REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-73/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ranije Mažuranićeva obala 19, sada [adresa], zastupana po punomoćnici Andreji Nejak Bićanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB 23057039320, zastupan po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, Zagreb, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice DĐ i punomoćnika stranaka, po objavi 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, isplatiti tužiteljici DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 6.199,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:
5,07 EUR od 16.04.2008. godine pa do isplate,
11,64 EUR od 19.10.2008. godine pa do isplate,
11,90 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate,
9,23 EUR od 22.11.2008. godine pa do isplate,
10,01 EUR od 21.12.2008. godine pa do isplate,
30,78 EUR od 23.01.2009. godine pa do isplate,
0,48 EUR od 23.01.2009. godine pa do isplate,
32,73 EUR od 08.03.2009. godine pa do isplate,
20,38 EUR od 25.03.2009. godine pa do isplate,
0,33 EUR od 25.03.2009. godine pa do isplate,
20,85 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,
17,12 EUR od 16.06.2009. godine pa do isplate,
0,94 EUR od 17.06.2009. godine pa do isplate,
19,58 EUR od 09.07.2009. godine pa do isplate
19,79 EUR od 16.07.2009. godine pa do isplate,
16,68 EUR od 15.08.2009. godine pa do isplate,
20,58 EUR od 16.09.2009. godine pa do isplate,
16,66 EUR od 16.10.2009. godine pa do isplate,
19,73 EUR od 14.11.2009. godine pa do isplate,
18,65 EUR od 16.12.2009. godine pa do isplate,
26,28 EUR od 16.01.2010. godine pa do isplate,
30,46 EUR od 16.02.2010. godine pa do isplate,
29,69 EUR od 16.03.2010. godine pa do isplate,
34,66 EUR od 16.04.2010. godine pa do isplate,
42,67 EUR od 15.05.2010. godine pa do isplate,
42,95 EUR od 16.06.2010. godine pa do isplate,
54,36 EUR od 16.07.2010. godine pa do isplate
53,77 EUR od 14.08.2010. godine pa do isplate,
72,68 EUR od 16.09.2010. godine pa do isplate,
59,63 EUR od 16.10.2010. godine pa do isplate,
61,91 EUR od 16.11.2010. godine pa do isplate,
75,28 EUR od 16.12.2010. godine pa do isplate,
81,21 EUR od 15.01.2011. godine pa do isplate,
71,77 EUR od 16.02.2011. godine pa do isplate,
75,88 EUR od 16.03.2011. godine pa do isplate,
75,33 EUR od 16.04.2011. godine pa do isplate,
81,56 EUR od 14.05.2011. godine pa do isplate,
94,42 EUR od 16.06.2011. godine pa do isplate,
114,08 EUR od 16.07.2011. godine pa do isplate,
141,89 EUR od 13.08.2011. godine pa do isplate,
103,26 EUR od 16.09.2011. godine pa do isplate,
90,50 EUR od 15.10.2011. godine pa do isplate,
89,72 EUR od 16.11.2011. godine pa do isplate,
91,27 EUR od 16.12.2011. godine pa do isplate,
99,76 EUR od 14.01.2012. godine pa do isplate,
102,93 EUR od 16.02.2012. godine pa do isplate,
99,49 EUR od 16.03.2012. godine pa do isplate,
99,38 EUR od 14.04.2012. godine pa do isplate,
102,09 EUR od 16.05.2012. godine pa do isplate,
103,60 EUR od 16.06.2012. godine pa do isplate
100,32 EUR od 14.07.2012. godine pa do isplate,
99,04 EUR od 15.08.2012. godine pa do isplate,
93,11 EUR od 15.09.2012. godine pa do isplate,
98,80 EUR od 16.10.2012. godine pa do isplate,
101,82 EUR od 16.11.2012. godine pa do isplate,
99,58 EUR od 15.12.2012. godine pa do isplate,
97,06 EUR od 16.01.2013. godine pa do isplate,
96,40 EUR od 16.02.2013. godine pa do isplate,
95,21 EUR od 16.03.2013. godine pa do isplate,
101,31 EUR od 16.04.2013. godine pa do isplate,
91,59 EUR od 16.05.2013. godine pa do isplate,
91,07 EUR od 15.06.2013. godine pa do isplate,
90,90 EUR od 16.07.2013. godine pa do isplate,
91,76 EUR od 15.08.2013. godine pa do isplate,
94,05 EUR od 14.09.2013. godine pa do isplate,
96,19 EUR od 16.10.2013. godine pa do isplate,
97,28 EUR od 16.11.2013. godine pa do isplate,
101,45 EUR od 14.12.2013. godine pa do isplate,
85,39 EUR od 16.01.2014. godine pa do isplate,
89,75 EUR od 15.02.2014. godine pa do isplate,
91,46 EUR od 15.03.2014. godine pa do isplate,
89,85 EUR od 16.04.2014. godine pa do isplate,
87,21 EUR od 16.05.2014. godine pa do isplate,
87,44 EUR od 14.06.2014. godine pa do isplate,
89,66 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate,
90,02 EUR od 15.08.2014. godine pa do isplate,
1,00 EUR od 16.09.2014. godine pa do isplate,
91,56 EUR od 16.09.2014. godine pa do isplate
92,01 EUR od 16.10.2014. godine pa do isplate,
1,19 EUR od 15.11.2014. godine pa do isplate,
93,81 EUR od 15.11.2014. godine pa do isplate,
1,56 EUR od 19.11.2014. godine pa do isplate,
95,93 EUR od 16.12.2014. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 16.01.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.03.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.04.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.05.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.06.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.07.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.08.2015. godine pa do isplate,
96,10 EUR od 02.09.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, isplatiti tužiteljici DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplaćenih kamata, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 219,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:
0,17 EUR od 25.03.2009. godine pa do isplate,
10,73 EUR od 08.05.2009. godine pa do isplate,
10,31 EUR od 16.06.2009. godine pa do isplate,
0,59 EUR od 17.06.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 09.07.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.07.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 15.08.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.09.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.10.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 14.11.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.12.2009. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.01.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.02.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.03.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.04.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 15.05.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.06.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.07.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 14.08.2010. godine pa do isplate,
10,90 EUR od 16.09.2010. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.10.2010. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.11.2010. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.12.2010. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 15.01.2011. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.02.2011. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.03.2011. godine pa do isplate,
3,37 EUR od 16.04.2011. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, da tužiteljici DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.599,54 eura sa zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 19. 2. 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
IV Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju s osnove razlike u kamati u iznosu od 2.840,89 EURA zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- € 10,22 od 14.05.2011. pa do isplate;
- € 10,59 od 16.06.2011. pa do isplate;
- € 11,16 od 16.07.2011. pa do isplate;
- € 11,95 od 13.08.2011. pa do isplate;
- € 10,83 od 16.09.2011. pa do isplate;
- € 29,70 od 15.10.2011. pa do isplate;
- € 29,63 od 16.11.2011. pa do isplate;
- € 29,74 od 16.12.2011. pa do isplate;
- € 30,44 od 14.01.2012. pa do isplate;
- € 30,70 od 16.02.2012. pa do isplate;
- € 30,39 od 16.03.2012. pa do isplate;
- € 30,37 od 14.04.2012. pa do isplate;
- € 30,59 od 16.05.2012. pa do isplate;
- € 30,71 od 16.06.2012. pa do isplate;
- € 30,41 od 14.07.2012. pa do isplate;
- € 30,29 od 15.08.2012. pa do isplate;
- € 29,79 od 15.09.2012. pa do isplate;
- € 30,24 od 16.10.2012. pa do isplate;
- € 30,48 od 16.11.2012. pa do isplate;
- € 30,28 od 15.12.2012. pa do isplate;
- € 30,05 od 16.01.2013. pa do isplate;
- € 29,98 od 16.02.2013. pa do isplate;
- € 29,87 od 16.03.2013. pa do isplate;
