REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 R1 Ob-135/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Područni ured Maksimir, OIB: 52966791065, protiv I. protustranke DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. protustranke ŽG s prebivalištem u [adresa], i trenutnom adresom u Republici Hrvatskoj, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Nagyu, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2022., zastupane po posebnoj skrbnici TG, pravnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1/15, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 19. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Majka DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i otac EG s prebivalištem u [adresa], i trenutnom adresom u Republici Hrvatskoj, [adresa], lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2022.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 20. siječnja 2025. ovom sudu podnio prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb u odnosu na majku DG. Podneskom od 16. travnja 2025. prijedlog je proširen i na oca ŽG s obzirom da se isti naknadno, 29. siječnja 2025., u matičnom uredu upisao kao otac mlt. ŠG.

2. Iz prijedloga i dokumentacije dostavljene u prilogu saznaje se sljedeće. Mlt. ŠG rođena je dana 22. travnja 2022. od majke DG iz [adresa], pri čemu očinstvo djeteta nije bilo upisano. Dijete je od izlaska iz rodilišta smješteno u udomiteljskoj obitelji ČG, a na zahtjev majke koja nije bila u mogućnosti preuzeti brigu o djetetu. DG je trudnoću i porođaj iznijela tajno. O trudnoći i životu poslije rođenja djeteta razgovarala je sa svojom majkom. Ivonin otac nije znao za trudnoću niti za rođenje mlt. djeteta, razlog tome je strah od njegove reakcije budući da je rigidan u stavovima.

Mlt. ŠG je neurorizično dijete, od rođenja ima hipotonus tijela, glavica joj naginje na jednu stranu, stopala joj idu prema unutra te kasni u ranom psihofizičkom razvoju četiri mjeseca. Zbog utvrđenog je u kontinuiranom praćenju liječnika i specijalista te se redovno obavljaju specijalistički i kontrolni pregledi i pretrage, uključena je na vježbe kod fizijatra u Vinogradskoj bolnici te u tretman logopeda radi poticanja razvoja govora. S nepunih godinu dana napravljen je pregled kod okulista te je utvrđena dioptrija na oba oka. Postoji sumnja na spinalnu mišićnu atrofiju s obzirom na mlohavost i slabost u nogama. Udomiteljica od rođenja djeteta pokazuje izniman angažman u osiguravanju adekvatne zdravstvene skrbi za djevojčicu te redovito odlazi na sve potrebne tretmane. Upravo zbog svih utvrđenih smetnji, mlt. ŠG zahtjeva pojačanu brigu i angažman, slijedom čega je iznimno napredovala. Majka DG rođena je 1991. u Zagrebu. Završila je talijanski i ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendist talijanskog sveučilišta studirala je u Perugi gdje je magistrirala. U Perugi je živjela do kolovoza 2021. kada se vratila u Zagreb. Zaposlena je te stanuje s roditeljima i bratom u stanu na adresi u [adresa]. Iako očinstvo mlt. djeteta nije bilo upisano, iz razgovora s majkom saznaje se da je riječ o D kojeg je upoznala za vrijeme studiranja u Italiji.

Majka je po porodu izjavila da želi da se djevojčici osigura adekvatan smještaj i skrb s obzirom da ona nije mogla preuzeti brigu o njoj. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Maksimir KLASA: UP/I-551-05/22-02/1 od 5. travnja 2022. mlt. BG priznato je pravo na uslugu smještaja u kriznim situacijama u udomiteljskoj obitelji ČG iz [adresa], počevši od 1. travnja 2022. Po isteku roka za smještaj djeteta po Zakonu o socijalnoj skrbi, DG zapisnički je izjavila da i dalje nije u mogućnosti preuzeti skrb o djetetu te je predložila da se mlt. ŠG i nadalje povjeri na svakodnevnu skrb i smještaj kod udomiteljice ČG s obzirom da ista dobro skrbi o djetetu. Shodno navedenom, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob2617/2022 od 23. veljače 2023. majci DG oduzeto je pravo na stanovanje sa djetetom RG. Točkom II. izreke rješenja određeno je da se mlt. ŠG povjerava na svakodnevnu skrb i brigu udomiteljskoj obitelji ČG.

U cilju poticanja majke na promjenu svojih životnih okolnosti i izgradnje njenih roditeljskih kompetencija te radi praćenja kvalitete osobnih odnosa majke i djeteta, Zavod je majci izrekao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu u trajanju od 13. ožujka 2023. do 13. ožujka 2024. Iz izvješća mjere stručne pomoći i potpore koja se provodila do 15. prosinca 2023. vidljivo je da se nisu ostvarili ciljevi predviđeni programom rada mjere: 1. redoviti susreti djeteta s majkom prema rješenju suda; 2. briga o razvojnim potrebama djeteta primjereno njenoj dobi; 3. provođenje vremena s djetetom u aktivnostima primjerenim njenoj dobi; 4. razvoj sigurne privrženosti u odnosu majka-dijete; 5. stjecanje uvida i boljeg razumijevanja sebe kao roditelja.

S obzirom da se nisu ostvarili uvjeti za povratak djeteta u obitelj, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-404/2024 od 20. veljače 2024. odlučeno je o ponovnom oduzimanju majci prava na stanovanje s djetetom, mlt. RG te povjeravanju djeteta udomiteljici ČG na svakodnevnu skrb. Iz zaprimljenih izvješća udomiteljice proizlazi da je majka DG neredovito ostvarivala osobne odnose s mlt. ŠG, a o stanju djeteta se raspitivala uglavnom putem poruka, bez traženja dodatnih informacija o svakodnevnom funkcioniranju mlt. ŠG. Majka je tijekom odvijanja susreta većinom bila pasivna. Opisuje se pristup majke mlt. djetetu s dozom opreza, a sve pod sumnjom mogućnosti da ju netko uoči s mlt. ŠG i protumači da je ista njezino dijete. U domu udomiteljice se DG doimala slobodnijom i opuštenijom. Zavod je savjetovao i upućivao majku u potrebne promjene koje treba uvesti u svoj život ukoliko iskazuje namjeru preuzeti cjelovitu skrb o djetetu te je bila upoznata sa svim postupcima koji su se provodili. Majka je samoinicijativno navodila da razmišlja o tome da da pristanak na posvojenje za mlt. RG. Izražavala je želju da, ukoliko da pristanak za posvojenje, mlt. RG posvoji udomiteljica ČG koja o njoj brine od rođenja i pruža joj svu potrebnu skrb i njegu, s obzirom da ŠG nju i doživljava kao majku te je usmjerena na nju kao na mamu. Dana 31. prosinca 2024. majka DG je u Područnom uredu Maksimir na zapisnik izjavila da daje pristanak na posvojenje svog djeteta, mlt. ŠG. Rok za opoziv pristanka istekao je **.**.2025.

DG je po treći put izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. RG, a koja je na snazi do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb.

3. Otac EG rođen je 1995. u Bradiji, Maroko, u obitelji s ukupno sedmero djece. Završio je srednju školu u Bradiji, nakon čega je upisao Pravni fakultet u Beni Mellal. Nakon dvije godine dobio je stipendiju za Italiju, gdje je upisao studij talijanskog jezika i kulture. Završio je tri godine fakulteta te ima titulu bacc. talijanskog jezika i kulture. Po dolasku u Italiju dobio je boravišnu dozvolu do završetka fakulteta. Radio je različite poslove, uglavnom u ugostiteljstvu i građevini. S obzirom da je radio neprijavljeno, a prema vlastitim navodima, izgubio je boravišnu dozvolu u travnju 2022. Od tada je pokušavao riješiti boravak u Italiji, međutim, postupak nije okončan te nema riješen legalni boravak u Italiji. Navodi da za vrijeme postupka može putovati u Maroko te Italiju, ali ne može putovati po drugim zemljama Europske unije pa tako ni u Hrvatsku.

DG i EG su bili u vezi od listopada 2020., započeli su zajednički život u [adresa] u svibnju 2021. EG navodi da su, kad je DG zatrudnjela, oboje prvotno ostali zatečeni, isto nisu planirali. S obzirom da im je istekao najam stan, EG se odlučio na zajednički život s prijateljima, a DG se vratila roditeljima u Zagreb gdje je živjela za vrijeme trudnoće, a za koju roditelji nisu znali.

Majka i otac neko vrijeme nisu bili u kontaktu, ali su onda ponovo počeli komunicirati. EG navodi da ga je DG o rođenju djeteta obavijestila mjesec dana nakon poroda. O mlt. BG je znao samo ono što mu je DG govorila, tvrdi da nije znao da je ŠG smještena u udomiteljsku obitelj, već da se dijete nalazi kod Ivonine tetke jer DG radi i ne može se brinuti o njoj, a majka joj ne može pomagati jer je i sama teško bolesna. DG mu je slala fotografije mlt. Ž. Od rođenja djeteta DG je povremeno dolazila u Italiju zbog posla te su se tada viđali. Iz njegove perspektive, njihova veza trajala je cijelo vrijeme jer je htio biti dio Ivoninog i Sophijinog života. Navodi da je ispitivao DG kada će dovesti RG u [adresa], međutim ona je uvijek imala neki izgovor zašto ju ne može dovesti. U kolovozu 2024. mu je rekla da je uključila socijalnu skrb da joj pomogne jer ona nije mogla brinuti o mlt. BG. Ističe da mu je DG sve iskreno priznala o mlt. BG tek u listopadu 2024. Iskazuje razumijevanje za njeno postupanje jer joj je bilo teško s obzirom da je bila prepuštena sebi, bojala se svog oca. Naglašava da je, nakon što je sve doznao, htio doći u Zagreb ali nije mogao zbog činjenice da nema legalan boravak u Europskoj uniji. U četiri navrata je pokušao ući u Hrvatsku (prvi puta u listopadu 2024.), ali neuspješno jer nema potrebnu dokumentaciju. Jednom je pokušao ući u Hrvatsku trajektom preko Ancone, jednom autobusom, dva puta avionom, ali neuspješno. Ističe da je u zadnjem dolasku riskirao sve, a doputovao je vlakom u Zagreb jer je htio vidjeti i upoznati svoju kćer.

4. Od kad je OG došao u Hrvatsku, Zavod je s njim i DG proveo nekoliko razgovora. Dana 30. siječnja 2025. proveden je prvi razgovor s LG prilikom kojeg se saznaje da je imenovani došao u Hrvatsku 26. siječnja 2025., da je **.**.2025. s DG prvi put u životu posjetio mlt. RG kod udomiteljice, a da se 29. siječnja 2025. upisao u maticu rođenih kao otac djeteta. Vezano za susret s mlt. Š navodi da je isti prošao vrlo emotivno, da se igrao s djevojčicom i uspio s istom ostvariti kontakt. Navodi da je upoznat da je DG dala pristanak za posvojenje djeteta, a da on u ovom trenutku nije spreman dati pristanak, ali bi razmislio o tome kroz nekoliko dana. Navodi da ne želi udomiteljici oduzeti RG, zna da ista dobro brine o djetetu, ali želi da nakon posvojenja on i DG mogu ponekad ostvariti kontakt sa ŠG na način da s njom putuju po Europi. Na upit o planovima navodi da mu je plan ostati u Zagrebu, a kada ovdje ishodi dozvolu za boravak (na temelju upisa očinstva) s istom će moći boraviti u cijeloj Europskoj Uniji.

Prilikom drugog razgovora s LG od dana 6. veljače 2025. saznaje se da boravi kod DG i njezinih roditelja (Ivonin otac nije upoznat da je LG otac djevojčice koju je DG rodila). Navodi da u Italiji ima odvjetnika koji mu pomaže da se vrati u Italiju jer ga tamo čeka posao. Navodi da ako bi mu se omogućio povratak u Italiju otišao bi tamo raditi, ali bi dolazio viđati mlt. RG. Saznaje se da je 4. veljače 2025. po drugi put vidio mlt. dijete kada su se ponovno igrali. Izjavljuje da ne želi dati pristanak na posvojenje jer želi preuzeti brigu o mlt. djetetu. Navodi da se želi integrirati u Hrvatskoj, pronaći posao i preuzeti cjelovitu brigu o djetetu. Kad bi se isto realiziralo ne bi branio kontakte udomiteljice i djeteta. Smatra da je za dijete najbolje da živi sa svojim biološkim roditeljima.

Prilikom trećeg razgovora s LG od 10. travnja 2025. isti navodi da u Hrvatsku nije došao zbog „papira“ nego zato što je htio vidjeti svoju djevojčicu. Navodi da ne vidi svoj život u Hrvatskoj, da ne želi živjeti tu. Ističe da nema problem da je ŠG kod udomiteljice, ali se boji da će izgubiti svaki kontakt s djetetom.

Za vrijeme provođenja razgovora s LG na razgovorima je bila prisutna DG kao osoba od povjerenja koja je prevodila razgovor s obzirom na to da imenovani ne govori hrvatski jezik. Iz razgovora s DG saznaje se da se ista zaposlila u firmi Zara sa sjedištem u [adresa]. Navodi da nakon isteka probnog roka planira živjeti u [adresa] gdje će i raditi. Probni rok ističe **.**.2025. DG je u više navrata u ovom Područnom uredu izjavljivala da od trudnoće nije u vezi s ocem djeteta, da isti nije iskazivao interes za dijete od kada je saznao za trudnoću te da su nakon njenog povratka u Hrvatsku prekinuli kontakt. DG i ranije je izjavljivala da bi htjela da se otac djeteta upiše kao takav u maticu rođenih jer je željela da mlt. ŠG ima saznanja o tome tko joj je otac. Također je navela da otac djeteta iskazuje želju da upozna dijete i sudjeluje u njenom životu. Vezano za njihov partnerski odnos, DG kontinuirano navodi da nisu u partnerskoj vezi, međutim da bi se vjenčala s njim ukoliko bi to ubrzalo rješavanje njegovog statusa, dok LG smatra da su njih dvoje cijelo vrijeme u partnerskom odnosu.

5. Vezano za status boravka ŽG, Zavod je zatražio informacije od Policijske uprave zagrebačke slijedom čega su zaprimili obavijest da je EG **.**.2025. podnio zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka s osnove spajanja obitelji, a koji zahtjev je u postupku. Dana **.**.2025. NG izdano je rješenje o povratku u kojem mu je naloženo da napusti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja. EG **.**.2025. predao zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a kojem zahtjevu je udovoljeno te je produžen rok za još 30 dana računajući od dana dostave rješenja. Naglašava se da isti od 2022. ilegalno boravi u [adresa] odnosno u Europskoj uniji, stoga mu prijeti deportacija u Maroko. Zbog navedenog se postavlja pitanje njegove stvarne motivacije u odnosu na kćer, odnosno eventualno nastojanje da po osnovi očinstva osigura boravak u Europskoj uniji.

6. Posebna skrbnica djeteta u podnesku od 17. travnja 2025. navodi kako je prijedlog predlagatelja u najboljem interesu mlt. djeteta.

7. Na ročištu od 21. listopada 2025. saslušane su protustranke. DG u svom iskazu navodi da je **.**.2025. s EG pristupila u prostorije Zavoda pri čemu je on izjavio da želi biti upisan kao otac mlt. ŠG, stoga je smatrala kako je logično da je time i njen pristanak na posvojenje opozvan. Navodi da joj je tako nekako bilo objašnjeno, da oba roditelja moraju biti suglasna s posvojenje. Na izričit upit suda odgovara da trenutno ne želi dati pristanak na posvojenje.

Dijete viđa u pravilu jednom tjedno, od veljače 2025. pa do sada. EG uvijek ide s njom, samo je jednom izostao zbog bolesti. Sa djetetom se susreću u jednom kafiću u dogovoru sa udomiteljicom. Ne inzistiraju na drugačijem dogovoru već se prilagode onom što im udomiteljica kaže. Djevojčici donesu igračke te ju nastoje zabaviti tijekom zajedničkog vremena.

Na upit suda odgovara kako im je dugoročni plan preuzeti skrb o djetetu te u budućnosti živjeti s djetetom u Italiji. Ona trenutno radi za jednu talijansku firmu sa sjedištem u [adresa], radi online a s obzirom na trenutnu situaciju vezano za dijete. Zbog istoga zasad planiraju živjeti u [adresa]. EG trenutno ne radi već sređuje papire u vezi s boravkom i radnom dozvolom u Hrvatskoj.

Na upit predstavnice Zavoda odgovara da su ona i EG opet zajedno te da se planiraju vjenčati a na ponovljeni upit suda pojašnjava da su u vezi od kolovoza 2025. Ona i EG stanuju kod njezinih roditelja. Ocu je prošli tjedan rekla za unuku i cijelu ovu situaciju. Navodi da je reagirao mirno i da će ih podržati koliko može. Pojašnjava da je njen otac upoznat sa cjelokupnom situacijom, konkretno tko je EG, da je dijete u udomiteljskoj obitelji te da se vodi ovaj sudski postupak. Na daljnji upit odgovara da joj je pružanje obitelji za njihovu djevojčicu motiv da se sad vjenča s EG. Navodi da joj je u međuvremenu pružena psihološka pomoć koja je u tijeku od rujna 2025. od strane Isusovačke službe. Smatra da bi za RG bilo najbolje da su roditelji zajedno. Na upit suda odgovara da je dijete poznaje s obzirom da se viđaju od njezinom rođenja, ali ne zna da joj je ona majka niti da joj je EG otac.

Na upit predstavnice Zavoda odgovara kako BG nije rekla da joj je ona majka s obzirom da se radi o malom djetetu te da bi joj to bilo čudno. ŠG udomiteljicu naziva majkom. Želi postupiti u najboljem interesu djeteta. Na daljnji upit predstavnice Zavoda o tome koje su to promijenjene okolnosti od siječnja 2025. do sada navodi da je njoj pružena psihološka pomoć, da je otac djeteta došao u Hrvatsku, da planiraju živjeti sami bez njezinih roditelja, da ona radi i smatra da je u stanju preuzeti brigu o djetetu. Navodi da je EG pronašao za sebe stan, ali još uvijek živi s njom i njezinim roditeljima. Planira se za prvo vrijeme preseliti sam a kasnije bi počeli živjeti zajedno. Navodi da bi EG prvih mjesec dana stanovao sa prijateljem koji je također T budući da se želi odvojiti i osamostaliti te da nije prirodno da i dalje živi s njezinim roditeljima. Naglašava da zna da je situacija zamršena te da je ovo samo privremeno rješenje.

Na upit posebne skrbnice kako to da je u siječnju dala pristanak za posvojenje a sad želi da djevojčica živi s njom jer da je to u njezinom najboljem interesu, odgovara da se tad bojala da neće moći vidjeti RG do njezinog 18. rođendana, tako joj je bilo objašnjeno. Također joj je rečeno da se vodi postupak lišenja roditeljskog prava. Tada je smatrala da je najbolje da dijete ostane kod udomiteljice koju i onako naziva i smatra majkom. Na upit suda smatra da se udomiteljica apsolutno dobro skrbi o djetetu.

Na upit predstavnice Zavoda da li je prije smatrala da se ne može samostalno brinuti o djetetu odnosno da li sad smatra da ona i EG to mogu zajedno, odgovara da je prije bila u teškoj situaciji, bojala se što će reći njezin otac, kako je vrijeme prolazilo smatrala se nedostojnom kćeri budući da ju je već dala u udomiteljstvo. Smatrala je da se dijete s obzirom na protek vremena naučilo na udomiteljicu te joj nije htjela nauditi. Na upit suda da li misli da bi i sada mogla nauditi djetetu izdvajanjem od udomiteljice smatra da to nitko ne može znati jer da bi je mogla povrijediti i kad bi s 15 godina saznala da su joj ona i EG roditelji. Smatra da će za dijete biti trauma kad god to sazna. Njoj je prvenstveno želja i cilj dobrobit djevojčice.

8. Na istom ročištu saslušan je i EG, uz pomoć sudskog tumača za talijanski jezik budući da protustranka ne razumije i ne govori hrvatski jezik. Izjavljuje da trenutno s odvjetnikom radi na regulaciji svog statusa u Hrvatskoj budući da ne može naći bolji posao bez dokumenata. Do sada je radio neke manje poslove u Hrvatskoj, ali nije mogao dobiti ugovor bez dokumenata. Na upit suda od čega sada živi odgovara da od novca koji je dobio za probni rad te da mu DG pomaže. U budućnosti se želi osamostaliti kako bi mogao biti dobar otac BG. Našao je stan preko prijatelja te privremeno planira stanovati s njim. Brat mu šalje novce a pomažu mu i prijatelji. U budućnosti kad sredi dokumente planira naći veći stan u kojem će živjeti sa ženom i djetetom.

Na upit suda gdje planira živjeti, u Zagrebu ili u [adresa], odgovara kako misli da je za dijete bolje da su za sada u Zagrebu budući da joj je poznata okolina, tu ima prijatelje u vrtiću, ovdje je odrasla i govori samo hrvatski. Za [adresa] će vidjeti da li bi se selili ako će tu imati stan. Za njega nije bitno gdje će točno živjeti već samo ono što je najbolje za dijete.

Na upit predstavnice Zavoda da li su on i DG u vezi te od kad odgovara da se on i DG jako vole te da su u ozbiljnoj vezi i zato je došao u Hrvatskoj. DG je proživjela traumu jer je rodila sama. Na ponovljeni izričiti upit odgovara da jesu u vezi od prije pet godina, udaljili su se u vremenu kad je DG rodila.

Na daljnji upit predstavnice Zavoda odgovara kako je znao kad se ŠG rodila budući da su on i DG bili konstantno u kontaktu putem WhatsAppa i telefonskih poziva te mu je DG slala fotografije ŠG kako raste. Na daljnji upit predstavnice Zavoda zašto nije došao u Zagreb po rođenju kćeri, odgovara da je DG imala traumu, da je htio doći, ali mu je DG govorila da je dobro, da je bitno da oboje rade i stvaraju budućnost za djevojčicu. Tada nije znao da je dijete u udomiteljskoj obitelji jer mu DG nije htjela reći. Kroz godinu dana više nije imao dokumente pa nije mogao doći u Hrvatskoj. Na daljnji upit predstavnice Zavoda zar nije imao želju doći vidjeti kćer kad se rodila, s obzirom da navodi kako su on i DG u vezi cijelo vrijeme, odgovara da jest, ali svaki put kad je odlučio doći DG mu je rekla da ostane, radi i stvara budućnost za dijete. Računao je da će kao obitelj svi doći u Italiju. Na daljnji upit predstavnice Zavoda da li zna kakvo je zdravstveno stanje djevojčice odgovara da je znao da su joj nogice bile savijene i glavica malo zaležana te da zna da se udomiteljica ČG sad brine za njezine zdravstvene potrebe i da je bolje sada jer ide liječniku. Na upit predstavnice Zavoda da li želi preuzeti brigu za djevojčicu i kakav mu je plan odgovara da želi brinuti za dijete, da bi srce dao za nju. Kad bude imao reguliran status u Hrvatskoj i dobar posao, preuzeo bi brigu o djevojčici jer je voli. Na daljnji upit predstavnice kako vidi preuzimanje brige o djetetu s obzirom da ŠG ne zna da su joj oni roditelji, i da sutra moraju preuzeti brigu o djetetu kako bi to učinili, odgovara da joj nisu rekli da su joj roditelji jer bi to bila još jedna trauma. Potražili su psihološku pomoć te sad uče kako biti što bolji roditelji za svoju djevojčicu. Navodi kako sad sređuju zakonski status u Hrvatskoj a da će vjenčanjem dobiti dokumente te će oboje moći raditi za dobrobit svojeg djeteta.

9. Na ročištu od 8. prosinca 2025. saslušanja je udomiteljica ČG kod koje je mlt. ŠG smještena.

U svom iskazu navodi da je djevojčica k njoj došla 1. travnja 2022., izravno iz rodilišta u dobi od deset dana. Za susrete roditelja i djeteta navodi da su rijetki i nekvalitetni. Otac se prvi puta pojavio 28. siječnja 2025. a do tada je dolazila samo majka i ponekad baka s majčine strane, jedan kraći period. Pri susretima majka nikada nije preuzela inicijativu da ona nahrani ili presvuče dijete već je to činila tek na nagovor. Roditelji ne znaju kako se ponašati s djetetom, što mu treba, kako mu pristupiti i igrati se. Na upit suda odgovara da je prvih deset mjeseci majka dolazila u njezinu kućanstvo, ali nakon jednog majčinog verbalnog napada na nju sastaju se isključivo u javnosti odnosno u kafićima. Radilo se o događaju od 31. prosinca 2022. kad je majka došla kod nje, ljuta nakon što je pročitala izvještaj udomiteljice sačinjen prema Zavodu, a s kojim nije bila zadovoljna. Tada je svašta izgovorila na račun udomiteljice i Zavoda što ne bi sada htjela ponavljati.

Roditelji u prosjeku viđaju dijete dva puta mjesečno pri čemu od 8. listopada do 21. studenog 2025. nisu vidjeli dijete niti su pitali za djevojčicu osim jednom 11. studenog 2025. Dijete su zadnji puta vidjeli prošli petak. ŠG ima sad tri godine i devet mjeseci te joj se baš ne da ići na susrete. Zanimljivo joj je u početku kad dobije neke poklone. Na upit suda odgovara da djevojčica misli da ide na susrete "s tetom DG i stričekom". Zadnji susret od prošlog petka opisuje na način da je DG djetetu donijela neke slikovnice, koje je ŠG onda donijela njoj pa su zajedno čitale dok su roditelji sjedili preko puta njih.

Na upit suda o zdravstvenom stanju djevojčice odgovara kako se svako malo pojavi nešto novo, sad zadnje je utvrđeno da će morati na operaciju očiju zbog razrokosti. Još ima problema sa glavicom, stalno ju vrti, ima tikove, te liječnici moraju još utvrditi stupanj autizma. Uz to joj je dijagnosticiran atopijski dermatitis. Na upit posebne skrbnice odgovara da je BG ona mama, tako je zove i to od prvog dana. Između susreta ili uoči susreta s roditeljima ŠG ih nikad ne spominje i ne pita za njih.

Na upit Zavoda da li su roditelji ikada verbalizirali želju da im se dijete vrati odnosno u prvo vrijeme majka a kasnije i otac, odgovara da nisu. U lipnju 2022. kad je ŠG imala dva i pol mjeseca DG ju je pitala bi li htjela posvojiti RG na što je ona odgovorila da bi te je od tada krenula u realizaciju odnosno dobivanje licence za posvojenje. Ona i DG su imale dogovor da će majka moći i nakon posvojenja viđati djevojčicu, i stoga ju je promjena mišljenja i nagli zaokret na strani majke jako iznenadio i potresao.

Na daljnji upit Zavoda da li netko od roditelja ide s njima na liječničke preglede odgovara da je majka bila samo jednom, 2023. ili 2024. godine.

Na upit posebne skrbnice odgovara da se majka nikada ne raspituje za zdravstveno stanje djevojčice, a upoznata je s istim zato što joj ona sama to kaže, nikada nije tražila nalaze niti pokazuje interes za time. Otac pogotovo nije pitao u vezi zdravlja djevojčice otkad se pojavio.

Na upit punomoćnika protustranaka odgovara kako joj DG i EG nikada nisu dali do znanja da bi preuzeli brigu za djevojčicu, zato ju je ovaj postupak i toliko iznenadio. Na daljnje pitanje odgovara kako BG nije rekla da su joj DG i EG mama i tata budući da to nije na njoj. Ni oni sami joj se nisu obraćali na taj način niti su rekli tko su. Od Zavoda nije dobila preporuku o tome da bi djetetu trebala reći tko su joj biološki roditelji. Na upit odvjetnika protustranaka odgovara kako smatra da bi povjeravanje ŠG roditeljima, čak i da je moguće, za nju bilo izrazito štetno. Djevojčici bi to bio veliki šok pogotovo s obzirom na njezino zdravstveno stanje i na njezine uspostavljene rutine.

Na daljnji upit da li je postojao dogovor između nje i majke oko načina na koji će se DG predstaviti djetetu odgovara da nije. Navodi kako je to dijete nju i DG povezalo te kako su do sada bile u dobrim odnosima što bi se nastavilo i nakon eventualnog posvojenja. Ističe kako je radi ŠG odbila posvojenje drugog djeteta. Majka navodi kako je dijete od prvog dana dobro prihvatilo EG, a otac želi istaknuti kako djetetu nisu mogli reći da su mu roditelji jer bi mu bilo to šok. Posebna skrbnica na istom ročištu ostaje pri ranije iznesenim navodima. S obzirom na iskaz udomiteljice slaže se s procjenom da bi dijete bilo izrazito istraumatizirano ukoliko bi je se sad izdvojilo iz sredine koju pozna cijeli svoj život a naročito zbog njezinog zdravstvenog stanja.

10. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno članku 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

11. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za njeno određivanje je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.

12. Odredbom čl. 171. ObZ-a propisano je da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju između odraslih članova obitelji, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud, ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj, te ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

13. Ističe se da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na vrlo izravan i ozbiljan način miješa u pravo protustranaka na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za djecu kad je njegovo postupanje štetno za djecu i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa s obzirom da je upravo to temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranaka kao roditelja, s jedne strane, te interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom treba imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta budući da određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su to dužni činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

14. Nadalje, Obiteljski zakon se temelji, između ostalog, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (čl. 7. ObZ-a) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi čl. 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

15. Na temelju svih provedenih dokaza, sud utvrđuje kako je prijedlog predlagatelja osnovan. U iskazima protustranaka, kako u razgovorima provedenima pred Zavodom tako i pri saslušanju pred ovim sudom, uočavaju se međusobne kontradiktornosti i nedosljednosti. EG navodi kako su on i DG u partnerskom odnosu proteklih pet godina u kontinuitetu, dok DG tvrdi da nisu više zajedno, odnosno da su opet započeli vezu u kolovozu 2025. Spominju da će se vjenčati i živjeti zajedno, ali ujedno navode da je EG pronašao stan gdje će živjeti s prijateljem E. I dalje je nejasno gdje bi živjeli, u Zagrebu ili Italiji, budući da različito i nedosljedno iskazuju. EG ističe da je od početka znao za RG te je bio spreman za roditeljstvo, dok DG pred Zavodom navodi da nije iskazivao interes za dijete niti joj je pružao podršku za vrijeme trudnoće. Oboje se slažu da udomiteljica dobro i kvalitetno skrbi o mlt. BG, pogotovo o njezinom zdravstvenom stanju, svjesni su da joj je djevojčica jako privržena, zove ju „mama“ i u svemu je smatra svojom majkom. Ističu kako im je glavni cilj dobrobit djeteta, znaju da bi za nju bilo traumatizirajuće da ju se izdvoji iz obitelji udomiteljice, ali svejedno verbaliziraju želju da se dijete povjeri njima na skrb te odbijaju dati pristanak na posvojenje.

16. Ističe se kako majka DG nije opozvala valjano dani pristanak na posvojenje za mlt. RG, koji rok je istekao 31. siječnja 2025. Mišljenje o posvojenju je promijenila tek kad je EG iz [adresa] došao u Zagreb, te pred sudom navodi kako se sad više ne slaže s posvojenjem. Zavod je kroz proteklo razdoblje uložio znatan trud i vrijeme u vidu kontinuiranog rada s majkom, pružanju podrške kroz mjere stručne pomoći i potpore, educiranju radi poticanja i unapređenja roditeljskih kompetencija, upućivanju u savjetovalište pri Obiteljskom centru, sve kako bi se DG pomoglo promijeniti svoje životne okolnosti te u konačnici preuzeti brigu i skrb o mlt. BG. Unatoč tome, nije pokazala dovoljan angažman, motivaciju niti je poduzela konkretne i dosljedne korake radi stvaranja pretpostavki za povratak djevojčice. Potrebno je istaknuti kako je mlt. ŠG od rođenja dijete s povećanim zdravstvenim potrebama, a da se majka i otac nisu niti adekvatno informirali od njenim dijagnozama, pregledima, terapijama i tretmanima, a kamoli da su se u iste uključili.

Što se tiče oca EG, usprkos tome što je znao za Ivoninu trudnoću i rođenje kćeri, gotovo tri godine nije dolazio u Hrvatsku kako bi je vidio i upoznao. Nije pružio odgovarajuću podršku majci, nije sudjelovao niti u jednom aspektu roditeljske skrbi za dijete niti je doprinosio za njeno uzdržavanje. Efektivno ju je napustio. Iz njegovog iskaza proizlazi kako nije do kraja upoznat sa zdravstvenim stanjem djevojčice, navodi samo problem sa savijenim nogicama i zaležanom glavicom, dok se od udomiteljice ČG doznaje da djevojčica ima cijeli niz poteškoća, te da joj se tek treba utvrditi stupanj autizma. Roditelji, a pogotovo otac, odaju dojam da nisu svjesni koliko je truda i pojačane skrbi mlt. BG potrebno.

Djevojčica je uz znatna nastojanja, brigu, pažnju i emocionalnu angažiranost udomiteljice ostvarila značajan napredak u odnosu na početno stanje. Udomiteljica poznaje njene specifičnosti, navike, rutinu te vodi detaljnu brigu o njenom zdravstvenom stanju i daljnjim tretmanima koji tek slijede. Izdvajanje iz stabilne, sigurne i poznate sredine koju ŠG ima uz udomiteljicu, odnosno iz obitelji u kojoj je cijeli svoj život, za dijete bi predstavljalo šok, traumu i destabilizaciju te bi ugrozilo njezino psihofizičko stanje, daljnji razvoj i napredak.

Zaključno, motivacija roditelja za preuzimanje skrb o mlt. djevojčici ostaje tek na deklarativnoj razini, bez konkretnog i dosljednog angažmana. Ujedno je utvrđeno kako nemaju dovoljno roditeljskog kapaciteta, vještina niti znanja o razvojnim potrebama djeteta. U ovom postupku primat ima interest i dobrobit djeteta, a ne želje roditelja koji su se svojim postupcima i propustima sami doveli do trenutne situacije.

17. Slijedom svega navedenog, sud smatra kako su ispunjene pretpostavke iz čl. 170. i 171. toč. 1., 3. i 4. ObZ-a zbog čega je potrebno I. i II. protustranku lišiti roditeljske skrbi. Upravo je to odgovarajuća mjera kojom će se zaštiti najbolji interes i dobrobit djeteta za koje je nužno stabilno i mirno životno okruženje, što ima u udomiteljskoj obitelji, a koje joj biološki roditelji nisu pružili.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sutkinja:

Rea Rajić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku tri dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u pet istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Predlagatelju

2. I. i II. protustranci po pun.

3. Posebnoj skrbnici