REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
TRG Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj K-59/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasmine Sabađija, predsjednice vijeća te sutkinja porotnica Biserke Sviben i Dragice Gizelov, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-82/2025 od 27. studenog 2025., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Sanje Markanović, branitelja optuženika, odvjetnika MK i optuženog ZK, **.**.2026., objavio je, a 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Optuženi ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Z i ŽK rođene M, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske sa završenom osnovnom školom, bez zvanja, zaposlen u trgovačkom društvu Konzum plus d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, vlasnik osobnog vozila marke Seat Ibiza godina proizvodnje 2007., ne vodi se drugi kazneni postupak , neosuđivan
na temelju članka 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26 – dalje u tekstu: ZKP),
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I./ da bi:
12. rujna 2025. između 00,30 sati i 00,50 sati u Svetom Ivanu Zelini, na kolniku županijske ceste 3013, na adresi [adresa], nakon što upravljajući osobnim vozilom nije držao dovoljan razmak od vozila ispred sebe u kojem su se vozili GK i HK, a koji su potom nezadovoljni takvim njegovim postupanjem izašli iz svog vozila te mu prišli, te nakon kraće prepirke između njih tijekom koje ga je GK udario vrhovima prstiju po obrazu a HK rukom primio za uho, u cilju da liši života GK, u pripitom stanju, za vrijeme dok se nalazio u svom osobnom vozilu na mjestu vozača, iz vozila dohvatio nož ukupne dužine 22,5 cm od čega dužine oštrice 10,5 cm i širine u najširem dijelu 3,2 cm te kroz otvoreni prozor zamahnuo navedenim nožem prema prsnom košu GK, kojom prilikom mu je nanio tjelesnu povredu u vidu rezne rane lijeve strane prsišta duljine 15 cm, dok je smrtna posljedica izbjegnuta pukim slučajem,
- d a k l e, s namjerom da ubije drugoga, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,
- pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 110. i članku 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11).
II./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podnijelo uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ZK stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 110. i članku 34. KZ/11.
2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i razgledani Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 2-4), Službena zabilješka o dojavi broj ED 67064/25 od 12. rujna 2025. Po licijske postaje [adresa] Policijske uprave zagrebačke od 13. prosinca 2024. (list 6), Izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Polic ijske uprave zagrebačke od 11. rujna 2025. (list 7-8), Zapisnik o očevidu Službe za očevide i kriminalističku tehniku Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-15/1-41-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 9-12 i 16-17), Kriminalističko-tehničko izvješće Službe za očevide i kriminalističku tehniku Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-15/1-41-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 13- 14 i 17-18), Medicinska dokumentacija na ime GK (list 19), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenog ZK, serijskog broja [serijski broj], Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke broj 511 -19- 41/3-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 34), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu žrtve GK, serijskog broja [serijski broj], Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke broj 511-19-41/3-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 35), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu svjedoka ĆK serijskog broja [serijski broj], Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke broj 511-19-41/3-K-110/25 od 12. rujna 2025. (list 36), Zapisnik o ispitivanju svjedoka UK u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 2. listopada 2025. (list 93-94), zapisnik o ispitivanju svjedoka PK u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 3. listopada 2025. (list 95-96), zapisnik o ispitivanju svjedokinje FK u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 2. listopada 2025. (list 97-98), zapisnik o toksikološkom vještačenju, broj NK-235-01/25-03/2500, ur. broj 511-01-114-25-3 od 29. rujna 2025., s analizom alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 105-108), zapisnik o ispitivanju svjedokinje KK u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 9. listopada 2025. (list 111-112), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠK u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-41/3-K-110/25 od 9. listopada 2025. (list 113-114), nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Darku Marčinku, prim. dr. med. od 22. listopada 2025. (list 121-123), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Peri Bubalu, spec. sudske medicine od 2. studenog 2025. (list 128-131), ispitani su žrtva GK i svjedok HK, a potom pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog ZK. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik.
4. Optuženi ZK je u svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koje je iznio kao osumnjičenik i prilikom prvog ispitivanja te da istima nema ništa za dodati i da neće odgovarati na pitanja
4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirane su i pročitane obrane optuženika iznesene, u svojstvu osumnjičenika, te na prvom ispitivanju.
4.2. Optuženi ZK je u obrani iznesenoj u svojstvu osumnjičenika naveo da je pokušao preteći vozilo ispred sebe a koje je vozilo po sredini ceste, zbog čega je nakon davanja žmigavca poblicao. Međutim oni su stali pa je stao i on. Tada su obojica izašla iza auta. On je otvorio prozor a oni su počeli vikati, vrijeđati ga i šamarati. Htjeli su ući u auto, pa je onda zaključao vrata a oni su nasilno otvarali vrata ali nisu mogli. Tada se bacio od straha na suvozačev sic i onda je od straha, nije ga namjerno, htio ga je samo prepasti nožem pošto su oni navaljivali tako ga je, on se njih boji jer je taj dečko dosta problematičan, voli se svađati po lokalima, tučnjave i to. On se njega boji kaj bude kad izađe iz bolnice. On je ponudio odvesti ga na hitnu, htio mu je pomoći, a taj drugi dečko mu je čak pred policijom prijetio da će ga ubiti. Taj GK je dosta problematičan. Odgovarajući na pitanja naveo je da mu je nož ostao u vratima auta od par dana ranije kada je išao u ribolov. Ranije su svi bili u kafiću, ali nisu imali nesuglasice. Oni su otišli tri do četiri minute prije njega, a on nije niti znao da su to oni ispred njega jer nije znao koji auto voze.
4.3. Nadalje u obrani iznesenoj prilikom prvog ispitivanja optuženik je precizirao da su se oni vozili sporo po sredini ceste i nakon što je dao žmigavac i blendao nisu se htjeli maknuti. Htjeli su ga i izvući iz auta. Žao mu je što se to dogodilo, ali samo je htio da se oni preplaše i da se maknu do njega, a ne oni su navaljivali, šamarali ga, htjeli ga vuć van iz auta. On njih zna samo iz viđenja, pa tako i zna da su problematični. Odgovarajući na pitanja naveo je da su prethodno bili u caffe baru Relax, a u tom kafiću se nije ništa događalo. On je sjedio na mjestu vozača, otvorio je prozor kada su oni izašli jer je mislio da hoće popričati, a oni su ga počeli vrijeđati. Govorili su mu kaj to radiš majmune, budalo i svašta nešto, a onda su ga počeli udarat i. Cijelo vrijeme je sjedio, bilo ga je strah njih dvojice i nije mu bilo na kraj pameti da izađe van. Šamarali su ga rukama kroz prozor jer je vrata zaključao, a oni su pokušavali otvoriti vrata. On se izmicao na suvozački sic i onda je uzeo nož da ih preplaši. Oni su navaljivali i u tom naguravanju rukama onda ga je. Nije imao namjeru ozlijediti ga. HK je bio stajao do ili iza GK tijekom tog naguravanja. Uglavnom vani je bio. Zadobio je četiri ili pet šamara. Baš je dobio šamarčine. Ruke je dizao da zaštiti glavu (što je pokazao gestom). Nakon tih šamara nije imao ozljede. On ne zna zašto policija nije zapisala prijetnje koje mu je uputio Ž. On je taj dan popio četiri ili pet piva a i oni su bili pod utjecajem alkohola ali ne zna koliko su oni popili. Jako mu je žao. On pije prigodno, možda jednom mjesečno.
5. Svjedok - žrtva GK, je iskazujući na raspravi u bitnome naveo da je te večeri, misli **.**.2025. sa HK išao kući iz caffe bara Relax, a tijekom vožnje na cesti jedno vozilo se iza njih kretalo na način da je divljalo po cesti. Zbog toga su se zaustavili s vozilom na cesti, a odmah je iza njih stalo i to vozilo. Tada su HK i on izašli iz auta, pristupili vozaču te ga pitali šta to radi i tada je započela verbalna prepirka između HK i tog vozača. Zbog toga je odlučio odvesti HK u auto jer nije želio nikakav daljnji sukob a potom se on osobno vratio do tog vozila u kojem je bio optuženik i rekao mu neka prestane to raditi, da mu oni neće ništa, međutim optuženik mu je nešto odgovorio, ne sjeća se točno što zbog čega ga je rukom, odnosno prstima iza uha odnosno više po licu udario, međutim ne može to nazvati udarcem u pravom smislu riječi jer po njegovom licu nije prešao jako već više nekako kao da ga je nježnije ćušnuo. Nakon toga odmah je osjetio da ga je optuženik uboo nožem koji prethodno nije vidio, niti je vidio kada i otkud je optuženik nož uzeo u ruku. U trenutku kada je on prstima prešao po licu optuženika, a potom i optuženik njega ubo stajao je cijelim tijelom izvan vozila okrenut nekako bočno naspram optuženika te je ubod i zadobio u bočnu stranu tijela malo niže pazuha. Prozor auta optuženika je bio otvoren do kraja. On nije vidio da bi između HK i optuženika došlo do fizičkog sukoba i ne zna niti je li to mogao vidjeti s obzirom da se ne sjeća kako su stajali jedan u odnosu na drugoga on i HK kada su pristupili vozilu optuženika. Kada su pristupili vozilu optuženika on i HK obratili su mu se povišenim tonom ali ne bi to nazvao nekom velikom dernjavom. Optuženik se nije derao na njih, pri čemu niti danas ne zna zašto se tu večer na takav način vozio. Optuženika je moguće viđao u prošlosti, međutim ne poznaju se, niti su ikada prethodno bili u ikakvoj zavadi ili u sukobu. On niti u jednom trenutku tijekom ovog događaja nije tijelom ulazio u unutrašnjost vozila, niti je povrh udarca koji je prethodno opisao optuženiku zadavao ikakve druge udarce. Nakon što ga je optuženik uboo odmah je otišao do auta, o tome je obavijestio HK te su pozvali i hitnu. Optuženik je u jednom trenutku njima prišao i ponudio da će ga on odvesti na hitnu ali su to odbili. On je visok otprilike 1m i 90 cm. a ima 110 kg. Otprilike toliko kilograma je imao i u vrijeme događaja. Vozilo su zaustavili na cesti ravno gledano prema smjeru kojim su se kretali, dakle nisu prepriječili put vozilu optuženika niti bilo kojim drugim vozilima. Ne zna gdje se optuženik nalazio do dolaska hitne i policije jedino se sjeća, a kako je prethodno opisao da je u nekom trenutku pristupio i nudio da će ga odvesti na hitnu. U kafiću Relax u kojem su bili on i HK prethodno događaju je bio i optuženik, a između njih tada nije bilo ikakvog sukoba ili pretjerane komunikacije. Kafić su prvi napustili on i HK. Te večeri je na sebi imao odjevenu bijelu majicu dugih rukava.
6. Svjedok HK, je u svom iskazu u bitnome naveo da je tu večer s GK bio u kafiću Relax na piću a tamo je bio i optuženik. U tom kafiću između njih nije bilo ikakvih sukoba i u jednom trenutku on i GK su krenuli kući da bi tijekom vožnje optuženik autom iza njih krenuo nasrtati, blicati im, bi prošao, ne bi prošao i tako. Zbog toga su oni s autom stali a potom je stao i optuženik vozilom iza njih. On i GK su izašli iz auta i došli do vozila optuženika koji je spustio prozor ali se ne sjeća do koje visine i tada je on povišenim tonom optuženiku rekao "kaj glumiš majmuna", pitao ga je otkud je, tko je on, međutim on je cijelo vrijeme šutio i nije im ništa govorio. Tada mu je opalio čvrgu. Pozvan pojasniti što to znači opaliti čvrgu naveo je da ne zna, a pozvan pokazati na sebi koju je radnju poduzeo u odnosu na optuženika utvrđuje svjedok je otvorenim dlanom vršcima prstiju nježno prelazio po području uha. Ne može precizirati kojom silinom je udario optuženika ali ga sigurno nije nokautirao već bi više taj svoj postupak opisao kao školski. Nakon toga otišao je u auto jer je vidio da nema što s njim jer nije odgovarao na njegova pitanja niti kako se zove niti od kud je. Njega GK nije morao razdvajati od optuženika i nije ga GK vodio do auta. Nakon što je sjeo u auto događaj nije promatrao tako da ne zna što se događalo između optuženika i GK koji je ostao kraj vozila te je samo u jednom trenutku GK došao do njega govoreći mu "pičil me je pičil me je". Pozvali su hitnu a kako hitna nije mogla locirati njihov položaj on je vozilom otišao do trgovine [adresa] gdje su čekali dolazak hitne, a tada im je pristupio i optuženik koji mu je rekao neka brzo vozi GK u bolnicu da ne bi iskrvario, a kada mu je rekao da je pijan i da ga ne može voziti u Dubravu optuženik se ponudio da će ih on odvesti međutim to su odbili i sačekali su dolazak hitne. Optuženik je u nekom trenutku bio otišao ali se ubrzo vratio i s njim čekao dolazak hitne i policije. Za to vrijeme pitao je optuženika zašto je to napravio a optuženik je odgovorio "zato što sam bolestan". Koliko se sjeća kada su prvi put pristupili vozilu optuženika obojica su vikali na optuženika i on nije vidio da bi GK na bilo koji način udarao optuženika. On i GK nisu pokušavali optuženika izvući iz auta. On osobno nije svojim tijelom ulazio u unutrašnjost auta kroz otvoreni prozor a niti GK. Njemu nije niti jasno zašto je optuženik išao na njegovu stranu jer on tamo nije doma već živi na drugom kraju.
7. Svjedoci ŠK, FK i ZKB, a čiji iskazi su pročitani uz suglasnost stranaka su iskazivali o svojim opažanjima u ugostiteljskom objektu Relakx u kojem su se neposredno prije inkriminiranog događaja nalazili optuženik, žrtva i svjedok G, te nisu očevici, niti imaju bilo posredna, bilo neposredna saznanja o spornim a odlučnim činjenicama. Stoga, iako su ovi svjedoci po ocjeni suda iskazivali istinito o svojim opažanjima, njihovi iskazi nisu bili relevantni za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika. Neposredna saznanja o tijeku inkriminiranog događa, odnosno spornim a odlučnim činjenicama nisu imali niti svjedoci UK (otac žrtve), niti PK (brat žrtve), čiji iskazi su također proč itani uz suglasnoststranaka. Tako je svjedok UK iskazivao da mu je sin drugi dan ispričao da ih je neki čovjek pratio, da im je blicao i vozio im se „na repu“, da su oni stali, išli ga pitati što hoće i da ga je tada taj čovjek piknuo. Dakle, ovaj svjedok saznanja crpi iz kazivanja žrtve. Svjedok PK je pak iskazao da mu je brat na mjestu događaja pokazao tko ga je „sa nožem“, nakon čega je tu osobu koju je tada vidio prvi put u životu vidio pitao zašto je to napravio, na što je ta osoba slegnula ramenima i rekla da ne zna.
8. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. sc. Darka Marčinka koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome proizlazi da su kod optuženika verificirani psihički poremećaji kao što su akutno opito stanje (pod MKB-10 šifrom F 10.0) i štetna uporaba alkohola (pod MKB-10 šifrom 10.1), a u podlozi kojih je disfunkcionalno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama, pod značajnim utjecajem štetne uporabe sredstava ovisnosti, koja sredstva potiču loša i štetna ponašanja, u smislu dezinhibicije, smanjene samokontrole i agresivnog ponašanja. Koncentracija alkohola u krvi kritičnog dana od 1,34 g/kg ukazuje na uporabu alkohola do razine štetne uporabe alkohola. U inkriminiranom događaju optuženikova emocionalna reakcija je uključivala visok stupanj anksioznosti, jako doživljaj ugroženosti uz nemogućnost adekvatnog procesuiranja informacija te sklonost maladaptivnom reagiranju uz poticaj na razini modaliteta posramljenosti. Optuženik je tempore criminis imao pogoršanje psihičkog stanja i slabiju reakciju na stresore i njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje kritičnog događaja bila je u kategoriji smanjene ubrojivosti u manjoj mjeri. Ispunjeni su uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, a psihijatrijsko (i psihoterapijsko) liječenje može pomoći kako se ne bi ponovila neželjena ponašanja te da se jedino kroz proces kontinuiranog tretmana pod nadzorom može smanjiti rizik od počinjenja kaznenog djela. Prema mišljenju vještaka, okrivljenik je aktualno raspravno sposoban.
9. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. Pere Bubala proizlazi da je žrtva GK zadobio reznu ranu lijeve strane prsišta, dužine oko 15 cm, koja ozljeđuje kožu i potkožno tkivo, a koja po kvalifikaciji predstavlja tjelesnu ozljedu. Navedena ozljeda nastala je povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstava, uz komponentu pritiska, a nož ukupne dužine 22,5 cm, dužine oštrice 10,50 cm i širine oštrice oko 3,2 cm u najširem dijelu, predstavlja podesno sredstvo za nastanak ove ozljede. Za nastanak ozljede bio je potreban jedan akt povlačenja. U trenutku nastanka ozljede žrtva je osobi koja ozljedu nanosi mogla biti u položaju sučelice, ali i u nekom drugom položaju u kojem je prednja lijeva strana prsnog koša žrtve bila dostupna ozljeđivanju, kao i u položaju koji žrtva opisuje u svom iskazu, odnosno, da je žrtva stajala pored prozora vozača, a osoba koja joj je ozljedu nanijela je bila u vozilu na mjestu vozača. U konkretnom slučaju radi se o reznoj rani koja je nastala rezanjem u području prsnog koša, a s obzirom na podležeća rebra u tom dijelu, samim rezanjem, a bez komponente uboda, nije za očekivati nastanak osobito teške tjelesne ozljede. Pod uvjetom da je rezanjem bio zahvaćen vrat ili pazuh, mogla je nastati i osobito teška tjelesna ozljeda, a samim time i smrtna posljedica, s obzirom da su u tom području velike krvne žile blizu površine kože.
10. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom i istinitom jer stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste. Sud je istinitima i vjerodostojnima ocijenio pisane nalaze i mišljenja vještaka dr. Pere Bubala i prof. dr. sc. Darka Marčinka jer su isti po ocjeni suda dani stručno, na temelju materijalnih dokaza u spisu i u skladu s pravilima struke, te na strani vještaka sud ne nalazi okolnosti koje bi dovodile u sumnju njihovu bilo stručnost, bilo nepristranost. U odnosu na iskaze svjedoka za ponoviti je da svjedoci ŠK, FK i ZKB nisu očevici inkriminiranog događaja, niti imaju bilo posredna, bilo neposredna saznanja o spornim a odlučnim činjenicama. Stoga, iako su ovi svjedoci po ocjeni suda iskazivali istinito o svojim opažanjima, njihovi iskazi nisu bili relevantni za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika. Neposredna saznanja o tijeku inkriminiranog događa, odnosno spornim a odlučnim činjenicama nisu imali niti svjedoci UK (otac žrtve), niti PK (brat žrtve), a njihova posredna saznanja o inkriminiranom događaju odnose se na nesporne okolnosti, pa niti njihovi iskazi nisu bili relevantni za donošenje sudske odluke. Analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza žrtve, svjedoka HK i obrane optuženika o spornim a odlučnim činjenicama dana je nastavno, a njihov i iskazi o nespornim okolnostima prihvaćeni su istinitima jer su međusobno suglasni i potvrđeni materijalnom dokumentacijom.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.
11.1. Tijekom postupka stranke nisu osporile da je optuženik 12. rujna 2025. između 00,30 sati i 00,50 sati u [adresa], na kolniku županijske ceste 3013, na adresi [adresa], upravljao osobnim vozilom iza vozila u kojem su se vozili GK i HK. Nisu osporile i da su GK i HK nezadovoljni načinom vožnje optuženika izašli iz svog vozila te mu prišli, te da je nakon kraće prepirke između njih GK udario optuženika po obrazu. Nisu osporile niti da je HK udario optuženika, niti da je optuženik za vrijeme dok se nalazio u svom osobnom vozilu na mjestu vozača, u pripitom stanju iz vozila dohvatio nož ukupne dužine 22,5 cm od čega dužine oštrice 10,5 cm i širine u najširem dijelu 3,2 cm te kroz otvoreni prozor zamahnuo navedenim nožem prema prsnom košu GK, kojom prilikom mu je nanio tjelesnu povredu u vidu rezne rane lijeve strane prsišta duljine 15 cm. Navedene okolnosti osim što stranke nisu osporile proizlaze iz iskaza GK, ĆK, obrane optuženika, medicinske dokumentacije optuženika, zapisnika o očevidu, te pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Pere Bubala.
11.2. Međutim, bilo je sporno je li ne držanje dovoljnog razmaka tijekom vožnje bio razlog nezadovoljstva i zaustavljanja žrtve i svjedoka ĆK, je li GK optuženika udario „vrhovima prstiju“, a VK optuženika „rukom primio za uho“, a konačno i je li optuženik nožem zamahnuo prema žrtvi i nanio mu inkriminiranu ozljedu u cilju da ga liši života. Naime, optuženik u svojoj obrani, a s obzirom na sadržaj iste suštinski sugerira da je tempore criminis postupao u nužnoj obrani, izrijekom pritom negirajući i da je radnju zamahivanja nožem prema prsnom košu GK poduzeo s ciljem da ga usmrti, tvrdeći da je istoga samo želio preplašiti kako bi ga ostavili na miru. Utvrđujući govori li optuženik istinu vijeće je analiziralo ukupnu dinamiku događaja, polazeći pritom od nekoliko nespornih činjenica relevantnih za sveobuhvatno razumijevanje inkriminiranog događaja, a samim time i postupanje optuženika. Tako je nesporno da se optuženik i žrtva (pa i svjedok VK) ne poznaju, osim iz viđenja , te od ranije nisu bili u ikakvom sukobu. Također je nesporno da su sva trojica neposredno pred inkriminirani događaj bili u ugostiteljskom objektu Relax i da su isti napustili bez ikakvih nesuglasica i to zbog kraja radnog vremena, s time da su prvo otišli žrtva i svjedok VK, a nedugo potom i optuženik, pri čemu su sva trojica konzumirali alkohol. Tako je optuženiku, a kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu u 01,48 sati (dakle, odmah na mjestu događaja) u izdahnutom dahu izmjerena koncentracija 1,34 g/kg alkohola, dok je GK u 04,30 sati, dakle po proteku najmanje tri sata od događaja izmjerena koncentracija alkohola od 1,14 g/kg, a ĆK u 1,15 sati koncentracija od 1,74 g/kg alkohola. Upravo ovu alkoholiziranost žrtva GK i svjedok ĆK međusobno suglasno ističu kao razlog njihove spore vožnje, uz također u bitnome suglasnu tvrdnju da je optuženik autom iza njih krenuo nasrtati, blicati im, bi prošao, ne bi prošao, odnosno da je isti autom divljao, zbog čega su i stali i to na cesti ravno u smjeru njihova kretanja. Međutim, optuženik s druge strane tvrdi da su se žrtva i svjedok ĆK po cesti vozili na način da su se kretali sredinom cijele ceste, dakle ne po svojoj kolničkoj traci i da je upravo zbog navedenog, a kada je dao žmigavac signalizirajući da ih želi prestići ujedno svjetlima „blicnuo“ kako bi se oni pomaknuli da ih može zaobići. Razmatranjem ovakvih oprečnih navoda o načinu kretanja vozila vijeće ocjenjuje da je upravo navod optuženika životno i to znatno uvjerljiviji i logičniji ako se imaju u vidu ranije istaknute nesporne okolnosti. Naime, da je žrtva zaista, a kako je to tvrdila upravljala autom sporo po svojoj kolničkoj traci tada optuženik, koji s istim ne samo da nije u ikakvom sukobu, već ga i ne poznaje ne bi imao ikakva razloga „blicati“ svjetlima, niti bi imao ikakav problem zaobići vozilo koje se ispred njega sporo kreće. Stoga je krajnje neuvjerljivo da bi optuženik ničim izazvan „nasrtao“ na vozilo koje može neometano zaobići. Stoga vijeće ocjenjuje da je upravo optuženikov iskaz o načinu upravljanja vozilom kako njega, tako i žrtve (koja je nesporno upravljala vozilom) istinit, te nalazi dokazanim da je zapravo neprimjerena vožnja žrtve, a ne optuženika (kako se to suštinski inkriminira navodom o nedovoljnom razmaku) prethodila nastavnoj, po ocjeni vijeća također neprimjerenoj reakciji žrtve da se uopće vozilom zaustavi i to na sredini kolničke trake, kojom radnjom zapravo prisiljava i optuženikovo zaustavljanje.
11.3. Naime, vijeće ocjenjuje neuvjerljivima i nastavne navode žrtve i svjedoka ĆK o njihovim radnjama nakon zaustavljanja i izlaska iz vozila, ocjenjujući da su obojica evidentno nastojali ublažiti intenzitet, a time i značaj svojih postupaka prikazujući svoje prvo verbalne, a onda i fizičke napade na optuženika de facto beznačajnima , a sve kako bi sebe prikazali u što boljem svjetlu, kao i isključili optuženikovo pravo na nužnu obranu. Naime, iako isti ne osporavaju da su obojica pristupila vozilu optuženika u kojem je optuženik ostao sjediti i da su mu se obratili povišenim tonom, negiraju da bi se na optuženika derali, te još važnije negiraju intenzitet i broj udaraca zadanih optuženiku. Tako svjedok ĆK tvrdi da je optuženiku, a nakon što ga je upitao „kaj glumiš majmuna" i postavio druga pitanja (na koja optuženik nije odgovarao već je samo šutio) „opalio čvrgu“. Pritom isti nije znao pojasniti što to znači „opaliti čvrgu“, slijedom čega je tu radnju pokazao na sebi na način da je otvorenim dlanom, vršcima prstiju nježno prelazio po području uha. Nadalje i GK tvrdi da je optuženika po l icu udario vršcima prstiju, no da to ne može nazvati udarcem u pravom smislu riječi jer ga je nježnije ćušnuo, a povrh navedenog tvrdi da nije vidio da bi ĆK udario optuženika (pa niti na način opisan po ĆK) a što je morao vidjeti kraj činjenice da je nesporno u trenutku u kojem sam ĆK navodi da je optuženiku „opalio čvrgu“ stajao pored ĆK.
11.4. Već je sadržajno po žrtvi i svjedoku dani opis fizičkog kontakta s optuženikom sam po sebi krajnje neuvjerljiv i neživotan, a osobito ako se ima u vidu da su i žrtva i ĆK očito toliko bili revoltirani i iziritirani blicanjem optuženika da su se ne samo zaustavili s autom i to kako sami navode na sred ceste, već i da su obojica izašla iz auta i pristupila vozilu optuženika u kojem je optuženik ostao sjediti. Naime, kraj takvih postupaka žrtve i svjedoka ĆK, koji su pritom bili u alkohol iziranom stanju ovom vijeću je životno logičniji i uvjerljiviji iskaz optuženika da su ga i žrtva i svjedok ĆK nastavno po dolasku do auta odmah počeli ne samo vrijeđati, već i udarati i to na način da su mu zadali barem četiri šamara, da su to bile „šamarčine“, kao i da je on zaključao vrata koja su oni pokušavali otvoriti, kao i izvući ga van. Osim što je dinamika događaja opisana po optuženiku uslijed prethodno istaknutih postupaka žrtve i ĆK životno znatno prihvatljivija, vijeće je imalo u vidu i prethodno istaknutu, a nespornu okolnost da optuženik cijelo vrijeme sjedio u autu. Dakle evidentno je da je u ovom događaju upravo optuženik taj koji ne želi sukob i to ne samo fizički, već niti verbalni. Navedeno samo dodatno potvrđuje navod ĆK da je optuženik cijelo vrijeme šutio i nije odgovarao na njegova pitanja, pa tako niti ona od kud je i kako se zove. Pritom ovakvo postupanje optuženika, kada mirno sjedi i šuti, te čak štoviše ne odgovara na bazična pitanja ĆK poput onih tko je i od kud je jasno ukazuje i na razinu straha koja je kod njega bila prouzročena (a koju je u obrani i verbalizirao) postupanjem žrtve i ĆK, a koju zasigurno ne bi osjećao da su njihovi tonovi za početak bili blago povišeni i da je fizički kontakt bio nježan u mjeri kako ga opisuju žrtva i ĆK.
11.5 Slijedom navedenog, na strani ovog vijeća nema dvojbe da su upravo žrtva i svjedok ĆK (revoltirani činjenicom da ih je optuženik želio preteći i da im je svjetlosnim signalima sugerirao da pomaknu vozilo) i to u kasnim noćnim satima, na mjestu na kojem nema drugih ljudi, u alkoholiziranom stanju istovremeno izašli iz auta, pristupili autu optuženika, vrijeđali ga povišenim tonovima, odnosno na istoga vikali, a potom i prema njemu obojica primijenili silu i to intenzivniju od one koju priznaju, odnosno da su obojica, kako je to optuženik u svojim obranama dosljedno i tvrdio šamarali, ali i pokušavali otvoriti vrata auta koja je on zaključao i izvući ga van iz vozila. Pritom upravo po optuženiku istaknuti detalj zaključavanja vrata, za koji vijeće ocjenjuje da nije fabriciran i potvrđuje da su žrtva i ĆK zaista vrata njegova vozila i pokušali otvoriti, a samim time da su imali namjeru izvlačenja optuženika iz vozila i neometanog ispoljavanja daljnje fizičke agresije prema optuženiku koji se, a kako je naveo u obrani izmicao prema suvozačevom sjedalu. U odnosu na daljnju dinamiku događaja vijeće jedino ne prihvaća istinitim onaj dio obrane optuženika iz kojeg proizlazi da su i žrtva i ĆK stajali pored vozila u trenutku kada je uzeo nož i istim zamahnuo. Naime, vijeće ocjenjuje uvjerljivim , a time i istinitim navod ĆK iz kojeg proizlazi da je u jednom trenutku, a svakako prije no što je GK optuženiku zadao posljednji šamar otišao u nj ihov automobil. To stoga što se na strani niti ĆK, a niti žrtve (koja je potvrdila Jelakoviće odlazak u auto) ne nalazi ikakva motiva i logična razloga za fabriciranje navedenog detalja. Dakle, da je ĆK zaista bio prisutan u trenutku kada je optuženik zamahnuo nožem, navedeno bi zasigurno vidio i s obzirom na dojam koji je ostavio na vijeće spremno u svom iskazu i prepričao. Povrh navedenog optuženik, iako u obrani tvrdi da su obojica bila prisutna radnji zamahivanja nožem nastavno iskazuje da je ĆK u tom trenutku stajao pored ili iza žrtve, te upravo potonji navod ukazuje da zapravo nije vidio i znao gdje se ĆK u tom trenutku nalazio, odnosno da je otišao u automobil. Pritom okolnost Jelakovićeva povratka u automobil nije dovedena u sumnju niti različitostima u iskazu GK i ĆK o navedenom. Naime, GK tvrdi da je upravo on odveo ĆK u auto jer nije želio daljnji sukob, dok ĆK navedeno izrijekom negira, tvrdeći da to nije točno i da je u auto otišao sam kada je, a nakon što je optuženiku „opalio čvrgu“ vidio da „nema što s njim“. S obzirom da i iz obrane optuženika i iskaza ĆK proizlazi suglasnim da se GK sve do zaprimanja ozljede nožem nije udaljavao od vozila optuženika vijeće ocjenjuje istinitim upravo navod ĆK da je do njihova vozila otišao sam. Pritom na strani ovoga vijeća nema dvojbe da je ĆK do njihova vozila otišao jer je i to upravo zbog pasivnosti optuženika odustao od daljnjeg napada na njega, za razliku od žrtve koja ostaje pored vozila te nastavlja s fizičkim napadom na optuženika. Međutim, unatoč odlasku ĆK u vozilo, iz prethodno navedenih utvrđenja nedvojbenim proizlazi da je fizički i protupravni napad na tjelesni integritet optuženika i nadalje postojao i bio aktualan, jer Strugarovo zadavanje šamara optuženiku nakon Jelakovićeva odlaska u auto, iako se po intenzitetu ne može komparirati s primjerice udarcem stisnutom šakom u glavu ipak predstavlja fizički napad na tjelesni integritet. Dakle, unatoč odlasku ĆK, žrtva u trenutku kada sama stoji pored auta kroz otvoren prozor optuženiku zadaje udarac, koji se, a unatoč implikaciji žrtve, iako zadan otvorenim dlanom ne može smatrati beznačajnim, niti po intenzitetu, niti s obzirom na prethodno opisane okolnosti u kojima je zadan. Navedeno utvrđenje po ocjeni vijeća nije dovedeno u sumnju niti činjenicom izostanka ozljeda na optuženiku. Naime, optuženik zaprima udarce otvorenim dlanovima, uslijed čega izostanak ozljeda, izuzev eventualnog kratkotrajnog i prolaznog crvenila i ni je neuobičajen, čak štoviše i očekivan je.
11.6. Nadalje, vijeće je imalo u vidu da niti GK, niti ĆK ne tvrde da bi optuženik nož imao u rukama u trenutku kada su pristupili vozilu, a koja okolnost potvrđuje da se optuženik na napad nije pripremao, a što je vijeće dovodilo u vezu s nespornom činjenicom da je optuženikova radnja prvo uzimanja noža u ruke, a potom i zamahivanja istim uslijedila netom po zaprimanju šamara od GK i još važnije u trenutku kada je GK nesporno (iako bočno) okrenut prema optuženiku, uslijed čega optuženik ne može znati namjerava li mu GK zadati još koji i kakav udarac. Naime i sam GK potvrđuje da je odmah nakon udarca osjetio da ga je optuženik „uboo“. S obzirom na navedeno nema dvojbe da je optuženikova radnja zamahivanja nožem bila obrambena radnja od protupravnog i istodobnog napada žrtve GK čiji napad se u konačnici nije sastojao isključivo u zadavanju posljednjeg „šamara“ već i prethodnom pokušaju otvaranja vrata, a koji životno logično nije bio sam se bi svrhom. Stoga ta radnja potvrđuje ionako uvjerljiv navod optuženika da su ga prethodno obojica pokušala izvući van iz auta, na koje radnje uz prethodno šamaranje se samo nastavio i posljednji šamar prije uzimanja noža.
11.7. Nastavno na navedena utvrđenja vijeće je razmatralo i utvrđivalo je li upravo radnja zamahivanja nožem prema prsnom košu žrtve, a time i rezanje istoga bila prijeko potrebna da optuženik od sebe odbije prethodno opisani istodobni, protupravni (i neskrivljeni) napad ili je ipak prekoračio granice nužne obrane. Dakle, vijeće je utvrđivalo je li, a s obzirom na okolnosti i intenzitet napada optuženikova obrana nožem bila prijeko potrebna radnja za odbijanje upravo napada kakvom je bio izložen. Naime, iako prema pravnoj teoriji i ustaljenoj sudskoj praksi napadnuti ima pravo na ofenzivnu obranu (dakle, ne mora se ograničiti na defenzivnu obranu u vidu pukog odbijanja ili pariranja udaraca) te se ne traži razmjer između napadnutog dobra i dobra povrijeđenog u obrani (dakle, optuženik nije bio dužan trpjeti da ga žrtva udara iako cilj tog udaranja nije bila namjera teško tjelesno ozljeđivanje optuženika), napadnuti ipak ima dužnost štedjeti napadača. To znači da ako napadnuti na raspolaganju ima više, ali jednako sigurnih načina odbijanja napada, mora uporabiti onaj koji je najmanje štetan za napadača. Dakle, iako se od napadnutog ne može tražiti da uporabi manje sigurno sredstvo odbijana napada, on između više jednako sigurnih sredstava mora uporabiti ono manje štetno za napadača.
11.8. U konkretnom događaju optuženik je u trenutku napada nesporno sjedio u autu, dakle nalazio se u zatvorenom prostoru, fizički ograničen upravljačem ali i samom unutrašnjošću vozila. U sjedećem položaju u takvom prostoru optuženikova, kako stabilnost tako i snaga obrambenih pokreta je bila notorno umanjena, a povrh navedenog optuženik je bio onemogućen i u slobodnom uzmicanju i još važnije zauzimanju adekvatnog kako obrambenog, tako i ofenzivnog stava. Takav sjedeći položaj je dakle znatno reducirao kako mogućnost izbjegavanja udaraca (pa i otvorenim dlanovima) i to u glavu kao vitalni i posebno osjetljiv dio tijela, tako i zadavanja ofenzivnih, a na obranu usmjerenih udaraca rukama i/ili nogama žrtvi kao napadaču. Nadalje, nije zanemarivo (čak naprotiv) da žrtva kao napadač, visine 190 cm i težine oko 110 kg stoji tik uz optuženika pa se i po tjelesnoj konstituciji i po položaju nesporno nalazio u dominantnijoj poziciji zadavanja udarca odozgora prema dolje, spram optuženika koji je osim po skučenosti prostora i s ove osnove u inferiornijoj poziciji. Povrh navedenog događaj se odvija u noćnim satima, na (u trenutku napada) osamljenom mjestu, uslijed čega se optuženik nije mogao osloniti niti na pomoć eventualno trećih osoba. Čak štoviše isti je u samom početku napada bio brojčano nadjačan jer žrtva nije bila jedini napadač. Pritom okolnost odlaska ĆK u auto optuženik nije mogao smatrati niti prestankom, niti smanjenjem ugroze za svoj tjelesni integritet, kraj činjenice da mu nije mogao biti poznat razlog Jelakovićeva odlaska u auto, osobito ako se ima u vidu da mu je žrtva, a kako sama navodi šamar zadala odmah po odlasku Jelakovića u auto. Dakle, optuženik nije mogao znati je li ĆK odustao od daljnjeg sukoba ili je u auto otišao po kakvo oruđe ili oružje.
11.9. U opisanim objektivnim okolnostima optuženik dakle napad nije mogao odbiti zadavanjem adekvatnih udaraca rukama i/ili nogama žrtvi, niti je pred optuženika moguće postaviti zahtjev da iz vozila izađe kraj činjenice da je (iako kasnije u autu) na mjestu događaja bio i HK koji je također prethodno udarao optuženika i koji bi ne samo životno logično već i s obzirom na svoje ranije postupke, sve i da je optuženik izašao iz auta i goloruk se pokušao braniti od žrtve zasigurno priskočio u pomoć žrtvi, koja je ionako fizičkom konstitucijom nadmoćnija od optuženika koji je (a što je utvrđeno njegovim neposrednim opažanjem) znatno niži i lakši od žrtve. Posljedično navedenom sud prihvaća kao životno logične navode optuženika da mu nije „padalo na pamet“ da izađe iz auta, jer je takvo rezoniranje u opisanim okolnostima i životno logično, te bi na istovjetan način rezonirala svaka prosječna osoba. Povrh navedenog optuženiku nije moguće postaviti niti zahtjev da bježi autom s mjesta događaja jer bi se time anuliralo pravo na nužnu obranu kao institut, a koje se izvodi se iz dva načela i to načela samozaštite i načela afirmacije prava. Prema načelu samozaštite nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara slijedom čega je ovlašten silom odbiti napad na njih, dok se načelom afirmacije prava osigurava prevlast prava nad nepravom pa nužna obrana sadrži i poruku da pravo ne treba ustupiti pred nepravom. Upravo iz navedenog i proizlazi pravilo da se od napadnutoga (a što optuženik u konkretnom slučaju jeste bio) nikada ne smije tražiti da se spašava bijegom (turpis fuga). Stoga iz svega navedenog u međusobnoj ukupnosti proizlazi da je u konkretnom slučaju predmetni nož (a koji se prema ničim osporenim navodima obrane optuženika nalazio u vratima auta jer je ranije bio u ribolovu) bio jedino sredstvo koje je optuženik imao na raspolaganju za adekvatno odbijanje aktivnog i aktualnog napada, pa i goloruke žrtve koja je od njega bila u poziciji nadmoći, kako konstitucijom, tako i položajem. Nastavno na navedeno, vijeće je imalo u vidu i način uporabe predmetnog noža. Naime, optuženik, iako je to mogao, žrtvi nije zadao ubodnu ranu, već isključivo reznu ranu, a koja okolnost je dovedena u vezu s prethodno istaknutim utvrđenjima vještaka dr. Bubala. Tako je vještak u nalazu i mišljenju istaknuo da je rezna rana žrtve, koja predstavlja običnu tjelesnu ozljedu nastala rezanjem u području prsnog koša, te da s obzirom na podležeća rebra u tom dijelu, samim rezanjem, a bez komponente uboda, nije za očekivati nastanak osobito teške tjelesne ozljede, a samim time niti smrtne posljedice. Upravo ova utvrđenja vještaka utemeljena na zadobivenoj ozljedi i načinu zadobivanja iste ukazuju da je optuženik žrtvu i štedio koliko je to bilo moguće u okolnostima predmetnog događaja. Ovo osobito ako se ima u vidu da optuženik povrh jednog zamaha, a ne uboda, druge radnje nije poduzimao. Stoga nema dvojbe da je njegova radnja bila trenutna i usmjerena na prekid napada, a ne na osvetu ili kažnjavanje napadača. Navedeno samo dodatno potvrđuje i nesporna činjenica da je optuženik osobno svjedoku HK rekao da žrtvu treba odvesti na hitnu kako ne bi iskrvario, te se čak štoviše sam ponudio da ga odveze.
12. Slijedom navedenog ocjena je ovog vijeća da optuženik, a unatoč tome što je žrtva bila goloruka, upravo uslijed svih prethodno utvrđenih okolnosti događaja nije prekoračio granice nužne obrane u kojoj i jeste postupao kada su ga u kasnim noćnim satima na osamljenom mjestu za vrijeme dok sjedi u autu prvo napala i to i verbalno i fizički dva alkoholizirana napadača, a potom jedan od njih i to upravo žrtva nastavila s fizičkim napadom od kojeg, iako i fizički i po položaju nadmoćnija nije odustala unatoč dotadašnjoj potpunoj pasivnosti optuženika.
13. Odredbom članka 21. KZ/11 propisano je da je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani. Slijedom navedenog, a kako vijeće nalazi dokazanim da je optuženikova radnja zamahivanja nožem prema prsnom košu GK i nanošenja tjelesne povrede u vidu rezne rane lijeve strane prsišta duljine 15 cm bila prijeko potrebna da on od sebe odbije istodobni protupravni napad žrtve, uslijed čega je postupao u nužnoj obrani u smislu članka 21. KZ/11, čije granice nije prekoračio, njegovo postupanje tempore criminis nije protupravno, dakle nije kazneno djelo. Stoga je vijeće optuženog ZK, primjenom zakonske odredbe članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobodilo optužbe.
14. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08, a kojom je propisano da troškovi iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ako je donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, sud je i odlučio da navedeni troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasmina Sabađija
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
