REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-20/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ABC i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu od 01. prosinca 2025. br. K-1080/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku OL, optuženog sa braniteljem odvjetnikom Zdeslavom Lozo iz Splita te tumačicom za rumunjski jezik Doina Sovaila Saran

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbi optuženika ABC i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika ABC odbijaju se kao neosnovane te se u neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-1080/2025 od 01. prosinca 2025., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi LL proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 326. stavka 1. ZKP/08 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 17. rujna 2025.

2. Na temelju članka 40. stavka 5. KZ/11 optuženiku je izrečena novčana kazna u visini od sto dnevnih dohodaka pri čemu je dnevni iznos utvrđen u visini od 23,33 eura, te iznosi 2.333,00 eura.

3. Sukladno članku 43. stavku 2. KZ/11 određeno je ukoliko optuženi LL ne isplati novčanu kaznu u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude, novčana kazna zamijeniti će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa četiri sata rada. Ukoliko optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno članku 43. stavku 3. KZ/11, kaznom zatvora.

4. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. KZ/11 određeno je da je optuženik LL dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura od čega iznos od 40,00 eura predstavlja trošak prevođenja usmenog ispitivanja optuženika od 19. rujna 2025. godine sa rumunjskog na hrvatski jezik, iznos od 160,00 eura trošak prijevoda optuženice sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 80,00 eura trošak prijevoda pouke o pravima sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 120,00 eura trošak prijevoda rješenja o potvrđivanju optužnice dok iznos od 100,00 eura predstavlja sudski prosjek.

5. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se optuženiku izreče sporedna novčana kazna u većem iznosu te da se od istoga trajno oduzme vozilo upotrebljeno za počinjenje toga kaznenog djela.

6. Žalbu je podnio i optuženi LL po branitelju, odvjetniku Zdeslavu Lozo i to zbog odluke o kaznenoj sankciji sa prijedlogom da nadležni županijski sud sukladno žalbenim razlozima preinači prvostupanjsku presudu glede odluke od kaznenoj sankciji te optuženiku izrekne uvjetnu osudu. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici vijeća.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi po svom branitelju sa prijedlogom da nadležni županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

8. Na temelju članka 474. stavka 1. KZP/08 spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

9. Javni dio sjednice drugostupanjskog vijeća je održan u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku OL, optuženog sa braniteljem odvjetnikom ABC iz Splita te tumačicom za rumunjski jezik Doina Sovaila Saran.

10. Žalbe nisu osnovane, dok je povodom izjavljenih žalbi, a po službenoj dužnosti ukinuta odluka o troškovima kaznenog postupka.

U odnosu na presudu (točka II izreke)

11. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi ističe da se izrečena sporedna novčana kazna ukazuje blagom obzirom da je motiv počinjenja ovog djela materijalna dobit. S tim u vezi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, pri čemu da nije raspolagao sa valjanim dokazima o osobnosti optuženika, njegovoj neosuđivanosti i ranijem životu. Suviše toga, nije u dovoljnoj mjeri cijenjen stupanj društvene ugroze počinjenja djela, te činjenica sve većeg broja ovih kaznenih djela koja se čine iz koristoljublja.

11.1. Nasuprot izloženim žalbenim navodima državnog odvjetnika, optuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud „zanemario“ utvrđene olakotne okolnosti kao i druge olakotne okolnosti te precijenio jedinu otegotnu okolnost koje je utvrđena i to upornost pri izvršenju djela uz značaj i stupanj povrede zaštićenog dobra. Obzirom na navedeno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud mogao primijeniti i blažu kaznu od one izrečene, odnosno izreći uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu osudu, jer da bezuvjetna kazna zatvora nije primjerena težini počinjenog djela niti stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra.

11.2. Razmatrajući navedene, suprotstavljene žalbene navode odvjetnika i optuženika, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je valjano utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, istoga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje sporedne novčane kazne čija visina od 100 dnevnih dohodaka u iznosu od 2.333,00 eura je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju kaznene odgovornosti i samoj osobi optuženika.

11.3. Pravilno je pri tomu prvostupanjski sud optuženiku od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njegove osobne i obiteljske prilike te doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja, očito smatrajući da je priznao djelo te izrazio svoje žaljenje i kajanje, što je doprinijelo brzom okončanju postupka, dok je od otegotnih okolnosti cijenio značaj i stupanj povrede zaštićenog dobra te upornost pri izvršenju djela iskazanu u činjenici dolaska u Republiku Hrvatsku s isključivom namjerom počinjenje djela. Kraj tako pravilno utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izricanje optuženiku kazne zatvora u trajanju od jedne godine, suprotno stajalištu optuženika, je u svemu primjerena kako težini počinjenog djela tako i osobi optuženika te će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Ovo iz razloga što prijevoz osoba, koje bez dokumentacije i kontrole dolaze na područje Republike Hrvatske dalje, u druge zemlje Europske unije, se čini s isključivim ciljem stjecaja materijalne koristi, pa uzimajući u obzir da se radio visoko organiziranom i koordiniranom poslu, te da je optuženik, koji boravi u [adresa], kako je sam naveo, došao u Republiku Hrvatsku s isključivim ciljem počinjenja djela, upućuje na zaključak da se izricanjem blaže kazne zatvora kako je to predložio optuženik, ne bi ostvarila proklamirana svrha kažnjavanja.

11.4. Nije u pravu niti državni odvjetnik kada u žalbi predlaže izricanje sporedne novčane kazne u većem iznosu. Pravilno je prvostupanjski sud, zaključio da je optuženik kazneno djelo počinio iz koristoljublja, te mu je odredio, a na temelju članka 42. stavka 3. KZ/11, sporednu novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih iznosa, koju visinu je pravilno odredio, kako je to i propisano u članku 42. stavak 4. KZ/11, te je tako određena sporedna novčana kazna optuženiku u iznosu od 2.333,000 eura, kako to valjano smatra i prvostupanjski sud, a protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, je u svemu primjerena kako težini počinjenog djela tako i osobi optuženika.

12. Državni odvjetnik u žalbi navodi i da prvostupanjski sud nije odlučio o oduzimanju predmeta uporabljenih za počinjenje djela temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 obzirom da je u podnesenoj optužnici predloženo trajno oduzimanje privremeno oduzetog vozila marke „Mercedes“ zajedno sa ključevima i prometnom dozvolom.

12.1. Odredbom članka 79. stavka 2. KZ/11 propisano je da predmete i sredstva za koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjene kaznenog djela sud može oduzeti. Dakle, radi se o diskrecionoj ocjeni suda, da li će oduzeti takve predmete ili neće. Predmetno vozilo, kako proizlazi iz podataka u spisu nije modificirano ili prilagođeno za ovakvu vrstu nelegalnog prijevoza osoba, pa nije niti bilo nužno vozilo trajno oduzeti. Međutim, prvostupanjski je sud u situaciji kada vozilo nije trajno oduzeo, isto trebao vratiti optuženiku, kako je to i propisano u članku 189. stavak 1. ZKP/08. Stoga, žalba državnog odvjetnika izjavljena u pravcu da je prvostupanjski sud propustio oduzeti vozilo od optuženika, nije osnovana.

U odnosu na rješenje (točka I izreke)

13. Ispitivajući pobijenu presudu povodom izjavljenih žalbi a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 obzirom da je odluka o troškovima kaznenog postupka potpuno nejasna zbog čega se niti ne može ispitati.

13.1. Pozivajući se na odredbu članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje troška postupka u iznosu od ukupno 500,00 eura, koji trošak se odnosi na trošak angažiranja tumača i "sudski prosjek", iako se, odredba članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 odnosi na paušalni trošak kaznenog postupka. Prvostupanjski je sud, obvezujući optuženika na plaćanje troška angažiranja tumača, zanemario odredbu članka 145. stavka 7. ZKP/08 prema kojoj se troškovi usmenog i pismenog prevođenja optuženiku ne naplaćuju od osoba koje su dužne nadoknaditi troškove postupka te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava. Nadalje, trošak "sudskog prosjeka" nije niti definiran kao trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 8. ZKP/08 već bi se eventualno moglo raditi o paušalnoj svoti koja je kao trošak kaznenog postupka propisana u točki 6. stavak 2. članak 145. ZKP/08, a koja svota se prema stavku 3. istoga članka utvrđuje u okviru svota koje su određene posebnim propisom, obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka. Prema tome, odluka o troškovima kaznenog postupka na način kako je to naznačeno u izreci pobijane presude je posve nejasna zbog čega se prvostupanjska presuda u tom dijelu niti ne može ispitati.

13.2. Stoga je valjalo, povodom žalbi, a po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, o kojima će prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.

14. Slijedom navedenog, te nakon što ovaj sud, pri ispitivanju pobijane presude nije našao da bi na štetu optuženika bile počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08, na temelju članka 483. stavka 1. (u odnosu na točku I izreke) i članka 482. (u odnosu na točku II izreke) odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 19. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić