REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-186/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog BČ, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2023. broj K-260/2020-61 i presuda Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2025. broj Kž-156/2024-5, u sjednici održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenika BČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2025. broj Kž-156/2024-5 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2023. broj K-260/2020-61 BČ proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ-a za koje mu je na temelju članka 190. stavka 2. KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca i jednog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3. KZ-a za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju članka 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

1.1. Županijski sud u Zadru je pod točkom I. izreke drugostupanjske presude djelomičnim prihvaćanjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu preinačio citiranu prvostupanjsku presudu na način da je osuđeniku za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ-a u vezi članka 52. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ-a kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je osuđeniku na temelju članka 51. KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci, dok su pod točkom II. izreke u preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba osuđenika odbijene kao neosnovane, te je u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju Miljenku Korušiću, odvjetniku iz Varaždina, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „…zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. st. 1. t. 4. i 5. ZKP/08“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu pravomoćnu presudu „…preinači na način da osuđenika oslobodi od optužbe, ili da ukine pravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje“. U zahtjevu osuđenik je predložio da „mu se temeljem čl. 518. st. 5. ZKP/08 s obzirom na sadržaj zahtjeva rješenjem odgodi izvršenje pobijane pravomoćne presude do odluke Vrhovnog suda po ovom zahtjevu.“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u pisanom odgovoru od 17. studenoga 2025., broj Ksm-DO-234/2025-3, predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Osuđenik povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a u odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude obrazlaže na način da tvrdi da je primijenjena zakonska odredba iz članka 331. stavka 3. KZ-a koja se nije mogla primijeniti budući da se u konkretnom slučaju ne radi o većoj količini sastavnih dijelova vatrenog oružja. Ističe da dijelovi vatrenog oružja koje je imao u posjedu, pet originalno zapakiranih kućišta pištolja marke Glock, jedan komplet cijevi lovačke puške sačmarice, jedna ručno izrađena cijev sa ležištem namijenjenu sačmenom oružju, jedan nedovršeni prigušivač pucnja, jedan prigušivač crne boje i jedna cijev s ležištem pištolja Makarov, ne predstavljaju veću količinu sastavnih dijelova vatrenog oružja. Napominje da se iz tih dijelova ne može kompletirati niti jedan komad vatrenog oružja (pištolja ili puške) te imajući u vidu svojstva tih dijelova kao i njihovo stanje oni ni po broju nisu veća količina, posebice uz činjenicu da je jedan „prigušivač“ koristio kao kompenzator pucanja za zračnu pušku koju je legalno posjedovao.

6.1. Stoga smatra da bi činjenični opis kaznenog djela iz točke 3. izreke prvostupanjske presude mogao predstavljati samo kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ-a zbog čega je u ovom dijelu u pravomoćnoj presudi na njegovu štetu povrijeđen kaznen zakon.

7. Suprotno navedenom prigovoru osuđenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća kao ispravan tumačenje suda prvog i drugog stupnja da naprijed navedeni sastavni dijelovi vatrenog oružja čine veću količinu u smislu odredbe članka 331. stavka 3. KZ-a. Naime, ovo objektivno obilježje predmetnog kaznenog djela nije zakonom definirano već je u svakom pojedinom slučaju sudovima prepušteno da kroz sudsku praksu ocjene predstavlja li količina oružja koja je predmet ove inkriminacije „veća“ ili nije. U konkretnom su slučaju niži sudovi, odgovarajući na navedeni prigovor kojega je osuđenik isticao tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjske presude, zauzeli pravilan stav da navedeni sastavni dijelova vatrenog oružja (u koje prema balističkom vještaku Marinu Marinkoviću pripadaju i oba prigušivača) imajući u vidu vrstu predmeta i njihov broj čine veću količinu. Radi se ukupno o deset dijelova vatrenog oružja od kojih se pet odnosi na kućišta pištolja, tri cijevi za puške odnosno pištolj i dva prigušivača pucnja, što sveukupno predstavlja takvu količinu koja se kroz smislenu interpretaciju ima smatrati većom, i koja stoga opravdava primjenu kvalificiranog, a ne osnovnog oblika predmetnog kaznenog djela. Stoga navedeni prigovor povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a nije osnovan.

8. Međutim, u pravu je osuđenik kada u zahtjevu tvrdi, pozivajući se na uvjerenje Odjela za kaznenu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA:740-02/25-03/60074, od 25. veljače 2025., da prilikom izricanja bezuvjetne zatvorske kazne za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, drugostupanjski sud otegotnom okolnošću nije mogao cijeniti njegovu raniju višekratnu osuđivanost jer je u odnosu na sve prethodne osude prije donošenja drugostupanjske presude nastupila potpuna rehabilitacija.

9. Naime, prvostupanjski sud je u vrijeme donošenja svoje presude 9. veljače 2023. mogao osuđeniku otegotnom okolnošću cijeniti činjenicu njegove dosadašnje osuđivanosti (točka 33. obrazloženja te presude) i uzeti da se radi o specijalnom povratu. To stoga jer iz izvoda iz kaznene evidencije na koji se taj sud pozvao je uistinu proizlazilo da je osuđenik, između ostalog, bio osuđen presudom Županijskog suda u Varaždinu od 22. listopada 2010. broj K-28/10 zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2010., broj K-US-13/07 zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 2. i članka 335. stavka 2. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za kaznenu evidenciju od 14. siječnja 2026. (koji je sudac izvjestitelj za potrebe ovog postupka pribavio putem e- komunikacije), proizlazi da su naprijed citirane presude osuđeniku objedinjene presudom Županijskog suda u Varaždinu od 18. rujna 2012. broj Kv-I-290/12 na način da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina i sedam mjeseci, te je u odnosu na tu kaznu rehabilitacija, sukladno članku 19. stavku 4. točki 3. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/2012., 105/2015., 32/2017. i 53/2022.) nastupila 31. prosinca 2024. Dakle, u vrijeme kada je donesena prvostupanjska presuda osuđenik još nije bio rehabilitiran i ta prethodna osuđivanost mu se u donošenju odluke o kazni mogla cijeniti otegotnom okolnošću.

10. Međutim, Županijski sud u Zadru kao drugostupanjski sud, nije mogao osuđeniku pri donošenju presude kojom mu je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika izrekao znatno strožu jedinstvenu kaznu zatvora (umjesto jedne godine i deset mjeseci, dvije godine i osam mjeseci) tu okolnost prethodne osuđivanosti cijeniti otegotnim jer je 31. prosinca 2024., dakle, prije donošenja drugostupanjske presude (2. listopada 2025.) nastupila potpuna rehabilitacija.

11. Prema tome, kako osuđenik, kao počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen, u smislu odredbe članka 18. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni tim zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo i kako se prema odredbi članka 19. stavka 5. istog zakona protekom zakonskih rokova nakon kojih nastupa rehabilitacija, počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanim i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a uporaba tih podataka nema pravni učinak, to nema dvojbe da se osuđeniku u drugostupanjskom postupku ova okolnost prethodne osuđivanosti nije mogla cijeniti otegotnim.

12. Osuđenik pravomoćnu presudu u odnosu na ovu povredu pobija prigovorom povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP-a navodeći da je sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, odnosno da je na opisani način došlo do povrede presumpcije nevinosti iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 55/2001.-ispravak, 76/2010. i 5/2014.), međutim, po ocjeni ovoga Suda u biti je u pitanju prigovor koji se odnosi na povredu odredbe članka 486. stavka 1. ZKP-a koja je počinjena u žalbenom postupku, a što je u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a moglo utjecati na presudu (takav je stav ovaj Sud zauzeo i u gotovo identičnoj pravnoj situaciji u predmetu III Kr-158/2025).

13. Naime, iz odredbe članka 486. stavka 1. ZKP-a proizlazi da će drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda.

13.1. U konkretnom slučaju je sud drugog stupnja u žalbenom postupku povrijedio ovu zakonsku odredbu jer nisu bili ispunjeni uvjeti za preinaku prvostupanjske presude u odluci o kazni na način da se osuđeniku djelomičnim prihvaćanjem tužiteljeve žalbe izrekne stroža kazna, iako je u odnosu na njega u međuvremenu nastupila potpuna rehabilitacija i stoga se imao smatrati neosuđivanom osobom.

14. Stoga je osnovan zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pa je prihvaćanjem osuđenikova zahtjeva trebalo drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će, imajući u vidu sve naprijed navedeno, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

16. Kako je sudac izvršenja rješenjem od 24. prosinca 2025., broj Ik I-810/2025-11 osuđeniku odgodio izvršenje predmetne kazne zatvora do 24. veljače 2026., a ovim je ukidanjem drugostupanjske presude prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost prvostupanjske presude, to se o prijedlogu osuđenika o odgodi izvršenja iz članka 518. stavka 5. ZKP-a nije imalo potrebe odlučivati.

17. Slijedom izloženog na temelju odredbe članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.-pročišćeni tekst, 91/2012.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.) odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja