REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-20/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IP, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 12. prosinca 2025. broj Kov-115/2025-6, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog IP, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), okrivljeniku je ukinut istražni zatvor, koji mu je tekao od uhićenja 24. rujna 2025.

1.1. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu.

1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., okrivljeniku su određene mjere opreza zabrane približavanja žrtvi PP na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne i neizravne veze s istom žrtvom, te zabrane uhođenja ili uznemiravanja iste žrtve.

1.3. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. te članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.), mjere opreza izvršavaju službenici nadležne policijske postaje, koji su dužni, sukladno članku 101. stavku 1. ZKP/08., dostaviti sudu pisano izvješće o tomu pridržava li se okrivljenik naloženih mjera opreza.

1.4. Pod točkom V. izreke, okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti žalbu i okrivljeniku odrediti istražni zatvor.

3. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljenom IP i njegovom branitelju Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba nije osnovana.

6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog IP iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza.

6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju navodima žalitelja koji smatra kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

6.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kao što je očito imao u vidu i odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu dosadašnje okrivljenikove osuđivanosti, te je imao na umu da je kazneno djelo za koje je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv počinjeno za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz ranije pravomoćne presude. Ove okolnosti žalitelj pretjerano naglašava, a o istima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Pri tomu žalitelj zanemaruje kako se dosadašnja osuđivanost okrivljenika odnosi na kaznena djela kojima je zaštitni objekt javni red (kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11.) te imovina (kazneno djelo iz članka 229. stavka 2. KZ/11.), dakle na kaznena djela koja nisu niti ista niti istovrsna kaznenom djelu za koje je okrivljenik aktualno osnovano sumnjiv, a ta pravomoćna presuda datira još prije više od tri godine. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru, kojoj okolnosti je dao pravilan značaj. Premda okrivljenikovim boravkom u istražnom zatvoru, u razdoblju od dva i pol mjeseca, nije narušeno načelo razmjernosti, s tim u vezi treba imati u vidu i odredbu članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, koji ne smije predstavljati anticipaciju kazne. Pored toga, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je okrivljeniku ukinut istražni zatvor, okrivljenik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

6.3. S tim u vezi, neprihvatljive su žalbene tvrdnje državnog odvjetnika kojima se preuveličava značaj okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Žalitelj ovime zanemaruje načelo presumpcije nevinosti okrivljenika, a o načinu i okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti, ali je jednako tako pravilno ocijenio da se svrha mjere istražnog zatvora, u aktualnoj fazi postupka, može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza.

7. Ujedno se ističe žalitelju da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Velika Gorica, 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec