Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4553/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KA, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 28 Pp-65/2023 od 7. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. KA kao neosnovna i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. KA je dužan platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. KA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. U novčanu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je uračunato vrijeme koje mu je bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem 7. siječnja 2023. u 20:00 sati do 8. siječnja 2023. do 7:30 sati, kao dva dana zatvora, s time da se svaki započeti dan izjednačava sa 39,82 eura, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.240,36 eura. Preostali dio novčane kazne za uplatu okrivljenik je dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a svaki slijedeći do 15. dana u mjesecu.
1.2. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.3. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 30,62 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe okrivljenika ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti i pogibeljnosti djela, stupnju odgovornosti počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je, u dovoljnoj mjeri vrednujući sve sudu poznate okolnosti od utjecaja na kaznu, izrekao najnižu mjeru posebnim zakonom propisane kazne za počinjeni prekršaj, s obzirom da je propisana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Tako izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za utjecaj na okrivljenika i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije. Bez uspjeha žalitelj ponovno upire na loše materijalne prilike i nemogućnost plaćanja kazne, budući da je te okolnosti već u dovoljnoj mjeri cijenio prvostupanjski sud s obzirom na mjeru izrečene kazne u najblaže posebnim zakonom propisanom iznosu, te je pri tome imajući u vidu visinu izrečene kazne, već i odobrio plaćanje kazne u pet mjesečnih obroka, na koje ponovno upire i žalitelj.
5.1. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.
6. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na izrazitu težinu i značaj djela, izrekao tu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe s utvrđenim stupnjem koncentracije alkohola nalaze se u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, nisu sposobne koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera izrečena je u primjerenom trajanju, s obzirom na težinu djela i opasnost počinitelja, pa i ovaj sud smatra da je mjera u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Bez uspjeha žalitelj paušalno ističe da živi u naselju 5 km udaljenom od Grada i da mu je vozačka dozvola neophodno potrebna, budući da bi za takve okolnosti znao i u vrijeme inkriminirane prilike i trebao ih je imati na umu, a za vrijeme trajanja zaštitne mjere za odlazak liječniku i nabavu osnovnih namirnica može angažirati članove obitelji ili prijatelje. Stoga je i ovaj sud mišljenja da žalitelj navodima žabe nije doveo u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na članku 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka, te imajući u vidu lošije materijalne prilike žalitelja.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.