REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-121/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog JP zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. - ispravak - dalje: KZ-15.), odlučujući o zahtjevu osuđenog JP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 3. svibnja 2023. broj K-226/2020-106 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2024. broj Kž -586/2023-7, u sjednici održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog JP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 3. svibnja 2023. broj K-226/2020-106 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2024. broj Kž-586/2023-7, i to u odnosu na optuženog JP (točke 1. i 2. izreke prvostupanjske presude) te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 3. svibnja 2023. broj K-226/2020-106 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2024. broj Kž-586/2023-7 JP proglašen je krivim zbog počinjenja dvaju kaznenih djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-15. te je nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako od navedenih kaznenih djela, uz primjenu članka 51. stavaka 2. i 3. KZ-15., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ-15., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju jedne godine, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni JP je osobno, ali i po branitelju, odvjetniku Tomislavu Mariniću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane odluke nižestupanjskih sudova preinači i osuđenika oslobodi optužbe ili da pobijane odluke nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugo vijeće.

2.1. Kako se zahtjev osuđenika i njegovog branitelja međusobno podudaraju i nadopunjuju u ovom kaznenom predmetu tretirat će se kao jedinstveni zahtjev osuđenika.

3. Prvostupanjski sud je, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je svojim podneskom od 2. lipnja 2025. pod brojem Ksm-DO-117/2025-2 izrazilo mišljenje da podneseni zahtjev nije osnovan.

4. Odgovor je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev je djelomično osnovan.

6. Kada ističe povredu kaznenog zakona osuđenik u zahtjevu, ustrajući i nadalje na prigovorima iz žalbe, tvrdi da iz činjeničnog opisa kaznenih djela pod točkama 1. i 2. izreke pravomoćne presude ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-15. Smatra kako se na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda prvog stupnja ne može izvesti bilo kakav zaključak o prometu nedozvoljenih sredstava. Nakon toga, kao u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude, ponovno ocjenjuje i vrednuje iskaze ispitanih svjedoka, osobito iskaz pokojnog KP, navodeći kako iz tako izvedenih dokaza nižestupanjski sudovi izvlače pogrešne zaključke u odnosu na inkriminacije koje se stavljaju na teret osuđeniku, zbog čega je, po njegovoj ocjeni, ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika.

7. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu.

8. Naime, iako to izričito ne precizira, a imajući u vidu ovakav sadržaj ovog dijela zahtjeva, po ocjeni ovog Suda, podnositelj zahtjeva evidentno upire na povredu iz članka 469. točke 1. ZKP-a (je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo), smatrajući kako u radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. izreke pravomoćne presude nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-15. Pritom osuđenik, identično kao i u izjavljenoj žalbi, ponovno polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem u pravomoćnoj presudi smatrajući da se iz izvedenih dokaza ne može zaključivati o bilo kakvom prometu nedozvoljenih sredstava.

8.1. No, ističući navedeno, podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da se postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP -a prosuđuje isključivo prema onom i onakvom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom pravomoćne presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi tijekom dokaznog postupka. U tom pogledu treba napomenuti kako su u ovom konkretnom slučaju sud prvog i sud drugog stupnja na ono činjenično stanje koje je utvrđeno konkretnom pravomoćnom presudom u konačnici pravilno primijenili odgovarajuće odredbe kaznenog zakona. S druge strane, podnositelju zahtjeva isto tako treba ukazati na činjenicu, s obzirom da osporava i pravilnost utvrđenih činjenica, da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP-a), ali se ne može podnositi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja. Stoga, uslijed navedenog nije ostvarena povreda iz članka 469. točke 1. ZKP-a, a na koju sadržajno u ovom dijelu zahtjeva neosnovano ukazuje osuđenik.

9. Kada u nastavku podnesenog zahtjeva ističe da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, osuđenik pritom ne precizira o kojoj povredi bi se u konkretnom slučaju radilo, pri čemu tvrdi kako se ta povreda ogleda u tome što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u dokaznom postupku i samih tih iskaza.

9.1. Obrazlažući navedenu povredu osuđenik, iako to izričito ne precizira, evidentno smatra kako bi se u konkretnom slučaju radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Naime, argumentirajući razloge za svoju tvrdnju osuđenik ističe kako, u odnosu na točku 1. izreke pravomoćne presude, ispitani svjedoci HP i ČP u svojim iskazima nisu potvrdili odlučnu činjenicu da su od osuđenika bilo što nabavljali, a pogotovo se nigdje ne spominje opojna droga, dok se iskaz pokojnog KP, a koji je dao pred policijom, ne može prihvatiti kao jedini i isključivi dokaz za krivnju osuđenika. U odnosu na točku 2. izreke pravomoćne presude bitna povreda odredaba kaznenog postupka je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, još očitija jer prvostupanjski sud svoj zaključak temelji jedino na snimkama telefonskih razgovora obavljenih između osuđenika i optuženog ĐP iz kojih ništa nije jasno, pri čemu sud ne prihvaća obranu optuženog J u kojoj je on decidirano izjavio kako osuđenik nema nikakve veze s opojnom drogom marihuanom, a koja je pronađena u njegovom stanu.

10. No, niti u ovom dijelu prigovor osuđenika nije osnovan.

10.1. Naime, obrazlažući na navedeni način ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da se u odnosu na osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP -a ne može pozivati na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer ta povreda odredaba kaznenog postupka ne ulazi u krug taksativno propisanih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a, a zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti, neovisno o tome radi li se o prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku. U odnosu na tvrdnje kojima se i u ovom dijelu zahtjeva ponovno polemizira s činjeničnim utvrđenjima, već je ranije rečeno da činjenična pitanja i pravilnost njihovog utvrđenja ne mogu biti predmet ispitivanja povodom podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

11. Osuđenik u zahtjevu nadalje ističe kako mu je tijekom suđenja pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, pa iako to izričito ne precizira proizlazilo bi da se radi o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

11.1. Obrazlažući navedenu povredu podnositelj zahtjeva navodi kako je po nalogu prvostupanjskog suda morao prisustvovati na svim raspravama, iako je u više navrata molio sutkinju da se postupak ubrza, s obzirom da je zbog svog narušenog zdravstvenog stanja trpio bolove te se trebao hitno liječiti.

11.2. Međutim, osuđenik nije u pravu kada tvrdi da mu je na takav način bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi.

11.3. Prvenstveno treba istaknuti kako osuđenik u ovom dijelu zahtjeva uopće ne konkretizira i ne precizira koja povreda odredaba kaznenog postupka bi od strane suda prvog stupnja tijekom rasprave bila u konkretnom slučaju ostvarena, pa da bi onda uslijed toga njemu bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi. Naime, suprotno tvrdnjama osuđenika, iz izvršenog uvida u spis predmeta broj K -226/2020 proizlazi kako je u ovom kaznenom predmetu rasprava započela 8. veljače 2023. (list 1891 - 1900 spisa predmeta). Na toj raspravi su uzeti osobni podaci od optuženika, isti je izjavio kako je zaprimio i razumio pouku o pravima, potom se očitovao da se ne smatra krivim, nakon čega je, zajedno sa svojim braniteljem, aktivno sudjelovao u dokaznom postupku. I na nastavku rasprave koja je održana 28. travnja 2023. (list 1921-1931 spisa predmeta) osuđenik je u svojstvu optuženika također aktivno sudjelovao u dokaznom postupku, nakon čega je dao i svoju obranu te je potom rasprava i zaključena te je određen dan objave rasprave. Iz sadržaja navedenih zapisnika ne proizlazi da se osuđenik u bilo kojem trenutku žalio na svoje zdravstveno stanje i da je bila upitna njegova mogućnost aktivnog sudjelovanja na raspravi odnosno da bi se u bilo kojem trenutku postavilo pitanje njegove raspravne sposobnosti. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, iz razloga koji su navedeni u ovom dijelu zahtjeva ni na koji način nije ostvarena povreda prava okrivljenika na raspravi kako to neosnovano tvrdi podnositelj zahtjeva.

12. Iznoseći daljnje razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik tvrdi kako je pravomoćna presuda donesena na temelju indicija i dojma koji proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti, a ne na temelju činjenica koje proizlaze iz izveden ih dokaza. Pritom, obrazlažući navedeni prigovor, u osobno podnesenom zahtjevu od zadnjeg odlomka na 2. stranici obrazloženja pa do 2. odlomka na 4. stranici obrazloženja ponovno analizira i ocjenjuje dokazni postupak te polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda prvog i drugog stupnja, smatrajući da se osuđujuća presuda temelji jedino i isključivo na iskazu svjedoka, sada pokojnog KP, dok drugi ispitani svjedoci i drugi izvedeni dokazi ne ukazuju na njegovu krivnju.

12.1. Međutim, niti navedeni prigovor nije osnovan.

12.2. Naime, već je prethodno navedeno kako se razlozima kojima se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude i na taj način problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se mimo zakonskih uvjeta pokušava ishoditi njegova naknadna preocjena u trećem stupnju, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi jer se isti može podnositi samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP -a), ali to nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

13. I na koncu, iznoseći posljednji razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi da je tijekom postupka ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a, na što je ukazivao i u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, i to iz razloga što je u donošenju prvostupanjske presude, u svojstvu suca porotnika, sudjelovala ABC, unatoč tome što je osuđenik prije ovog kaznenog postupka presudom Županijskog suda u Osijeku od 2. ožujka 2004. pod brojem K- 30/2003 bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina zbog produljenog kaznenog djela spolnog odnosa s djetetom, počinjenog na štetu DP, kćerke članice vijeća ABC. Smatra da upravo navedena okolnost ukazuje na sumnju u objektivnost i nepristranost navedene sutkinje porotnice koja je sudjelovala u prvostupanjskom postupku i donošenju pobijane presude, zbog čega je ista, po ocjeni podnositelja zahtjeva, sukladno članku 32. stavku 2. u vezi s člankom 34. stavkom 2. ZKP-a, trebala biti otklonjena od obavljanja dužnosti člana sudskog vijeća u ovom kaznenom predmetu.

14. Ovaj prigovor osuđenika je osnovan.

14.1. Prvenstveno treba istaknuti da, iako to tako ne precizira, iz sadržaja ovog dijela zahtjeva proizlazi kako osuđenik smatra da je uslijed prethodno navedenog propusta prvostupanjskog suda ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a odnosno da mu je tijekom postupka bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s obzirom da tijekom prvostupanjskog postupka nije ostvario pravo na nepristrani sud.

14.2. Kako bi se pribavile dodatne obavijesti o ovoj istaknutoj povredi zatraženo je od Općinskog suda u Osijeku da u odnosu na ovakve tvrdnje osuđenika provede odgovarajuće izvide te je temeljem tih izvida utvrđeno kako je DP doista kćerka sutkinje porotnice ABC, a u kaznenom predmetu koji je pod brojem K-30/2003 vođen pred Županijskim sudom u Osijeku i u kojem je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina imala je status maloljetne žrtve. Isto tako utvrđeno je da je u tom kaznenom predmetu postupak vođen protiv osobe s osobnim podacima ZP, koji je u međuvremenu promijenio prezime u JP, ali je pritom nesporno utvrđeno da se radi o istoj osobi odnosno sadašnjem osuđeniku. Iz obavljenih izvida također proizlazi kako sutkinja porotnica ABC tijekom prvostupanjskog postupka nije znala da je optuženi JP bio optuženik i u kaznenom postupku koji je vođen pred Županijskim sudom u Osijeku i u kojem je njezina kćerka bila maloljetna žrtva, budući da ga nikada nije vidjela i nije znala kako izgleda s obzirom da nije prisustvovala tim raspravama, a isti se i drugačije prezivao u odnosu na postupak u kojem je ona sudjelovala kao sutkinja porotnica. Iz njezine izjave proizlazi kako ona niti u jednom trenutku nije znala da postoji razlog za njezino eventualno izuzeće, s obzirom da nije bila svjesna da je optuženi JP ujedno bio i počinitelj kaznenog djela na štetu njezine maloljetne kćeri u tom drugom kaznenom predmetu.

14.3. Odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija) , a koja je u potpunosti podudarna s odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010. , 85/2010. i 5/2014. - dalje: Ustav) propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči, između ostalog, i o optužbi zbog kažnjivog djela. Stoga, u situaciji kada je u prvostupanjskom postupku i donošenju presude kao članica sudskog vijeća sudjelovala ABC, a koja je istovremeno majka DP koja je bila maloljetna žrtva u kaznenom predmetu u kojem je osuđenik prethodno bio osuđen zbog kaznenog djela spolnog odnosa s djetetom, tada, po ocjeni ovog Suda, navedena okolnost ne samo kod podnositelja ovog zahtjeva, već i kod opće javnosti može izazvati opravdanu sumnju u nepristranost takvog sudskog vijeća. Dakle, uvažavajući načelo nepristranosti odnosno općeprihvaćenu potrebu da sud koji postupa i odlučuje u pojedinom kaznenom predmetu takav dojam ostavlja ne samo u odnosu na stranačku, već i u odnosu na opću javnost, a kako bi se izbjegla i najmanja moguća sumnja u nepristranost suda, u kaznenom postupku i suđenju ne smije sudjelovati osoba koja je blisko i obiteljski vezana za žrtvu iz prethodnog kaznenog predmeta, a u kojem je osuđenik također bio osuđen. Pritom za takvu ocjenu, a radi dojma koji se ostavlja te radi ostvarenja načela potpune nepristranosti i principa maksimalne objektivnosti, nije od utjecaja i značaja okolnost je li sutkinja porotnica, kao članica sudskog vijeća, osobno bila svjesna tih okolnosti i je li za tako nešto znala dok je sudjelovala u tom konkretnom kaznenom postupku.

14.4. Stoga, imajući u vidu prethodno iznesene okolnosti, u pravu je osuđenik kada tvrdi da, sukladno prethodno ustanovljenim standardima koji se odnose na pravo na nepristrani sud, nije imao pravično suđenje jer je zbog činjenice da je u prvostupanjskom postupku, kao članica vijeća, sudjelovala ABC, majka maloljetne žrtve zbog koje je osuđenik prethodno već bio suđen, njemu je bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Na taj način ostvarena je povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a na koju u ovom dijelu zahtjeva osuđenik sadržajno ukazuje.

14.5. U ponovljenom postupku Općinski sud u Osijeku će, imajući u vidu iznesene primjedbe, otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom presudom i donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu u odnosu na optuženog JP i kaznena djela činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

15. Slijedom svega prethodno iznesenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.) trebalo odlučiti kao u izreci. Time je ujedno prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost pobijane presude u odnosu na optuženog JP za kaznena djela činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja