REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

P Ob-78/2025-13

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu tog suda Mariji Jurić kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika BD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatkom, odvjetniku u Vukovaru, radi naknade za propušteno uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 21. siječnja 2026. održane u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Mislava Matijevića, odvjetnika u Osijeku, punomoćnika tuženika ŽD odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Borisa Hlatkog odvjetnika u Vukovaru, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime troškova uzdržavanja djeteta FD u periodu od 15. kolovoza 2022. do 13. lipnja 2023.g. isplatiti tužiteljici sljedeće iznose zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja tekućom na pojedini iznos od dospijeća pa do isplate i to:

iznos od 112,50 EUR s dospijećem 15. 8. 2022.

iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. 9. 2022.

iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. 10. 2022.

iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. 11. 2022.

iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. 12. 2022.

iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. 1. 2023.

iznos od 212,54 EUR s dospijećem 15. 2. 2023.

iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. 3. 2023.

iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. 4. 2023.

iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. 5. 2023.

iznos od 89,38 EUR s dospijećem 15. 6. 2023. u roku od 15 dana

II. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.318,30 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži trošak uzdržavanja zajedničkog djeteta FD.

1.1. U tužbi tvrdi da je bila supruga tuženika te da je dana 4. listopada 2021. godine zajedno sa svojom kćeri FD iselila iz obiteljskog stana te od tog trenutka tuženik ni na koji način nije doprinosio za uzdržavanje zajedničke kćeri FD rođene **.**.2003.. koja je u trenutku iseljenja od oca bila punoljetna. FD je tužila tuženika za uzdržavanje s tim da je odbijena za razdoblje od 15. listopada 2021. do 13. lipnja 2023. jer punoljetno dijete nije ovlašteno tražiti naknadu za propušteno uzdržavanje po članku 289. Obiteljskog zakona. U tom razdoblju je tužiteljica uzdržavala tada punoljetnu FD koja se redovito školovala, iako je troškove uzdržavanja bio dužan snositi tuženik. FD ima brata blizanca ID koji je u trenutku razdvajanja roditelja ostao živjeti kod oca. ID se zaposlio 16. kolovoza 2022. godine pa tužiteljica smatra da je ona bila dužna doprinositi za uzdržavanje ID u istom iznosu kao što je tuženik bio dužan doprinositi za uzdržavanje FD te tužiteljica prebija svoje pretraživanje za neplaćano uzdržavanje za FD u razdoblju od 15. listopada 2021. pa do 16. kolovoza 2022. te za to razdoblje ne potražuje ništa. Kako je tužiteljica ispunjavala obvezu tuženika za uzdržavanje njihove zajedničke kćeri time je stekla pravo potraživati od tuženika verzijskim zahtjevom naknadu za isplaćeno uzdržavanje po članku 287. Obiteljskog zakona i članku 1119. Zakona o obveznim odnosima. Obveza je roditelja ovdje tužiteljice i tuženika uzdržavati svoje punoljetno dijete koje se redovito školuje propisana odredbom članka 290. Obiteljskog zakona. Tužiteljica potražuje od tuženika minimalni iznos uzdržavanja koji je bio propisan Odlukom o minimalnim iznosima uzdržavanja za razdoblje od 16. 8. 2022. pa do 20. 2. 2023. to je bio iznos 208,16 EUR, a za razdoblje od 20. 2. 2023. pa nadalje to je iznos od 223,46 EUR. Za kolovoz 2022. tužiteljica potražuje razmjeran dio tj. za 15 dana što iznosi 171,99 EUR (223,46 / 31 * 15 = 171,99). Za veljaču 2023. tužiteljica potražuje za 20 dana razmjeran dio iznosa 208,16 EUR (208,16 / 28 * 20 = 148,69) te za ostalih 8 dana razmjeran dio iznosa 223,46 EUR (223,46 / 28 * 8 = 63,85) tj. ukupno 212,54 EUR. Za 12 dana mjeseca lipnja 2023. tužiteljica potražuje razmjeran dio iznosa od 223,46 EUR (223,46 / 30*12 = 89,38) tj. ukupno 89,38 EUR pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz nadoknadu joj prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prije svega osporava činjenicu da bi FD iselila iz obiteljskog stana 4. listopada 2021. jer tu činjenicu tužiteljica ne dokazuje niti jednom ispravom. Osim toga tuženik osporava da je tužiteljica doprinosila za uzdržavanje FD jer nije dostavila niti jedan valjani dokaz kojim bi potvrdila plaćanje uzdržavanja nego samo paušalno navodi kako je za vrijeme njezinog redovitog školovanja u cijelosti snosila uzdržavanje tada punoljetne FD. Ovo iz razloga jer je tuženik kao roditelj doprinosio za uzdržavanje FD i to prema svojim mogućnostima obzirom da je bio lošeg zdravstvenog stanja i bez prihoda. Tužiteljica nadalje navodi kako je bila dužna doprinositi za uzdržavanje ID pa iz tog razloga svoje potraživanje „prebija” s tuženikovim potraživanjem za neplaćeno uzdržavanje za ID. Ovaj navod tužbe je potpuno nejasan obzirom da tuženik do sada nije ni postavio zahtjev prema tužiteljici, a vezano za neplaćeno uzdržavanje za ID kojeg je tužiteljica bila u obvezi plaćati. Tuženik osporava navod tužbe da bi tužiteljica stekla zakonsku osnovu kojom može osnovano potraživati naknadu za isplaćeno uzdržavanje. Ovo stoga što bi tužiteljica prethodno trebala dokazati kojim novčanim iznosom je svakomjesečno uzdržavala FD, a koji dokaz tužiteljica nije podastrijela uz tužbu. Opreza radi, tuženik stavlja i prigovor zastare novčanog potraživanja od 15. listopada 2021. pa nadalje. Rezimirajući izloženo, predlažemo sudu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, te obvezati tužiteljicu na plaćanje prouzročenog parničnog troška u novčanom iznosu od 400,00 eura uvećano za pripadajući PDV što ukupno čini novčani iznos od 500,00 eur, a sve u smislu Tbr. 7., toč. 2 OT.

3. Tužiteljica je podneskom od 2. lipnja 2025. odgovorila da su tužiteljica i zajednička kći FD iselile 4. listopada 2021. godine te kao dokaz dostavlja potvrde o prijavi boravišta iz kojih je vidljivo da su dana 21. 2. 2022. godine tužiteljica i kćer FD prijavile boravište na adresi [adresa]. Tužiteljica i kćer FD nisu istog dana kada su iselile iz obiteljskog stana prijavile promjenu boravišta, nego nekoliko mjeseci kasnije. U svakom slučaju, za razdoblje koje tužiteljica potražuje ovom tužbom bez ikakve dvojbe proizlazi da FD nije živjela s tuženikom. O činjenici da je tužiteljica uzdržavala svoju kćer, tužiteljica je predložila dokaz njezinim saslušanjem kao i saslušanjem zajedničke kćeri stranaka FD. Tužiteljica je FD davala novac za džeparac na ruke i uplatom na račun, kupovala joj je stvari po potrebi, plaćala račune za telefon i slično. Sve dok kćer FD krajem rujna 2022. nije otišla u Zagreb studirati živjela je s tužiteljicom, a tužiteljica je samostalno snosila režijske troškove, troškove prehrane, higijenskih potrepština, kupovine odjeće i obuće. Prije nego što je FD otišla u Zagreb tužiteljica joj je kupila novu posteljinu i krevetninu, tenisice dnevne, tenisice za teretanu, odjeću, rublje, ručnike, kućni ogrtač, kofer, torbu i druge potrebne stvari za život studenta u drugom gradu. I tijekom studiranja tužiteljica je davala Andrijani džeparac, dio na ruke, dio uplatom na račun te joj po potrebi kupovala druge potrebne stvari. FD je u utuženom razdoblju redovno dolazila kući iz Zagreba te bi tada ponovno tužiteljica o njoj brinula snoseći režijske troškove i troškove prehrane. Prosječno je u utuženom razdoblju tužiteljica minimalno oko 450,00 EUR trošila na uzdržavanje FD.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz matice rođenih za ID (list 6-7 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: POb-8/2022 od 30. ožujka 2023. (list 8-16 spisa), potvrdu pravomoćnosti (list 17 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: POb-139/2023 od 29. veljače 2024. (list 19-27 spisa), izvadak iz matice rođenih za FD (list 28-29 spisa), plaćanje putem direktnih kanala PBZ (list 39-49 spisa), potvrdu o prijavi boravišta za ED i FD (list 50-51 spisa), ispis računa FD kod PBZ (list 57-59 spisa) te saslušao parnične stranke i svjedoka FD.

