Poslovni broj: Us I-2331/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Željki Peitel, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 141, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21-01/979,URBROJ: 513-04- 24-2 od 29. srpnja 2024. godine.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured

Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, KLASA:UP/I-410-20/2019-01/718, URBROJ:513- 007-19-01-2021-9 od 04. kolovoza 2021. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, dužan je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku putem prvostupanjskog tijela donijeti novo rješenje sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410- 20/21-01/979,URBROJ: 513-04-24-2 od 29. srpnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika nije osnovano na zakonu; da pogrešno zaključuje tuženik da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-246/12 od 13. studenog 2017. godine ostvaren promet nekretnina. U tužbi se navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stečeno kupoprodajom, odnosno diobom bračne stečevine, a ne temeljem naznačene presude Općinskog suda u Dubrovniku; da se radi o poreza na promet nekretnina za z. k. čest. br. [katastarska čestica], zgrada, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tužbi se navodi da je porezni obveznik VZ (bivši suprug tužiteljice), kao kupac, dana 01. lipnja 2004. godine sa prodavateljicom ČZ sklopio Ugovor o kupoprodaji kojim je stekao vlasništvo za 2/4 dijela z. k. čest. br. [katastarska čestica], zgrada, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za što je poreznom obvezniku GZ temeljem stjecanja po istom Ugovoru, porezno tijelo razrezalo porez na promet u iznosu od 5.134,34 kn. Nadalje se navodi da je greškom, istim Ugovorom kupljena samo ½ navedene nekretnine da je naknadno dana 06. srpnja 2004. godine sa istim prodavateljem VZ sklopio novi Ugovor o kupoprodaji, temeljem kojeg je VZ po tom novom Ugovoru razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 5.134,36 kn, čime je on porez na promet nekretnina za cijelu kuću platio u cijelosti,. Također se u tužbi navodi da je predmetna nekretnina bračna stečevina VZ i tužiteljice MZ, te s obzirom da je njihov brak razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-1629/09 od 12. listopada 2010. godine, a da je temeljem njihovog Sporazuma, navedena kuća kao bračna stečevina pripala za cijelo tužiteljici MZ. Nakon navedenog da je MZ temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Z-819/12 od 02. ožujka 2012. godine uknjižena kao suvlasnik za 2/4 (1/2) dijela predmetne nekretnine. Obzirom da u zemljišnoj knjizi je pored prodavateljice ČZ, koja je bila upisana za ½ predmetne kuće, kao vlasnik predmetne kuće za drugi dio od ½, bile upisane druge osobe, da je tužiteljica MZ, radi stjecanja vlasništva na preostalom dijelu iste nekretnine, pokrenula sudski postupak te je Općinski sud u Dubrovniku dana 13. studenog 2017. godine donio presudu poslovni broj P-246/12 kojom je utvrdio da je MZ povrh uknjiženih 1/2, vlasnica i preostalih ½ dijela predmetne kuće, koja presuda je provedena u zemljišnoknjižnom odjelu, tako da je tužiteljica MZ uknjižena na preostalih ½ dijela predmetne kuće. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 04. kolovoza 2021. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak uz uputu za postupanje u ponovljenom postupku.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke žalba se uvažava te se poništava porezno KLASA: UP/I-410-20/2019-001/718, URBROJ: 513-007-19-01- 2021-11 od 15. rujna 2021. godine. Točkom II. izreke rješenja žalba se odbija. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, KLASA: UP/I-410-20/2019-01/718, URBROJ: 513-007-19-01- 2021-9 od 04. kolovoza 2021. godine zamjenjuje se porezno rješenje, KLASA: UP/I- 410-20/2019-001/718, URBROJ: 513-007-19-01-2021-3 od 09. veljače 2021. godine kojim je tužiteljici na osnovicu u iznosu od 142.460,91 kn utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 4 % u iznosu od 5.698,40 kn. Tužiteljici se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 106.640,63 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 4.269,63 kn.

4.Opunomoćenica tužiteljice je dana 21. siječnja 2025. godine dostavila podnesak kojim je proširila i precizirala tužbeni zahtjev na način da tužbeni zahtjev glasi: I. Tužba se uvažava. II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/979,URBROJ: 513-04-24-2 od 29. srpnja 2024. godine. III. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava

Dubrovnik, KLASA: UP/I-410-20/2019-01/718, URBROJ: 513-007-19-01-2021-9 od 04. kolovoza 2021. godine. IV. Obvezuje se tuženika i Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke. Podneskom od dostavljenim dana 20. ožujka 2025. godine opunomoćenica tužiteljice je izvijestila sud da je tužiteljičin bivši suprug VZ dana 18. ožujka 2025. godine putem e-maila obaviješten od strane Porezne uprave da Porezna uprava ne izdaje potvrde o plaćenom porezu, pa da sud mora službenim putem tražiti da li je porez reguliran. Predložila je da ovaj sud službenim putem od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, Vukovarska 6, zatraži podatak da li je porezni obveznik VZ platio iznos od 11.521,00 kn na ime poreza na promet nekretnina po predmetnim kupoprodajnim ugovorima. Podneskom dostavljenim dana 08. listopada 2025. godine opunomoćenica tužiteljice je s obzirom na ročište zakazano za dan 19. prosinca 2025. godine ponovo predložila da Sud službenim putem od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, Vukovarska 6, zatraži podatak da li je porezni obveznik VZ platio iznos od 11.521,00 kn na ime poreza na promet nekretnina po predmetnim kupoprodajnim ugovorima.

Opunomoćenica tužiteljice je dana 20. siječnja 2026. godine dostavila podnesak kojim je dostavila zamjeničku punomoć te je popisala trošak, za sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 21. veljače 2025. i 30. siječnja 2026. godine, sastav podneska od 20. ožujka 2025. godine te podneska od 08. listopada 2025. godine, ukupno 5.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili sveukupno 6.250,00 eura.

5.Sud je u upravnom sporu održao raspravu te time omogućio strankama da se neposredno iznesu svoje očitovanje u vezi predmeta spora i da se neposredno očituju po navodima i primjedbama protivne stranke. Na ročištu od 21. veljače 2025. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog navoda, te podneska od 21. siječnja 2025. godine, te 30. siječnja 2026. godine, kada je zamjenik opunomoćenika iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenih navoda kao i sveg iznesenog tijekom upravnog spora. Naveo je da je na oba kupoprodajna ugovora plaćen porez na promet nekretnina što potvrđuje i Porezna uprava u dopisu od 11. prosinca 2025. godine. Rasprava nije zaključena. Nova rasprava je održana 30. siječnja 2026. godine na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva kao i sveg ranije iskazanog tijekom upravnog spora. Na navedene rasprave nije pristupio tuženik iako je uredno primio poziv pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprave su održane bez tuženika.

6.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 29. srpnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak Porezne uprave od 18. prosinca 2025. godine, te se pregledao cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem KLASA:UP/I-410-20/2019-01/718, URBROJ:513-007-19-01-2021-9 od 04. kolovoza 2021. godine utvrđena obveza poreza na promet nekretnina.

9.Člankom 4. stavkom 1. točka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16. i 108/18, dalje: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 1. točka 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Prema članku 5. stavak 1. ZPPN-a predmet oporezivanja je promet nekretnina. Člankom 9. stavak 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pod kojom se prema stavku 2. navedenog članka razumijeva cijena koja se za nekretninu postiže ili se može postići na tržištu u trenutku stjecanja i koja se, u pravilu, utvrđuje prema ispravi o stjecanju. Porezna uprava je prema stavku 5. istog članka ovlaštena tržišnu vrijednost nekretnine utvrditi procjenom.

Člankom 15. stavak 1. točka 3. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanu nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.

10.Tužiteljica osporava osnovu plaćanja poreza na promet nekretnina utvrđenog temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj: 18 P- 246/12-45 od 13. studenog 2017. godine te ističe da je nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze.

11.Prema stanju spisa proizlazi da je poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik, KLASA:UP/I-410- 20/2019-01/718, URBROJ:513-007-19-01-2021-9 od 04. kolovoza 2021. godine tužiteljici MZ je razrezan porez na promet nekretnina, temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 18 P-246/12-45 od 13. studenog 2017. godine, pravomoćne dana 29. studenog 2017. godine kojom je utvrđeno da je tužiteljica dosjelošću povrh uknjižene ½. dijela stekla i preostali dio od 1/2 vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

12.Kako je tijekom upravnog spora tužiteljica ustrajala u navodima da je porez za stjecanje predmetne nekretnine platio njezin bivši suprug VZ, po dva ugovora o kupoprodaji koje je sklopio 01. lipnja 2004 i 6. lipnja 2004. godine od prodavateljice ČZ a da je ona istu nekretninu stekla temeljem sporazuma o diobi bračne stečevine. Tužiteljica je navela da je plaćen porez na promet po označena dva Ugovora o kupoprodaji u iznosu od 11.521,00 kuna. Sud je dopisom od 05. prosinca 2025. godine zatražio od Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik da da se očituju da li je po navedenim ugovorima bivši suprug tužiteljice platio porez na promet nekretnina.

13.U dopisu Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik dostavljenog sudu dana 18. prosinca 2025. godine se navodi da je porezni obveznik VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 08. srpnja 2011. godine platio porez na promet nekretnina uvećan za zatezne kamate u iznosu od 11.521,00 kn, a što se odnosi na obračun poreza na promet nekretnina sklopljena 2004. godine za čest. br. 172/1 k. o. [katastarska općina].

14.Nije sporno da je tužiteljičin bivši suprug VZ temeljem Ugovora o kupoprodaji koje je sklopio dana 01. lipnja 2004. godine i 6. lipnja 2004. godine sa prodavateljicom ČZ stekao ukupno 2/4 dijela vlasništva predmetne nekretnine – čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je izvršena uknjižba na njegovo ime, a da je preostali dio od 2/4 (ili ½) u zemljišnoj knjizi ostalo upisano na ime trećih osoba.

15.Također nije sporno da je temeljem Sporazuma o utvrđenju i diobi bračne stečevine broj: OV-2693/11 javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba izvršena uknjižba na ime MZ (tužiteljice) uz istodobno brisanje uknjiženog VZ.

16.Iz sadržaja presude Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj: 18 P- 246/12-45 od 13. studenog 2017. godine, pravomoćne dana 29. studenog 2017. godine, proizlazi da je tužiteljica MZ podnijela tužbu protiv EZ i MZJ, koji su suvlasnici (upisani u zemljišnoj knjizi, svaki po ¼. dijela), na preostalom dijelu od ½ predmetne nekretnine, čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tužbi predanoj Općinskom sudu u Dubrovniku tužiteljica navodi da je na preostalom dijelu od ½ vlasništva predmetne nekretnine izvanknjižni vlasnik VZ.

17.Stoga, kako je u konkretnom slučaju tužiteljica temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj: 18 P-246/12-45 od 13. studenog 2017. godine, pravomoćne dana 29. studenog 2017. godine, dosjelošću, povrh uknjižene ½. dijela (temeljem Sporazuma o utvrđenju i diobi bračne stečevine), stekla i preostali dio od 1/2 vlasništva predmetne čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za koji nije plaćen porez na promet nekretnina (dijela stečenog po označenoj presudi), osnovano je tužiteljici poreznim rješenjem razrezan porez na promet nekretnina.

18.Međutim, kako se je tužiteljica pozvala na nastup zastare prava na utvrđenje porezne obveze sud je o istome trebao odlučiti ovom presudom.

19.Prema članku 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16 do 114/22, dalje: OPZ-a) je među ostalim propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđenje zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.

20.Porezna obveza tužiteljici s osnova poreza na promet nekretnina po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj: 18 P-246/12-45 od 13. studenog 2017. godine, pravomoćne dana 29. studenog 2017. godine, nastala je pravomoćnošću iste presude tj. dana 29. studenog 2017. godine, pa je sukladno članku 108. stavak 2. OPZ- a zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom 2017. godine odnosno 01. siječnja 2018. godine, te je sukladno članku 108. stavak 1. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje obveze nastupila protekom zastarnog roka od 6 godina od kada je zastara počela teći, odnosno zastara prava na utvrđivanje porezne obveze je nastupila 01. siječnja 01. siječnja 2024. godine.

Kako je u konkretnom slučaju osporeno rješenje tuženika donijeto 29. srpnja 2024. godine utvrditi je da je već prije donošenja istog rješenja odnosno 01. siječnja 2024. godine nastupila zastara, što je i tuženik trebao utvrditi.

21.Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje se ne mogu ocijeniti zakonitim. Stoga, kako osporena rješenja nisu zakonita valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. III. izreke.

22.U ponovnom postupku tuženik će putem prvostupanjskog tijela, ukloniti uočene nedostatke te pravilnom primjenom materijalnog propisa, novim rješenjem odlučiti o (ne)postojanje porezne obveze za tužiteljicu temeljem stjecanja preostalog dijela predmetne nekretnine, pridržavajući se protom pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

23.Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

24.S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužiteljice u sporu, tužiteljici, koja je bila zastupana po odvjetniku, valjalo je priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi dana 21. veljače 2025. godine i 30. siječnja 2026. godine, te za sastav obrazloženog podneska od 20. ožujka 2025. godine, jer su isti troškovi opravdani.

Nije priznati trošak sastava podneska od 08. listopada 2025. godine obzirom da se istim podneskom samo ponavlja sadržaj ranije dostavljenog podneska od 20. ožujka 2025. godine, za sastav kojeg je priznat trošak.

U Splitu, 19. veljače 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.

Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Željki Peitel, Zagrebu, Savska cesta 141,

- tuženiku, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.