REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-355/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KV, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1433/2024-19 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1433/2024-19 od 12. rujna 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu pod točkom II. izreke kojom je tuženiku naloženo tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti iznos od 1.287,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate.

II. Preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke za iznos parničnog troška preko iznosa od 1.287,50 do iznosa od 1.437,50 (za razliku iznosa od 150,00 eura) te se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u više dosuđenog u iznosu od 150,00 eura odbija kao neosnovana.

III. Odbija se kao neosnovana zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužiteljici KV, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 4.739,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od :

- 70,37 eur od 16. listopada 2019. do isplate,

- 110,73 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- 98,33 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 106,77 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- 107,54 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 101,69 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 109,09 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 113,57 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 103,36 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- 106,45 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- 108,60 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- 108,96 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 113,61 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 103,52 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- 96,77 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 112,12 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- 106,49 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 103,68 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 107,42 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 110,10 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 60,66 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- 80,24 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- 103,68 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- 113,42 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 115,80 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 103,97 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- 98,81 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 111,84 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- 102,17 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 107,54 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 107,53 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 104,19 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 112,70 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- 110,39 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- 104,26 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- 116,44 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 112,51 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 113,59 eur od 16. veljače 2023. do isplate,

- 103,25 eur od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 56,10 eur od 16. travnja 2023. do isplate,

- 54,34 eur od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 59,08 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 56,56 eur od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 56,01 eur od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 61,37 eur od 16. rujna 2023. do isplate,

- 27,78 eur od 16. listopada 2023. do isplate,

- 58,48 eur od 16. studenog 2023. do isplate,

- 62,06 eur od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 56,86 eur od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 58,80 eur od 16. veljače 2024. do isplate i

- 49,61 eur od 16. ožujka 2024. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužiteljici KV, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 937,50 eur odbija kao neosnovan.".

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke kao i u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke, žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode kao neosnovane, predložila žalbu odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je njoj prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitnia povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj (članak 365. stavak 2. ZPP).

5.1. Nije ni ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a potrebno je da izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga i da su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi po sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i ni razlozima presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,00 odnosno 2,10 umjesto 2,20) prilikom obračuna isplate plaće za razdoblje od rujna 2019. do veljače 2024.

7. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da među strankama nije sporno da je tužiteljica bila radnica tuženika i to na temelju Ugovora o radu od 28. ožujka 1996. na radnom mjestu Kontrolor karata sa koeficijentom složenosti poslova 1,75., zatim Ugovora o radu od 20. travnja 2023. na radnom mjestu Kontrolor karata sa koeficijentom složenosti poslova 2,10., te Ugovora o radu od 8. travnja 2024. na radnom mjestu Kontrolor karata i koeficijentom složenosti poslova 2,20,

-da također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata,

- da iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. Prilog 3., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova IV. navedeni Kontrolor karata I s koeficijentom složenosti 2,00, Kontrolor karata II s koeficijentom složenosti poslova 2,10, a u grupi složenosti poslova V. naveden je Kontrolor karata III s koeficijentom složenosti poslova 2,20, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za Kontrolore karata,

- da iz karte radnog mjesta za Kontrolora karata I, Kontrolora karata II i Kontrolora karata III proizlazi da su opisi poslova za svako pojedino radno mjesto identični, ista je odgovornost i uvjeti rada i niti za jedno radno mjesto nisu propisana dopunska znanja niti posebni uvjeti za obavljanje poslova. Jedina razlika, osim u koeficijentu složenosti poslova, je ta što je za radno mjesto Kontrolor karata I predviđena stručna sprema KV, a za K karata II i III SSS, a što u konkretnom slučaju nije ni odlučno.,

-da svi Kontrolori karata (I, II i III) obavljaju iste poslove, imaju istu odgovornost i rade u istim uvjetima rada.,

-da se tužiteljici sklapanjem novih Ugovora o radu u utuženom periodu mijenjao koeficijent složenosti poslova bez obzira što je obavljala iste poslove i u istim uvjetima rada.,

-da su pojedini radnici tuženika u utuženom periodu imali viši koeficijent složenosti u odnosu na tužiteljicu, a obavljali su iste poslove i u istim uvjetima rada,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da kod tuženika radi 41 godinu, s time da je u utuženom periodu radila kao Kontrolor karata, a neposredno nadređena osoba joj je bio ZV., da su joj se koeficijenti složenosti poslova mijenjali, s time da od sklapanja Ugovora o radu od 8. travnja 2024. (a koji je u primjeni od 1. ožujka 2024.) ima koeficijenti složenosti 2,20., da su joj poslovi kao i uvjeti rada u utuženom periodu uvijek bili jednaki., da je u timu radila s kolegama JV i ŠV te da su oni imali veći koeficijent složenosti poslova od nje, a kolege EV i FV također poznaje, s time da misli su oni imali koeficijent kao i ona,

- da kod tuženika postoje radna mjesta Kontrolor karata I, II i III, s time da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova i uvjeta rada kod tih radnih mjesta.

- da iz iskaza tužiteljice i svjedoka JV, ŠV, FV i ZV proizlazi da ne postoji razlika između radnika tuženika na radnom mjestu Kontrolor karata I, II i III niti u poslovima koje obavljanju niti u njihovim uvjetima rada, budući svi Kontrolori karata rade na način da prvo dođu na posao, uzimaju aparat te u timovima od 2, 3 ili 4 kolega izlaze na teren i vrše pregled ispravnosti karata putnika u tramvajima i autobusima. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da su pojedini radnici tuženika – Kontrolori karata imali različiti koeficijent složenosti poslova, a time i različitu plaću bez obzira što su obavljali iste poslove i imali jednake uvjete rada kao i jednaku odgovornost za obavljene poslove.,

-da isto proizlazi i iz Ugovora o radu sklopljenog između JV i tuženika 2016. (str. 101-102 spisa) iz kojeg je vidljivo da JV obavlja poslove Kontrolora karata III i ima koeficijent složenosti poslova 2,20, za razliku od tužiteljice i svjedoka FV koji su u utuženom razdoblju obavljali iste poslove i u istim uvjetima rada kao i svjedok JV, ali su imali manji koeficijent složenosti poslova (prvo 2,00, a zatim 2,10), a time i manju plaću,

- dakle iz iskaza tužiteljice i svih saslušanih svjedoka proizlazi da nije postojala razlika u obavljanju poslova i u uvjetima rada između radnika tuženika zaposlenih na radnim mjestima Kontrolora karata I, II i III, već su svi Kontrolori karata obavljali identične poslove i u istim uvjetima rada.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja a posebice savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza kao i iskaza saslušane tužiteljice te svjedoka JV zatim ŠV, te UV, FV imajući pri tome uvid u ugovor o radu tužiteljice od 28. ožujka 1996. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica radila na radnom mjestu kontrolora karata sa koeficijentom složenosti poslova 1,75, zatim ugovorom o radu od 20. travnja 2023. na radnom mjestu kontrolor karata sa koeficijentom složenosti poslova 2,10 te ugovora o radu od 8. travnja 2024. na radnom mjestu kontrolor karata i koeficijent složenosti poslova 2,20.

9. Naime, ocjenom sadržaja tuženikova Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I., II. i III.) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I.; 2,10 za kontrolor karata II. i 2,20 za kontrolor karata III.) ali iz navedenog pravilnika i kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta kontrolor karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrola karata propisan različiti koeficijent za obračun plaće.

10. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz saslušanih svjedoka te utvrdio da je tuženik radnicima tuženika JV, ZV koji su kod tuženika obavljali poslove kontrolora karata odnosno iste poslove kako i tužiteljica plaću obračunavao prema koeficijentu od 2,20. Obzirom da navedenu razliku nije objasnio tuženiku odgovorom na tužbu niti kasnije u tijeku postupka pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složnosti poslova a navedeno su jasno potvrdili svi saslušani svjedoci u postupku koji su u spornom razdoblju obavljali istovrsne poslove kao i tužiteljica a bili su razvrstani u II. i III. kategoriju kontrolora iako su suštinski obavljali istovjetne poslove kao i tužiteljica.

11. Ovim je ujedno odgovoreno na žalbene navode tuženika kako iz pravilnika o organizaciji sistematizaciji radnih mjesta, kao i kataloga radnih mjesta nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnih mjesta kontrolora karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit način za obračun plaća.

12. Člankom 91. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti ako, između ostalog obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju. Sustav klasifikacije radnih mjesta koji se koristi za određivanje jednake plaće muškarca i žene mora biti ustrojena na način da isključuje svaku diskriminaciju temeljem spola ali se jednako treba primjenjivati i na osobe istog spola.

13. Visinu potraživanja prvostupanjski sud pravilno je utvrdio uvidom u tuženikov izračun bruto razlike plaće za utuženo razdoblje koja među strankama nije sporna (4.739,15 eura) a koja utvrđenja tuženik žalbom ni ne osporava. Pravilno je prvostupanjski sud prihvaćanje tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke primijenio materijalno pravo pozivom na odredbu članka 91. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici ili radniku za jednak rad ili kroz rad jednake vrijednosti te tuženika obvezao na isplatu razlike plaće kako je presuđeno u točci I. izreke a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

14. Žalba tuženika u odnosu na dosuđeni trošak postupka djelomično osnovana u odnosu na trošak pristupa na ročište od 4. veljače 2025. za koje je prvostupanjski sud neosnovano dosudio nagradu pod Tbr. 9. točka 1. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 200,00 eura. Naime, obzirom da je navedeno ročište odgođeno, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu Tbr. 9. točka 5. te priznati tužitelju trošak iznos od 50,00 eura a ne 200,00 kako je to pogrešno dosudio prvostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan i taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (članak 166. stavak 1. a u svezi članka 155. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević