Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-297/2024-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženika CL zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2024. posl. br. K-174/2024-3, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika CL, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi KL zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 243. st. 3. u svezi čl. 34. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci, pa se optuženom CL na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika CL odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-174/2024-3 od 6. svibnja 2024. optuženi KL proglašen je krivim zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, pa je na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 1. i 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s time da je optuženom CL primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. , 72/25. i 13/26. dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 EUR koji se odnose na trošak paušala.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Zoranu Novakoviću iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku "za počinjeno kazneno djelo izrekne kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od jedne godine".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika CL je djelomično osnovana.

6. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, niti navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, odnosno povredi kaznenog zakona radilo, a niti obrazlaže u čemu bi se sastojale. Ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao je slijedom zakonske obaveze koja proizlazi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Optuženi KL presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je iz SMS komunikacije putem mrežne aplikacije WhatsApp između njega i direktora EL te s ostalim radnicima ..., koju je predočio tužitelju tijekom istrage, vidljivo da je sredinom listopada 2021. došlo do svađe između njega i EL, koji da je tvrdio da on (optuženik) nije kvalitetno obavio radne zadatke a on i da mu trgovačko društvo ... nije isplatilo dnevnicu za listopad 2021. u iznosu od 6.487,26 HRK, dnevnicu za studeni 2021. u iznosu od 7.215,53 HRK i naknadu za godišnji odmor u prosincu 2021. u iznosu od 5.789,47 HRK. Stoga optuženik smatra da kritične prigode kada je prijetio oštećeniku, to učinio zbog toga što mu je poslodavac ... ostao dužan po osnovi isplate dnevnica za mjesece listopad i studeni 2021. i naknade za godišnji odmor u prosincu 2021., pa da se nije radilo o nekakvom osobnom dugu oštećenika, već o tražbini za koju on smatra da je ima prema ..., zbog čega se i obraćao oštećenom EL kao direktoru i odgovornoj osobi tog trgovačkog društva.

8. Na ročištu rasprave održanom 6. svibnja 2024., na kojoj je bio nazočan i branitelj optuženika, opt. KL pozvan da se očituje o optužbi izjasnio se da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

9. Očitovanje o krivnji je postupovna izjava optuženika koja proizvodi određene procesno-pravne učinke, pa je tako jedan od njih trenutak ispitivanja optuženika na raspravi (ako se optuženik očitovao o optužbi na način da se smatra krivim, ispituje se prema odredbi čl. 417.a st. 1. ZKP/08 na početku dokaznog postupka, a ako se o optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim ispituje se, prema st. 5. navedenog članka Zakona na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik ne zahtijeva drugačije, drugi je određivanje sadržaja pisane presude jer sukladno odredbi čl. 459. st. 7. ZKP/08, ako se optuženik po svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadrži samo podatke iz st. 6. tog članka Zakona, odnosno obrazloženje kaznene sankcije, i treći je ograničavanje prava na podnošenje žalbe budući je odredbom čl. 464. st. 7. ZKP/08 propisano da optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz propisane određene iznimke od tog ograničenja.

9.1. Prema tome, ZKP/08 optuženikovom pozitivnom očitovanju o krivnji, dakle izjavi da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu optužnicom na teret, a u predmetnom slučaju, kao što je naprijed već navedeno, na ročištu rasprave održanom 6. svibnja 2024. na kojem je bio nazočan i branitelj optuženika, nakon što se optuženik izjasnio da je razumio optužbu i pozvan da se očituje o optužbi naveo je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, pripisuje učinke koji, u suštini, isključuju optuženiku mogućnost da ishodi preispitivanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u žalbenom postupku (čak neovisno o tome predstavlja li njegov iskaz potpuno priznanje počinjenog kaznenog djela ili ne).

9.2. Dakle, kako se opt. KL o optužbi očitovao na način da se smatra krivim, a u žalbi ne ukazuje na dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi saznao nakon donošenja presude, niti se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne te odluke o troškovima kaznenog postupka, optuženikova žalba iz osnova navedenih u čl. 470. ZKP/08, prema odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08, nije dopuštena.

10. Obrazlažući žalbenu osnovu odluke o kazni, odnosno kaznenoj sankciji, optuženik smatra da mu je ista prestrogo odmjerena i neprimjerena samoj njegovoj ličnosti, s obzirom na postojanje većeg broja olakotnih okolnosti koje prvostupanjski sud optuženiku nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir.

10.1. U pravu je optuženik da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kaznena sankcije.

10.2. Naime, kada se cijeni da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio kazneno i prekršajno neosuđivan, da je priznao kazneno djelo za koje se tereti, čime je doprinio bržem i efikasnijem dovršenju predmetnog kaznenog postupka, iskazanu samokritičnost prema vlastitom protupravnom postupanju i da se radi o mlađoj osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imala 25 godina, da predmetno djelo zapravo predstavlja eksces u njegovu životu koji je rezultat i njegove nezrelosti i tada trenutne teže materijalne situacije, a kod izostanka otegotnih okolnosti na njegovoj strani, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, na temelju utvrđenih okolnosti u smislu čl. 47. KZ/11, u pobijanoj presudi, uvažavajući potrebu opće prevencije, stupanj krivnje u okviru izravne namjere, primjerena kazna za počinjeno kazneno djelo optuženiku je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine, budući je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela. Ovom kaznenom sankcijom će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a ujedno će se upozoriti druge građane na neprihvatljivost takvih i sličnih ponašanja.

10.3. Iz tih razloga osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni, odnosno kaznenoj sankciji.

11. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482.

ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš