirom da su učestalo radili na terenu, došao bi sa vlakom do Zagreba već negdje oko 7,00 sati te bi ga na kolodvoru dočekali tužitelj i drugi kolege i onda bi krenuli na teren. Bilo je uobičajeno da zaposlenici dolaze ranije na posao, kolege bi ga dočekale već u 7,00 sati na kolodvoru što znači da su došli prije početka radnog vremena.

19. Svjedokinja ŠN je u svome iskazu navela da je bila nadređena tužitelju. Navela je da je s tužiteljem kao njegova nadređena učestalo imala problema u komunikaciji i to kako u pisanoj komunikaciji putem e-maila, tako i usmenoj komunikaciji. Tužitelj je na njene upite često znao odgovarati: nema šanse, ne dolazi u obzir, zauzet sam, nema šanse da sada idem na ispitivanje jer pada kiša. Vezano uz posao ispitivanja ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara u Moslavačkoj Gračenici navodi da je imala s tužitelj neugodno iskustvo, da se tužitelj nakon obavljenog ispitivanja nije javio njoj kao neposredno nadređenoj, da je tužitelju istome poslala upit e-mailom kako je prošlo ispitivanje na što joj je tužitelj odgovorio da je bila katastrofa s još nekim detaljima te joj je poslao dnevnik ispitivanja. Ona je proučila priloženi dnevnik ispitivanja te je od tužitelja zatražila dodatna objašnjenja kako bi mogla komunicirati prema kupcima. Tužitelj nije dogovarao na njene upite. Upozorila je tužitelja da je dužan sačiniti zapisnik o ispitivanju kako bi isti mogli dostaviti MUP-u u slučaju da je zapisnik negativan. Tužitelj nije dostavio zapisnik o ispitivanju. Naknadno su utvrđeni nedostatci otklonjeni od strane kupaca te je ponovljeno ispitivanje po drugim ispitivačima i dobiven je pozitivan zapisnik. Dalje je navela da je tužitelja više puta usmeno upozoravala na njegovo ponašanje, ukazivala te pojašnjavala na koji način je dužan postupati. Kod tuženika je radno vrijeme organizirano od 7 do 15 sati, a unatoč tako utvrđenom radnom vremenu tužitelj je učestalo znao dolaziti ranije i odlaziti ranije s posla. Zbog toga je tužitelja učestalo upozoravala, ukazivala mu da nemaju utvrđeno klizno radno vrijeme, a kako rade u timu njegova prisutnost na poslu je bila bitna. Kod tuženika se vodi evidencija o radnom vremenu te je iz iste razvidno da je tužitelj znao odlaziti s posla već u 9 ili 11 sati i to u dane 22.7.2022., 14.10.2022., 19.10.2022. što je utvrdila uvidom u evidenciju. Iz evidencije o radnom vremenu vidljivo je da se tužitelj učestalo znao evidentirati samo pri dolasku na radno mjesto ili samo pri izlasku, što znači da nije napravio odjavu odnosno prijavu. Svi zaposlenici pa tako i tužitelj su imali identifikacijske kartice putem kojih su se trebali evidentirati na uređaju instaliranom upravo radi evidentiranja ulaska i izlaska zaposlenika, a koliko se sjeća taj uređaj nije bio u kvaru u razdoblju od 2021. do kraja njenog radnog odnosa kod tuženika. Svi zaposlenici bili su dužni dostavljati u Excel tablici svoju evidenciju o radnom vremenu a koja je bila temelj za obračun plaća, rokovi za dostavljanje evidencije su bili definirani na razini INA Grupe, obično se radilo o 20.-tom u mjesecu. Tužitelj učestalo nije dostavljao svoju evidenciju o radnom vremenu u zadanim rokovima ili je ne bi uopće dostavio. Tužitelj se uglavnom nije javljao kada bi otišao ranije s posla. Tužitelj je pravovremeno i uredno bio obavještavan o rokovima kada je dužan dostaviti evidenciju radnog vremena i to putem grupnog e- maila. Pojedini kupci su se znali žaliti na tužitelja pa tako primjerice Rafinerija nafte Rijeka, Rafinerija nafte Sisak a kupci su se žalili na pristup tužitelja, na njegovo ophođenje. Ponekad je kod tuženika postojala potreba za prekovremenim radom. Sjeća se da je tužitelja zamolila da zamjeni drugih dvoje kolega u popodnevnim satima a tužitelj je na to odgovorio da ne može jer ima svojih obaveza. Tužitelj je dobio i pisano upozorenje jer je odbijao prekovremeni rad. Tužitelj je također odbio jednom rad subotom koji je trebao obaviti u suradnji s vanjskim izvođačima. Tužitelj je na njeno traženje da obavi ispitivanje radne opreme za Crosco odgovorio putem, e-maila s riječima nema šanse. Tužitelj je usmeno upozoren zbog nedostavljanja evidencije radnog vremena. Tužitelj je putem e-maila više puta upozoravan na potrebu dostavljanja evidencije radnog vremena s obrazloženjem zašto je isto važno. Od tužitelja je tražila dodatna objašnjenja za posao obavljen u Moslavačkoj Gračenici iz razloga što je dostavljen dnevnik bio prilično štur, a ona je imala ovlaštenje tražiti od tužitelja dodatna objašnjenja. Tužitelj je bio dužan postupati po njenom nalogu kao neposredno nadređene. Nije bilo uobičajeno da zaposlenici dolaze i odlaze ranije s posla. Zbog promjene Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme došlo je smanjenja djelatnika na radnom mjestu ispitivača te ih je ostalo 3-4 djelatnika. Ne sjeća se da je tužitelja kontaktirala van radnog vremena i tražila njegov angažman izvan radnog vremena. Podaci o radnom vremenu koje je tužitelj dostavljao putem evidencija nisu bili netočni.

20. Svjedok AN je u svom iskazu naveo da je radno vrijeme kod tuženika organizirano do 7 do 15 sati. Također postoji mogućnost aktiviranja i kliznog radnog vremena, ali isto se nije odnosilo na tužitelja zbog specifičnosti posla. Tužitelj je znao odlaziti ranije s posla, a također je znao i dolaziti i prije početka radnog vremena. Svi zaposlenici tuženika dužni su se prijavljivati putem identifikacijske kartice za dolazak i odlazak s posla. Uređaj putem kojeg su se trebali prijavljivati nije bio u kvaru, nalazio se na više lokacija. On i tužitelj su sjedili u istoj sobi tako da je neposredno primijetio da se tužitelj jednostavno znao pokupiti s posla, a pri tome se ne bi javio nadređenima. Svi zaposlenici su bili dužni ispunjavati šihtericu o radnom vremenu, a temeljem koje se vršio obračun plaća te takvu šihtericu i dostavljati u sustav. Tužitelj nije uredno dostavljao svoju evidenciju radnog vremena, tužitelj se tome opirao navodeći da on nije administrator. Tužitelj je imao neprimjerenu komunikaciju prema nadređenima, posebice prema neposredno nadređenoj ŠN. Tužitelj je svima u timu otežavao rad, često se ponašao destruktivno, pri odlasku na teren odmah je zauzimao negativan stav sa riječima „sve ću srušiti“. Nakon obavljenog ispitivanja sastavljaju se ili zapisnici ili uvjerenja o ispitivanju. Dužni su na upit nadređenih dostavljati i dodatna obrazloženja sačinjenih zapisnika ili uvjerenja pa tako i na upit neposredno nadređene ŠN koja je koordinirala cijelom službom. Kupci su se učestalo znali žaliti na tužitelja, tražili su da se ne šalje tužitelja na ispitivanje zbog njegove komunikacije, pristupa radu, širenja negativne energije. Tužiteljev raniji odlazak s posla znao je utjecati na rad cijelog tima. Svi zaposlenici su putem e-maila dobili rok do kojeg su dužni dostaviti evidenciju o radnom vremenu koja je bila bitna za obračun plaća.

21. Svjedok TN, zaposlen u INA d.d. na radnom mjestu regionalni vodeći stručnjak za ZZSO, je u svom iskazu naveo da radi u jednom manjem postrojenju za preradu plina u Ivanić Gradu kao stručnjak zaštite od požara i zaštite na radu. S obzirom na tu funkciju vodi brigu o rokovima ispitivanja sustava zaštite od požara, radne opreme i radnog okoliša a koje poslove obavlja za tuženika, dakle kada dođe rok za ispitivanje naruči ispitivanje od strane tuženika koji pošalje svoju ekipu za ispitivanje te je na taj način surađivao i sa tužiteljem. Tužitelj je uglavnom dolazio u timu sa još jednim kolegom koji je u većini slučajeva bio voditelj tima. Osobno nije imao nikakvih problema u suradnji s tužiteljem. Kolege iz rafinerije Sisak i Rafinerije Rijeka su mu na zajedničkim sastancima iznosili primjedbe na tužitelja jer su sa njim imali neugodne i konfliktne situacije.

22. Svjedok ČN, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručnjak za zaštitne poslove ekspert, je u svom iskazu naveo da su on i tužitelj sjedili u istoj sobi, u sobi je bilo 6-7 kolega. Kod tuženika je propisano radno vrijeme od 7-15 sati, nije propisano klizno radno vrijeme. Tužitelj je uglavnom dolazio ranije, prije 7 negdje oko 6,30, a odlazio je ranije negdje oko 14,30. Njima je neposredno nadređena bila ŠN, a tužitelj se nije javljao nadređenoj prilikom ranijeg odlaska s posla. Ne zna je li tužitelj inače imao odobrenje da, s obzirom da je dolazio ranije na posao da ujedno može odlaziti i ranije s posla. Kod tuženika se vodi evidencija radnog vremena prvenstveno na način da se pri dolasku i odlasku s posla evidentira elektroničkom karticom na ulazu i izlazu s posla. Također svi su dužni svatko za sebe osobno voditi tzv. šihtericu u kojoj su svaki dan ispunjavali evidenciju o tome koje radne naloge su izvršili taj dan, kada su otišli na teren i kad su se vratili te druge podatke o tome danu. Na kraju mjeseca ispunjenu šihtreicu su dužni dostavljati neposredno nadređenoj i računovodstvu a na temelju iste se vrši obračun plaće. Osobno je bio prisutan situaciji kada je neposredno nadređena upozorila tužitelja da je dužan slati evidenciju radnog vremena a na što je tužitelj odgovorio da ne namjerava isto poslati riječima: „da sam htio ispunjavati tablice završio bih ekonomski fakultet“. Misli da je tužitelj e-mailom odgovorio nadređenoj. Tužitelj je inače znao burno reagirati, povišenim tonovima se obraćati naručiteljima ispitivanja. Osobno je tužitelja više puta zamolio prije dolaska na teren da bude uljudan i kulturan te korektan. Neki naručitelji su zbog takvog ponašanje tužitelja zatražili od tuženika da više ne šalje tužitelja na ispitivanja. Naručitelji su iznosili primjedbe neposredno nadređenoj tužitelju. Osobno je bio prisutan situaciji kada je tužitelj odbio dati neposredno nadređenoj ŠN zapisnik sa rezultatima ispitivanja na lokaciji Moslavačka Gračenica te je doslovno rekao nadređenoj da ukoliko je zanima zapisnik neka se obrati ministarstvu. Inače uobičajena procedura je bila da neposredno nadređena bude uključena u svu komunikaciju koja se vršila sa naručiteljima ispitivanja te bi se nadređenoj uvijek dostavljali svi zapisnici kao i dodatna objašnjenja jer je nadređena morala imati uvid u cjelokupnu dokumentaciju. Tužitelj je odbijao nalog nadređene za prekovremenim radom, jednom prilikom je odbio doći raditi subotom. Prilikom rada na terenu uvijek su obavještavali nadređenu kada kreću na put, znalo se dogoditi da se na put kreće i u noćnim satima ili ranim jutarnjim, a svaki takav početak puta bi se računao u radno vrijeme. Tužitelj i on su učestalo radili na terenu, kod naručitelja se vodi dnevnik rada u kojem se vidi točno kad je započeto ispitivanje i kad je isto završeno, u isti se upisuju nedostaci a na kraju naručitelj isti potpisuje, zapisnik se skenira te isti šalje nadređenoj. Tužitelj je više puta odbio izvršiti radni nalog. Osobno je bio prisutan situaciji kada je tužitelj odbio nalog nadređene da ode obaviti ispitivanje na lokaciji skladišta Banova Jaruga te je tom prilikom tužitelj doslovno rekao: „ja neću ići jer vani pada kiša“, a zbog toga što je tužitelj odbio obaviti taj nalog nadređena je sama otišla obaviti ispitivanje. Ne zna je li prekovremeni rad ugovoren ugovorom o radu, on je znao raditi prekovremeno ako su to zahtijevale potrebe službe. U opis njegovog posla spada upravo ispitivanje, utvrđivanje nepravilnosti kod naručitelja, pisanje zapisnika o ispravnosti ili neispravnosti, a sve to je radio i tužitelj. Do neugodnih situacija između tužitelja i naručitelja bi znalo dolaziti djelomično i onda kada bi tužitelj imao svoju interpretaciju viđenoga a naručitelj svoju i situaciji kada bi tužitelj smatrao da postoje nepravilnosti a naručitelj bi smatrao da taj segment uopće ne spada u predmet ispitivanja. U slučaju potrebe za prekovremenim radom prethodno je nadređena zatražila njegov pristanak. Uobičajeno je bilo da u slučaju da se viđenje rezultata ispitivanja ne poklapa s viđenjem naručitelja ispitivanja oni i naručitelji bi na sastanku raspravili sve segmente ispitivanja, zatražila bi se dodatna dokumentacija te bi se pokušavalo vidjeti što se može ispraviti. Međutim tužitelj u većini slučajeva ne bi tako postupao te nije htio vršiti nikakvu komunikaciju s naručiteljima već bi demonstrativno otišao.

23. Tužitelj je u svom iskazu naveo da u cijelosti osporava sve povrede obveza iz radnog odnosa koje su mu osporenom odukom o otkazu stavljene na teret. Navodi da se bavio tehničkim ispitivanjem radne opreme i sustava zaštite od požara te u slučaju da je utvrdio neke nepravilnosti on bi to i konstatirao u sačinjenim zapisnicima, a što nije bilo po volji njegovoj nadređenoj ŠN. Navodi da se redovito pri dolasku i odlasku s posla prijavljivao putem kartice, a isto nije učinio jedino ako sustav nije radio, poštivao je radno vrijeme, a u slučaju da je ponekad otišao ranije s posla, to bi i najavio svojoj nadređenoj, to su bile rijetke situacije, a raniji odlazak je uglavnom bio zbog zdravstvenih razloga. Što se tiče dostavljanja evidencije radnog vremena ističe da je isto dostavljao svaki mjesec. Točno je da je ponekad bio upozoren da iste nije dostavio, po takvom upozorenu postupio bi i iste dostavio do kraja mjeseca. Problem je bio taj što su evidencije trebale dostavljati prije kraja mjeseca, a on ne bi znao kako će se odviti radno vrijeme do kraja mjeseca zbog terena. Svojoj nadređenoj je nakon obavljenog ispitivanja dostavljao dnevnike o izvršenom ispitivanju. U slučaju da su bili utvrđeni neki nedostaci, kod tuženika je bila praksa da se u tom slučaju zapisnik ne sačinjava dok se nedostaci ne otklone pa da se tek onda po otklanjanju nedostataka sastavlja pozitivni zapisnik. Svojoj nadređenoj je u komunikaciji rekao da zatraži objašnjenje od državnog inspektorata. Točno je da je od tuženika prethodno već bio dobio pisano upozorenje na obveze iz radnih odnosa ali se isto nije odnosilo na povrede koje su mu osporenom odlukom stavljene na teret. Prethodno pisano upozorenje dobio je zbog povreda koje su se događale u periodu od dvije godine prije toga. Jedna od njih je bio zahtjev poslodavca za prekovremenim radom, a koji je odbio iz razloga što nije bilo moguće obaviti radni zadatak za vrijeme dnevnog svjetla s tim da je taj cijeli dan bio već na terenu do 15 sati. Jedna od povreda na koje je upozoren pisanim upozorenjem je bila i ta da nije sastavljao tablice, a za što smatra da ne ulazi u opis njegovog posla. Od otkaza nije zaposlen, skrbio se o bolesnom ocu koji je nedavno preminuo, a što ga je priječilo da nađe novi posao. I dalje se želi vratiti na rad kod tuženika. Potvrđuje istovjetnost e-mail komunikacije koju je imao sa svojom nadređenom 30.08.2022., odnosno e-mail poruke sa 163 spisa. Točno je da ga je nadređena upozorila da nije u roku dostavio evidenciju radnog vremena, kasnio je sa dostavom evidencije radnog vremena jedino u slučaju kada je bio na terenu. Inače kod poslodavca se vodila paralelno i evidencija putem sustava SAP-a, a fizička dostava evidencije o radnom vremenu je samo bila jedna dodatna evidencija. Vezano za traženje njegove nadređene da dostavi zapisnik o ispitivanju na lokaciji Moslavačka Gračenica iskazuje da se u tom slučaju radilo o utvrđenim nedostacima pa iz prije navedenih razloga zapisnik nije bio sačinjen dok se ne otklone nedostaci. Točno je da ga je nadređena pozvala na dostavu zapisnika e-mail porukom od 25.01.2023. Ne zna zašto ga je nadređena u daljnjoj e-mail komunikaciji tražila da joj dostavi sve zapisnike uključujući i negativne jer je praksa bila ne dostavljati negativne zapisnike. Svojoj nadređenoj odgovorio je kao u e-mailu sa stranice 168 spisa te potvrđuje da je takav način razgovora bio neprimjeren u poslovnoj komunikaciji. Nije točno da je odbijao izvršiti svoje zadatke, a vezano za tablice smatrao je da neke nije ni dužan ispunjavati. Nije točno da je sustavno odbijao prekovremeni rad, inače je redovito radio prekovremeno. Sa ŠN imao je normalnu komunikaciju.

