REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-3/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PM zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. - dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti, podnesenom protiv pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Pazinu od 3. lipnja 2020., broj Kv-125/2020-4, u sjednici Vijeća održanoj dana 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu od 3. lipnja 2020., broj Kv-125/2020-4, na štetu okrivljenog PM povrijeđen zakon u odredbi članka 145. stavka 1. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP-19) pa se pravomoćno rješenje ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Pazinu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu od 27. ožujka 2020., broj K- DO-1980/2019 odbačen je zahtjev izabrane braniteljice okrivljenog PM, Marije Budimir, odvjetnice iz Pule, da se okrivljeniku naknade troškovi kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.674,75 kuna.
2. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu od 3. lipnja 2020., broj Kv-125/2020-4 odbijena je kao neosnovana žalba braniteljice podnesena protiv naprijed citiranog rješenja.
3. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) je protiv citiranog rješenja Općinskog suda u Pazinu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti „zbog povrede zakona u odredbi čl. 471. st. 2. u vezi čl. 145. st. 1. i 5. ZKP/08“, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je citiranim rješenjem Općinskog suda u Pazinu povrijeđen zakon u navedenim zakonskim odredbama te da se navedeno rješenje ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Pazinu na ponovno odlučivanje.
4. Sukladno članku 510. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25) o sjednici vijeća uredno je izvješten državni odvjetnik koji nije pristupio.
5. Zahtjev je osnovan.
6. Osnovano državni odvjetnik tvrdi da je u konkretnom slučaju na štetu okrivljenika došlo do nepravilne primjene zakonske odredbe o troškovima kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 5. ZKP-19.
7. Naime, iz obrazloženja pobijanog pravomoćnog rješenja proizlazi da nije sporno da okrivljeniku pripadaju troškovi kaznenog postupka koje je braniteljica zatražila u okrivljenikovo ime u zahtjevu od 7. studenog 2019. u ukupnom iznosu od 5.664,75 kuna. Nije dvojbeno da je zahtjev za naknadu troškova podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu i da se radi o iznosima koji su zatraženi u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sastoje se od troškova pristupa braniteljice na ispitivanje osumnjičenika koje je obavljeno u PP Poreč, troškova uvida u spis, izbivanja iz pisarnice braniteljice, sve s PDV-om, te putnih troškova braniteljice na relaciji Pula-Poreč.
8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da navedene troškove nije dužno snositi Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu već policija. Ističe se da je policija, nakon što joj je protiv okrivljenika podnesena kaznena prijava od strane oštećene HM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, samoinicijativno poduzela dokaznu radnju ispitivanja okrivljenika, uslijed kojih su i nastali svi navedeni troškovi. U obrazloženju se navodi da u situaciji kada policija nije podnijela kaznenu prijavu, već je to učinila oštećena, a državno odvjetništvo nije policiji naložilo provesti nikakvu dokaznu radnju, to državnog odvjetništvo nije, u smislu odredbe članka 145. stavka 5. ZKP-19, dužno snositi navedene troškove kaznenog postupka, već je predmetne troškove okrivljeniku dužna platiti policija.
9. Međutim, s pravom državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je takvo tumačenje iz pobijanog rješenja ne proizlazi iz odredbe članka 145. stavka 5. ZKP-19. Naime, ukazuje se da je tom odredbom propisano da, u situaciji kada kaznena prijava nije podnesena, troškove poduzetih radnji, u roku od šest mjeseci od poduzimanja radnji, snosi policija, osim ako je radnja poduzeta po nalogu suda ili državnog odvjetnika, kada troškove snosi tijelo koje je radnju naložilo.
9.1. U zahtjevu se ističe da je u konkretnom slučaju oštećena podnijela kaznenu prijavu te je policija sukladno odredbi članka 207. stavka 1. ZKP-19 radi provjere postojanja osnove sumnje o počinjenju kaznenog djela provela izvide, između ostalih i ispitivanje osumnjičenika u smislu odredbe članka 208.a ZKP-19. Nakon toga policija je nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Stalnoj službi u Pazinu podnijela posebno izvješće protiv osumnjičenika, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a na daljnju odluku.
9.2. Državni odvjetnik, ukazuje da upravo iz činjenice da je navedeno državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv osumnjičenika (na temelju članka 206. stavka 1. ZKP-19 jer je oštećenica naknadno odustala od kaznenog progona), proizlazi da se, u smislu obveze snašanja troškova postupka, tako podneseno posebno izvješće policije ima smatrati kaznenom prijavom iz članka 145. stavka 5. ZKP-19 i da je stoga Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu dužno okrivljeniku naknaditi predmetne troškove kaznenog postupka.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske sve naprijed navedene razloge koji su izneseni u zahtjevu prihvaća kao ispravne, te uz sve navedeno ističe i sljedeće. Tumačenje odredbe članka 145. stavka 5. ZKP-19 na način kako je to učinjeno u pobijanom rješenju, da u konkretnom slučaju kaznena prijava nije bila podnesena jer ju je podnijela oštećenica, a ne policija, je pogrešno.
10.1. Naime, u situaciji kada je protiv osumnjičenika kaznena prijava podnesena od strane oštećenice zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ-a, kada povodom takve prijave policija provodi izvide i potom nadležnom tužitelju podnosi posebno izvješće da daljnje postupanje, kada državni odvjetnik prijavu upisuje u službeni upisnik kaznenih prijava K-DO-1980/2020, a radi daljnjih provjera postojanja osnove sumnje nalaže policiji i ispitivanje oštećenice te na kraju kaznenu prijavu zbog procesnih razloga (izostanaka prijedloga za progon od strane oštećenice) rješenjem od 24. srpnja 2019., broj K-DO-198/2019 odbacuje, jasno je da je policija postupila povodom kaznene prijave, a ne samoinicijativno. Stoga nije dužna snašati troškove kaznenog postupka već je to dužno snositi državno odvjetništvo, dakle, tijelo koje je na koncu o kaznenoj prijavi i odlučilo.
11. Slijedom navedenog, sukladno članku 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