- € 30,36 od 16.04.2013. pa do isplate;
- € 29,54 od 16.05.2013. pa do isplate;
- € 29,48 od 15.06.2013. pa do isplate;
- € 29,45 od 16.07.2013. pa do isplate;
- € 29,50 od 15.08.2013. pa do isplate;
- € 29,68 od 14.09.2013. pa do isplate;
- € 29,84 od 16.10.2013. pa do isplate;
- € 29,91 od 16.11.2013. pa do isplate;
- € 30,23 od 14.12.2013. pa do isplate;
- € 97,32 od 16.01.2014. pa do isplate;
- € 98,58 od 15.02.2014. pa do isplate;
- € 99,01 od 15.03.2014. pa do isplate;
- € 98,43 od 16.04.2014. pa do isplate;
- € 97,54 od 16.05.2014. pa do isplate;
- € 97,51 od 14.06.2014. pa do isplate;
- € 98,01 od 16.07.2014. pa do isplate;
- € 98,43 od 15.08.2014. pa do isplate;
- € 98,5 od 16.09.2014. pa do isplate;
- € 98,9 od 16.10.2014. pa do isplate;
- € 99,47 od 15.11.2014. pa do isplate;
- € 99,55 od 16.12.2014. pa do isplate;
- € 99,5 od 16.01.2015. pa do isplate;
- € 99,4 od 02.03.2015. pa do isplate;
- € 99,30 od 03.03.2015. pa do isplate;
- € 99,19 od 02.05.2015. pa do isplate;
- € 99,09 od 02.06.2015. pa do isplate;
- € 98,99 od 02.07.2015. pa do isplate;
- € 98,89 od 02.08.2015. pa do isplate;
- € 98,79 od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke dana 04. veljače 2008. godine Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103820449, koji je potvrđen po Blanki Žaja, javnom bilježniku u [adresa], pod poslovnim brojem OV-858/2008 dana 06. veljače 2008. godine, a kojim ugovorom je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 86.212,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se određuje u skladu s važećim odlukama tužene banke. Predmetni kredit tužiteljica je prijevremeno u cijelosti otplatila dana 02. prosinca 2016. godine. Dokaz: Uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103820449 od 04.02.2008. i Potvrdu o otplaćenom kreditu od 02.12.2016., u privitku.
2. Tužena banka je u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103820449 od 04. veljače 2008. godine, kao i Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103820449 od 04. veljače 2016. godine, ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to, na temelju jednostrane odluke tuženika o kamatnim stopama, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima jer Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope, u smislu odredbe čl. 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno, tužena banka je s tužiteljicom ugovorila valutnu klauzulu u CHF, koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je također protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH donio je, i u odnosu na tuženika, pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, a ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa i za predmetni ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i tuženika. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je (u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu klauzulu) potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi i na ovaj predmet.
Dokaz: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 i presudu VTS RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.
3. Tužiteljica i tuženik sklopili su dana 04. veljače 2016. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103820449, potvrđen po Blanki Žaja, javnom bilježniku u [adresa], pod poslovnim brojem OV-544/2016 dana 04. veljače 2016. godine, kojim Aneksom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Dokaz: uvid u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103820449 od 04.02.2016., u privitku.
4. Bez obzira što je tužiteljica „konvertirala“ kredit, prema tuženiku ima dospjelo, a nepodmireno potraživanje. Naime, odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103820449, sklopljenog između parničnih stranaka dana 04. veljače 2008. godine, a ovjerenog i solemniziranog po Blanki Žaja, javnom bilježniku u [adresa], pod poslovnim brojem OV-858/2008 dana 06. veljače 2008. godine i to, odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF te odredba koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, ništetne su.
Stoga, tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (sukladno odluci tužene banke), kao i na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
Dokaz: Uvid u dostavljenu dokumentaciju, kao i daljnju dokumentaciju koja će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti stranke, vještačenje po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka.
5. Slijedom izloženog, tužiteljica podnosi tužbu i predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku donese sljedeću presudu:
I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, isplatiti tužiteljici DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupno iznos od 40.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji iznosi će biti detaljno specificirani nakon nalaza i mišljenja vještaka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, da tužiteljici DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
6. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno specificirala podneskom od 20. 8. 2025. tako da glasi kako je navedeno u t. I, II i III izreke presude.
7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
8. Tuženik se poziva na Aneks Ugovora o kreditu od 4. 2. 2016. kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanom tužbu, a navode tužitelja da bi Aneks Ugovora o kreditu bi ništetan u cijelosti promašenim.
9. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 230. ZOO-a, u vezi s čl. 138,a ZZP o primjeni trogodišnjeg zastarnog roka.
10. Tuženik tužitelju osporava svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.
11. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tuženik navodi da je tužitelj bio dovoljno informiran o valutnoj klauzuli od strane tuženika na više načina, već samim ugovorom o kreditu, iz Informacija Pojam "valutna klauzula", te brošure Stambeni krediti Erste Banke, dakle, tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i to na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za CHF s obzirom je tuženik tužitelja kao i sve ostale potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, a jednako tako tužitelju je u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF i to u razgovoru sa službenicima banke. Tuženik smatra da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF a stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, a koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Nasuprot tome, tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama, sve to iz razloga je i Banka imala obveze u CHF.
12. Tuženik također ističe, a što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima jer je bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem i to putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način i to najmanje 15 dana prije nego se nova stopa počne primjenjivati te uz sve obavijesti dostaviti i izmijenjeni otplatni plan što je tuženik uredno i činio. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.
13. U podnesku od 2. 3. 2020. tuženik ističe prigovor radi prijeboja, jer ukoliko bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u kamati u iznosu od CHF 3.407,33 sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženik zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja.
14. Prigovor radi prijeboja tuženik je specificirao podneskom od 9. 5. 2025. Ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu promjene kamatne stope, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik predlaže naslovnom sudu da s osnove razlike u kamati utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od CHF 3.407,54 odnosno u kunskoj protuvrijednosti kn 21.404,62 / EUR 2.840,89 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- CHF 13,14 izraženo u kn 77,02/€ 10,22 od 14.05.2011. pa do isplate;
- CHF 13,14 izraženo u kn 79,81/€ 10,59 od 16.06.2011. pa do isplate;
- CHF 13,14 izraženo u kn 84,08/€ 11,16 od 16.07.2011. pa do isplate;
- CHF 13,13 izraženo u kn 90,04/€ 11,95 od 13.08.2011. pa do isplate;
- CHF 13,12 izraženo u kn 81,61/€ 10,83 od 16.09.2011. pa do isplate;
- CHF 36,89 izraženo u kn 223,76/€ 29,70 od 15.10.2011. pa do isplate;
- CHF 36,88 izraženo u kn 223,21/€ 29,63 od 16.11.2011. pa do isplate;
- CHF 36,86 izraženo u kn 224,06/€ 29,74 od 16.12.2011. pa do isplate;
- CHF 36,85 izraženo u kn 229,36/€ 30,44 od 14.01.2012. pa do isplate;
- CHF 36,84 izraženo u kn 231,30/€ 30,70 od 16.02.2012. pa do isplate;
- CHF 36,82 izraženo u kn 229,00/€ 30,39 od 16.03.2012. pa do isplate;
- CHF 36,80 izraženo u kn 228,81/€ 30,37 od 14.04.2012. pa do isplate;
- CHF 36,79 izraženo u kn 230,46/€ 30,59 od 16.05.2012. pa do isplate;
- CHF 36,78 izraženo u kn 231,35/€ 30,71 od 16.06.2012. pa do isplate;
- CHF 36,75 izraženo u kn 229,09/€ 30,41 od 14.07.2012. pa do isplate;
- CHF 36,74 izraženo u kn 228,23/€ 30,29 od 15.08.2012. pa do isplate;
- CHF 36,73 izraženo u kn 224,43/€ 29,79 od 15.09.2012. pa do isplate;
- CHF 36,70 izraženo u kn 227,82/€ 30,24 od 16.10.2012. pa do isplate;
- CHF 36,69 izraženo u kn 229,66/€ 30,48 od 16.11.2012. pa do isplate;
- CHF 36,67 izraženo u kn 228,12/€ 30,28 od 15.12.2012. pa do isplate;
- CHF 36,65 izraženo u kn 226,42/€ 30,05 od 16.01.2013. pa do isplate;
- CHF 36,63 izraženo u kn 225,88/€ 29,98 od 16.02.2013. pa do isplate;
- CHF 36,62 izraženo u kn 225,07/€ 29,87 od 16.03.2013. pa do isplate;
- CHF 36,59 izraženo u kn 228,71/€ 30,36 od 16.04.2013. pa do isplate;
- CHF 36,58 izraženo u kn 222,56/€ 29,54 od 16.05.2013. pa do isplate;
- CHF 36,56 izraženo u kn 222,11/€ 29,48 od 15.06.2013. pa do isplate;
- CHF 36,54 izraženo u kn 221,89/€ 29,45 od 16.07.2013. pa do isplate;
- CHF 36,52 izraženo u kn 222,30/€ 29,50 od 15.08.2013. pa do isplate;
- CHF 36,50 izraženo u kn 223,61/€ 29,68 od 14.09.2013. pa do isplate;
- CHF 36,48 izraženo u kn 224,83/€ 29,84 od 16.10.2013. pa do isplate;
- CHF 36,46 izraženo u kn 225,38/€ 29,91 od 16.11.2013. pa do isplate;
- CHF 36,43 izraženo u kn 227,80/€ 30,23 od 14.12.2013. pa do isplate;
- CHF 118,63 izraženo u kn 733,26/€ 97,32 od 16.01.2014. pa do isplate;
- CHF 118,53 izraženo u kn 742,74/€ 98,58 od 15.02.2014. pa do isplate;
- CHF 118,42 izraženo u kn 746,00/€ 99,01 od 15.03.2014. pa do isplate;
- CHF 118,32 izraženo u kn 741,65/€ 98,43 od 16.04.2014. pa do isplate;
- CHF 118,21 izraženo u kn 734,88/€ 97,54 od 16.05.2014. pa do isplate;
- CHF 118,10 izraženo u kn 734,72/€ 97,51 od 14.06.2014. pa do isplate;
- CHF 117,99 izraženo u kn 739,15/€ 98,01 od 16.07.2014. pa do isplate;
- CHF 117,89 izraženo u kn 741,65/€ 98,43 od 15.08.2014. pa do isplate;
- CHF 117,77 izraženo u kn 742,14/€ 98,5 od 16.09.2014. pa do isplate;
- CHF 117,66 izraženo u kn 745,14/€ 98,9 od 16.10.2014. pa do isplate;
- CHF 117,55 izraženo u kn 749,45/€ 99,47 od 15.11.2014. pa do isplate;
- CHF 117,44 izraženo u kn 750,07/€ 99,55 od 16.12.2014. pa do isplate;
- CHF 117,32 izraženo u kn 749,67/€ 99,5 od 16.01.2015. pa do isplate;
- CHF 117,2 izraženo u kn 748,91/€ 99,4 od 02.03.2015. pa do isplate;
- CHF 117,09 izraženo u kn 748,21/€ 99,30 od 03.03.2015. pa do isplate;
- CHF 116,96 izraženo u kn 747,37/€ 99,19 od 02.05.2015. pa do isplate;
- CHF 116,84 izraženo u kn 746,61/€ 99,09 od 02.06.2015. pa do isplate;
- CHF 116,72 izraženo u kn 745,84/€ 98,99 od 02.07.2015. pa do isplate;
- CHF 116,6 izraženo u kn 745,07/€ 98,89 od 02.08.2015. pa do isplate;
- CHF 116,48 izraženo u kn 744,31/€ 98,79 od 02.09.2015. pa do isplate i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
15. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu, Dodatak Ugovoru o kreditu, početni i stvarni otplatni plan, pregled uplata po kreditu, dokumentaciju po predmetnom ugovoru o kreditu, Obračun konverzije, obrazac za prihvat izračuna konverzije, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu CHF, EUR, USD, Informaciju Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, brošuru Stambeni kredit Erste Banke, Izvadak i odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, mail korespondenciju, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a, grafički prikaz otvorenost devizne pozicije tuženika, Metodologiju, obavijesti o usklađenju kamatne stope, priopćenje, HNB-ovu objavu o prosječnoj ponderiranoj stopi od 9. 12. 2013., obavijest o kreditu, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po RKR d.o.o., te saslušanjem tužiteljice.
16. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, te na ime preplaćenog tečaja u CHF.
17. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).
18. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Rijeci. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
19. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
20. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.
22. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 11. 6. 2019., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.
23. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 16. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u [adresa] iz [adresa] kod [adresa] (gdje je tužiteljica živjela u vrijeme podnošenja tužbe) u Rijeku, time da sada živi i radi u Njemačkoj što joj stvara problem jer radi putovanja u Republiku Hrvatsku. Ova je odredba o prorogaciji nadležnosti je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.
24. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103820449 od 4.2.2008. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 86.212,58 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate kredita je 360 mjeseci. Iznos anuiteta iznosi 465,45 CHF. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Povrat obveza iz Ugovora obračunava se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 5,05 %1.
25. Stranke su sklopile i Aneks broj 1 Ugovora kreditu od 4.2.2016. godine kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Člankom 4. Aneksa ugovora utvrđeno je kako na dan 30.9.2015. godine iznos dospjele glavnice, dospjele ugovorene kamate i dospjele zatezne kamate iznosi 0,00, CHF. Nedospjela glavnica kredita iznosi 74.052,35 CHF. U čl. 5.2. utvrđeno je da nedospjela glavnica po provedbi konverzije iznosi 48.012,92 EUR. U čl. 5.3. utvrđeno je da po provedbi konverzije, na dan sklapanja Aneksa 4.2.2016. godine, postoji manje uplaćeni iznos (manjak) u iznosu od 51,63 EUR. Iznos anuiteta po provedbi konverzije iznosi 298,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja. Prema izračunu konverzije (spis list 57) tužena je tužitelju na dan 30.9.2015. godine utvrdila preplatu u iznosu od 1.195,34 kune.
26. Nadalje, nije sporno:
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.
27. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
28. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:
- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika
- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a
- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa
- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka
- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze
- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)
- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika
- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu R SĐ i RĐAJ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.
29. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:
- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule
- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva
- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.
30. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
31. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
32. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
33. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., KĐ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
34. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
35. O prigovoru zastare:
- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 11. 6. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)
- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).
36. Nije osnovan ni prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o stambenom kreditu za kupnju nekretnine za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost u navedenom stambenom objektu, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.
37. O visini zahtjeva:
Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. te je sudski vještak utvrdio:
- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 1.952,10 CHF manje no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike iznose 366,65 CHF, a negativne razlike iznose 2.318,75 CHF,
- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi -8.814,76 kuna, u čemu pozitivne razlike iznose 1.655,57 kuna, a negativne razlike iznose 10.470,33 kune. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama,
- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 46.598,04 kune, u čemu pozitivne razlike iznose 46.707,17 kuna, a negativne razlike iznose 109,13 kuna. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 21,
- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 37.783,28 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 37.892,41 kunu, a negativne razlike iznose 109,13 kuna. Ukupna razlika iskazan u kunama prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice 1 u prilogu,
- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 5.014,71 EUR u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 5.029,20 EUR, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 14,49 EUR i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 23 tablice u prilogu,
- u konverziji nije utvrđena preplata već manje uplaćeni iznos od 51,63 EUR. Taj iznos je tužiteljica nadoplatila u konverziji jer inače kredit ne bi bio konvertiran.
- sve uplate koje je tužitelj tijekom otplate vršio u kunama uključene su u konverziju i preračunate u iznose u EUR te uračunate u otplatu obzirom na promjene kamatnih stopa koje su se događale tijekom kunskih kredita denominiranih u EUR i s obzirom na promjenu tečaja valute HRK/EUR,
- razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 5,05 % i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama koji je obračun dan u prilogu u tablici 2 nalaza iznosi 3.407,74 CHF, odnosno 21.404,62 HRK obračunato po tečaju na dan plaćanja, odnosno 2.840,89 EUR,
- svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2 – razlike za prijeboj tuženik u stupcu 7 u CHF, 9 u HRK i 9a u EUR.
- tužitelj, međutim, zbog promjene kamatne stope naniže u odnosu na početno ugovorenu, nije platio manje prethodno spomenuti iznos koji predstavlja razliku obračunatih kamata u svakom anuitetu već je, zbog smanjenja plaćao manje iznose anuiteta u visini od 2.318,75 CHF, odnosno 14.562,58 kuna, odnosno 1.932,80 eura.
- svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2 – razlike za prijeboj tuženik u stupcu 8 u CHF, 10 u HRK i 10a u EUR.
38. U pisanom očitovanju od 19. 5. 2025. vještak se očitovao na primjedbe iz podneska tuženika od 9. svibnja 2015. godine. Tuženik u podnesku navodi kako prigovora matematičkom izračunu vještaka u odnosu na uračunavanje već priznate preplate iz konverzije, a sve iz razloga koje navodi u samom podnesku, dok u odnosu na druge matematičke izračune načelno nema primjedbi.
U odnosu na uračunavanje citira nalaz i mišljenje sa stranice 5., četvrti i peti pasus: „U čl. 5.3. Aneksa ugovora utvrđeno je da po provedbi konverzije, na dan sklapanja Aneksa 4.2.2016. godine postoji manje uplaćeni iznos (manjak) u iznosu od 51,63 EUR. Na dan 30.9.2015. godine, odnosno na datum s kojim je provedena konverzija, tužena je utvrdila preplatu u iznosu od 1.195,34 kune, što je vidljivo u Izračunu konverzije kredita (spis list 58).
Budući da se efekt konverzije stvarno utvrđuje na dan sklapanja aneksa ugovora o kreditu iz navedenog jasno proizlazi da nema viška uplaćenih sredstava u konverziji ovog kredita.
S obzirom na navedeno nije moguće uzeti u obzir preplatu kod konverzije kako to traži tužena jer preplate nema.“.
Dalje u tekstu prigovora, vodeći se ovim navodom, drži da je vještak neosnovano utvrdio preplatu na dan sklapanja Aneksa ugovora, umjesto da je to učinio na dan konverzije 30.9.2015. što tužena smatra ispravnim.
U vezi navedenog vještak ističe da se konverzija formalno provodila s danom 30.9.2015. no da je kod konverzije postojalo prijelazno razdoblje koje je trajalo od 1.10.2015. do sklapanja aneksa k ugovoru kojim je konverzija bila ugovorena. Prije toga je to bila ponuda koju su kreditori mogli i odbiti.
Iznos na kojeg upire tužena u svoti od 1.195,34 kn dan je u izračun konverzije kojeg je tužena ponudila tužitelju prije sklapanja aneksa ugovora. To nije konačni iznos preplate u konverziji već se konačni iznos sukladno uplatama koje se vrše u prijelaznom razdoblju od 1.10.2015. utvrđuje danom zaključenja aneksa. Uostalom o tome i točka 4.2. Izračuna konverzije kredita na dan 30.9.2015. (spis list 58) stavak 2. koji kaže: „Iznos preplate ili manje uplaćenog iznosa može se promijeniti ovisno o uplatama, odnosno neizvršenim uplatama po dospjelim obvezama tijekom prijelaznog razdoblja od 1.10.2015. do datuma sklapanja aneksa ugovora o kreditu. Konačni iznos preplate ili manje uplaćenog iznosa utvrdit će se u aneksu.“. U aneksu (spis list 4) je u točki 5. Konverzija pod točka 5.3. određen konačni iznos, a to je manje uplaćeni iznos od 51,63 EUR.
S obzirom na navedeno vještak ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja i utvrđenog iznosa manje uplaćenih sredstava u konverziji.
Tuženik u ostalom dijelu podneska iznosi pravne činjenice o kojima se vještak ne može očitovati.
Pregledom spisa vještak je utvrdio da tuženik stavlja u prijeboj potraživanje po osnovu razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 5,05 % i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama. U odnosu na ovaj prijeboj bez namjere da ulazi u pravni aspekt ovog spora, već isključivo financijski gledano, vještak ističe da su u nalazu u razliku anuiteta u svoti od 37.783,28 kn /5.014,71 EUR, nastalu zbog promjene kamatnih stopa i ugovorene valutne klauzule u razdoblju od veljače 2008. do rujna 2015. godine, uključene sve razlike kako pozitivne tako i negativne pa i one koje se odnose na razdoblje u kojem je tužitelj plaćao niže iznose anuiteta bilo zbog povoljnijeg tečaja otplate u odnosu na početno ugovoreni bilo zbog povoljnije kamate u odnosu na početno ugovorenu. U izračunatu razliku su dakle uključeni i iznosi koje tužena stavlja u prijeboj pa bi ponovno prebijanje tih tzv. negativnih razlika dvostruko zahvaćalo nalazom utvrđenu svotu razlika.
39. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Tuženik se očitovao da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka jer je dostavio pisano očitovanje na prigovore tuženika.
40. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, stoga je odlučeno kao u t. I i II izreke presude. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
41. Tuženik je istaknuo prigovor prijeboja. Tužitelj se protivi ovom prigovoru. Radi se o negativnim razlikama u otplati kredita. Tužitelj ističe i prigovor zastare tuženikove tražbine radi prijeboja negativnih razlika. U predmetnom slučaju ne može biti riječ o stjecanju bez osnove. Ovo iz razloga što plaćanja tužitelja u spornom razdoblju su se temeljila na zakonu, a što je temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima razlog isključenja stjecanja bez osnove. Ograničene kamate kredita kroz dio otplatnog razdoblja na niži iznos rezultat je primjene tadašnjeg Zakona o potrošačkom kreditiranju, dok je kretanje tečaja kroz otplatno razdoblje regulirano Zakonom o deviznom poslovanju. U predmetnom slučaju ne može biti riječ niti o naknadi štete. Ovo iz razloga što radnje tužitelja u otplatnom razdoblju nisu imale obilježje protupravnosti. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena banka ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Što se pak tiče zastare tog potraživanja, točno je da tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužitelja. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. IV izreke presude.
42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 9. 10. 2019., sastavljanje podneska od 9. 12. 2024., zastupanje na ročištu od 18. 12. 2024., sastavljanje podneska od 20. 8. 2025., zastupanje na ročištu 23. 12. 2205. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu odluke iznos od 100,00 eura, što zbrojeno iznosi 1.300,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 99,54 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.599,54 eura. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe za presudu.
43. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 19. veljače 2026.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. Odvjetnica Andreja Nejak Bićanić
2. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri
