REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2803/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri, protiv tuženika TELENERG D.O.O., Savska cesta 41V, Zagreb, OIB 27181239184, zastupanog po punomoćnici Lei Erak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Andree Kurilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-57657/2024 od 9. srpnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.347,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 206,63 eura od dana 16. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 104,72 eura od dana 22. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 197,08 eura od dana 24. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 104,72 eura od dana 23. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 104,72 eura od dana 23. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 626,49 eura od dana 24. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 423,96 eura od dana 26. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 104,72 eura od dana 25. listopada 2024 . do isplate,

- na iznos od 557,51 eura od dana 26. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 433,39 eura od dana 26. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 483,26 eura od dana 28. prosinca 2023. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Andree Kurilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-57657/2024 od 9. srpnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 220,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. srpnja 2024.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.164,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 20. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-57657/2024 dana 9. srpnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.347,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 206,63 eura od dana 16. prosinca 2023. do isplate, na iznos od 104,72 eura od dana 22. srpnja 2023. do isplate, na iznos od 197,08 eura od dana 24. lipnja 2023. do isplate, na iznos od 104,72 eura od dana 23. kolovoza 2023. do isplate, na iznos od 104,72 eura od dana 23. rujna 2023. do isplate, na iznos od 626,49 eura od dana 24. veljače 2024. do isplate, na iznos od 423,96 eura od dana 26. ožujka 2024. do isplate, na iznos od 104,72 eura od dana 25. listopada 2024 . do isplate, na iznos od 557,51 eura od dana 26. siječnja 2024. do isplate, na iznos od 433,39 eura od dana 26. svibnja 2023. do isplate, te na iznos od 483,26 eura od dana 28. prosinca 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako prigovara vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Navodi da nije korisnik predmetnog prostora za koje tužitelj ispostavlja račune za utuženo razdoblje, da je obračun naknade u svim fakturama netočan i pogrešan obzirom je u obračun uzeta pogrešna površina prostora od 368,35 m2, a da je prostor koji koristi tuženik površine 241,40 m2, navodi kako u predmetnom prostoru nema grijaćih tijela – radijatora, te da je dovod energije isključen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2803/2024-2 dana 19. svibnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 2. srpnja 2025. kojim ukazuje kako su navodi tuženika neosnovani i paušalni te da tužitelj u svojim evidencijama ima zavedenog upravo tuženika kao krajnjeg korisnika predmetne nekretnine, kao i da je dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim izmjenama koje se odnose na stambeni/poslovni prostor uz dostavu relevantne dokumentacije. Navodi i kako je prigovor zastare utuženog potraživanja neosnovan.

5. Tuženik se na predmetne navode tužitelja očitovao podneskom od 20. listopada 2025. u kojem ističe kako ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja te ostaje kod prigovora zastare utuženog potraživanja.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 16. svibnja 2024., ispis utuženih računa sa lista 36-57, Izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2023. godini za zgradu/građevinu: [adresa], Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 144042201401 od 18. veljače 2016., Odluku suvlasnika zgrade – građevine sa lista 68 spisa sa popisom suvlasnika, Izvješće od 22. studenog 2017. sa lista 104 spisa, Ugovor o kupoprodaji prava na nekretnini od 27. kolovoza 2007., dopis tužitelja od 24. studenog 2017. sa lista 114 spisa, e-mail korespondenciju sa lista 115-116 spisa, energetsku suglasnost sa lista 117 spisa, Cjenik sa lista 118 spisa, izvod iz katastarskog plana, potvrdu od 31. kolovoza 2016. sa lista 140 spisa, te izvadak iz zemljišnih knjiga.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke ove presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od travnja 2023. do veljače 2024.

9. Među strankama je sporan prigovor promašene pasivne legitimacije te osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor tuženika da računi nisu ispravno obračunati jer je veličina prostora 241,40 m2, a ne kako je to naznačio tužitelj 368,35 m2. Sporno je i je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

10. Sud u odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

11. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

12. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

13. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

14. Odredbom čl. 4. st. 1. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, a sastavni dio ugovora je popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju.

15. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što isti nije učinio niti je tijekom postupka tvrdio da je to učinio. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

16. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik dostavio bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju.

17. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 16. svibnja 2024., te sa stanjem na dan 16. svibnja 2024. i prijepise računa sa lista 36-57 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja i vlasnik zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od travnja 2023. do veljače 2024. u ukupnom iznosu od 3.347,20 eura.

18. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije od 18. veljače 2016. broj 144042201401 sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za isporuku toplinske energije na predmetnoj adresi.

19. Uvidom u Izvješće od 22. studenog 2017. sa lista 104 spisa, sud je utvrdio kako su dana 16. studenog 2017. radnici Službe za prodaju i naplatu tužitelja na lokaciji u [adresa] izvršili provjeru vlasnika i korisnika prostora u suradnji sa predstavnikom suvlasnika stambene zgrade ED te utvrdili kako je tuženik vlasnik prostora pod šifrom krajnjeg kupca 1054447 temeljem kupoprodajnog ugovora između Eurotehna d.d. u stečaju i TELENERG d.o.o. od 4. rujna 2007. Utvrđeno je i da je potrebno stornirati račune na bivšeg vlasnika i iste prebaciti na novog vlasnika, ovdje tuženika.

20. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji prava na nekretnini, sud je utvrdio kako je isti sklopljen između EUROTHENA d.d. v stečaju kao prodavatelja i TELENERG d.o.o. kao kupca za prostor na adresi u [adresa], da je prodavatelj izvanknjižni vlasnik, a da su stranke navedenim ugovorom suglasne da je uređenje zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini u cijelosti obveza tuženika kao kupca iste. Uz navedeni Ugovor priložena je i Potvrda s tabularnom izjavom koja ovlašćuje kupca, ovdje tuženika, da izvrši upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i u drugim očevidnicima na svoje ime i za svoju korist.

21. Uvidom u dopis od 24. studenog 2017. tužitelja koji je ispostavljen tuženiku proizlazi da su računi na ime toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] (šifra krajnjeg kupca: 1054447) ispostavljani na prethodnog korisinika - društvo ELEKTROTEHNA-ELTRA d.o.o., a da tužitelj nije na vrijeme obaviješten o promjeni korisnika, uz saznanje da je društvo ELEKTROTEHNA- ELTRA d.o.o. u međuvremenu brisano iz sudskog registra. U navedenom dopisu nadalje je naznačeno da će se računi za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2017. koji su ispostavljeni na društvo ELEKTROTEHNA-ELTRA stornirati te da će se isti naknadno ispostaviti tuženiku, a sve obzirom na postojanje kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 27. kolovoza 2007. o vlasniku prostora na adresi [adresa]. Tužitelj u tom dopisu iznosi da u naznačenom razdoblju redovni dug za toplinsku energiju na dan 24. studenog 2017. iznosi 103.995,65 kn.

22. Uvidom u e-mail korespondenciju sa lista 115 spisa, sud je utvrdio kako je tužitelj e-mailom od 4. siječnja 2019. obavijestio tuženika kako ga je dopisom od 24. studenog 2017. obavijestio da će račune za predmetni prostor, za isporuku toplinske energije, ispostavljati od studenog 2017. na ime tuženika, te da su istim dopisom obaviješteni kako su dužni obavijestiti tužitelja o svim promjenama putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika ili osobno, da su time primitkom prvog računa za studeni 2017. bili u mogućnosti dostaviti prigovor na evidentiranu površinu poslovnog prostora pri tome pojašnjavajući kako površina služi isključivo kao osnova za obračun naknade za djelatnost kupca toplinske energije, a ne kao temelj za obračun utrošene količine toplinske energije.

23. Uvidom u e-mail tuženika sa lista 116 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik dana 28. prosinca 2018. napisao mail sljedećeg sadržaja: "Poštovani, računi za toplinsku energiju koje nam šaljete za Telenerg d.o.o., šifra krajnjeg kupca: 1054500, adresa krajnjeg kupca: Savska cesta 41/V, Zagreb, OIB: 27181239184, adresa i grad SUC: [adresa], broj Ugovora: 144042201401 u svome sadržaju ima netočan podatak u rubrici „PODACI ZA RASPODJELU ISPORUČENE TOPLINSKE ENERGIJE ZA SAMOSTALNU UPORABNU CJELINU (SUC)“ gdje je navedena površina 368,35 m2. Površina poslovnog prostora u stvarnosti iznosi 242,00 m2 tako da su svi do sada izdani računi po toj šifri neispravni. Molim Vas storno do sada izdanih računa i izdavanje računa s točnim podacima, odnosno točnim iznosom."

24. Uvidom u energetsku suglasnost sa lista 117 spisa, sud je utvrdio kako je konstatirano da u prostoru, tadašnjeg vlasnika ELEKTROTEHNA-ELTRA, instalacija radijatorskog grijanja odgovara uvjetima za priključenje na centralni toplinski pogon toplinske mreže, na adresi u [adresa] kao i da je ista izdana 28. studenog 2000.

25. Uvidom u Potvrdu izdanu od društva LIND-GRAD d.o.o. dana 31. kolovoza 2016. utvrđeno je postojanje slijedećeg navoda "Potvrđujemo da je pod rednim brojem 25. predložen upis posebnog dijela nekretnine i to 348/10000 odgovarajućeg idealnog suvlasničkog dijela nekretnine povezano s vlasništvom posebnog dijela: poslovni prostor u prizemlju, ukupne korisne površine 241,40 čm, koji poseban dio nije upisan u knjigu položenih ugovora, a predlagatelj (LIND-GRAD d.o.o.) ne raspolaže dokumentima kojima bi se dokazalo pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i kao obveznik plaćanja doprinosa zajedničke pričuve kod predlagatelja je evidentirana TELENERG d.o.o. Zagreb, Savska cesta 41/V, OIB: 27181239184.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik izvanknjižni (predmnijevani) vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa], šifra kupca 1054500, a koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 36-57 spisa te da tuženik navedenom nekretninom raspolaže kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), te da je obzirom na izmjenu na strani krajnjeg korisnika temeljem Ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 2007. bio dužan obavijestiti tužitelja o nastalim promjenama.

27. Nadalje, iako je evidentno da je tužitelj netočno naznačio površinu predmetnog poslovnog prostora veličine 368,35 m2 (ispis utuženih računa sa lista 36-57), dok je iz priložene dokumentacije u spisu (potvrde izdane od društva Lind-grad d.o.o. od 31. kolovoza 2016. i Ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 2007.) vidljivo da je tuženik obveznik plaćanja doprinosa zajedničke pričuve u odnosu na posebni dio – poslovni prostor u prizemlju korisne površine 241,40 m2, sud ukazuje kako u odnosu na sve ostale podatke navedene na računima priloženim u spis tuženik nije ukazao da bi bili netočni, odnosno nije osporio svoje pravo vlasništva te da bi bio obveznik plaćanja predmetnih računa za isporučenu toplinsku energiju. Dapače, upravo iz e-maila od 28. prosinca 2019. proizlazi kako je tuženik uputio zamolbu tužitelju za izdavanje računa s točnim podacima, odnosno točnom površinom samostalne uporabne cjeline. Iz navedenog proizlazi da nakon primitka utuženih računa tuženik nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju, već je jedino osporavao evidentiranu površinu prostora u svome vlasništvu za koju su izdani računi za toplinsku energiju.

28. Uvidom u ispis utuženih računa sa lista 36-57 spisa, sud je utvrdio kako se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG (prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije), odnosno računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju se na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki poslovni prostor prema zakupljenoj snazi prostora, dok se za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije koristi model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme. Nadalje, svaki utuženi račun sastoji se od varijabilnih troškova (troškova energije) i fiksnih troškova (troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije), a što je u skladu i sa čl. 3. i 4. Ugovora o potrošnji toplinske energije. Na računima su kao fiksni trošak obračunati troškovi snage prema zakupljenoj snazi samostalne uporabne cjeline koja je navedena na svakom računu na način da je obračun troškova izvršen sukladno cjeniku (jedinična cijena tarifne stavke snage za proizvodnju toplinske energije – 5,86 kn/kW/mj; jedinična cijena tarifne stavke snage za distribuciju toplinske energije – 6,17 kn/kW/mj), a što proizlazi i iz Cjenika – centralni toplinski sustav (CTS) – Zagreb sa lista 118 spisa. Na računima za utuženo razdoblje obračunata je i naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom te naknada za djelatnost kupca toplinskom energijom, a koji elementi računa su fiksni zbog podjele jedinstvenih tarifnih stavki na nove elemente, odnosno zbog prilagodbe izmjenama odredaba Zakona o tržištu toplinske energije koji propisuje obavezno razdvajanje djelatnosti na području toplinarstva na djelatnost proizvodnje toplinske energije, djelatnost distribucije toplinske energije, djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije (za svaku djelatnost naplaćuju se pripadajuće cijene, tarife ili naknade, a cjenici su javno objavljeni i dostupni).

29. Tužitelj nadalje navodi kako je za krajnje kupce kategorije „industrija i poslovni potrošači“ za koje tužitelj nije imao podatak o površini poslovnog prostora izvršena procjena površine temeljem zakupljene snage tih poslovnih prostora te da su krajnji kupci pozvani da obavijeste tužitelja ako je unesen pogrešan podatak o površini i da dostave vjerodostojnu ispravu iz koje će proizlaziti točna površina poslovnog prostora. Tuženik ničime ne dokazuje da je takvu ispravu dostavio tužitelju u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a.

30. Sud ukazuje kako je tužitelj o navedenom upoznao tuženika pisanim dopisom od 24. studenog 2017. i putem maila od 4. siječnja 2019. kojim ga je poučio o potrebi dostave adekvatne isprave iz koje će proizlaziti točna površina poslovnog prostora te da će po dostavljenoj adekvatnoj dokumentaciji izvršiti promjenu površine. S obzirom na to da tuženik nije dostavio adekvatnu dokumentaciju iz koje bi proizlazila točna površina samostalne uporabne cjeline, tužitelj je nastavio primjenjivati procijenjenu površinu kao relevantnu, o čemu je tuženik bio upoznat na svakom računu te je time isti prešutno pristao na navedenu površinu. Nadalje, na računima je kao varijabilni trošak navedena potrošnja za razdoblje na koje se pojedini račun odnosi i to na drugoj stranici računa pod rubrikom „Očitanja mjerila, razdjelnika i vodomjera“, a na svakom računu je navedena i snaga samostalne uporabne cjeline (poslovnog prostora). Svi podaci koji su relevantni za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju te za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije su jasno i javno navedeni na svakom računu te tim više sud ukazuje kako je tuženik nakon primitka svakog izdanog računa imao mogućnost ulaganja prigovora na visinu obračunatih troškova za isporučenu toplinsku energiju uz napomenu kako tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi te dostavio podatak o stvarnoj veličini predmetnog poslovnog prostora ukoliko se ista razlikuje od one navedene u poslovnim knjigama tužitelja i na taj način izvršio korekciju predmetnog obračuna.

31. Osim toga, za istaknuti je i kako u odnosu na navode tuženika kako u predmetnom poslovnom prostoru nema grijaćih tijela, radijatora te da time nema niti isporuke energije, sud smatra kako su predmetni navodi tuženika u cijelosti neosnovani obzirom navedeno ne proizlazi iz priležeće dokumentacije pri čemu se posebno ukazuje na energetsku suglasnost sa lista 117 spisa, a tuženik ničim sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a ne dokazuje svoje tvrdnje o navedenom.

32. Postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava propisan je čl. 45. st. 2. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13,14/14, 102/14, 92/15, 76/18, 86/19), kojim je propisano da isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava dopušteno je uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: podnošenje zahtjeva za isključenje zgrade/građevine od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine, izradu glavnog projekta isključenja zgrade/građevine iz toplinskog sustava te ugradnje novog učinkovitijeg sustava grijanja i/ili pripreme potrošne tople vode koji je temeljen na obnovljivim izvorima energije od strane projektanta, odnosno ovlaštenog inženjera odgovarajuće struke, s izračunom potrošnje primarne energije za sustav grijanja i/ili pripreme potrošne tople vode i troškovno-optimalnom analizom usporedbe sadašnjeg sustava grijanja s tehničkim rješenjem znatno učinkovitijeg sustava temeljenog na obnovljivim izvorima energije, sukladno propisima kojima se uređuje gradnja, izradu prikaza izvedivosti dostupnih visokoučinkovitih alternativnih sustava opskrbe energijom sukladno propisima iz područja gradnje, pribavljene suglasnosti svih ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrada/građevina koje su priključene na zatvoreni toplinski sustav, u slučaju isključenja zgrade/građevine iz zatvorenog toplinskog sustava, te ukoliko toplinski sustav iz kojeg se traži isključenje nije učinkovit toplinski sustav centraliziranog grijanja i hlađenja ili nema odobren plan iz članka 4. stavka 8. ovoga Zakona. Stavkom 3. propisano je da se zahtjev za isključenje zgrade/građevine iz centralnog toplinskog sustava podnosi distributeru toplinske energije koji je dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, a st. 4. da se zahtjev za isključenje zgrade/građevine iz zatvorenog toplinskog sustava podnosi opskrbljivaču toplinskom energijom koji je dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od predaje urednog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

33. Slijedom navedenog, sud ističe kako tuženik nije dostavio niti jedan dokaz niti predložio izvođenje dokaza na okolnost da je ispoštovao pravne pretpostavke propisane Zakonom o tržištu toplinske energije (ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima te dostava ovjerene pisane suglasnosti za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava tužitelju), kao niti tehničke aspekte izdvajanja pa obzirom na nedostatak obavijesti od strane tuženika da se isti izdvojio iz sustava toplinske energije kao obavijest o veličini prostora na koji se predmetna usluga obračunava, čime je tužitelj nastavio isporučivati zakupljenu snagu za tuženikov poslovni prostor i time nastavio ispunjavati svoju obvezu prema podacima sa kojima je raspolagao, dok tuženik nije prigovarao ispostavljenim računima i naznačenim podacima u istima kako je to prethodno navedeno.

34. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije utuženog razdoblja, a i u utuženom razdoblju došlo do promjena u odnosu na izmjenu površine evidentirane u podacima tužitelja temeljem adekvatne dokumentacije kao i da se isti prije ili u utuženom razdoblju na propisani način izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja te o tome pisanim putem obavijestio tužitelja. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja o svim spornim činjenicama na koje ukazuje tijekom postupka, kako je to prethodno navedeno te je time tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega sud smatra navedeni prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

35. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

36. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, tužitelj obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

37. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ukazuje kako je odredbom čl. 232. st. 1. ZOO-a propisano da za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Nadalje, uvidom u ispis utuženih računa vidljivo je kako se isti odnose na kategoriju potrošnje „INDUSTRIJA I POSLOVNI PROSTORI“, a što proizlazi i iz ostale dokumentacije u spisu (Ugovor o kupoprodaji, izvješća od 22. studenog 2017., dopisa od 24. studenog 2017., te e-mail korespondencije). S obzirom da se isporuka toplinske energije obavlja za potrebe poslovnog prostora, u predmetnoj pravnoj stvari se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, već se primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare pri čemu sud ukazuje kako je najstariji utuženi račun za travanj 2023. dospio dana 25. svibnja 2023. (gdje zastarni rok ističe 25. svibnja 2028.), dok je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 20. svibnja 2024., dakle prije proteka zastarnog roka. Iz navedenog jasno proizlazi kako niti za navedeni račun za mjesec travanj 2023., a time niti za sve ostale račune koji su dospjeli nakon računa za travanj 2023. pa sve do veljače 2024. nije protekao zakonski rok za zastaru, čime je sud prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

38. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

39. Uvidom u prijepise računa sa lista 36-57 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 1054500 dok je visinu i dospijeće svih utuženih računa sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga te uvidom u ispis utuženih računa sa lista 36-57 spisa.

40. Obzirom tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje ili da ga je podmirio o dospijeću, niti da je obavijestio tužitelja o promjenama na strani njega kao krajnjeg kupca i korisnika kako je to prethodno obrazloženo, a kako je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga u iznosu od 3.347,20 eura, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO- a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 3.347,20 eura.

41. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate.

42. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 36-57 spisa.

43. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je u odnosu na iznos od 3.347,20 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

44. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

45. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 220,00 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

46. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.347,20 eura pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 200,00 eura te predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura. Na navedeni trošak nije zatražen niti obračunat PDV. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 3.7.2025. i 11.11.2025. prema Tbr. 8/1, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu dana 12.1.2026. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 u iznosu od 100,00 eura, uz pripadajući PDV prema, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 79,92 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 1.164,92 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. Izreke.

47. Tužitelju nije priznat trošak ostatka naknade javnog bilježnika budući navedeni trošak tužitelj nije dokazao ni u pogledu osnove niti visine sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

48. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

49. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 19. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja