Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-52/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Allianz Zagreb d.d. Zagreb, Heinzelova 70., OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Dejanu Ilijevskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić u Puli, protiv ovršenika OE iz [adresa], 1. O 58., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-8957/2016 od 17. srpnja 2019., dana 19. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-8957/2016 od 17. srpnja 2019. i prijedlog za ovrhu se odbacuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-2609/0814 od 10. lipnja 2009. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 25.304,48 kn sa zateznom kamatom od 02. lipnja 2006. do isplate, kao i iznosa od 2.124,50 kn s osnova troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2009. do isplate i troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Ovrha je određena na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama. Ujedno je Financijska agencija obvezana naložiti bankama da izvrše prijenos zaplijenjenih sredstava po ovršenikovim računima na račun ovrhovoditelja, a ukoliko bi predmetom pljenidbe bila i njegova oročena sredstava i prijenos na račun punomoćnika ovrhovoditelja odmah po isteku odnosno raskidu ugovora o oročenju (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odmjereni su troškovi ovrhovoditelju u iznosu od 2.181,50 kn.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga i bez prijedloga na koji način bi ovaj sud trebao postupiti po izjavljenoj žalbi, obrazlažući jedino tešku životnu i financijsku situaciju u kojoj se nalazi.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na podnesenu žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjski sud nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. točaka 1., 3., 5. i 6. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka USRH, dalje: OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu st. 5. citirane odredbe, a niti i jednu bitnu povredu odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a i u vezi sa čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi također po službenoj dužnosti. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 365. st. 2. ZPP- a ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Naime, prema stanju spisa, pobijano rješenje doneseno je povodom prijedloga ovrhovoditelja i priložene presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2609/0814 od 10. lipnja 2009. Prijedlogom se traži ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja na računima ovršenika te osim presude na kojoj je iskazana pravomoćnost i ovršnost ovrhovoditelj ne prilaže drugu dokumentaciju.

7. U glavi trinaestoj Ovršnog zakona regulirana je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika te je odredbom čl. 209. OZ-a propisana izravna naplata na temelju određenih ovršnih isprava, putem Financijske agencije (dalje: Agencija), s time da je odredbom čl. 211. OZ-a propisano da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog Zakona, na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Prema odredbi čl. 211. OZ-a u tu skupinu isprava spada i ovršna odluka domaćeg suda (st. 1.).

8. U konkretnom slučaju ovrha se dakle zahtijeva temeljem ovršne odluke domaćeg suda uz koju nije dostavljena potvrda o nemogućnosti provođenja naplate preko Agencije. Pogrešno stoga sud prvog stupnja postupa kada u ovom predmetu odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja donosi rješenje o ovrsi, jer tek u situaciji kad nije moguće provesti izvansudsku ovrhu na temelju priložene ovršne isprave koja bi trebala poslužiti kao osnova ovrhe s obzirom na propisane uvjete, ovrhovoditelj ima pravo pravnu zaštitu ostvarivati podnošenjem ovršnog prijedloga sudu.

9. Prvostupanjski sud stoga je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 174. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 206. OZ-a kada je odlučivao o osnovanosti prijedloga za ovrhu i čl. 211. OZ-a, koja određuje nedopuštenost sudske ovrhe.

10. Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu čl. 380. točka 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti pobijano rješenje i prijedlog ovrhovoditelja odbaciti kao nedopušten, kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 19. veljače 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović