REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1646/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI, trgovina i usluge, d.o.o., [adresa], OIB: 61995520253, koga zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovrinčićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete (vps: 608,70 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 20. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 19.veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju, AUTO KANTOCI d.o.o. iz [adresa], OIB: 61995520253 iznos od 608,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, koja na ranije navedeni iznos teče od 09.04.2025. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka iznosu od 526,54 eur, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, u skladu s čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od od 138,27 eur, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, u skladu s čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 11. srpnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na platež iznosa od 608,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 09. travnja 2025. do plateža, kao i na platež troškove parničnog postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je dana 09. travnja 2025. vozilo u vlasništvu ŽG, VOLKSWAGEN POLO, 1.4TDI FRESH, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] oštećeno u štetnom događaju koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068700327734, da se oštećenik obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od dana 09. travnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 258710510176 od dana 16. svibnja 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan, te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 3.399,06 eur, time da je po mišljenju tužitelja novčani iznos koji prelazi ranije navedeni iznos koji je tuženik isplatio oštećeniku.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je oštećenik kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. svibnja 2025. koji se predmetno dostavlja, a o čemu je obaviješten tuženik zajedničkom Notifikacijom tužitelja i oštećenika od 23. svibnja 2025. koja je istom dostavljena uz Prigovor od dana 25. lipnja 2025. na Obrazloženu ponudu tuženika, kao i da je tuženik prigovor tužitelja odbio kao neosnovan.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju na strani tužitelja i pasivnu legitimaciju, te odgovornost za štetu, istaknuo da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, a da je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Nadalje, tuženik je u svom očitovanju naveo da je sukladno odredbi članka 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbio zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata, jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja, slijedom čega je tuženik u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom, i predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška zastupanja tuženiku.

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je u svom pisanom očitovanju od 04. rujna 2025. naveo da osporava navode tuženika vezano za odgovornost za štetu, navode vezano za osporavanje visine štete, navode da tužitelj tužitelj ne izdaje račune sukladno svom valjanom i javno objavljenom cjeniku, odnosno insinuiranje da su tužiteljevi račune nevjerodostojni, odnosno ukratko osporio sve ostale navode iz odgovora na tužbu tuženika.

6. Na ročištu održanom dana 20. siječnja 2026. punomoćnik tužitelja je ostao kod prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja po zakonskom zastupniku ŠG, kao i svjedoka ŽG, na adresi [adresa], kao i da se da se provede prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz očevid na licu mjesta kao i na okolnost visine štete, obzirom da je sud n avedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora, te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza, te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 20. siječnja 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Na istom ročištu, punomoćnica tuženika je navela da i dalje osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, odnosno tužbeni zahtjev u cijelosti, da se protivi izvođenju predloženih dokaza po tužitelju, time da je tužena strana predložila da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke, na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 608,70 eur koju tuženik nije priznao u mirnom postupku naknade štete, a za koju tužitelj navodi da se odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju je priznao tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

9. U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja i tijek zatezne kamate, odnosno odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja, time da je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 23. svibnja 2025. (list 7-9 spisa), kopiju Notifikacije o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. svibnja 2025. (list 10,11 spisa), kopiju Prigovora tužitelja od dana 25.06.2025. (list 12-13 spisa), kopiju Obrazložene ponude tuženika od 16. svibnja 2025. broj 2587 1051 0176 (list 14 spisa), kopiju Prometne dozvole (list 15-16 spisa, kopiju Izvida štete (list 17,18 spisa), kopiju Računa tužitelja broj 705/01/02 od dana 15. svibnja 2025. (list 19 spisa) kopiju Radnog naloga tužitelja (list 20-21 spisa), kopiju Cjenika tužitelja (list 22 spisa) kopiju Mišljenja Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. (list 23-26 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2025. posl. br. P-1477/2024 (list 27-32 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. veljače 2025. posl. br. P-1586/2024 (list 33-37 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2025. posl. br. P-1765/2024 (list 38-46 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. travnja 2025. posl. br. P-2272/2024 (list 47-52 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske od 14. veljače 2025. posl. br. Pž-629/2025 (list 53-59 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske od 27. siječnja 2025. posl. br. Pž-195/2025 (list 60-64 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. studneog 2024. posl. br. P-1197/2024 (list 65-69 spisa), kopiju računa autolimara (list 79-81 spisa), kopiju pravnog stava izraženog u odluci Visokog trgovačkog suda odlukom Pž-76/2025 od 14. travnja 2025. (list 82-83 spisa), kopiju Rješenja Visokog Trgovačkog suda broj Pž-76/2025 od 14. travnja 2025. (list 87-93 spisa) kao i kopije Računa autolimara (list 94-101 spisa).

11. Uvidom u Izvid štete tuženika (list 17-18 spisa) sud je utvrdio da je tuženik pregledao osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], VOLKSWAGEN POLO, 1.4 TDI WVWZZZ6RZFY063000 godina proizvodnje 2014. dana 06. svibnja 2025, povodom nezgode od dana 09. travnja 2025., te da je utvrđeno da su dijelovi za zamjenu (1) vrata std (2) bočna stranica d (3) set ljep. boč. stak. d, da su dijelovi za popravak c 1 j prag st d(2), pokrov branika st, 839 obl. kuć. kot. vanj. d, da je potrebno radno vrijeme limar 17,00, lakirer 9,60, potrošni material-limar 11,74 eur, potrošni materijal lakirer, 269,22 eur.

12. Uvidom u broj kopiju Računa tužitelja broj 705/01/02 od dana 15. svibnja 2025. (list 19 spisa) sud je utvrdio da su stavke na računu vrata z/d 743,64 eur, stranica z/d vw polo 927,55 eur, masa za brtvljenje siva 10,00 eur, ljepilo za staklo set 38,90 eur, autolimarski radovi 731,00 eur, potrošni materijal 73,10 eur, autolakirerski radovi 412,80 eur, potrošni materijal lakirer 269,22 ukupno 3.206,21 eur, uvećano za pripadajući pdv 25%, odnosno 801,55 eur, ukupni iznos računa 4.007,76 eur.

13. Uvidom u kopiju Obrazložene ponude tuženika od 16.05.2025. broj 2587 1051 0176 (list 14 spisa) sud je utvrdio da je tuženik izvijestio IG da odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna, odnosno tuženik je priznao odgovornost za štetni događaj, kao i visinu odštetnog zahtjeva od 3.399,06 eur, time da je rukom dopisano da je on suglasan da se šteta isplati servisu po računu popravka.

14. Uvidom u kopiju Prigovora tužitelja od dana 25. lipnja 2025. (list 12-13 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj zaprimio ponudu tuženika u visini od 3.399,06 eur, da je podnositelj izdao račun broj 705/01/02 u iznosu od 4.007,76 eur, obzirom da smatra da navedeni iznos od 4.007,76 eur predstavlja vrijednost popravka koji je bio potreban napraviti na vozilu prednika podnositelja kako bi se isto vratilo u stanje prije štetnog događaja, odnosno upravo taj iznos predstavlja iznos cjelokupne štete, te pozvao tuženika da uplatiti podnositelju zahtjeva razliku do punog iznosa štete, odnosno iznos od 608,70 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do dana plaćanja, i dostavio račun 705/01/02

15. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 23. svibnja 2025. (list 7-9 spisa) sud je utvrdio da su ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj i AUTO KANTOCI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61995520253, kao primatelj sklopili dana 23. svibnja 2025. temeljem članka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, time da u u čl. 1. suglasno utvrdili da ustupitelj ima novčano potraživanje prema društvu Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, odnosno dužniku u iznosu od 608,70 eur, a sve prema računu popravka 705/01/02 za štetu u ukupnom iznosu 4.007,76 eur i temeljem auto osiguranja dužnika br. 258710510176 - OSNOVNI + 1. NAKNADNI (oznaka štete dužnika) (1.1.) da utvrđuju da je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 705/01/02 u ukupnom iznosu od 4.007,76 eur dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti s police osiguranja štetnika opisanoj u članku 1.1. ugovora (1.2.) da je dužnik po računu za popravak štete br. 705/01/02 podmirio iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od sveukupno 3.399,06 eur, čime dužnik nije podmirio iznos od 608,70 eur po računu popravka br. 705/01/02., a obzirom da dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu 608,70 eur (1.3.).

16. Isto tako, odredbom čl. 2. ugovorne strane su ugovorile da ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze iz članka 1.3. citiranog ugovora prema primatelju ustupa primatelju svoje potraživanje iz članka 1.1. ugovora prema dužniku i to u visini od 608,70 EUR. (2.1.), da se ustupitelj navedenim ugovorom obvezuje da će na poziv primatelja dati svu dokumentaciju koju ima vezanu za štetu i popravak iste te se obvezuje na poziv primatelja pristupiti ročištu kao svjedok u sudskom postupku ako će to biti potrebno. (2.2.), time da se obveza ustupitelja prema primatelju se gasi odnosno smanjuje tek kad primatelj naplati ustupljenu tražbinu od dužnika. (2.3.), kao i da će primatelj će prikupljene osobne podatke ustupitelja koristiti isključivo u svrhu naplate potraživanja od dužnika u sudskom ili izvan sudskom postupku, na što pristaje ustupitelj. (2.4.), te je čl. 3. Ugovoreno da se primatelj će o ovom ustupu obavijestiti dužnika, time da iz kopije Notifikacije o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23.05.2025.(list 10,11 spisa) proizlazi da tužitelj izvršio obvezu obavješćivanja temeljem članka 82. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu: ZOO).

17. Uvidom u Cjenik tužitelja (list 22 spisa) razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 43,00 € (bez PDV-om).

18. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

19. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25 dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 608,70 eur.

20. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

21. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.

22. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava koje su stranke dostavile u spis.

23. Na ročištu održanom dana 20. siječnja 2026. punomoćnik tužitelja i tuženika su ustrajali i kod prijedloga da se izvedu dokazi u daljnjem tijeku postupka, ali su rješenjem suda odbijeni, odnosno tužitelj je ustrajao kod prijedloga da se izvede dokaz dokaz saslušanjem tužitelja po zakonskom zastupniku ŠG, kao i svjedoka ŽG, na adresi [adresa], kao i da se da se provede prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz očevid na licu mjesta kao i na okolnost visine štete, kao i tuženikov prijedlog da se i na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način, ali su ti dokazni prijedlozi odbijeni, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a), te iz razloga što sud smatra da bi ishod postupka bio isti obzirom na dostavljene isprave u spis, time da su odbijeni prijedlozi radi izvođenja prometno tehničkih vještačenja, obzirom da bi trošak izvođenja predloženih vještačenja, time da sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne izvodi dodatne dokaze i provodi vještačenja.

24. Sud smatra da je tuženik je pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja sam priznao prije pokretanja ovog parničnog postupka, pisanim putem, u mirnom postupku, te slijedom tog priznanja djelomično isplatio nastalu štetu.

25. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). odnosno da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji, ali takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

26. Isto tako se navodi da su stranke tijekom postupka bile upućene u postupak mirenja, time da je postupak mirenja vođen pod brojem Mir-66/2025 obustavljen, nakon čega je punomoćnica tuženika na ročištu održanom dana 20. siječnja 2026. Ponovila navode da tužena strana ostaje kod izneseni navoda iz odgovora na tužbu, odnosno da osporava aktivnu legitimaciju i pasivnu legitimaciju, tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

27. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

28. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 608,70 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

29. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz dopis tuženika oštećenom, a koji je oštećeni u štetnom događaju koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

30. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 23-26 spisa).

31. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

32. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

33. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, time da iz dopisa tuženika od dana 16.05.2025. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesak dana 09.04.2025. slijedom čega je tužitelj naveo da potražuje kamatu od tog datuma, a stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. I izreke presude.

34. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

35. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju odredbi tbr. 7., 8., 9.11. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023), slijedom čega je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od dana 11. srpnja 2025. (Tbr.7. Toč.1.) 100,00 eur, trošak sastava podneska od dana 04.09.2025. kojim je tužitelj dostavio očitovanja na navode odgovora na tužbu ( Tbr. 8. Toč. I.) 100,00 eur, trošak zastupanja na sastanku dana 10. listopada 2025. u postupku mirenja Mir-66/2025 100,00 eur, kao i trošak zastupanja na ročištu dana 20. siječnja 2026. (Tbr. 9 toč.I.) 100,00 eur, 400,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 100,00 eur, 500,00 eur, te sudska pristojba u iznosu od 26,54 eur (13,27 eur sudska pristojba na tužbu plaćena kao i na presudu iznosu od 13,27 eur) time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18), odnosno tužitelju je priznat trošak zastupanja u iznosu od 526,54 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II presude.

36. Odbija se tužitelj sa zahtjevom na naknadu troškova sastava prigovora tuženiku od dana 25. lipnja 2025. 100,00 eur + PDV od 25,00 eur, iz razloga što sud smatra da taj podnesak nije dio potreban, odnosno nužan za vođenje postupka, 125,00 eur.

37. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška u vidu pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur. Naime, tužitelj je platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 eur, te je u obvezi plaćanja i sudske pristojbe za presudu u istom iznosu imajući u vidu da je u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude). Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 138,27 eur (125,00 eur + 13,27 eur), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

Tuženiku po punomoćniku