5. Tužiteljica ČD u svom iskazu navela je da od kad se sin ID zaposlio ona je uzdržavala FD koja je bila na fakultetu u Zagrebu i mjesečno trošila 400-500 eura u periodu od 15. kolovoza 2022. do 15. lipnja 2023. iz razloga što joj je od kolovoza 2022. kupovala potrebne stvari za fakultet tipa posteljina, laptop, odjeća, tenisice dnevne i dvoranske, kasnije je to bila oprema za fakultet, školski pribor, specijalna odjeća jer studira na rudarsko-geološkom fakultetu. Stan je plaćala 7.96 eur/ 60,00 kuna jer je bila u studenskom domu, a kasnije je cijena doma rasla, davala joj je mjesečno 400-500 eura, a FD je to raspoređivala na hranu, odjeću, treninge, potrebe fakulteta, kako je što dospijevalo da ima. Andrianin fakultet je težak i ona je povremeno radila, ali ne u kontinuitetu. Sin ID je zaposlen od 16. kolovoza 2022. što je saznala jer je ona zaposlena na Zavodu na zapošljavanje, a sin joj je to rekao jer je u dobrim odnosima s njim. Prije nego što je FD krenula na fakultet potrošila je za odjeću i obuću i ostalo za fakultet oko 2.000,00 kuna. Ona je zaposlena u Zavodu za zapošljavanje, na radnom mjestu voditelj Odsjeka za administrativne poslove i plaća joj je bila u periodu utuženja od 15. kolovoza 2022. u iznosu od 796,33 eur/ 6.000,00 kuna i a za lipanj 2023. je povećana plaća na 929,05 eur/7.000,00 kn. U to vrijeme su bili podstanari u stanu u [adresa], Domovinskog rata, najam stana su plaćali 165,90 eur/ 1.250,00 kn, ona nije u to vrijeme bila pod ovrhama, dobivala je od nasljedstva od svoje majke 600,00 eura godišnje arendu za poljoprivredno zemljište, prodavali su zlato i imala je odobren minus od 2.787,17 eur/21.000,00 kuna. U to vrijeme nije imala osobni automobil jer ga je ostavila tuženiku, niti je imala kredite.

6. Tuženik je u svom iskazu naveo kako smatra da nije dužan platiti utuženo uzdržavanje iz razloga što ga kćerka FD nije pitala da li ona ima mogućnosti školovati se u Zagrebu, nije u dobrim odnosima s njim, niti ne pozdravi ga. Tvrdi da joj je nešto plaćao dok je studirala, ali ne može reći koliko. Osim FD nema drugih osoba za uzdržavanje, lošeg je zdravlja, bez prihoda, radi u OPG-u gdje tekuće godine nije uspio ostvariti doprinose od poljoprivrede, ima u vlasništvu bager, ali ne radi jer ga je tužiteljica prijavila za rad na crno. Od imovine ima traktor 2000. godište, automobil 1996. godište, sinu OD je dao 7.000,00 eura na ime uzdržavanja što je bio dug. Navodi da je sinu ID plaćao uzdržavanje dok je bio maloljetan oko 200- 300 eura do perioda dok se nije zaposlio 15. kolovoza 2022. Navodi da su ID i FD blizanci i da je točno navedeno u tužbi da je ID živio sa njim, a FD sa majkom u periodu od 4. listopada 2021. do 15. kolovoza 2022. Dobrovoljno kćerki FD nije ništa platio, jer ista ne komunicira sa njim.

7. Svjedok FD je u svom iskazu navela da je od 15. kolovoza 2022. počela sa priprema za fakultet jer je upisala Rudarsko-geološki fakultet u Zagrebu dok se njen brat blizanac tada zaposlio. Od odlaska na fakultet ju je uzdržavala samo majka, ona joj je kupila laptop, dala novce za knjige, odmah su kupili dio odjeće za fakultet i potrepštine za studentski dom: jorgan, jastuk, plahte, kuhalo, papuče, ručnike, tenisice, odjeću, pidžame. Kada je otišla na fakultet mjesečno je trošila oko 400-500 eura. Išla je u teretanu, pa joj je trebala odjeća, išla je na natjecanja Power lifting, pa je tu trošila na opremu i smještaj. U tom periodu od 15. kolovoza 2022 do utuženja u spisu P Ob-139/2023 tuženik joj nije ništa plaćao na ime uzdržavanja. Dao joj je 10 eura, upisao je broj novčanice i rekao joj je da bi on bio sretan da je ona uspjela u životu, da mu to vrati kad se bude udavala, osim toga joj nije davao novac, ni sada joj ništa ne daje po pravomoćnoj presudi pa je tražila Agenciju Aort, da umjesto njega plaćaju uzdržavanje, a oni će se regresno naplatiti. Tuženik trenutno po njenim saznanjima ne plaća ni njenoj braći. Ne razgovara sa ocem radi uzdržavanja. Rekao joj je da oni mogu popričati, ali ne o uzdržavanju, a njoj onda to nema svrhe. Redovit je student 4. godine fakulteta, učlanila se u studentski zbor i pokušava provesti projekt Podcast RG fakulteta. U utuženom periodu joj je majka plaćala račune za telefon, a od oca je dobila 150,00 kuna kad mu je očistila stan, to je bilo par mjeseci od rastave braka, te mu je tada rekla da ne želi biti čistačica, a otac je htio da ona bude frizer i tada bi od njega dobila poslovni prostor.

8. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za FD i ID vidljivo je da su rođeni **.**.2003. od majke ČD i oca BD

9. Uvidom u Presudu Općinskog suda u Vukovaru br. P Ob-8/2022 od 30. ožujka 2023. Sud je utvrdio da tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za mlt. OD mjesečni iznos od 208,16 eura kuna s početkom od 24. veljače 2022.g. pa ubuduće.

10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-139/2023-13 od 29. veljače 2024.g vidljivo je da je tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje kćerke FD od podnošenja tužbe 13. lipnja 2023.g. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi.

11. Uvidom u račune plaćanje putem direktnih kanala PBZ (list 39-49 spisa), i uvidom u dopis PBZ-a za FD kod PBZ (list 57-59 spisa), sud nije utvrdio da su se plaćanja tužiteljice odnosila za potrebe FD .

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, po slobodnoj ocjeni dokaza, sud smatra utvrđenim da je tužbeni zahtjeva osnovan.

13. Među parničnim strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Nedvojbeno je da je FD koja je rođena **.**.2003. postala je punoljetna 14. kolovoza 2021.g. i da studira na Rudarsko geološkom fakultetu u Zagrebu te da se redovito školuje.

15. Člankom 290. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno na fakultetu ili stručnom studiju i redovito ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26. godine života djeteta.

16. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

17. Prema čl. 316. Obiteljskog zakona oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu. Prema st. 2. Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. Obiteljskog zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

18. Prema čl. 317. Obiteljskog zakona, odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

19. Tako je sud utvrdio iz iskaza tužiteljica i same FD koja je saslušana u svojstvu svjedoka da su troškovi FD u [adresa] dok studira, za plaćanje studentskog doma, treninge, vježbe na fakultetu, prehranu, odjeću, obuću, higijenu i ostalo potrebno za normalno funkciniranje minimalno u iznosu od 450,00 eura mjesečno, koje navode tuženik u svom iskazu i tijekom postupka nije doveo u pitanje.

20. Od mogućnosti roditelja sud je:

- na strani tužiteljice utvrdio da je radno sposobna, zaposlena s plaćom u kolovoz 2022. od 796,33 eur/ 6.000,00 kuna a za lipanj 2023. je povećana plaća na 929,05 eur/7.000,00 kn, da je u sporno vrijeme bila podstanar sa dvoje djece, da prima rentu godišnju 600,00 eura i s njom prema presudi je živio i mlt. OD,

- a na strani tuženika je utvrdio da je radno sposoban, jer tuženik u prilog svoje radne nesposobnosti ili bolesti nije dostavio sudu niti jedan dokaz, a osim toga tuženik je vlasnike OPG-a, ima u vlasništvu bager s kojim može dodatno zarađivati i osim FD trenutno nema drugih obveza na ime uzdržavanja.

21. Nesporno je utvrđeno, jer to tuženik ne spori, da tuženik nije ništa platio na ime uzdržavanja FD u utuženom periodu, i da je njezine potrebe vezane za redovito školovanje i stanovanje, te prehranu, odjeću i obuću snosila tužiteljica.

22. Prema Obiteljskom zakonu: Ako jedan roditelj zaostane s plaćanjem, drugi roditelj može sam podmiriti troškove uzdržavanja i potom potraživati svoje izdatke natrag.

23. Taj je institut uređen člankom 287. Obiteljskog zakona koji propisuje da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je opravdane troškove uzdržavanja, može tužbom tražiti naknadu od osobe koja je bila dužna uzdržavati, a po st. 2. osoba koja je „podredno“ obvezna uzdržavati, a snosila je troškove, može tražiti od prethodno obveznog roditelja naknadu onoga što je umjesto njega platila; a prema stavku 3. ovo pravo se odnosi na naknadu troškova uzdržavanja iz stavka 1. i na roditelje djeteta (čl. 287., st. 1. –3., ObZ).

24. Tužiteljica koja je sama snosila uzdržavanje kćerke FD potražuje po čl. 287. Obiteljskog zakona od tuženika verzijskim zahtjevom troškove koje je plaćala za kćerku FD.

25. Pri tome se tužiteljica kod visine uzdržavanja pozva na podatke Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji su objavljeni u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta: NN 37/2022 i NN 48/2023 gdje je kod minimalne plaće iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta u dobi od 13-18 godina propisan je za 2022 godinu u iznosi od 208,24 eura mjesečno do 05. svibnja 2023.g. a od 05. svibnja 2023.g. donesena je nova odluka za 2023. godinu po kojoj je povećan iznos za uzdržavanje djeteta u dobi od 13-18 godina na iznos od 223,46 eura mjesečno.

26. Pri tome je za primijetiti da je tužitelj pogrešno u tužbi naveo

"Za veljaču 2023. tužiteljica potražuje za 20 dana razmjeran dio iznosa 208,16 EUR (208,16 / 28 * 20 = 148,69) te za ostalih 8 dana razmjeran dio iznosa 223,46 EUR (223,46 / 28 * 8 = 63,85) tj. ukupno 212,54 EUR."

27. Ovo iz razloga jer je do promjene iznosa uzdržavanja sa 208,16 eura do 223,46 eura došlo po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta objavljenoj u NN 48/23 dana 05. svibnja 2023.g. i od tog dana se povećava iznos uzdržavanja a ne od 20. veljače 2023.g. pa sam izračun razmjernog iznosa za veljaču za 20 dana po Odluci iz NN 37/22 a drugih osam dana po Odluci iz NN 48/23 nije u skladu sa vremenskim periodom kada je Odluka iz NN 48/23 objavljena.

28. Osim toga tužitelj je pogrešni i izračunao visinu potraživanja za razdoblje kolovoz 2022. kada tužiteljica potražuje "razmjeran dio tj. za 15 dana EUR (223,46 / 31 * 15 = 171,99)" jer je 223,46 /31 x 15 = 108,12 eura, a osim toga za kolovoz 2022. je minimalni iznos bio 208,16 eura, a ne 223,46 eura

29. Međutim, kako se ovdje radi o uzdržavanju punoljetnog djeteta to isto potraživanje nije obuhvaćeno navedenim Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koje je objavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u NN 37/22 i NN 48/23 jer iste propisuju minimalno uzdržavanje djeteta u dobi do 18 godina, dok je tužiteljica u utuženo vrijeme bila starija od 18 godina.

30. Kako je sud već utvrdio troškove uzdržavanja FD u iznosu od 450,00 eura mjesečno a koje troškove sud smatra realnim i primjernim životu studenta u Zagrebu te pri tome takvi troškovi nisu osporavani od strane tuženika, te kako je sud zaključio da su oba roditelja radno sposobni i u mogućnosti uzdržavati kćerku FD prema svojim mogućnosti koje sud utvrđuje na jednake dijelove to trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici iznosi 225,00 eura mjesečno.

31. Vezano za razdoblje potraživanja troškova uzdržavanja sud utvrđuje iz iskaza stranaka da je obveza tuženika nastala 16. kolovoza 2022. kada je zajednički sin parničnih stranaka, ID koji je brat blizanac FD, zasnovao radni odnos, pa je prestala obveza tužiteljice i tuženika za uzajamnim uzdržavanjem kćerke FD i sina ID jer je samo FD nastavila školovanje, koje troškove uzdržavanja je imala tužiteljica do podnošenja tužbe po tužitelju FD dana 13. lipnja 2023.g. u spisu broj P Ob-139/2023-13 od 29. veljače 2024.g. protiv tuženika s osnova uzdržavanja, te je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja od podnošenja tužbe 13. lipnja 2023.g. pa nadalje.

32. Kako je sud dakle utvrdio trošak uzdržavanja koji je tužiteljica snosila za tuženika u iznosu od 225,00 eura mjesečno što objektivno predstavlja ½ troškova uzdržavanja kćerke FD jer se ista nije mogla zbrinuti s manjim iznosima od 450 eura mjesečno to razmjerni dio za 15 dana kolovoza 2022, iznosi 125,00 eura, a što je manje od postavljenog tužbenog zahtjeva za kolovoz 2022.g. u iznosu od 171,99 eura, 33. Obzirom da su potraživanja iz tužbe manja od stvarnih troškova koje je tužiteljica imala s osnova uzdržavanja FD, te kako je sud vezan tužbenim zahtjevom to je sud dosudio potraživanje tužiteljici za rujan, listopad, studeni, prosinac 2022. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023.g. u iznosima koji su manji od 225,00 eura mjesečno prema zahtjevu iz tužbe.

34. Što se tiče iznosa za lipanj 2023. od 12 dana, isti bi izračunom 225,00 eura /30 dana x 12 = 90 eura, a tužitelj tužbom potražuje 89,15 eura, to sud uz primjenu pravila zabrane preinačenja tužbe iz čl. 190 Zakona o parničnom postupku ne može dosuditi veći iznos od traženog, odnosno ne može dosuditi nešto što tužitelj nije sam tražio.

35. Tuženik osporava da bi tužiteljica imala pravo potraživanja troškova uzdržavanja jer isto nije dokazala vjerodostojnim ispravama.

36. Ovaj prigovor tuženika sud ne može prihvatiti jer sudska praksa ukazuje i da ako bi konkretizacija pojedinačnih troškova za period uzdržavanja za koji tužiteljica traži naknadu troškova predstavljala velik procesni teret za tužiteljicu, sud će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice ukoliko je ona tijekom postupka dokazala da traži objektivno opravdanu naknadu troškova u minimalnoj visini nužnog doprinosa tuženika (o tome u odluci Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-1137/11-2 od 17. svibnja 2011.).

37. Također prijeboj kojeg je izjavila tužiteljica prema tuženiku a odnosi se na period od iseljenja 2021.g. pa do zaposlenja sina ID **.**.2022. sud nije uzeo u obzir jer isto nije obuhvaćeno petitom tužbenog zahtjeva ove tužbe.

38. Slijedom navedenog sud je donio odluku kao u izreci pod toč. I. te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom preko dosuđenih iznosa za kolovoz 2022 i lipanj 2023.g. kako je navedeno pod toč. II. izreke tužbe.

39. Tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata na neisplaćeni dio uzdržavanja sve prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

40. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

41. Tužitelju je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom kako o osnovi tako i po visini, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka.

42. Tužitelj s osnova parničnih troškova potražuje za sastav tužbe 28. ožujka 2025 u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu., 15. rujna 2025., 05. prosinca 2025. i 21. siječnja 2026.g. sastava podneska od 12.lipnja 2025. po 100 bodova, svaki bod od 2 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV i troškove pristojbe na tužbu i presudu u izsnosu od 68,30 eura ili ukupno 1.318,30 eura.

43. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je djelomično osnovan.

44. Sud je utvrdio da je tužitelj pravilno izračunao troškove zastupanja za sastav tužbe i podneska od 12. lipnja 2025.g. te zastupanja na tri ročišta, u visini 100 bodova po radnji (Tbr. 10. toč. 2. Tarife)a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno1.000,00 (slovima: tisuću eura). Na navedeni iznos je priznat trošak PDV od 25% od 200 eura i uplaćene pristojbe od 68,30 EUR, što ukupno iznosi 1.318,30 eura.

45. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu.

46. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 44. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

47. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

48. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Vukovaru 19. veljače 2026.

S u d a c

Marija Jurić, univ. spec. iur.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana putem ovog suda.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika