REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-335/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog LV i drugookrivljenog ĆV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi drugookrivljenog ĆV, podnesenoj po branitelju Ivanu Deliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac d.o.o. iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, broj Pp-1823/2023 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba drugookrivljenog ĆV i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), drugookrivljeni ĆV obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, broj Pp-1823/2023 od 28. listopada 2024., prvookrivljeni LV i drugookrivljeni ĆV proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je prvookrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 eura, a drugookrivljeniku u iznosu od 300,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenici dužni platiti paušalni iznos od 50,00 eura svaki pojedinačno.
2. Protiv te presude drugookrivljeni ĆV podnio je po branitelju pravodobnu žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, drugookrivljenik žalbenim navodima, kojima se ujedno pobija i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodi da prvostupanjski sud prilikom zaključivanja o krivnji nije uopće cijenio činjenice koje je sam utvrdio kao niti sam vremenski slijed i dinamiku događaja koji su u postupku utvrđeni. Time smatra da je počinjena povreda iz
6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i svih provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Stoga je ocijenjeno da žalba drugookrivljenog ĆV zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz nije osnovana.
7. U odnosu na žalbene navode kojima drugookrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane prvookrivljenog LV i drugookrivljenog ĆV, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane svjedokinje BV, provođenjem suočenja između okrivljenika te prvookrivljenika i svjedokinje BV i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio u mjestu Soblinec, Soblinečka ulica kod kbr. 64, dakle, na neograničeno otvorenom javnom mjestu kao prostoru izloženom pogledu i čujnosti javnosti. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da su oba okrivljenika kriva za prekršaj koji im se stavlja na teret, uz obrazloženje da je ponašanje drugookrivljenika, predmetne zgode bilo neprihvatljivo, budući je vikom na javnom mjestu, kod prolazećih građana izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti.
9. Ovaj sud također smatra da je vikanje pogrdnih riječi na javnom mjestu, a kojima se remeti mir i spokoj građana, takvo ponašanje koje prelazi granice pristojnosti među ljudima i životno se ne može ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja. Prvostupanjski sud je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje drugookrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba i provedenih suočenja, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje drugookrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
10. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se drugookrivljenik nije žalio u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je drugookrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je drugookrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
12. Također, u smislu odredbe drugookrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
13. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa za spis, drugookrivljenika, branitelja i tužitelja.
