REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3953/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv I. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, II. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11 i III. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, zastupanog po punomoćniku SG, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja FG, dipl. pravnice, zaposlenice tužitelja, punomoćnika I. tuženika OG, dipl. pravnica, zaposlenice I. tuženika, punomoćnika II. tuženika DG, dipl. pravnice, zaposlenice II. tuženika te punomoćnika III. tuženika SG, odvjetnika, dana 19. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor III. tuženika o nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ovoj pravnoj stvari

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE koji glasi:

"Nalaže se tuženicima HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, A. Mihanovića 12, Zagreb, HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Mihanovićeva 3, Zagreb, solidarno isplate na ime naknade štete svotu od 8.815,01 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 6.7.2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a sve u roku od petnaest dana."

II. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi III. tuženiku HŽ CARGO d.o.o. parnični trošak u iznosu od 750,00 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja ZG ozlijeđena u prometnoj nesreći dana 13.4.1987. kada je stradala kao putnik u autobusu uslijed naleta vlaka na pružnom prijelazu u Stubičkim Toplicama. Isto je priznato kao ozljeda na radu. Ističe da je za predmetnu prometnu nesreću vođen kazneni postupak protiv vozača autobusa pred tada Okružnim, sada Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-280/87 dok su u odnosu na vlakovođu i njegovog pomoćnika vođeni postupci iz razloga što su upravljali vlakom pod utjecajem alkohola i to prekršajni postupak pred sudom u Donjoj Stubici te interni disciplinski postupak od strane pravnog prednika tuženika. Odgovornost tuženika utvrđena je i u parnici koju je osiguranica tužitelja vodila protiv pravnog prednika tuženika i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici broj P-361/01 od 2. 12.2002. te broj P- 16/09 od 26.1.2009.

Ističe da su po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vođeni sudski postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

Ističe da je daljnjom isplatom mirovine za tužitelja nastaje nova šteta koja u razdoblju od 1.7.2018. do 31.5.2020. iznosi ukupno 66.416,70 kn, a što je u skladu sa čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Ističe da je odštetnim zahtjevom od 17.6.2020. tužitelj pozvao tuženike da mu štetu naknade mirnim putem no tužiteljeva tražbina nije podmirena mirnim putem. S obzirom da je šteta nastala u kretanju autobusa i vlaka, odnosno dvaju opasnih stvari, to na temelju odredbe čl. 1063 ZOO se pretpostavlja da šteta potječe od tih stvari odnosno sukladno čl. 1064 ZOO za istu odgovara njezin vlasnik. Ističe da odgovornost proizlazi iz čl. 1069 ZOO prema kojem za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama. Tužitelj ističe (list 208) da na okolnost da je vozač autobusa Croatiatrans d.d. Zlatar proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu presudom Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj K-380/87 od 29.9.1987. ne oslobađa tuženike kao pravne slijednike vlasnika vlaka (opasne stvari). Dakle, svjesni da sukladno zakonu za štetu koja nastane trećima odgovaraju solidarno, sudionici nesreće Ugovorom su uredili pitanje međusobnih regresnih prava, upravo imajući u vidu činjenicu da je za nesreću kazneno osuđen vozač autobusa društva Croatiatrans d.d.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (ročište 13.1.2026. list 272 spisa i kao u tužbi) da mu tuženici solidarno isplate 8.815,01 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 6.7.2020. (tj. po proteku roka od primitka odštetnog zahtjeva, a koji odštetni zahtjev su zaprimili tuženici dana 19.6.2020. – dostavnice priložene listu 93-95 spisa). Tužitelj (list 273 spisa) ističe da ne traži naknadu parničnog troška.

2. I. tuženik (list 182-184 spisa) ukazuje da bi se ostvarile pretpostavke za solidarnu odgovornost prema trećoj osobi iz čl.1069. Zakona o obveznim odnosima mora se raditi o nezgodi u kojoj su sudjelovala vozila na motorni pogon. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nije došlo do sudara motornih vozila, jer je vlak, kao i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzet iz kategorije motornih vozila, to otpada tvrdnja tužitelja o solidarnoj odgovornosti tuženika. Ističe da je ove tvrdnje potvrdila i sudska praksa, a što je vidljivo i iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev-x 974/2016-2 od 09.06.2020., napominjući da se predmetna presuda odnosi na isti štetni događaj u kojem je stradala između ostalih i osiguranica tužitelja. Osim toga, I- tuženik osporava odgovornost za nezgodu u kojoj je stradao osiguranik tužitelja iz razloga što je za gore spomenutu nesreću proglašen krivim vozač autobusa i zaposlenik poduzeća Croatiatrans Zlatar JG, jer je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.

Ističe da sklapanjem predmetnog Ugovora o pretvorbi dionica tuženici nisu postali niti vlasnici poduzeća Croatiatrans Zlatar, niti opasne stvari (autobusa) kojim je počinjena šteta, već je samo utvrđeno postojanje potraživanja HŽ prema Croatiatrans Zlatar s osnove regresnih prava iz prometne nesreće prema ranije donesenim sudskim odlukama.

Ističe da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za solidarnu odgovornost tuženika.

Ističe da je osiguranica tužitelja ZG u trenutku odlaska u invalidsku mirovinu ostvarila 22 godine mirovinskog staža, te je eventualno tužitelj pretrpio štetu od dana upućivanja u invalidsku mirovinu pa do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer zbog pretrpljene ozljede izostale su uplate doprinosa za preostale godine do starosne mirovine, pod pretpostavkom da je osiguranica radila. I-tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu (list 166-169) ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Osporava odgovornost za predmetni štetni događaj te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Ističe da navodi tužitelja da su u odnosu na vlakovođu i njegovog pomoćnika vođeni postupci iz razloga što su upravljali vlakom pod utjecajem alkohola i to prekršajni te interni disciplinski postupak od strane pravnog prednika tuženika nisu relevantni za ovaj postupak niti za utvrđivanje odgovornosti odnosno suodgovornosti II-tuženika, budući u istima nije utvrđeno da bi navedeni propusti na bilo koji način bili uzrok nastanka predmetne nesreće. Uzrokom neke štete smatra se, sukladno općeprihvaćenom stajalištu o adekvatnoj uzročnosti, samo ona okolnost koja po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice. Tužitelj ničim nije dokazao da bi upravo predmetno bilo uzrok nastale štete odnosno da postoji uzročna veza između bilo kakve radnje ili navodnog propusta II. tuženika i nastale štete. Posebno se napominje da je, unatoč pozivanju tužitelja na odredbe koje propisuju objektivnu odgovornost, teret dokazivanja uzročne veze na tužitelju.

Ističe da tužitelj ničim nije dokazao svoje navode o odgovornosti II. tuženika za štetni događaj i utuženu štetu, niti je odgovornost II. tuženika odnosno doprinos istog nastanku štetnog događaja i štete utvrđen pravomoćnom presudom.

Ističe da se ne radi o sudaru motornih vozila, s obzirom na to da je vlak, kao i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzet iz kategorije motornih vozila. Ističe se da je predmetna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena u predmetu istih stranaka, gotovo iste činjenične i identične pravne osnove. Također, pozivanje tužitelja na Ugovor o pretvorbi dionica te solidarnu odgovornost prednika tuženika na osnovu tog ugovora s vlasnikom autobusa je potpuno pogrešno. Prednik tuženika je regulirao svoja potraživanja prema društvu Croatiatrans, a nikako na temelju istog nije postao slijednik društva Croatiatrans Zlatar. Dakle, niti po toj osnovi II-tuženik nije niti može biti odgovoran za štetni događaj od 13. travnja 1987.

Osim toga, iz rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, broj: IN: 520202, nedvojbeno proizlazi da je osiguranica tužitelja, ZG, rođena **.**.1952. godine, te da je do dana kada joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu navršila 38 god. života i ostvarila 22 god. 2 mj. i 26 dana mirovinskog staža.

Stoga je evidentno da bi ista imala pravo raditi do 14.07.2017. godine kada bi navršila 65 godina života i po redovnom tijeku stvari išla u starosnu mirovinu, sve sukladno članku 30. Zakona o mirovinskom osiguranju, kada bi stekla pravo na istu. Nadalje, ističe da stoga tužitelj nema pravo niti pravni interes od II. tuženika potraživati iznose naknade štete na ime isplate invalidske mirovine nakon navedenog datuma odnosno za razdoblje nakon što bi se ostvarili uvjeti za prestanak ugovora o radu i pravo na starosnu mirovinu osiguranice istog.

II. tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti u odnosu na II. tuženika, a uz naknadu parničnog troška II. tuženiku.

4. III. tuženik (list 203-204 i 273 spisa) ističe prigovor nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ovoj pravnoj stvari smatrajući da je za postupanje nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Ističe da tužitelj nije dokazao svoje tužbene navode o odgovornosti tuženika za predmetnu nezgodu. Ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnog troška III. tuženiku.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u presudu K-280/87-45 od 29.9.1987. Okružnog suda u Zagrebu, presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici P- 361/01-11 od 2.12.2002. u pravnoj stvari tužiteljice ZG protiv tuženika "Hrvatske željeznice" d.o.o. radi naknade štete, presudu Općinskog suda u Zlataru – Stalna služba u Donjoj Stubici P-16/09 od 26.1.2009., rješenje IN 520502 tužitelja o priznavanju prava ZG na invalidsku mirovinu (list 67-68), prijavu o povredi na radu, nalaz i mišljenje u vezi invalidnosti, obračun isplata na teret tužitelja (list 77), banku podataka doznačenih mirovinskih primanja, dopis tužitelja tuženicima od 17.6.2020. – odštetni zahtjev – list 92 otpremljen 18.6.2020., preslike dostavnica (list 93-95 za tuženike sa potvrdom primitka I-III tuženih 19.6.2020.), ugovor o pretvorbi potraživanja u dionice (list 96-97 spisa) HŽ – Hrvatske željeznice, p.o. (vjerovnik) i "Croatiatrans" poduzeće za prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu, p.o. Zlatar iz lipnja 1992. godine broj 450/92, izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Državnog zavoda za reviziju, zapisnik Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 27.1.1994. P-18679/90, presudu Privrednog suda Hrvatske Pž-1331/91- 2, presude i rješenje Općinskog suda u Zlataru P-425/04-8 Županijskog suda u Zlataru Gž-79/05-2, presuda Županijskog suda u Bjelovaru (list 120-124 i 125-129 spisa), povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Zagrebu P-9112/08-33, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1652/2014, presudu i rješenje Županijskog suda u Šibeniku Gž-373/2014-2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-684/15-2, presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-2735/18-2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-539/16-4, odluku VSRH Rev-x 177/2018-2, presudu VSRH Rev-x- 974/16-2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gžn-1329/14-2, presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-8485/15-2, presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-6440/14-2, presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH Pž-119/2016-2, rješenje VSRH Revt 139/16-2, rješenje VSRH Rev-x 456/14-2, presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH Pž-593/2020-2, spis K-280/87 Županijskog suda u Zagrebu, spise Općinskog suda u Donjoj Stubici P-16/09 i P-361/01, dopis HZMO - Područne službe u Zagrebu i spis IN 520502 u povodu zahtjeva ĐG, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Stranke (ročište 13.1.2026. list 272) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

7. Odbijen je prigovor nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ovoj pravnoj stvari jer je tužba podnesena 6.8.2020.( l 1 spisa), a čl. 34 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima regresnih zahtjeva iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.

8. Tužitelj potražuje naknadu štete koja je nastala sukcesivno, znači svakom isplatom, te je i sudski postupak pokrenut unutar zastarnog roka kako to regulira ZOO u pogledu naknade štete odnosno unutar roka kako ga to navodi članak 230 ZOO-a.

9. Na ročištu 13.1.2026. izvršen je uvid u spis K-280/87 Županijskog suda u Zagrebu, a koji je priložen spisu ovog suda P-1735/2020, a kojem kaznenom spisu je priložena između ostalog presuda K-280/87-45 od 29.09.1987. (identično kao priložena tužbi u ovom postupku) kojom se JG proglašava krivim povodom prometne nesreće od 13.04.1987. (čl.168.st.5. u vezi čl.163.st.1 i 3 KZH) i priložena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 647 spisa K-280/87) kojom se izriče mjera sigurnosti iz čl.68. KZ SFRJ i zabranjuje upravljanje motornim vozilima D kategorije JG za 3 godine. U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda prvog stupnja.

Utvrđeno da je spisu priložen spis Općinskog suda u Donjoj Stubici P-16/09, a kojemu je između ostalog priložena presuda Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru Gž-384/11-2 kojom se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-16/09-22 od 26.siječnja 2009. u izreci pod toč. I i II. Odbacuje se djelomično žalba I,II, III i IV tuženika protiv dijela presude pod toč. III kao nedopuštena.

Utvrđeno je da je spisu priložen spis Općinskog suda u Donjoj Stubici P- 361/01 sa presudom P-361/01-11 od 02.12.2002. kojom se nalaže tuženiku Hrvatske željeznice d.o.o. da isplati tužiteljici ZG iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.12.2002. do isplate, a odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna. Ujedno se nalaže tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 02.12.2002. do isplate po stopi određenoj u čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a odluka sadrži klauzulu ovršnosti sa 05.03.2003.

Utvrđeno je da je spisu priložen dopis HZMO u kojem se navodi da se dostavlja na traženje osnovni spis Područne službe u Zagrebu – broj spisa 176278, radi uvida te se utvrđuje da je dopisu priložen spis IN-520502 u povodu zahtjeva ĐG.

10. U obračunu isplata HZMO (list 77 spisa) se navodi da su za predmetnog osiguranika ZG obavljene isplate sredstava za razdoblje 1.7.2018. do 31.5.2020. u iznosu od 66.416,70 kn što prema notornom fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn iznosi 8.815,01 eur. (Kada je HZMO stranka / tužitelj u postupku i osporava se visina isplate, njegova isprava nije javna isprava u dokaznom smislu, već HZMO tada mora dokazati što je i koliko isplatio).

11. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, ZG, zbog ozljede na radu, koju je zadobio 13. travnja 1987. kao putnik u autobusu, uslijed prometne nesreće u kojoj je došlo do sudara autobusa i vlaka, za koju je kazneno odgovoran vozač autobusa. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti da je osiguranik tužitelja zadobio ozljede na radu.

Sporna je osnova i visina potraživanja, pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

Sud je odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije kao neosnovan jer je Zakonom o podjeli trgovačkog društva HŽ- HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. („Narodne novine“ broj: 153/05) određen postupak razdvajanja društva HŽ - HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. istodobnim prijenosom svih dijelova imovine (prava i obveza) tog društva, na nova društva ( između ostalog na tuženike) koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja s osnivanjem, time su tuženici pravni slijednici društva HŽ- HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. kao vlasnika vlaka koji je sudjelovao u štetnom događaju.

Međutim, u odnosu na odgovornost tuženika za nastalu štetu, a s obzirom na to da je štetni događaj nastao sudarom autobusa i vlaka 13. travnja 1987. primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91; dalje: ZOO/91). Budući da ZOO/91 nije definirao pojam motornog vozila (za razliku od ZOO/05 koji ga je definirao) u situaciji sudara vlaka i autobusa ne primjenjuje se odredba čl. 178. st. 4. ZOO/91 (o solidarnoj odgovornosti imaoca motornih vozila za štetu koju pretrpe treće osobe), već odredba čl. 174. i 177. u vezi s odredbom čl. 206. st. 3. ZOO/91.

Odredbom čl. 174. ZOO/91 propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi, a odredbom čl. 177. ZOO/91 da se imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti (st. 1.). Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (st. 2.).

Odredom čl. 206. st. 3. ZOO/91 propisano je da solidarno odgovaraju za uzrokovanu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj šteti.

U konkretnom slučaju tuženici su istaknuli prigovor isključive odgovornosti vozača autobusa na nastanak štetnog događaja, te je sud uvidom u presudu Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj K-280/87 od 29. rujna 1987. utvrdio da je isključivo JG, vozač autobusa, proglašen krivim za nastanak štetnog događaja od 13. travnja 1987. i osuđen zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa te da je na prijelazu pruge bio prometni znak Stop i S [adresa], a da JG nije podesio brzinu kretanja da se autobusom može zaustaviti prije nego stupi na željezničku prugu, da se nije ni prethodno uvjerio da pritom ne nailazi vlak već da je, iako je u autobusu prevozio preko sto putnika, a čitav prednji dio autobusa bio zauzet naguranim putnicima koji su mu onemogućavali preglednost u desno, olako pouzdajući se samo u kazivanje putnika da je prolaz slobodan približavao se prijelazu brzinom od 55 km/h i tek na udaljenosti od 15 metara prije područja kretanja vlaka poduzeo kočenje, uslijed čega je kada je autobusom prelazio prugu brzinom od oko 42 km/h na njega naletio vlak. Sud je zaključio da je sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je vozač autobusa proglašen krivim, a da tužitelj nije dokazao da je i strojovođa suodgovoran za nastanak štetnog događaja.

Sud je vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, ali samo glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca (čl. 12. st. 3. ZPP-a). Međutim, iako je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da tužitelj nije dokazao da bi, osim vozača autobusa JG (jer nije prilagodio brzinu kretanja motornog vozila, nije se zaustavio na znak „Stop“ i „Andrijin križ“, a koje radnje zaposlenik prednika tuženika koji je upravljao vlakom nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti), postojala i odgovornost tuženika za štetu, niti u čemu bi se sastojao doprinos tuženika štetnom događaju. S obzirom na to da su tuženici naveli da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, odnosno vozača autobusa i u čemu se sastoji takva radnja treće osobe, kada su presudom kaznenog suda dokazali činjeničnu osnovu istaknutog prigovora, a da tužitelj nije dokazao u čemu bi se sastojao doprinos zaposlenika pravnog prednika tuženika, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a i 219. st. 1. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.

Tužitelj nije dokazao niti uzročnu vezu bilo kakve radnje ili propusta tuženika i nastale štete.

12. Odbijen je zahtjev II. tuženika za naknadu parničnog troška jer nije u zahtjevu određeno naveo trošak za koji traži naknadu, a u smislu čl. 164 st. 2 ZPP.

13. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP (VPS 8.815,01 eur)

III. tuženiku je priznat trošak

- sastava odgovora na tužbu (list 203) po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 9.9.2021. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 13.1.2026. po Tbr 9/1 – 100 bodova

PDV 25% - 150,00 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 750,00 eur

14. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

tužitelju

I. i II. tuženiku

pun. III. tuženika