REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-2055/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Šime Vidulin, odvjetnik u Puli, Andrije Kačića Miošića 4, radi izdavanja građevinske dozvole, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim i poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361- 03/24-02/474, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 Eur (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom Istarske županije, Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/24-01/000090, URBROJ: 2163-27-05-3-24-0013 od 21. kolovoza 2024. dozvoljeno je investitorici, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje zgrade stambene namjene, 3.b skupine s jednom (1) stambenom jedinicom, na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Premantura) u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake 29-04/23-GP, koji je sastavni dio građevinske dozvole za koji je glavni projektant ĆEF, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 3892.

2. Protiv navedene građevinske dozvole ovdje tužiteljica izjavila je žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/24-02/474, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 31. listopada 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi pobija zakonitost rješenja tuženika zbog toga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon te iz razloga se u postupku koji je prethodio donošenju akta nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Tužiteljica ukazuje na činjenicu da nisu poštivana njezina konvencijska prava, koja joj prije svega jamče pravo na služenje svojim jezikom, što je Konvencijska i Ustavna kategorija. Naime, tužiteljica je osoba talijanskog državljanstva, međutim od strane prvostupanjskog tijela nije upoznata sa svojim pravom da se služi jezikom koji razumije, te su joj pismena slana na hrvatskom jeziku, bez ikakvog upoznavanja sa njezinim pravima. Nadalje, tužiteljica se poziva na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je po pravnoj snazi iznad zakona, a kojom se građanima jamči pravo na pravnu sigurnost, načelo legitimnih očekivanja stranaka koja su sastavni dijelovi prava na pravično suđenje. Osim toga, tužiteljica se poziva i na pravo na mirno uživanje imovine, kao privatne imovine, a koja je zajamčena i Ustavom Republike Hrvatske. Pobijanim rješenjem drugostupanjsko upravo tijelo u cijelosti je prihvatilo sve navode iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, te u potpunosti odbacilo sve navode iz žalbe tužiteljice, kao žaliteljice u žalbenom upravnom postupku, pri čemu konkretno nije odgovoreno na sve žalbene navode, čime je tužiteljica uskraćena u pravu na djelotvoran pravni lijek, koje je pravo sastavni dio prava na pravično suđenje koje je zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pobijanim rješenjem pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, kao i odredbe Prostornog plana Općine Medulin. Nadalje, tužiteljica smatra nezakonitim postupanje tuženika koji utvrđuje nespornom činjenicu da upravno tijelo prvog stupnja nije imalo u vidu podnesak, kojeg je u zatraženom roku u upravni postupak dostavila tužiteljica, međutim, unatoč tome tuženik zaključuje da je navedeno neodlučno, budući da je sam tuženik odlučio o svim prigovorima tužiteljice. Navedeni propust tužiteljica smatra povredom prava na sudjelovanje u upravnom postupku, koja automatizmom dovodi do ukidanja odluke, sve temeljem odredbe iz čl. 117. st. 1. toč. 2. u svezi sa čl. 4. i čl. 30. st. 1. i st. 2. Zakona o općem upravnom postupku. Ovakvim postupanjem, tuženik je preuzeo ulogu Općine Medulin, ali ni u kojem slučaju nije mogao otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba upravnog postupka, već ju je počinio i on sam. Vezano uz materijalno-pravne prigovore, tužiteljica ustraje i ostaje kod svega što je navela u žalbi te u bitnome navodi da je zk čestica toliko male površine da se na njoj ne može graditi, tj. da ona svojim položajem, oblikom ne udovoljava građevnoj čestici te da se na istoj ni na koji način ne može osigurati zelena površina, parking mjesta, odvodnja, prilaz i sl. pri čemu su predviđene čak tri etaže (prizemlje, prvi kat, drugi kat). Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se na česticama, na kojima se mogu graditi kuće u nizu, objekti mogu graditi na bilo kojoj površini, što nije točno. Tuženik naime zaključuje da: „… veličina građevne čestice za gradnju predmetne obiteljske građevine iznosi minimalno kao i veličina katastarske čestice ukoliko je ista manja od 300 m2…“ Teoretski, po tome se može graditi i na zemljištu od svega par metara². Odredba iz čl. 22. st. 3. Prostornog plana Općine Medulin, odnosi se na zbijene dijelove naselja, a koja se činjenica, iako odlučna nije utvrđivala. Dalje, a vezano uz sam projekt i izdanu građevinsku dozvolu, Općina Medulin se nije pozvala na odredbu iz čl. 85. Prostornog plana uređenja Općine Medulin (PPU OM), kojom je propisano da "…smještajne građevine te građevine pratećih sadržaja, potrebno smještajem i veličinom, a osobito visinom imaju uklopiti u mjerila prirodnog okoliša…", a koja odredba je općenita te se ima primijeniti na sve planirane zahvate, a ne samo na ugostiteljsko-turističke, kako to pogrešno tumači tuženo tijelo. Ta odredba, posebice dobiva na značaju u ovom predmetu, kada se sagledaju svi parametri gradnje (koeficijent izgrađenosti, zelena površina, parkirališta i sl.), a posebice površina čestice koja je manja od 300 m2, budući da je utvrđivanjem tih koeficijenata, jasno utvrđeno i na prvi pogled vidljivo da je sve isplanirano do maksimalnih vrijednosti, čime je upitna kvaliteta uporabe predmetne, ali i susjedne građevine, pogotovo kraj činjenice što se radi o površini čestice koja nije dovoljna za izgradnju takvog objekta. U svojem podnesku, koji nije uzet u obzir od strane prvostupanjskog tijela, jasno je navedeno da se tužiteljica u cijelosti protivi projektu, a isti nije sukladan odredbi iz čl. 22. st. 3. Prostornog plana Općine Medulin, kojom je propisano da je minimalna površina građevne čestice 300 m2, a predmetna čestica je površine 293,00 m2. Dakle, u tom dijelu prostorni plan pogrešno je primijenjen, jer se odredba iz čl. 22. st. 1. odnosi za gradnju u neizgrađenom građevinskom području, dok se predmeta čestica, kako je navedeno u samoj građevinskoj dozvoli, nalazi unutar granica građevinskog područja naselja – izgrađeni dio. Isto tako, planirani obuhvat ne zadovoljava koeficijent izgrađenosti iz čl. 30 Prostornog plana Općine Medulin, budući da se i u tom članku navodi, a za obračunavanje koeficijenta izgrađenosti, kao minimalna površina za izgradnju poluugrađenih objekata, površina čestice od najmanje 320 m2, dok je površina predmetne čestice, kako je navedeno 293,00 m2. Nadalje, s obzirom na činjenicu da se planira poluugrađena građevina, a koja se ima neposredno „nasloniti“ na objekt ovdje tužiteljice, nije uopće vođeno računa o čl. 36. Prostornog plana Općine Medulin, odnosno da li će se i na koji način i u kojoj mjeri, narušiti uvjeti boravka na nekretnini žaliteljice.

4. Slijedom navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika odnosno isto oglasiti ništavim.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika te je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu dana 5. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice te zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

8. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prvotno se navodi u pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja kako se radi o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

11. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

12. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužiteljica u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Nastavno, vezano za preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće.

14. Navodi tužiteljice o povredi njezinog prava da se služi talijanskim jezikom u cijelosti su neosnovani obzirom je tužiteljica je od samog početka upravnog postupka (već na prvom uvidu u spis predmeta u kolovozu 2024. godine) ovlastila opunomoćenika za zastupanje i to odvjetnika iz [adresa] koji govori i aktivno se služi hrvatskim jezikom u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti, kao što to zakonito ukazuje i zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu. Svi dopisi i pismena tijekom trajanja predmetnog upravnog postupka tužiteljici su uredno dostavljani upravo putem opunomoćenika, koji je u njezino ime iste primao i na njih odgovarao na službenom jeziku postupka, vršio uvid u spis te podnosio očitovanja u njezino ime. Time je osigurano učinkovito sudjelovanje tužiteljice u postupku pa je samim time otklonjena bilo kakva povreda njezinih konvencijskih ili ustavnih prava u pogledu služenja vlastitim jezikom, tim više što je odredbom čl. 14. ZUP-a propisano da se upravni postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

15. Nastavno, tužiteljici se ukazuje na odredbu čl. 116. ZUP-a koja propisuje da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. Dakle, ako takvi nedostaci ne utječu na drugačije rješenje upravne stvari, žalba će se odbiti kao neosnovana jer upotpunjavanje prvostupanjskog postupka radi otklanjanja takvih nedostataka samo bi odugovlačilo konačno rješavanje stvari i bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 13. ZUP-a), a nisu povrijeđena druga temeljna načela upravnog postupka. Pri tome je važno da tuženik takve nedostatke u svom rješenju na odgovarajući način konstatira i navede ono što je trebalo navesti u prvostupanjskom rješenju, uz izričit stav da to nije utjecalo na rješenje upravne stvari kako je riješena prvostupanjskim rješenjem. U konkretnom slučaju tuženik je pravilnom primjenom procesnog prava postupio sukladno svojoj zakonskoj obvezi.

16. Nadalje, vezano za tužiteljičine prigovore glede primjene odredbe čl. 22. st. 3. Prostornog Plana uređenja Općine Medulin (Službene novine Općine Medulin broj 2/07, 5/11, 8/16, 8/18 - pročišćeni tekst, 8/21, 1/22-pročišćeni tekst i 7/22, dalje: PPUO Medulin) valja reći kako je istom odredbom propisano da izuzetno, u izgrađenim dijelovima građevinskog područja naselja, minimalna veličina građevne čestice za gradnju obiteljskih građevina može biti i manja, ali ne manje od 300 m2, a kod interpolacija unutar zbijenih dijelova naselja, veličina građevne čestice za gradnju obiteljskih građevina iznosi minimalno kao i veličina katastarske čestice ukoliko je ista manja od 300 m2.

17. Interpolacija je uređena odredbom čl. 19. st. 1. PPUO Medulin kojom je određeno da se pod interpolacijom, prema ovim odredbama, smatra gradnja građevine koji su s dvjema ili trima stranama vezane uz susjedne postojeće građevine te građevine koje su samo jednom stranom vezane uz susjedne postojeće građevine.

18. Primjenjujući navedene odredbe na konkretnu situaciju tuženik zaključuje, obzirom je planirana gradnja građevine koja je smještena na zapadnoj međi građevne čestice, a gradi se uz postojeću građevinu na toj granici, da veličina građevne čestice za gradnju predmetne obiteljske građevine iznosi minimalno kao i veličina katastarske čestice ukoliko je ista manja od 300 m2, a kako to ima u vidu ranije citirani čl. 22. st. 3. PPUO Medulin. Slijedom navedenog, ocjenjuje ispunjenima uvjete navedenog članka jer se predmetna građevna čestica prema kartografskom prikazu 4.c "Granice građevinskih područja" nalazi unutar granica građevinskog područja naselja – stambena namjena - izgrađeni dio, u granicama zbijenog dijela naselja. Sud u cijelosti prihvaća citirane jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u pobijanom rješenju vezano za pravilnost primjene navedene odredbe na konkretnu situaciju, pri čemu se ističe kako tužiteljica neosnovano osporava utvrđivanje činjenice da se čestica na koju se odnosi osporavana građevinska dozvola nalazi prema važećem prostornom planu u granicama zbijenog dijela naselja. Također se ističe kako tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu ne ispituje zakonitost niti “logičnost” važećeg prostornog plana, nego samo provjerava je li projekt usklađen s istim. Drugim riječima, ako je prostorni plan na snazi, upravno tijelo ga mora primijeniti takav kakav jest.

19. Nadalje, neosnovanima se ocjenjuju i navodi tužiteljice kojima ističe neusklađenost projektne dokumentacije s odredbom čl. 85. PPUO Medulin, obzirom se ista ne primjenjuje u konkretnoj upravnoj stvari jer propisuje uvjete za planiranje izdvojenog građevinskog područja izvan naselja ugostiteljsko turističke namjene u zaštićenom obalnom području.

20. Također, tužiteljica pogrešno interpretira obrazloženje odluke tuženika vezano za primjenu odredbe čl. 22. st. 1. PPUO Medulin, odnosno primjenu iznimke kod interpolacija unutar zbijenih dijelova naselja sukladno odredbi čl. 22. st. 3. PPUO Medulin, koju je sud iz razloga ranije navedenih ocijenio pravilnom i zakonitom.

21. Isto tako, odredbom čl. 30. PPUO Medulin propisano je da kod stambenih građevina koeficijent izgrađenosti (k-ig) može iznositi najviše: za poluugrađene građevine za građevne čestice površine 320–500 m2 0,45, dok je st. 5. istog članka propisano da, iznimno, kod gradnje u izgrađenim dijelovima građevinskog područja na građevnim česticama manjim od 300 m2 k-ig može iznositi 0,5, a kod interpolacija u zbijenim dijelovima naselja, na građevnim česticama manjim od 240 m2, k-ig može iznositi i 0,8. U konkretnom slučaju kig iznosi 0,29 te neosnovano tužiteljica isti smatra nezadovoljavajućim s obzirom na površinu čestice na kojoj je dozvoljena gradnja.

22. Zaključno, tužiteljica tužbom ukazuje na povredu odredbe čl. 36. PPUO Medulin kojom je propisano da se visina građevine i broj etaža određuju tako da se ne naruše uvjeti boravka na susjednim građevnim česticama (privatnost, osunčanost i sl.). Najviša dozvoljena visina građevine i najveći broj etaža određuju se u odnosu na namjenu i druge specifičnosti građevine, imajući u vidu postojeću i planiranu okolnu izgradnju.

23. Obzirom na mjerodavne zakonske odredbe sud nije u navedenom dijelu našao da bi tužiteljica svojim tužbenim navodima dovela u sumnju utvrđenje upravnih tijela da je građevinska dozvola izdana sukladno citiranim odrednicama važećeg dokumenta prostornog uređenja. Napominje se kako je za izdavanje građevinske dozvole odlučan sadržaj prostorno-planske dokumentacije pa se tužiteljica ne može s uspjehom protiviti predmetnoj dozvoli ni u slučaju da se istom utječe na određen način na korištenje njezinog objekta, odnosno zemljišta, jer je tužiteljica kao susjed dužna trpjeti izgradnju u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom.

24. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, dalje: ZUS), valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima spora tužiteljice temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako je tužiteljica izgubila ovaj spor, to je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife. Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 Eur. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, Marulićeva 3

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Šimi Vidulinu, odvjetniku u Puli, Andrije Kačića Miošića 4