Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1019/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija j.t.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3585/2019-48 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3585/2019-48 od 27. travnja 2023., u točkama I i III izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3585/2019-48 od 27. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 14.666,16 eur (110.502,20 kn) s pripadajućim zateznima kamatama (točka I. izreke), a odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 616,06 eur (4.641,70 kn) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 5.772,71 eur (43.494,48 kn) s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Rješenjem sadržanim u pobijanoj presudi dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kako je ista učinjena podneskom tužitelja od 9. prosinca 2019.

3. Žalbu protiv točaka I i III izreke prvostupanjske presude te rješenja sadržanog u istoj, podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) i predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjske odluke, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatu iznosa preplate s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 6. travnja 2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 124.104,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

6. Donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjeni niti povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a budući da su u presudi. temeljem provedenih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje i moguće ju je ispitati, a prvostupanjski se sud očitovao i na sve prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka.

8. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 12. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučio unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, a kako je isti postavljen podneskom od 28. veljače 2023.

9. Osnovano je prvostupanjski sud, a cijeneći da je tužitelj tijekom postupka, nakon izrade mišljenja i nalaza vještaka, povisio tužbeni zahtjev, dopustio preinaku tužbe, ocjenjujući da je preinaka svrsishodna i nastala kao posljedica rezultata provedenog vještačenja.

10. Nije sporno sklapanje ugovora uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

12. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla - ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli i tečajnim razlikama odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

13. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

14. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15) također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji, temeljem čl. 502.c ZPP-ate čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

17. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

18. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i detaljno obrazložio položaj tužitelja kao potrošača u predmetnom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno.

19. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi čl. 322, st, 1, i 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima o valutnoj klauzuli donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

20. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

21. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 31. svibnja 2019., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

22. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. utvrđen je iznos preplate do koje je došlo uslijed razlike zbog promjene tečaja CHF, a dodaje se da je nalaz izrađen u skladu sa zadaćom koju je pravilno zadao prvostupanjski sud te navodi žalbe izneseni u pravcu osporavanja visine ne utječu na valjanost utvrđenja o visini zahtjeva.

23. Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati ukupan iznos od 14.666,16 eur s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom.

24. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača (ovdje tužitelja), ali ne ukoliko takve ugovorne odredbe potrošaču idu u korist, da je ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu utvrđena je u korist potrošača, odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, ne i potrošačima jer je zbog postupanja banaka došlo je do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga banka ne može tražiti isplatu primjenom instituta stjecanja bez osnove, jer takvog stjecanja na strani potrošača nije bilo.

25. Stoga tuženik nema pravo umanjivati te pozitivne preplate tzv. negativnim preplatama ili ih eventualno staviti u prijeboj, jer nije tužitelj stekao nešto od tuženika, već upravo suprotno, tuženik je stekao od tužitelja dio imovine (novac) primjenom tečaja važećeg na dan isplate. Nadalje, predmetni ugovor nije utvrđen ništetnim, pa tuženiku ne pripada pravo na isplatu s tog osnova, odnosno ne postoji potraživanje tuženika koje bi se moglo prebiti s isplatom koju tužitelj zahtijeva s osnove preplaćenih tečajnih razlika temeljem ugovora o kreditu.

26. Žalbeni razlozi i navodi tuženika neosnovani su, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

27. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1., u vezi sa čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 138/23, dalje Tarifa) odlučeno je o troškovima postupka. Dodaje se, da je suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud pravilno vrednovao i pravilno ocijenio koja se odredba Tarife ima primijeniti na svaku pojedinu radnju zastupanja.

28. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije dosuđen trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. ZPP-a).

29. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

30. Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec