Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-263/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5802/2025-50 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5802/2025-50 od 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5802/2025-50 od 16. prosinca 2025. u točki II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.528,39 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti do isplate.

2. Rješenjem od istoga datuma u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 30. rujna 2025. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.676,31 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. pa do isplate. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude te točke II. i IV. izreke rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) .

4. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF.

8. Polazeći od činjenica koje među strankama nisu sporene;

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 17. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu. broj [broj kredita] vezano uz valutnu klauzulu u CHF,

- da je Ugovorom tuženik tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.220,05 CHF prema srednjem tečaju tuženika važećeg na dan korištenja kredita,

-da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

te utvrđenja da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

- da se o spornoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo,

- da vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te rizicima koje nosi valuta CHF

-da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković radi povećanja tečaja na dan dospijeća pojedinih anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita platio više iznos od 2.528,39 eur.

9. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud a sve uz primjenu ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu zaključuje da je među strankama ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03)nepoštena te posljedično tome ništetna. Ovo iz razloga jer o navedenoj odredbi ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tuženik tužitelja informirao o rizicima koje nosi valuta CHF posljedično čemu da je ugovaranje takve ugovorene odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača.

10. U konačnosti obrazlaže prvostupanjski sud da je u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP-a vezan utvrđenjima pravomoćne presude donesene u postupku kolektivne zaštite u kojem postupku je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Ugovaranjem valutne klauzule vezano uz valutu CHF tuženik kao banka da je prihvatio samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, dok ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike pa kako temeljem sadržaja iskaza tužitelja utvrđuje da okolnosti vezano uz sklapanja konkretnog Ugovora nisu bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu zaključuje da je između stranka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF ništetna.

11. Kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u visini od 2.528,39 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od primitka svakog pojedinog mjesečnog iznosa, o tijeku kojem odlučuje primjenom odredbe odredbe čl. 1111. u svezi s odredbom čl. 1115. ZOO-a cijeneći neosnovanim istaknuti prigovor zastare utvrđujući da je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost takve ugovoren odredbe slijedom čega odlučuje kao u izreci presude.

12. U donošenju prvostupanjske presude i rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP) niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

13. Presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ništetna odredba među strankama sklopljenog Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 81. i 87. ZZP-a uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

17. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

18. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornoj odredbi ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti tuženik predlagao saslušanje zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora s tužiteljem.

19. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema pravilnim zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuje sporna odredba, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene valutnog tečaja tijekom otplate kredita te parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1 ZZP/03.

20. Ugovor o kreditu sklopljen između stranka sadrži valutna klauzulu ugovorenu na sadržajno identičan način kao i u ugovorima o kreditu u odnosu na koje je u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu , u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnost istih, pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka, bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku, niti je na isto predlagao provođenje dokaza.

21. Bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio status tužitelja kao potrošača budući da je prvostupanjski sud pravilno na temelju sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrdio da tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03. Naime, tužitelj je predmetni kredit ugovorio radi kupnje osobnog automobila za osobne potrebe kako to i proizlazi iz sadržaja njegova iskaza, pri čemu tuženik u ovom postupku, protivno njegovim žalbenim navodima, nije niti tvrdio niti dokazao da bi ugovor bio sklopljen vezano uz obavljanje kakve profesionalne djelatnosti, niti je na te okolnosti predlagao dokaze.

22. U konačnosti valja istaći da su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF bila odredba koja je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Za istaći je da je u kolektivnom sporu učincima kojeg je vezan i parnični sud u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba lako uočljiva i jasna ali ne i razumljiva jer je tuženik propustio dati sve potrebne informacije dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi čime je stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega je ta ugovorna odredba i ocjenjena nepoštenom i ništetnom, pri čemu tuženik kako je to i naprijed iznijeto u ovom postupku nije dokazao da su potrebne informacije dane.

23. Slijedom iznijetog neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno sadržano u odredbama ZZP/03.

24. Kao posljedicu ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 323.st.1. ZOO-a kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, obvezao tuženika na naknadu tužitelju preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita u sveukupnom novčanom iznosu od 2.528,39 eur te je pravilno odlučio kao izreci pobijane presude.

25. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje obveze tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate od primitka svake pojedine mjesečne uplate pa do isplate, sukladno članku 1115. ZOO -a. Ovo iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne odrede o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove ugovaranjem nepoštene odredbe ugovora, pa je nesavjesni stjecatelj jer odredba nepoštenja podrazumijeva nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

26. Neosnovani su i žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare. Ovo iz razloga jer kada je ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu stečenog po tuženiku temeljem te ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača . Kako je presuda u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetenost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 8. rujna 2020. to je pravilan stav prvostupanjskog suda da je tužitelj zahtjev za isplatu podnio unutar zastarnog roka od pet godina propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

27. Isto tako neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku sadržane u točki II. i IV. izreke rješenja. Tuženik nije uspio u sporu pa je sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka.

28. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci presude a temeljem odredbe čl. 380.st.2. ZPP-a kao u točki I. izreke rješenja.

29. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP-a jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II.. izreke ovog rješenja.

30. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano u toč. I. i III. izreke ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković