Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1863/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o., u Osijeku, protiv tuženika UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Letica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 1785/2023-27 od 26. rujna 2024., 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 1785/2023-27 od 26. rujna 2024. u točki I. izreke, u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 162,26 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od 49,71 eura od 17. srpnja 2018. i na iznos od 112,55 eura od 17. kolovoza 2018., te u točki III. izreke, uključujući i odluku o očito odbijajućem dijelu parničnog troška.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-7202/2019 od 26. rujna 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati, u roku 8 dana, iznos od 166,02 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci pobijane presude. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju, u roku 8 dana, isplati iznos od 267,17 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci pobijane presude te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 201,90 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv toč. II. izreke (sadržajno u odnosu na iznos koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora) i toč. III. izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 162,26 eura, a tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove parničnog i žalbenog postupka.

3. Protiv točke I. izreke te dijela točke III. izreke kojim nije odlučeno o preostalom zatraženom parničnu trošku tuženika, žalbu podnosi tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se platni nalog u cijelosti ukine, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka tuženiku.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih dospjelih računa izdanih tuženiku s naslova pruženih telekomunikacijskih uslugu u razdoblju od lipnja 2018. do veljače 2019., zahtjeva za isplatu jednokratne naknade za modem, naknade za prijevremeni raskid ugovora te neplaćenih rata za preuzet mobilni uređaj.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je 31. listopada 2016., Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu Bez Granica M+, pretplatnički broj [broj telefona], sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika na 24 mjeseca, uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 105,00 kuna,

- da je tuženik Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 31. listopada 2016., a koja kupnja je razvidna i iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 31. listopada 2016., kupio uređaj C crni A2020, u opciju otplate na 24 rata po 10,00 kuna, a koja obročna otplata dospijeva mjesečno i to svakog 16. u mjesecu, s time da je prilikom preuzimanja kupljenog uređaja platio 9,00 kuna,

- da je, sukladno citiranom Ugovoru o kupnji uređaja, prva rata dospjela 16. studenog 2016., a zadnja 16. listopada 2018.,

- da je 14. prosinca 2016., Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu Homebox Telefon, pretplatnički broj [broj telefona], sklopljen ugovor između tužitelja i tuženika na 24 mjeseca, uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 55,00 kuna,

- da se potraživanje tužitelja odnosi na račune za razdoblje od lipnja do listopada 2018. te za prosinac 2018. i veljaču 2019., a utuženi iznosi i datumi dospijeća svake pojedine tražbine istovjetni su izvatku iz poslovnih knjiga od 30. kolovoza 2019.,

- da je ugovorni odnos za pretplatnički broj [broj telefona] raskinut 18. srpnja 2018., dok je za pretplatnički broj [broj telefona] raskinut 18. lipnja 2018.,

- da za pretplatnički broj [broj telefona] naknada štete za prijevremeni raskid ugovora iznosi 848,00 kuna, dok za pretplatnički broj [broj telefona] iznosi 374,57 kuna,

- da tuženik nije podnio prigovor na izdane račune tužitelju,

- da je zasnivanjem pretplatničkog odnosa tuženik prihvatio uvjete korištenja usluga VIPnet d.o.o utvrđene Općim uvjetima poslovanja VIPnet d.o.o. (čl. 1.2. Općih uvjeta – dalje: Opći uvjeti),

- da Zahtjev prihvaćen od strane Vipneta zajedno s Općim uvjetima, uvjetima korištenja odabranih usluga i Cjenikom čini ugovor o pretplatničkom odnosu, na vrijeme određeno ugovorom (24 mjeseca),

- da prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između Vipneta i krajnjeg korisnika započinju potpisivanjem ugovora, odnosno prihvaćanjem zahtjeva, a pravo naplate nastupa uključenjem usluge (priključenje terminalne opreme na Vipnetovu javnu komunikacijsku mrežu, odnosno od dana kada usluga postane dostupna krajnjem korisniku (čl. 5.1.2. Općih uvjeta),

- da je odredbom čl. 6.3.1. Općih uvjeta propisano da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma naznačenog na računu,

- da je odredbom članka 13. Općih uvjeta određeno da krajnji korisnik može raskinuti pretplatnički odnos slanjem obavijesti o raskidu Ugovora poštom, elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva za raskid Ugovora na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu te da korisnik koji ga podnosi ga u pravilu treba i potpisati i dostaviti svoje identifikacijske podatke,

- da je odredbom članka 5.1.2 Općih uvjeta određeno da krajnji korisnik i tužitelj mogu sklopiti pretplatnički Ugovor s posebnom odredbom o obveznom trajanju pretplatničkog odnosa u skladu s važećim propisima u kojem slučaju vrijeme obveznog trajanja ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu po isteku obveznog trajanja ugovora tužitelj nastavlja pružati ugovorene usluge,

- da je odredbom članka Općih uvjeta određeno da se prigovori na račun moraju podnijeti u pisanom obliku u skladu s člankom 9. Općih uvjeta jer se u suprotnom smatra da je krajnji korisnik prihvatio račun.

8. Cijeneći da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 16. srpnja 2018., a da je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo 26. rujna 2019., prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 232. st. 1. toč. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.- dalje: ZOO), utvrđuje osnovanim prigovor zastare u odnosu na tražbinu za uporabu telefona, i to konkretno za račune telekomunikacijske usluge dospjele 16. srpnja 2018. u iznosu od 300,16 kn, 16. srpnja 2018. u iznosu od 39,28 kn, 16. kolovoza 2018. u iznosu od 223,91 kn, 15. rujna 2018. u iznosu od 126,78 kn i 15. rujna 2018. u iznosu od 100,27 kn, odnosno sveukupno u iznosu od 790,40 kn.

8.1 Pozivom na odredbu čl. 226. st. 1. ZOO-a, zaključuje da u odnosu tražbine naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 374,57 kn, s datumom dospijeća 16. srpanj 2018. i naknadu za otplatu uređaja na rate u iznosu od 40,00 kn, rate 21/24 s datumom dospijeća 16. srpanj 2018. i rate 22/24, 23/24 i 24/24, s datumom dospijeća 16. kolovoz 2018., zastara nije nastupila.

9. Uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrđuje da su opći uvjeti poslovanja, potpisom Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, postali sastavni dio predmetnog ugovora na temelju kojeg tužitelj od tuženika potražuje isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora, konkretno za pretplatnički broj [broj telefona] u iznosu od 374,57 kn te za pretplatnički broj [broj telefona] u iznosu od 848,00 kn.

10. Cijeneći sadržaj odredbe čl. 14. Općih uvjeta, kojim je propisana obveza korisnika da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane tužitelja, a krivnjom korisnika, isplati tužitelju ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, utvrđuje da je isti preuzet iz čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14., 72/17. - dalje: ZEK) te je tužitelj pitanja raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa, uključujući i pitanje naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora, regulirao svojim općim uvjetima poslovanja sukladno članku 41. i 42. ZEK-a.

11. Budući da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor, a da odredba čl. 41. st. 5. ZEK-a nije prisilne, već dispozitivne naravi, pozivom na odredbe čl. 49. st. 1., 2. i 5. te čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14., 110/15., 14/19. – dalje: ZZP) prvostupanjski sud utvrđuje da je odredba čl. 14. Općih uvjeta nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP-a, na što sud, prema odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a, pazi po službenoj dužnosti.

12. Naime, uzimajući u obzir da je odredbu čl. 14. Općih uvjeta tužitelj unaprijed formulirao na standardnom ugovoru, slijedom čega postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (tužitelj nije suprotno dokazao), prvostupanjski sud zaključuje da primjena citirane odredbe dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika, budući da se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, odnosno tužitelj za sebe ugovara korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to. Navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog čl. 368. ZOO-a, a odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kongentnim normama ZOO koje reguliraju navedenu materiju.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju ne pripada pravo na temelju navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, već bi imao pravo na temelju čl. 368. ZOO-a zahtijevati samo naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete, niti je tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu, niti je navodio u čemu bi se ona sastojala, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da istome ne pripada pravo na utuženi iznos ni po navedenom pravnom osnovu. Pritom pojašnjava da je tužitelj potraživanje po osnovi naknade radi prijevremenog raskida ugovora samo preimenovao u zahtjev za naknadu štete, ne obrazlažući kako je došao baš do te visine te u čemu se ista sastoji, a visina naknade štete mora biti sudu provjerljiva.

14. Nadalje, u odnosu na potraživanje tužitelja s naslova jednokratne naknade za modem u iznosu od 800,00 kuna, cijeneći da tuženik nije sukladno članku 6.2.1. u vezi s člankom 9. Općih uvjeta podnio prigovor na ispostavljeni račun, zaključuje da se takav račun smatra prihvaćenim od strane korisnika, slijedom čega prigovore tuženika otklanja kao neosnovane.

15. Iz istog razloga otklanja kao neosnovane prigovore tuženika u odnosu na potraživanje tužitelja po računima s datumima dospijeća 15. listopada 2018. u iznosu od 269,00 kuna i 69,00 kuna, 15. studenog 2018. u iznosu od 69,00 kuna te 15. siječanja 2019. u iznosu od 3,88 kuna.

16. Zaključno, u pogledu potraživanja tužitelja u visini od 40,00 kuna radi neplaćenih rata 21/24, 22/24, 23/24 i 24/24 za kupljeni uređaj Lenovo C crni A2020, cijeneći da spisu prileži Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 31. listopada 2016. iz kojeg je razvidna i visina pojedine mjesečne otplate, dok zastara za navedena mjesečna potraživanja nije nastupila, otklanja prigovore tuženika kao neosnovane.

17. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11., 25/13., 89/14.;70/19. - dalje: ZPP/19), te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.).

18. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, žalbene navode u pogledu nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao, budući da isti nisu dopušteni.

19. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, u obrazloženju presude dani su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

20. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15. – dalje ZZP/15), a koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnih potrošačkih ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravila i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20.1. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP/15 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

21. Cijeneći utvrđenje prvostupanjskog suda da se o odredbama članka 14. Općih uvjeta prednika tužitelja nije pregovaralo, valjalo je ocijeniti da li te sporne odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravila i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tuženika.

22. Odredbom članka 14.1 Općih uvjeta, koji se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora, propisano je da u slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika. Odredbom članka 14.2 Općih uvjeta propisano je da ako Ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane Vipneta krivnjom Krajnjeg korisnika, Krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

23. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da odredba čl. 14. Općih uvjeta, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovodi tuženika u neravnopravan položaj u smislu čl. 49. st. 1. ZZP/15. Ovo iz razloga što je tom odredbom, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nametnuta obveza tuženiku, a nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge (dakle nakon raskida ugovora), da u cijelosti isplati tužitelju naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, odnosno naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario. Stoga, odredba čl. 14. Općih uvjeta predstavlja nepoštenu (ništetnu) odredbu sukladno čl. 49. st. 1. u vezi s čl. 55. st. 1. ZZP-a.

24. Pritom se neosnovano tužitelj poziva na odredbu čl. 41. st. 5. ZEK-a, budući da je odredbom čl. 49. st. 5. ZZP/15 propisano da se odredbe te glave ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Međutim, odredba čl. 41. st. 5. ZEK-a nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade, slijedom čega se na odredbu čl. 14. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

25. Nadalje, neosnovano tuženik ukazuje da se parnica povodom platnog naloga isključivo zasniva na računima tužitelja. Navedena tvrdnja nema zakonskog uporišta, budući da ZPP-om nisu ograničena dokazna sredstva na temelju kojih ovrhovoditelj (sada tužitelj) može dokazivati osnovanost svoje tražbine koja proizlazi iz vjerodostojnih isprava. U konkretnome slučaju, tražbina tužitelja utvrđena pod toč. I. izreke pobijane presude potkrijepljena je priležećom dokumentacijom u spisu koju je prvostupanjski sud pravilno cijenio, a iz dostavljenih računa razvidne su stavke potraživanja s naslova naknada za pružene usluge, otplate uređaja, kao i naknade za modem.

26. Prvostupanjski je sud također pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare te se, u svrhu nepotrebnog ponavljanja, tužitelj upućuje na sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude, s kojim je ovaj sud suglasan.

27. Preostali žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj stvari, dok se dio žalbenih navodi odnosi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što u konkretnome slučaju, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP- a nije dopušteno.

28. Zaključno, okolnost da prvostupanjska presuda ne sadrži u izreci dio o odbijajućem dijelu zatraženog parničnog troška tuženika, ne utječe na pravilnost i zakonitost iste. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo je u kojem je dijelu trošak tuženika prihvaćen pa je time jasno ukazano i u kojem dijelu je odbijen. S time u vezi, valja navesti da stranke žalbama određeno ne prigovaraju načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen, odnosno odbijen parnični trošak, a ovaj sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnost odluke o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, slijedom čega se i u tom dijelu žalbe ukazuju neosnovanima.

29. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. Budući da stranke nisu uspjele žalbama, njihove zahtjeve za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

30. Točka II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 104,91 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin