Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-12/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-692/2022-29 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kaznenopravnoj sankciji tako da se optuženi NĐ za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašeni krivim, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, s time da se optuženiku na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi NĐ u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku NĐ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava ukupno vrijeme lišenja slobode za vrijeme uhićenja i to dan 5. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu NĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela osobne slobode - prijetnja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom NĐ izrečena je uvjetna osuda na način da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršit ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NĐ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i to 5. srpnja 202. za slučaj da mu uvjetna osuda bude opozvana.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženik je oduzet predmet crni plastični pištolj dimenzije 22x14 cm, oznake Colt MK IV Series 80, P198, koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju i odredi duži rok kušnje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. U pravu je državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatrajući da je izrečena uvjetna osuda preblaga i da se istom neće postići svrha kažnjavanja jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje iste, a osobito jačinu ugrožavanja, odnosno povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra te se na ovakav način neće utjecati na svijest okrivljenika da ubuduće ne čine ovakva kaznena djela.

4.1. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine je preblaga je i njome se neće postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti kod optuženika, prvostupanjski sud je propustio u dovoljnoj mjeri vrednovati

pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, te okolnosti u kojima je djelo počinjeno. Po stavu ovog vijeća u konkretnom slučaju kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika nakon čega mu je izrekao rok provjere u trajanju od jedne godine ukazuje se neprimjerenom te se takvom kaznom sigurno neće utjecati na specijalnu i generalnu prevenciju.

4.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

4.3. Odlučujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje konkretnog inkriminiranog ponašanja, te ukupnost njegovih obiteljskih i imovinskih prilika, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

4.4. Vodeći računa o naprijed navedenom, te okolnostima navedenim u žalbi, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud podcijenio činjenicu težine počinjenog djela, a samim time i stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, te okolnosti u kojima je djelo počinjeno.

4.5. Ovaj drugostupanjski sud je zbog toga preinačio kaznu na način da je optuženog NĐ za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašeni krivim na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

4.6. Upravo ovako preinačena kazna, po stavu ovog drugostupanjskog suda, je u konkretnom slučaju u svakom pogledu, dakle i po odmjerenoj kazni zatvora i po određenom vremenu provjeravanja, primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela, osobi optuženika i od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđenim okolnostima koje u smislu članku 47. stavak 1. KZ/11 utječu na izbor vrste i visine kaznenopravne sankcije, te je ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s člankom 41. i kao takva će djelovat na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

4.7. Žalbeni navodi državnog odvjetnika koji se odnose na nekritičnost optuženika prema počinjenju kaznenog djela su neutemeljeni jer odsutnost iskazivanja kajanja i kritičnosti u odnosu na vlastito protupravno postupanje za koje je optuženik osuđen se ne može cijeniti u negativnom kontekstu kod vrednovanja okolnosti o kojima ovisi izbor sankcije budući se optuženik može braniti kako želi.

5. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž