Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-256/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ČR, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima iz Ploča, protiv tuženika Grad Ploče, Trg kralja Tomislava 23, OIB: 15429488788, zastupanog po gradonačelniku DR, a on po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici iz Metkovića, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-156/2021-18 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-156/2021-18 od 15. prosinca 2022., potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je vlasnik dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], upisane u posjedovni list broj:[broj] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica], i to baš dijela označenog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju vještaka Marka Vukše od 24.lipnja 2022.godine,a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, AC, A, površine 33873 m2, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na opisanom dijelu sa imena tuženika uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime, za cijelo (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 729,97 eur[1] /5.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], upisane u posjedovni list broj [broj] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica], i to dijela označenog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju vještaka Marka Vukše od 24. lipnja 2022., likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, AC, A, površine 33873 m2, uz uknjižbu tog prava na svoje ime. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću osobno i putem svojih pravnih prednika.

6. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu zvanom "... i "..., neposredno u blizini mjesnog groblja i mrtvačnice u [adresa], te da je u naravi gusta šuma obrasla makijom.

7. Utvrđuje da je svjedoku UR poznato da su na prijeporu tužiteljevi preci sjekli drva i posadili 10-15 smokava, te u lazima (veća površina zemljišta u brdu) i škrapama (manja površina zemljišta u brdu) sijali bob, leću, ljutiku i kapulu. Površina prijepora s istočne strane da bi bila 1200-1300 m2, a sa zapadne strane oko 20000 m2. Na nekretnini da je viđao tužiteljevog oca NR, zatim njegovog brata ĐR i njihove supruge, a prestao je dolaziti na ovo područje 1973. Svjedoku CR da je poznato da je tužitelj na prijeporu sa zapadne strane imao 6-7 smokava koje su promrzle 1985. -1986., te je sjekao drva za ogrjev. Poznato mu je da se prijepor sa zapadne strane proteže 60-70 metara u širini, a u visini do vrha (pola), dok ne zna što tužitelj ima preko sa istočne strane. Nije mu poznata površina prijepora. Svjedokinji ŠR da je poznat prijepor jer je tužiteljeva sestra i dolazila je na isti, a zovu ga T i Č, s jedne i druge strane je brdo. Na prijepor je dolazila sa djedom LR i bakom, čuvala je ovce s obje strane, brala smokve i pomagala majci kada je žela pšenicu. Uz to su sadili slanutak, sočivicu i grah, kupila je drva i to do 1962. godine, a iza toga nije više dolazila na prijepor. Riječ je o velikoj nekretnini čiju površinu ne zna. Svjedokinji HR da je poznat prijepor koji se nalazi na predjelu zvanom ... od strane groblja i ... s druge strane. Brala je smokve sa sestrom i majkom na predjelu .... Na ... je bilo više smokava, koje je vjerojatno sadio njen pradjed ZR. Na prijeporu je sijano žito, a sada se tamo nalaze smrič i kadulja. Na dijelu nekretnine se nalazi suhozid koji je zidao njen pradjed. U naravi prijepor je brdo, dole je malo ravnije i ima više zemlje, zatim idu pole i u ... su malo veći dolci. Tužitelj da koristi prijepor za piljenje drva za ogrjev. Svjedoku ŽR da je poznat prijepor jer su njegovi prednici susjedi s tužiteljem, tako da su na zemljištu do njegovog sadili bob, sočivicu, slanjak, pšenicu i raž. Njegovi su imali oko 1000 m2 oranice i oko 1000 m2 pašnjaka. Viđao je tužiteljeva oca kako radi gore poviše u brdu sa ove strane od groblja, dok mu je stric govorio da tužitelj ima zemlju u brdu i sa druge strane zvane .... Vidio je gore u brdu smokve NR, ali ih nije nikada obišao, niti se penjao gore. I njegovi i tužitelj su imali veliki zid. Ne može se očitovati o površini prijepora. On je uknjižio oko 2000 m2, a tuženik mu je oduzeo polovicu.

8. Cijeneći prethodno navedene iskaze saslušanih svjedoka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije dokazao površinu posjeda prijepora od 33873 m2, jer da nikome od svjedoka nije poznata površina istog, iako govore da je prijepor velike površine. Pri tome, da valja uzeti u obzir kako je prilikom uviđaja utvrđeno da je prijepor u naravi gusta šuma obrasla makijom pa ju je teško posjedovati u površini koju navodi tužitelj, a okolnost da su tužiteljevi prednici na prijeporu držali koze i ovce te sijali u lazima i u škrapama slanutak, imali par smokava i jednu krušku, nikako nije dokaz da bi se radilo o tako velikoj površini koju bi posjedovali tužitelj i prethodno tome njegovi prednici. S tim u vezi utvrđuje da je svjedok ŽR, koji je susjed tužitelja iskazao da je njegova zemlja na tom području oranica površine oko 1000 m2 i pašnjak površine oko 1000 m2, dakle znatno manje površine od tužitelja, dok svjedok OR tvrdi da je površina prijepora s istočne strane 1200-1300 m2, a sa zapadne strane oko 20000 m2 što da je opet znatno manje od površine za koju tužitelj tvrdi da je u posjedu (33873 m2). Povrh toga, utvrđuje da se u katastru kao posjednik prijepora vodi tuženik.

9. Nadalje, utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je prijepor stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca NR, jer isti nije naveden u rješenju o nasljeđivanju, niti je mogao ulaziti u ostavinu kraj činjenice da je u zemljišnim knjigama i posjedu upisan kao vlasnik, odnosno posjednik prijepora tuženik.

10. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe iz čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) utvrđuje da se nisu ispunile zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

11. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati.

13. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi bio u posjedu prijepora površine 33873 m2, budući da to nije potvrđeno iskazom ni jednog svjedoka. Navedeno utvrđenje sud je opravdano potkrijepio i osobnim zapažanjem prijepora koji u naravi predstavlja gustu šumu obraslu makijom i s tim u svezi realnom i objektivnom mogućnosti izvršavanja posjeda na istom, osnovano zaključujući da okolnost da bi tužiteljevi prednici na prijeporu držali koze i ovce te u lazima i škrapama sijali slanutak, imali par smokava i jednu krušku, nije dokaz da bi tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika bio u posjedu upravo cjelokupno utužene površine od 33873 m2. Ovo sve tim više i jer se u katastru kao posjednik prijepora vodi tuženik, a u zemljišnim knjigama uknjiženi vlasnik.

16. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi tužitelja kojima iznosi subjektivnu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka te da se tijekom postupka nije utvrđivalo tko je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a koje da tada nisu ni postojale za k. o. [katastarska općina], a tko u posjedovnom listu kao posjednik u vrijeme smrti oca tužitelja 2004., budući da je teret dokaza da bi bile ispunjene pretpostavke za dosjelost prijepora, sukladno odredbama čl. 159. i čl. 160. ZV-a, bio upravo na tužitelju, koji te pretpostavke nije dokazao.

17. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio, dok tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović