Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1246/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, OIB: 99395814920, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. kbr. 2, radi poreza na kuće za odmor za 2024. godinu, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje, odnosno oglašivanje ništavim rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, klasa: UP/II-410-10/25-01/2, ur.broj: 2182-08/1-25-2 od 31. ožujka 2025., kao i rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Tribunj, klasa: UP/I-410-02/24- 02/1196, ur.broj: 2182-20-04-01/02-24-1 od 27. lipnja 2024.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Tribunj, klasa: UP/I-410-02/24-02/1196, ur.broj: 2182-20-04-01/02-24-1 od 27. lipnja 2024. Rješenjem tijela prvog stupanj tužiteljici je za 2024. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za objekt na adresi [adresa], površine 148,50 m[2] , u iznosu od 742,50 EUR.

2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost rješenja navodeći da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su razlozi tuženika u proturječju sami sebi, obrazloženju i izreci rješenja kao i s ispravama koje prileže spisu predmeta. Osim toga, smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te da nije proveo ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U podnesku od 12. veljače 2026. tužiteljica je navela da je po pozivu javnopravnog tijela u upravnom postupku dostavila zatražene dokaze i to knjigovodstvenu karticu za 2024. i 2025. godinu, karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada od 13. prosinca 2008., elektronički zapis o prebivalištu te kopiju osobne iskaznice. Nadalje, ukazuje na to da posjeduje rješenje o odobrenju za pružanje usluga smještaja u domaćinstvu te naglašava da predmetnu nekretninu koristi tijekom cijele kalendarske godine, zbog čega ista ne podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor u smislu odredbi Zakona o lokalnim porezima. Tužiteljica predlaže da Sud poništi, odnosno oglasi ništavim osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te obveže tuženika na nadoknadu troškova spora za sastav tužbe i podneska po odvjetniku, zastupanje na raspravi i ročištu za objavu, kao i za trošak sudske pristojbe.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ostaje kod osporavanog rješenja. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja pribavio je dokaze o potrošnji vode i odvozu komunalnog otpada. Iz tih dokaza proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja kuću za odmor jer se koristi povremeno. Predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenice tužiteljice, VO, odvjetničkog vježbenika u Ive Smrké i Maje Smrké, odvjetnika u Splitu, te uz nazočnost ovlaštenih službenih osoba tuženika, OO i GO.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

7. Sud je odbio prijedlog zamjenika opunomoćenice tužiteljice za saslušanjem tužiteljice smatrajući kako je izvođenje navedenog dokaza nepotrebno jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. – dalje: Zakon), kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Sukladno stavku 4., obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

11. U ovom upravnom sporu među strankama je prijeporno je li se predmetna kuća u 2024. godini koristila za stalno stanovanje kako to tvrdi tužiteljica ili se koristila povremeno, odnosno sezonski, u smislu citirane odredbe Zakona, slijedom čega bi tužiteljica kao vlasnica bila dužna platiti porez na kuće za odmor. Treba istaknuti da su u predmetnom slučaju važne one činjenice iz kojih se može zaključiti o načinu korištenja nekretnine u godini za koju je utvrđena obveza poreza na kuće za odmor, pri čemu prijava prebivališta, sama po sebi, nije odlučna činjenica, već je bitno je li se kuća zaista i koristila za stalno stanovanje.

12. S obzirom na neprijepornu činjenicu da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, teret dokaza o tome da se predmetna nekretnina koristi samo povremeno, odnosno sezonski snosi porezno tijelo, a u skladu sa člankom 88. točkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) budući da o tome ovisi postojanje porezne obveze u ovom predmetu.

13. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika pribavljena je potvrda komunalnog trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o., Šibenik, o očitanjima potrošnje vode, kao i potvrda Leć d.o.o., Vodice, iz evidencije odvoza miješanog komunalnog otpada. Iz podataka o potrošnji vode tijekom predmetne 2024. godine proizlazi da u siječnju, veljači, ožujku te listopadu, studenom i prosincu nije evidentirana potrošnja vode na mjernom mjestu na adresi predmetne nekretnine. Potrošnja vode evidentirana je u manjim količinama u travnju - 1 m[3] , svibnju - 1 m te u lipnju - 3 m[3] , što je nedovoljno za potrebe kućanstva ako se nekretnina koristi za stalno stanovanje. Povećana potrošnja vode u 2024. godini evidentirana je jedino u manjem dijelu godine, i to u srpnju - 19 m[3] , u kolovozu - 57 m te u rujnu - 64 m .

14. Nadalje, iz evidencija odvoza miješanog komunalnog otpada za predmetnu 2024. godinu vidi se da je odvoz obavljan također u manjem dijelu godine i to jedino u razdoblju od 10. lipnja 2024. do 23. rujna 2024., što se podudara s povećanom potrošnjom vode tijekom ljetnih mjeseci.

15. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja spisa, koje upućuje na to da se predmetna kuća koristila povremeno, odnosno sezonski, dakle nije se koristila stalno tijekom cijele 2024. godine, ne može se ocijeniti da je tužiteljica u konkretnom slučaju nezakonito obvezana na plaćanje poreza na kuće za odmor.

16. Knjigovodstvene isprave koje je tužiteljica dostavila tijekom upravnog postupka ukazuju na to da ostvaruje dohodak od iznajmljivanja nekretnine. Međutim, ta činjenica, koja nije prijeporna među strankama, nije od utjecaja na status nekretnine za potrebe utvrđivanja predmetnog poreza. Isto tako, niti činjenica formalnog prebivališta nije, sama po sebi, odlučna ako se nekretnina nije zaista i koristila za stanovanje tijekom većeg dijela kalendarske godine.

17. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Pritom Sud nije našao da su ostvareni razlozi u skladu s odredbama članka 128. ZUP-a za oglašivanje rješenja ništavim. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

18. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 19. veljače 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužiteljici, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.