REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1853/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja GO iz [adresa] 122, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, Marulićeva 1/III, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto policijskog službenika, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/25-01/406, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 12. kolovoza 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II- 112-07/25-01/406, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 12. kolovoza 2025. u točki 1. izreke poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 112-02/23-02/250, URBROJ: 511-01-157-25-16 od 26. lipnja 2025. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, dok je u točki 2. izreke rješenja odbačen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka kao preuranjen.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/25-01/406, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 12. kolovoza 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 26. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu doneseno 5 (pet) prvostupanjskih i 5 (pet) drugostupanjskih rješenja, a posljednjim, ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2025. je poništeno prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2025. koje, da je doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 14. travnja 2025., a kojim je bilo poništeno ranije doneseno prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2025. i predmet je bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

3. S tim u svezi istaknuo je, da je prvostupanjsko tijelo u razdoblju od 30.travnja 2022. do 12. kolovoza 2025. pet puta, unatoč jasnim i konstantnim uputama tuženika raspoređivalo tužitelja na radno mjesto četiri zvanja niže od njegovog zvanja i pri tome cijelo vrijeme zanemarujući u potpunosti mjerodavne odredbe članka 63. i 64. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, u nastavku teksta: ZOP) te odredbe članka 127. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22, u nastavku teksta: ZDS-a). Napomenuo je, da je u vrijeme raspoređivanja policijskih službenika na snazi bio novi Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2022. i od tada pa do 2024. bilo je nepopunjeno radno mjesto Voditelja odjela za informatiku i telekomunikacije, za koje je tužitelj dokazao da ispunjava sve potrebne uvjete i kompetencije da ga se rasporedi na to radno mjesto, jer je prije rasporeda isto obavljao punih 19 godina i jedini mjerodavan datum za raspored na radna mjesta, da su bila slobodna radna mjesta na dan stupanja na snagu navedenog Pravilnika, a to je 1. svibnja 2022., a radno mjesto Voditelja odjela za telekomunikacije i informatiku je tada bilo slobodno, odnosno nepopunjeno.

4. Međutim, tužitelj navodi, da se ne slaže s obrazloženjem tuženika sadržanim na stranici 4. osporavanog rješenja u kojem se navodi da prema prihvaćenom stajalištu upravnih sudova, ni sud pa tako ni tuženik kao drugostupanjsko tijelo nemaju mogućnost meritorno odlučiti o rasporedu tužitelja na radno mjesto, jer smatra da tuženikova ovlast za odlučivanje o žalbama protiv rješenja prvostupanjskog tijela se temelji na odredbama članka 42. stavak 3. i članka 43. stavak 1. ZDS-a te članku 20. stavku 1. Uredbe o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu („Narodne novine“, broj 84/24) pa tužitelj smatra da je tuženik propustio donijeti utemeljenu i potrebnu odluku primjenom svojih ovlasti iz članka 115. i 117. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), umjesto ponovnog poništavanja prvostupanjskog rješenja i vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, jer da za takvu odluku tuženik nije dao valjane i obrazložene razloge, dok prvostupanjsko tijelo ne postupa po uputama i pravnom shvaćanju tuženika iznesenom u rješenju, zbog čega da je tužitelj onemogućen žalbom ostvariti svoja prava u predmetu raspoređivanja na radno mjesto, a povrijeđena su mu i prava priznata člancima 19. i 59. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, u nastavku teksta Ustav).

5. Smatra da se pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosi na mogućnost rasporeda tužitelja na radno mjesto Voditelja odjela za informatiku i telekomunikacije, a za koje radno mjesto je propisana stručna sprema i zvanje za koje tužitelj posjeduje kvalifikacije, odnosno za koje je propisana visoka stručna sprema i osobno zvanje glavni policijski inspektor, kao i neposredno niža zvanja kojim udovoljava, pa tako i za niže zvanje policijski inspektor ili viši policijski inspektor i završena visoka ili viša stručna sprema pa tako i za 30 (trideset) radnih mjesta, između ostalih i za radno mjesto Voditelja odjela za informatiku i komunikaciju, koje je isti u konačnici u izjašnjavanju i prihvatio, (dakle 2 niža od njegovog zvanja) a jedno više od planera naoružanja koje je još ispod i za što je dovoljno biti u zvanju samostalni policijski narednik ili policijski inspektor.

6. Nastavno, tužitelj je naveo, da su promašeni navodi prvostupanjskog tijela sadržani na stranici petoj odjeljka 2. obrazloženja rješenja, u kojem je navedeno da je Odjel za informatiku i komunikacije Policijske uprave istarske, imao zadovoljavajuću popunjenost službenicima sa dugogodišnjim radnim iskustvom i pri tome da su obavljali poslovi na zadovoljavajućoj razini, jer tužitelju nije jasno kako je jedan odjel mogao imati zadovoljavajući popunjenost ako nema voditelja tog odjela do 2024., a pri tome tužitelj ističe činjenicu da je to radno mjesto ipak nekim čudom popunjeno 2024. drugim policijskim službenikom, za kojeg se čekalo da ispuni sve uvjete kako bi se mogao postaviti (rasporediti) na to radno mjesto, a kako je to tužitelj i ukazivao kroz upravni postupak. Smatra da se neko radno mjesto ne smije „čuvati“ za nekog drugog službenika, dok taj ne stekne uvjete, jer je to zlouporaba prava i nezakonito postupanje, jer takvo popunjavanje drugom osobom, pored tužitelja koji čitavo vrijeme od donošenja Pravilnika o unutarnjem redu ispunjava uvjete za to radno mjesto, govori u prilog evidentne izravne diskriminacije prema tužitelju i to kako s osnova obrazovanja tužitelja kao osobe s visokom stručnom spremom, tako i s osnova rada i mogućnosti rasporeda na navedeno radno mjesto i s osnova nejednake primjene zakona, jer je tužitelj u vrijeme dok se njegov upravni postupak vodi, stavljen u nejednak položaj u odnosu na ostale službenike, pa tako i u konkretnom slučaju u odnosu na službenika D koji je 2024. zaposlen na radno mjesto Voditelja odjela za informatiku i telekomunikacije i koje radno mjesto je do njegova postavljanja bilo nepopunjeno i to od strane nadređene mu osobe GOC, a ne načelnika PU istarske, čime su povrijeđene odredbe članka 2., 6. i 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, br. 85/08 i 112/12, u nastavku teksta ZoDS) na štetu tužitelja i na taj način je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe članka 63. i 64. ZOP-a i odredbu članka 127. ZDS-a. Na navedene okolnosti iz tužbe tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis predmeta upravnog postupka, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 12. kolovoza 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška upravnoga spora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 10. studenog 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, uz obrazloženje da je tužba usmjerena na to da tuženik nije meritorno riješio upravnu stvar, pa je u svezi s tim tuženik istaknuo, da kao drugostupanjsko tijelo nema ovlast utvrđivati potrebe popunjavanja određenog radnog mjesta, što je preduvjet za donošenje odluke o rasporedu i priroda je konkretne upravne stvari takva, da zahtijeva neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, zbog čega je ovdje osporavanim rješenjem tuženika odlučeno sukladno članku 117. stavku 2. ZUP-a, a takvo stajalište je potvrđeno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-1491/2024-2 od 6. studenog 2024., (u kojoj se zaključuje kako odredba članka 127. i 140. ZDS-a ne daju mogućnost da raspored tužiteljice na radno mjesto učini tuženik ili prvostupanjski sud već je to isključivo u nadležnosti prvostupanjskog tijela), pa je tuženik predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

8. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 23. siječnja 2026. tužitelj je naveo da u izvršenju rješenja tuženika, prvostupanjsko tijelo nije donijelo odluku, da je u međuvremenu donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova i u sklopu novog upravnog postupka tužitelj je raspoređen na isto radno mjesto rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-122-02/25-02/612, UR.BROJ: 511-01-157-25-587 od 29. rujna 2025., protiv kojeg je podnio žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II- 12/07/25-01/816, Urbroj: 566-01/11-25-2 od 4. prosinca 2025. i o čemu je obaviješten tužitelj e-mailom od 9. 12.2025., a koje rješenje mu nije dostavljeno do dana pisanja podneska. Stoga je tužitelj predložio da se usvoji tužbeni zahtjev.

9. U ovom upravnom sporu 12. veljače 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), pa je opunomoćeniku tužitelja i tužitelju osobno u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

10. Na istom ročištu za raspravu, opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, a kako je to i tužitelj predlagao u tužbi te je rasprava zaključena.

11. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2025. poništeno prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2025. (koje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 14. travnja 2025.) i predmet je vraćen tuženiku na ponovan postupak.

12. Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 26. lipnja 2025. u točki 1. izreke tužitelj, rođen **.**.1968. u mjestu Pula, s visokom stručnom spremom, u osobnom zvanju glavni policijski inspektor, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, raspoređen je s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu istarsku, Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Službu za tehniku, Odjel prometne i policijske tehnike, na radno mjesto policijski službenik za nadzor i planiranje - planer naoružanja, za koje je uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje 3 (tri) godine ili viša stručna sprema sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, i zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor.

13. U točki 2. izreke rješenja određeno je, da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, dok je u točki 3. izreke rješenja određeno da se plaća utvrđuje posebnim rješenjem.

14. Utvrđeno je, da je prvim prvostupanjskim rješenjem prvostupanjskoga tijela od 30. travnja 2022. tužitelj, policijski službenik raspoređen s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu istarsku, Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Službu za tehniku, Odjel prometne i policijske tehnike, na radno mjesto policijski službenik za nadzor i planiranje - planer naoružanja, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, koja je rješenjem tuženika od 23. lipnja 2022. usvojena i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 30. travnja 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

15. Utvrđeno je, da je u izvršenju rješenja tuženika od 23. lipnja 2022. , prvostupanjskim rješenjem od 13. ožujka 2023. tužitelj raspoređen na isto radno mjesto kao i prvostupanjskim rješenjem od 30. travnja 2022., da je protiv tog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, koja je rješenjem tuženika od 18. svibnja 2023. usvojena i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 13. ožujka 2023. te je predmet vraćen na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, da je u izvršenju tog rješenja tuženika od 18. svibnja 2023. doneseno prvostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2024. kojim je tužitelj opetovano raspoređen na isto radno mjesto, te je tužitelj i protiv tog prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2024. izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 15. svibnja 2024. na način da je poništeno prvostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2024. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, u kojem ponovnom postupku je doneseno prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2025. kojim je tužitelj raspoređen na isto radno mjesto, a protiv kojeg je tužitelj je izjavio tuženiku žalbu, o kojoj odlučeno rješenjem tuženika od 14. travnja 2025. na način da je poništeno prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2025. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, a u izvršenju tog rješenja tuženika je doneseno ovdje prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2025. kojim je tužitelj raspoređen na isto radno mjesto, kao i prvostupanjskim rješenjem od 30. travnja 2022., a protiv kojeg je tužitelj je izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2025. koje je i predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

16. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

17. Člankom 1. stavkom 3. Zakona o policiji propisano je, da se na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

18. Raspored na radno mjesto policijskog službenika, kako je to propisano člankom 63. stavkom 1 . Zakona o policiji, provodi se prilikom prijma u policiju, ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. Zakona, u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1 . i članka 60. stavka 1. Zakona, zbog razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. Zakona.

19. Nadalje, prema odredbi članka 64. stavka 1. istog Zakona, policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. toga Zakona raspoređuje se na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, dok se, sukladno stavku 2. istog članka, policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. toga Zakona, rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

20. Tako je člankom 40. Zakona o državnim službenicima određeno, da se radna mjesta mogu popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu kojim se utvrđuju radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu, a ista se popunjavaju putem javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda.

21. Člankom 127. stavkom 1. istog Zakona propisano je, da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

22. Naime, prvostupanjsko rješenje je doneseno pozivom na odredbu članka 63. stavak 1. ZOP-a, kojom je propisana kada se vrši raspored policijskih službenika, dok su sukladno odredbi članka 64. stavak 1. ZOP-a kriteriji za raspored policijskog službenika stečeni stupanj obrazovanja i osobno policijsko zvanje, zbog čega je pravilno tuženik ukazao prvostupanjskom tijelu, da se pri donošenju odluke o rasporedu te okolnosti moraju uzeti u obzir, a tek potom ako nema mjesta koja odgovaraju policijskom službeniku, može ga se sukladno članku 64. stavak 2. ZOP-a rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje, pa kod rasporeda na radno mjesto nije dovoljno voditi računa samo o traženoj razini obrazovanja, nego i o zvanju policijskog službenika.

23. Prema Zakonu o policiji, tužitelj može biti raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje od njegovog osobnog zvanja, jedino u slučaju da nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa je pravilno tuženik napomenuo prvostupanjskom tijelu da za rješavanje ove upravne stvari, nije relevantan stav izražen u presudama koje se odnose na raspored državnih službenika koji se vrši isključivo prema potrebama službe i stručnom znanju državnih službenika, s obzirom na to da je kod rasporeda policijskih službenika potrebno voditi računa o njihovom obrazovanju i policijskom zvanju, a nije sporno da poslodavac nema obvezu službenika, pa tako ni policijskog, rasporediti na radno mjesto identično prethodnom, ali kod policijskih službenika postoji zakonska zapreka da ga se rasporedi na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od njegovog osobnog, ako postoji radno mjesto koje njegovom zvanju više odgovara.

24. S tim u svezi pravilno se tuženik pozvao na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja, Us I-2024/23-7 od 4. ožujka 2024. prema kojoj je „neprihvatljiv stav prvostupanjskog tijela (MUP-a) o tome da zbog toga što potrebe službe ne zahtijevaju popunjavanje inače sistematiziranog radnog mjesta, tužitelj neće biti raspoređen na radno mjesto u skladu s njegovim stečenim stupnjem obrazovanja i u skladu s njegovim osobnim policijskim zvanjem“.

25. Stoga je pravilno tuženik utvrdio, da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge za raspored tužitelja na radno mjesto za koje je propisano tri odnosno četiri zvanja niže zvanje od njegovog osobnog, dok je nesporno na dan 1. svibnja 2022. postojalo slobodno radno mjesto Voditelja odjela za informatiku i komunikaciju, koje je, iako niže propisanog zvanja od tužiteljevog, za njega više odgovarajuća od onog na koje raspoređen.

26. Odredbe članka 117. stavaka 1. i 2. ZUP-a glase: „(1) Drugostupanjsko tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi:

1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene,

2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari,

3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. (2) Kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom

tijelu.“

27. Upravna stvar raspoređivanja službenika na radno mjesto rješava se primjenom slobodne diskrecijske ocjene. Upravni sud nije ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto nadležnog javnopravnog tijela (članak 4. stavak 2. te članak 117. stavak 1. i 3. ZUS-a). Drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku načelno je ovlašteno primijeniti slobodnu ocjenu drukčije od prvostupanjskog tijela (članak 107. stavak 2., članak 115. stavak 4. i članak 117. stavak 1. ZUP-a). Kada utvrdi da je, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, drugostupanjsko tijelo će pri poništavanju prvostupanjskog rješenja, prvostupanjskom tijelu prepustiti i primjenu slobodne ocjene (članak 117. stavak 2. ZUP-a). Drugostupanjskom tijelu pritom pripada razmjerno široka margina procjene. S druge strane, ovlast drugostupanjskog tijela da primjenjuje članak 117. stavak 2. ZUP-a nije neograničena i podliježe ocjeni zakonitosti u upravnom sporu.

28. K tomu, državni službenik ne može biti raspoređen na radno mjesto koje nije sistematizirano važećim pravilnikom o unutarnjem redu; raniji rasporedi državnih službenika, niti s time povezani statusi i plaća, nemaju bitna obilježja stečenog prava; načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava (čl. 9. st. 3. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 i 98/19, vezano uz čl. 4. st. 2. Zakona o državnim službenicima), primjenjuje se pri normativnoj konkurenciji, koje ovdje nema, jer prava tužitelja nisu različito uređena različitim pravnim izvorima.

29. Imajući u vidu sve dosad navedeno da bi tuženik u konkretnom slučaju mogao primijeniti svoje ovlasti iz članka 117. stavak 1. ZUP-a, morao bi u vrijeme odlučivanja o žalbi raspolagati pouzdanim podacima o svim elementima mjerodavnim za novi raspored tužitelja a, već sama činjenica da nije definitivno odlučeno o prijašnjem rasporedu tužitelja, isključuje takvu mogućnost. Pri tome valja napomenuti tužitelju, da možebitno ne postupanje prvostupanjskog tijela po uputama drugostupanjskog tijela samo po sebi ne omogućuje drugostupanjskom tijelu da sam riješi stvar, ako za to nema potpunu i pouzdanu činjeničnu osnovu, niti tako možebitno ne postupanje prvostupanjskog tijela, konstituira pravo stranke na meritornu favorabilnu odluku drugostupanjskog tijela.

30. S tim u svezi, ukazuje se tužitelju da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja obrazložio da ne može donijeti meritornu odluku o rasporedu, dok je i u odgovoru na tužbu naglasio kako tuženik ne može sam riješiti stvar, jer nema ovlast utvrđivanja potrebe popunjavanja određenog radnog mjesta što je preduvjet za donošenje odluke o rasporedu, a priroda konkretne upravne stvari takva je, da zahtijeva nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, zbog čega je tuženik donio osporavano rješenje pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. ZUP-a, a takvo stajalište, potvrđeno je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsI-1491/2024-2 od 6. studenog 2024. u kojoj je navedeno da odredba članka 127. do 147. ZDS-a ne daju mogućnost da raspored tužitelja na radno mjesto učini tuženik ili prvostupanjski sud, već je to isključivo u nadležnosti prvostupanjskoga tijela.

31. Pri takvom stanju stvari, sud ne nalazi valjanu pravnu osnovu za poništenje tuženikovog drugostupanjskog rješenja, samo zato, jer tuženik odlučujući o žalbi tužitelja nije sam riješio predmetnu upravnu stvar.

32. Pri stanju spisa predmeta upravnog postupka kojim je raspolagao Sud te imajući na umu sve dosad izneseno, tuženik je po mišljenju Suda, utemeljeno dostavio predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, uz osnovane i logične upute prvostupanjskom tijelu.

33. Dosad izneseno dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovome sporu. Uzgredno i bez utjecaja na rješavanje ovog spora, sud dodaje slijedeće: premda raspoređivanje državnih službenika ima neke zbiljske elemente konkurencijskog postupka, ustaljeno je pravno tumačenje prema kojem se o rasporedu svakog službenika odlučuje u zasebnom jednostranačkom u postupku. Zbog toga u ovom predmetu ne može biti odlučivano o rasporedu drugih državnih službenika, primjerice državnog službenika D na kojeg se tužitelj poziva na stranici sedam tužbe.

34. Pored toga, po postrožavanju kvalifikacijskih uvjeta za obavljanje pojedinih reguliranih poslova kontinuirano je prisutno u raznim područjima, težeći poboljšanju obrazovne strukture te sve veću profesionalnu specijalizaciju, a u autonomiji je zakonodavca pri tome hoće li i na kojim područjima i pod kojim pretpostavkama prijelazno propisati, primjerice povoljnije uvjete za osobe zatečene na odnosnoj dužnosti uz njihovu privremenu ili trajnu primjenu.

35. Štoviše, postoje propisi kojima uopće nije predviđena takva mogućnost, već su usmjereni samo na službenike koji u konkretnom razdoblju ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto, uključujući i one službenike koji su tijekom radnog vijeka uložili dodatan napor steći viši stupanj obrazovanja.

36. Primarno se ističe, da je rješenje o rasporedu državnih službenika konstitutivno, a ne deklaratorno rješenje, jer se rješenjem o rasporedu državnih službenika odlučuje između ostalog o radnom mjestu na koje se službenik raspoređuje, datumu stupanja na radno mjesto, o plaći koju ostvaruje radom na tom radnom mjestu, o eventualnoj obvezi polaganja državnog ispita te drugim pravima ili obvezama državnog službenika koji proizlazi iz njegovog službeničkog statusa.

37. Dakle, takvim rješenjem službeniku se priznaju prava i nameću obveze za razliku od deklaratornog rješenja kojim se samo utvrđuje već postojeće stanje, odnosno status.

38. Također, valja napomenuti da u predmetima rasporeda policijskog službenika poslodavac ima pravo rasporediti službenike na radno mjesto s nižim koeficijentom poslova, jer se poslodavcu mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta mogao rasporediti službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima koji stav je zauzet i u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj 2Us I-1256/2023-9 od 6. veljače 2024.

39. Dakle, raspored službenika na radna mjesta spada u područje slobodne ocjene i odluke javnopravnog tijela, čime je tom tijelu dana stanovita sloboda u odluci o takvom pitanju i zbog toga se sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 4. stavka 2. ZUS-a ne može u upravnom sporu odlučivati o pravilnosti takve odluke, niti sud može odlučiti o rasporedu tužitelja na radno mjesto, već se može odlučivati isključivo o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi koja je ovlast dana te postupajući u propisanom zakonskom okviru sud ocjenjuje da je odluka tuženika u granicama dane ovlasti te ne nalazi da je protivna granici koja je dana. Stoga se u ovoj fazi neosnovano tužitelj poziva na diskriminaciju po osnovi obrazovanja sukladno ZoSD.

40. U konačnici, valja ukazati tužitelju da novo doneseno rješenje tuženika od 4. prosinca 2025. ne može biti predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu, niti je od utjecaja na rješavanje ovog upravnog spora.

41. Uzevši u obzir navedeno osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom pa je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

42. Iako je donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen od plaćanja pristojbe na temelju članka 11. stavka 1. točka 4. u vezi s člankom 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj, 118/18, 51/23).

U Rijeci, 19. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja Mariu Biondiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1/III

- Tuženom Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5