24. Prije svega valja navesti da je iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza svjedoka MN, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, budući je isti sukladan materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu i to e-mail poruci od 13. ožujka 2023., sud utvrdio da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju proveo savjetovanje s Radničkim vijeće, sve sukladno odredbi čl. 150. ZR-a te je utvrdio da Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150. st. 12. ZR. Naime, iz provedenih dokaza je nesporno utvrđeno da je tuženik Radničkom vijeću dostavio svu dokumentaciju potrebnu za savjetovanje, kao i da je Radničko vijeće donijelo odluku da ne očituje na zaprimljeni poziv. Stoga tužitelj neosnovano osporava zakonitost provedenog postupka savjetovanja tuženika s radničkim vijećem.

25. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog toga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radnika pisano opomene na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR.

25.1. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik ispunio oba zakonom propisana uvjeta. Naime, tužitelj je zbog neizvršavanja radnih naloga Poslodavca, odnosno zbog odbijanja da izvrši određeni posao koji spada u opis poslova njegovog radnog mjesta, kao i zbog neopravdanog odbijanja naloga poslodavca za prekovremenim radom bio pisano upozoren Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa i mogućnošću otkaza od 15. travnja 2021. Pri tome se napominje, da je suprotno navodima tužitelja, navedeno pisano upozorenje, sukladno odredbi čl. 114. st. 7. Pravilnika o radu tuženika, bilo na snazi u trenutku donošenja osporavane Odluke o otkazu, kao i da tužitelj izrečeno upozorenje nije osporavao nakon što je isto zaprimio. Također, tužitelj je prije donošenja pobijane Odluke pozvan na iznošenje obrane, a što proizlazi iz priloženog Poziva na iznošenje obrane od 17. veljače 2023. te je tužitelj iznio svoju obranu e-mail porukom od 23. veljače 2023., a što među strankama nije bilo sporno.

26. Tužitelju se u pobijanoj odluci o otkazu stavlja na teret da je učestalo odlazi os radnog mjesta prije kraja radnog vremena bez da je prethodno obavijestio neposredno nadređenu rukovoditeljicu, kao niti opravdao potrebu za ranijim odlaskom s radnog mjesta, da se prema poslu u radnim zadacima odnosio nesavjesno, neodgovorno i nemarno tako što je evidencije o radnom vremena dostavljao izvan zadanih rokova unatoč redovitim višekratnim podsjetnicima da ih dostavi pravovremeno, da nije odgovarao na upite neposredno nadređene rukovoditeljice koji su usko vezani za struku i usluge koje tuženik kao poslodavac pruža svojim kupcima, da je nakon obavljenog ispitivanja na traženje nadređene za dodatnim obrazloženjem utvrđenih nedostataka odgovorio riječima koji nisu primjereni u poslovnoj komunikaciji, da su kupci s kojima tuženik kao poslodavac ima ugovoreni poslovni odnos izražavali nezadovoljstvo prilikom rada i suradnje sa tužiteljem, kao i da su kolege tužitelja naveli da je zbog tužiteljevog nekorektnog i neprofesionalnog odnosa s kupcima narušen odnos koji su imali uspostavljen s tim istim kupcima, pa da je na opisani način tužitelj postupio protivno odredbama Pravilnika o radu tuženika.

27. Iz provedenih dokaza sud je kao nedvojbeno zaključio da je tužitelj počinio povrede koje su mu osporenom odlukom stavljene na teret.

28. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ŠN, ČN, NN i TN, budući su isti jasni i logični te međusobno suglasni u bitnim dijelovima, kao i sukladni prilazećoj dokumentaciji. Iz iskaza svjedoka ŠN, ČN, NN kao nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije dostavljao evidencije o radnom vremenu u zadanim rokovima, da je odlazio s radnog mjesta prije završetka radnog vremena bez da je prethodno obavijestio svoju nadređenu niti opravdao potrebu za radnijim odlascima, da nije odgovarao na upite nadređene te da je neprimjerenim riječima komunicirao sa svojom nadređenom, a što posebice proizlazi iz iskaza svjedokinje ŠN, koja je bila neposredno nadređena tužitelju, kao iz ispisa e-mali korespondencije tužitelja i njegove neposredno nadređene. Također iz iskaza navedenih svjedoka, kao i iz iskaza svjedoka TN, također nedvojbeno proizlazi da su kupci tuženika izražavali nezadovoljstvo prilikom suradnje sa tužiteljem, kao i da je zbog tužiteljevog nekorektnog i neprofesionalnog odnosa s kupcima narušen odnos koji su njegove kolege uspostavili sa tim isti kupcima.

29. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka FN jer je isti irelevantan za potpuno i pravično utvrđivanje činjeničnog stanja.

30. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja te je isti ocijenio neuvjerljivim. Naime, tužitelj u svome iskazu poriče sve povrede obveza iz radnog odnosa koje su mu stavljene na teret, iako iz iskaza svjedokinje ŠN, koja je bila neposredno nadređena tužitelju kao nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije dogovarao na njene upite, da je s njom neprimjereno komunicirao, da joj nije dostavio zatraženi zapisnik o ispitivanju, da je učestalo odlazio ranije s posla, a pri tome se nije javljao njoj kao svojoj neposredno nadređenoj, iako je bio upozoren na to da nemaju utvrđeno klizno radno vrijeme, da učestalo nije dostavljao svoju evidenciju o radnom vremenu u zadanim rokovima ili je ne bi uopće dostavio, dok je iz iskaza saslušanih svjedoka, kao nedvojbeno utvrđeno da su se pojedini kupci znali žaliti na tužitelja. Naime, iako je tužitelj prema iskazu svjedoka znao dolaziti ranije na posao tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije imao odobreno fleksibilno radno vrijeme, već je njegovo radno vrijeme bilo fiksno 07,00

– 15,00 sati i na to je u više navrata upozoravan od nadređenih. Također načinom komunikacije tužitelja spram svojeg neposredno nadređene ne samo da se odbija izravan nalog za izvršenje određenog radnog zadatka, već se opstruira i uredno izvršavanje poslova unutar same organizacijske jedinice na način da se onemogućuje nadređenog u izvršenju svojih radnih zadataka, u ovom slučaju davanja informacija i pojašnjenja kupcima. Pri tome valja ukazati kako tužitelj nije ovlašten procijeniti koje informacije bi u vezi pojedinog posla netko od njegovih kolega trebao znati ili ne i da li bi on trebao pružiti takve informacije i pojašnjenja ili ne, osobito ukoliko se radi o njemu nadređenom. Nadalje vođenje uredne evidencije o radnicima i radnom vremenu obveza je poslodavca, ovdje tuženika, sukladno Zakonu o radu i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, kao i Pravilniku o radu tuženika, a također ne postoji zapreka da poslodavac unutar raspodjele radnih zadataka zaduži radnika da vodi evidenciju radnika i radnog vremena. Neuredno vođenje evidencije radnog vremena od strane radnika predstavlja otežavajuću okolnost koja onemogućuje da cijeli sustav (a s obzirom da se radi o velikom sustavu s puno zaposlenika) funkcionira na adekvatan način. Stoga tužitelj povrede koje su mu stavljene na teret neuvjerljivo osporava.

31. Ovaj sud je mišljenja da je tuženik osnovano u takvog radnika, kao što se pokazao tužitelj, izgubio povjerenje zbog čega mu nije prihvatljivo da se nastavi takav radni odnos pa je takvim postupanjem tužitelja i po stavu ovog suda počinjena osobito teška povreda radne obveze koja opravdava izricanje otkaza.

32. Pri tome sud ukazuje da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a u skladu s čl. 7. st. 1. ZR. Nadalje, sud ukazuje da je radnik, tj. konkretno tužitelj sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR bio obvezan, odnosno dužan u radnom odnosu kod tuženika pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona i propisa te internim aktima poslodavca. Pri tome sud ukazuje da kada radnik ne postupa na navedeni način, tj. ponaša se suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca, a što je i utvrđeno za tužitelja u predmetnom postupku, da tada poslodavac, ovdje konkretno tuženik, s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelja kao svoga radnika. Niti jedan poslodavac nije dužan u radnom odnosu trpjeti radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, eventualno nanosi i štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu.

33. Obzirom na sve prednje navedeno, ovaj sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza kod ovog suda, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa koje su opisane u obrazloženju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog tužiteljevog skrivljenog ponašanja od 27. ožujka 2023., a koje povrede opravdavaju otkazivanje tužiteljevog Ugovora o radu. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra da je tuženik u odnosu na povrede radne dužnosti za koje se tereti tužitelj dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a sve u skladu s čl. 135. st. 3. ZR-a. Naime, sud je mišljenja da je tuženik osnovano u takvog radnika izgubio povjerenje zbog čega mu nije prihvatljivo da se nastavi takav radni odnos te da je takvim postupanjem tužitelja i po stavu ovog suda počinjena povreda radne obveze koja opravdava izricanje otkaza.

34. Stoga je spornu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja ovaj sud utvrdio zakonitom i dopuštenom, odnosno sud je ocijenio da je tuženik donio zakonitu odluku po zakonito provedenom postupku. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a budući da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto temeljem sklopljenog Ugovora o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen.

36. Tuženiku je u ovom postupku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, 107/25, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupka bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% iznosi 500,00 eura, koji trošak je dužan platiti tužitelj.

37. Ovdje se napominje da je predmetni postupak započeo 12. svibnja 2023. , kada je tužitelj podnio tužbu, a da je sada važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), stupila na snagu 17. studenog 2023. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika