Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10361/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PS zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Pp-460/2024 od 9. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću okr. PS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čanka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je primijenjena uvjetna osuda, tako da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene tom odlukom.
1.1. Okrivljenik je nadalje, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj u bitnome ističe da nisu postojali uvjeti za primjenu mjere upozorenja zbog težine djela na koju upućuju posebnim zakonom propisana kazna, te da je već osuđivan zbog prometnih prekršaja.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da se izrekne propisana kazna i zaštitna mjera.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno tvrdnji žalitelja, iz mjerodavne prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH koja je sastavni dio prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan u protekle tri godine, koje vrijeme je relevantno za pravilnu ocjenu njegove kažnjavanosti u smislu članka 77. Prekršajnog zakona. Stoga je i ovaj sud mišljenja, da je s obzirom na okolnosti u kojima je postupao inkriminirane prilike, pokajničko ponašanje, ukupnost životnih i obiteljskih prilika, uvjetna osuda pogodna za ostvarivanje svrhe prekršajno pravne sankcije. To stoga jer je primjenom navedene mjere upozorenja prvostupanjski sud uvjetovao ponašanje okrivljenika kroz vrijeme kušnje, težom vrstom kazne u primjerenom trajanju, u slučaju ako počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna, i dao do znanja da za sada nije nužno izdržavanje kazne zatvora ako ne počini novi prekršaj. Prema tome, i ovaj sud je mišljenja da su težina i značaj počinjenog djela već pravilno cijenjeni (s obzirom na izrečenu mjeru zatvora) i ne upućuju na osnovanost preinačenja uvjetne osude, a tužitelj ne konkretizira nikakve nove okolnosti koje bi utjecale na pravilnost odluke.
5.2. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena prekršajno pravna sankcija koja je primjerena svim pravilno cijenjenim okolnostima predmetnog slučaja i pogodna za djelovanje na počinitelja i ostale da se ubuduće klone činjenja takvih prekršaja.
6. Neosnovano ističe žalitelj da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je zaštitna mjera propisana kao fakultativna, a prvostupanjski sud nije našao opravdanim izreći je na temelju u postupku pravilno utvrđenih i cijenjenih relevantnih svih okolnosti konkretnog slučaja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da nije nužna i svrhovita mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, te da ne bi bila u razmjeru s težinom djela te stupnjem opasnosti počinitelja, imajući u vidu pravomoćno nekažnjavanost i osobine ličnosti počinitelja.
7. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
