REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-539/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na pisani prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja PPP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za usluge i turizam [obrt], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 154,58 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Pavla Lesara, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. i punomoćnika tuženika Anđela Vunića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., dana 19. veljače 2026. objavio je i

presudio je

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154,58 EUR (sto pedeset četiri eura i pedeset osam centi) sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR (dvjesto trideset osam eura i šezdeset i šest centi) sa zateznim kamatama od 19. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 19. studenog 2023. nastala šteta na vozilu marke i tipa ŠKODA OCTAVIA 1,6 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je dužan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema Zakonu o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15., 112/18., 63/2020., 133/20. i 151/22.) i Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi kako su djelatnici tuženika 27. studenog 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN-a. Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 363/01/2 u ukupnom iznosu od 808,54 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je bio dužan platiti osnovicu po navedenom računu u iznosu od 646,83 EUR, ali je tuženik platio samo iznos od 492,12 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 154,58 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Ističe kako tuženik sasvim neosnovano određuje cijenu sata rada i količinu utrošenog potrošnog materijala putem Audatex softverskog programa koji služi za izradu kalkulacije troška po šteti, programiran na obračun 80% štete, a ne 100% te da je ta razlika vidljiva iz računa popravka tužitelja i izvida štete tuženika pa prema tome tuženik nije u potpunosti nadoknadio štetu. Navodi kako se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja temelji na dužnosti štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, sukladno čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Tužitelj smatra postupanje tuženika pogrešnim jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi umanjivao nečiju cijenu rada. Tužitelj također navodi kako je vlasnik popravljenog vozila sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja 7. listopada 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 154,58 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu potraživanja tužitelja te tijek i stopu kamata. Navodi kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu već da je tuženik sklopio kasko policu sa vlasnikom vozila koji je pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, a kojima je određeno da mjesto popravka određuje tuženik te da tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego vlasnik vozila. Nadalje navodi kako je oštećenik upozoren „Uputom o radionici za popravak vozila“ da će se troškovi postupka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, ali da to ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika.

3. Ističe kako je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5. i čl. 10. ZOO-a. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete, a sve u skladu s čl. 10. st. 1. i 3. te čl. 1085. i 1092. ZOO-a. Stoga, tuženik smatra kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u predloženim radionicama. Tuženik također u cijelosti osporava navode o „namještenosti Audatex softverskog programa“ na obračun 80% štete, a ne 100%, kao maliciozne, paušalne i ničim dokazane. Također osporava službeni cjenik radionice ističući kako isti ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata rada jer ga je tužitelj izdao sam sebi pa se ne može ispitati na koji način je cijena sata rada određena. Navodi kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta na taj način preuveličana. Iz izloženih razloga tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek i stopu kamata koji nije prenesen cesijom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Podneskom od 10. srpnja 2025. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Navodi kako je, temeljem Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., račun popravka tužitelja broj 363/01/2 izdan na primatelja leasinga budući da isti provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 29. studenog 2023. jasno proizlazi da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Navodi kako je tuženik isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem predmetnog štetnog događaja. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje uspostavljeno. Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe članka 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Osporava navode tuženika da je tužitelj službeni cjenik radionice izdao sam sebi jer je iz dokumentacije priložene uz tužbu vidljivo da je prema službenoj cijeni sata rada koja je naznačena i na službenom cjeniku, izdan račun popravka broj 363/01/2 pa su isti navodi irelevantni i neosnovani te usmjereni na odugovlačenje postupka.

5. Na ročištu od 28. siječnja 2026. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 10. srpnja 2025.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: smjernice HANFE putem e-mail komunikacije od 3. srpnja 2015. (list 27-28 spisa), smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020. (list 39-42 spisa), račun popravka tužitelja, br. 363/01/2 (list 50 spisa), izvid štete tuženika, broj: 238203205250 (list 51 spisa), ponuda za isplatu tuženika od 29. studenog 2023. (list 52 spisa), uplata tuženika primatelju leasinga od 12. prosinca 2023. putem Erste&Steiermarkische bank d.d. (list 53 spisa), službeni cjenik radionice – tužitelja (list 54-55 spisa), odštetni zahtjev od 20. studenog 2023. (list 56-57 spisa), polica kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika, broj: 03068200069064 (list 58-59 spisa), Ugovor o ustupanju od 7. listopada 2024. (list 60-61 spisa), notifikacija od 7. listopada 2024. i potvrda o njenom slanju (list 62-63 spisa), Uputa o radionici za popravak vozila i dokaz o slanju iste (list 77-78 i 80 spisa), kopija Obvezujuće ponude kasko osiguranja (list 81-82 spisa), Uvjeti kasko osiguranja (list 83-121 spisa), generalna suglasnost za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga u svezi ugovora o operativnom leasingu zaključenih između BKS-leasing Croatia d.o.o. kao davatelja leasinga i Car Fleet Management d.o.o. kao primatelja leasinga od 15. travnja 2015. (list 139 spisa).

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada, za saslušanje ovlaštene osobe korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o. i saslušanje ovlaštene osobe tužitelja. Također su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje procjenitelja Mate Lendića, za provođenje prometnog ili financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera i limara u ovlaštenim i neovlaštenim servisima i prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje prema cijenama sata rada iz dostavljenih računa, da se od tužitelja zatraže računi popravka vozila za 2023. godinu sa dokazom da su isti plaćeni i da se od EURO DAUS d.d. zatraži podatak o cijeni rada sata auto limara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila.

8. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer se njihovo provođenje nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 154,58 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.

11. Među strankama nije sporna činjenica da je oštećenik s tuženikom imao ugovorenu policu osiguranja. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 492,12 EUR po osnovi predmetne štete.

12. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek i stopa zateznih kamata.

13. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine umjesto ispunjenja koji prileži spisu (list 60 i 61 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i BKS-leasing Croatia d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 7. listopada 2024. te da je istim BKS-leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 154,58 EUR, a prema računu popravka štete broj 363/01/02 u ukupnom iznosu od 808,54 EUR, i temeljem izvida štete tuženika broj 238203205250. Time je oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čanka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO). Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj 363/01/02 od 27. studenog 2023. (list 50 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je BKS-leasing Croatia d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 62 i 63 spisa).

14. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

16. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao neosnovan.

17. Iz izvida štete od 27. studenog 2023. (list 51 spisa) sud je utvrdio da je oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o., da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke ŠKODA OCTAVIA 1,6 TDI, proizveden 2019., a oštećenja na vozilu odnose se na stražnje svjetlo D i pokrov branika ST, s naznakom da se radi o djelomičnoj šteti te da je potreban popravak od strane limara i lakirera. U računu tužitelja broj 363/01/02 naveden je primatelj leasinga Car Fleet Management d.o.o., kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 808,54 EUR.

18. Iz Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga Car Fleet Managementa d.o.o. od 15. travnja 2015. (list 139 spisa) proizlazi da je temeljem iste račun popravka tužitelja broj 363/01/2 izdan na primatelja leasinga.

19. Tužitelj je primatelju leasinga po računu broj 363/01/02 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku (list 54 spisa) koji je u primjeni od 1. veljače 2023. iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova 40,00 EUR po satu plus PDV, autolakirerskih radova po satu 40,00 EUR plus PDV, a kako je to i specificirano u izdanom računu.

20. Sud je prihvatio navedene isprave budući da ne proturječje utvrđenom činjeničnom stanju. Osporavanje njihove vjerodostojnosti od strane tuženika sud je cijenio kao neosnovanim i paušalnim budući da tuženik nije naveo dostatne razloge zbog kojih ih osporava. Sud dodatno nalazi da cijena sata autolimarskih i autolakirerskih radova u iznosu od 40,00 EUR + PDV ne odstupa očito od uobičajenih tržišnih cijena za predmetnu vrstu radova u relevantnom razdoblju, a tuženik nije iznio niti dokazao konkretne usporedive podatke iz kojih bi proizlazila očita nerazmjernost obračunate satnice.

21. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o. račun broj 363/01/02 na iznos od 808,54 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika broj: 238203205250, a u vezi štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke ŠKODA OCTAVIA. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o. isplatio iznos od 492,12 EUR, dok mu nije priznao iznos od 154,58 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja.

22. Sud je tuženikov prigovor pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim jer iz dokumentacije koja priloži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu i tužitelju dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno 492,12 EUR temeljem odštetnog zahtjeva od 20. studenog 2023. koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 12. prosinca 2023, čime priznaje pasivnu legitimaciju. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi i iz ugovora o kasko osiguranju te provedene likvidacije štete (izvid, ponuda i djelomična isplata), iz čega je razvidno da je predmetni štetni događaj priznat kao osigurani slučaj.

23. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Interna kalkulacija osiguratelja, neovisno o korištenom softverskom alatu, može služiti kao pomoćno sredstvo u procjeni visine štete, ali ne može sama po sebi biti mjerodavna za umanjenje stvarno nastalih i računom iskazanih troškova popravka potrebnih za vraćanje vozila u prijašnje stanje, ako osiguratelj ne dokaže da su ti troškovi očito nerazmjerni ili da se odnose na radove koji nisu bili potrebni. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

24. Na temelju odredbe članka 1046. ZOO-a, oštećeniku je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema cjeniku izabrane radionice i cijene sata rada koju tuženik priznaje, te je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi tu razliku radi uspostave prijašnjeg stanja (članak 1085. stavak 1. ZOO-a). Tužitelj navedeni iznos potražuje kao primatelj ustupljene tražbine, sukladno članku 84. stavku 1. ZOO-a, temeljem valjanog ugovora o ustupu tražbine.

25. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

26. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove obrazložene ponude od 29. studenog 2023. (list 52 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 20. studenog 2023. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 21. studenog 2023., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 28. prosinca 2023. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

27. Stopa zatezne kamate se u konkretnom slučaju određuje na način propisan odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade štete, dakle, o izvanugovornom odnosu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19., 92/21., 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

29. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podneska od 10. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), pristup na ročište od 28. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te pristup na ročište za objavu presude od 19. veljače 2026. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što ukupno iznosi 175,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 EUR.

30. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

31. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

32. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu (list 64 spisa). Slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

33. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sutkinja

Jasna Golubić

Nacrt odluke izradila

Sudska savjetnica

Lara Bogdanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Odvj. Melita Babić, OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 A

2. Odvj. Lidija Klepo, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara