Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-521/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja INSTITUT IGH d.d., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 79766124714, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik iz Zagreba, Gredička 23, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Antun Banić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković Ćurić Janušić & Banić j.t.d. iz Zagreba, Mrazovićeva 7/II, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pr-2440/2019-48 od 22. svibnja 2023., dana 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pr-2440/2019-48 od 22. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju INSTITUTU IGH, d.d., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 79766124714, u roku od 8 dana isplati iznos od 270.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 24.05.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem razdoblju za tri postotna poena. Nalaže se tuženiku MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju INSTITUTU IGH, d.d., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 79766124714, u roku od 8 dana isplati iznos parničnih troškova po odluci suda s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem razdoblju za tri postotna poena ".

II Nalaže se tužitelju INSTITUTU IGH, d.d., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 79766124714, da isplati tuženiku MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.437,50 eura1 / 93.710,34 kuna u roku 15 dana".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i zatražio je trošak sastava odgovorai.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te po službenoj dužnosti temeljenu na odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja utvrdio je da nije počinjenja niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. , 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg poslodavca za isplatom iznosa od 270.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženog kao bivšeg zaposlenika zbog povrede zakonske zabrane natjecanja vezano za aktivnosti tuženika koje mu se stavljaju na teret izvještajem snimanja korištenja računalne opreme od 30. travnja 2019.

7. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi:

-da među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja temeljem Ugovora o radu 121-2017 od 28. travnja 2017. i aneksa II. Ugovora od radu broj 121-2017 od 1. siječnja 2019. na puno radno vrijeme na radnom mjestu 72120-6 projektant ekspert u organizacijskoj jedinici Odjel za projektiranje rekonstrukcija, Zavod za projektiranje,

- da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o radu te su se isti člankom 12. stavak 2. sporazumjeli da sastavni dio Ugovora o radu čini Prilog 1 – Sporazum o povjerljivosti i zabrani konkurencije od 28. travnja 2017.,

- da je ugovorom o radu u čl. 9. st. 2. tuženik dao suglasnost kontrole upotrebe računalne opreme dane na korištenje radniku budući da isti služe kao sredstvo rada u svrhu obavljanja poslova.,

- da je tuženik potpisom ugovora izjavio kako je svjestan i suglasan s tim da su svi dokumenti i podaci pohranjeni na takvoj računalnoj opremi i telekomunikacijskim uređajima u svakom trenutku dostupni za pregled od strane ovlaštene osobe tužitelja.,

- da je člankom 3. stavak 1. Priloga 1. Ugovora o radu, Sporazuma o povjerljivosti i zabrani konkurencije od 28. travnja 2017., tuženik se izričito obvezao da za vrijeme rada kod tužitelja neće, bez odobrenja tužitelja, za svoj račun ili za račun trećih osoba obavljati poslove iz osnovnih djelatnosti koju obavlja tužitelj, niti će za takve ili slične potrebe koristiti opremu ili druga sredstva rada tužitelja za vrijeme rada kod tužitelja.,

-da je stavkom 2. Priloga 1. Ugovora o radu, Sporazuma o povjerljivosti i zabrani konkurencije od 28. travnja 2017., ugovoreno da ako tuženik postupi protivno stavak. 1., tužitelj može od tuženika tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, ili da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega premjesti potraživanje zarade iz takvog posla ili naknadu pretrpljene štete, odnosno ukoliko bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, tužitelj može od tuženika tražiti isplatu naknade štete u iznosu 18 mjesečnih bruto plaća pri kojem izračunu se primjenjuje iznos naknade za rad koju je tuženik imao u trenutku kršenja predmetnih odredio.

- da je Prilog 1 - Sporazum o povjerljivosti i zabrani konkurencije od 28. travnja 2017. čini sastavni dio potpisanog Ugovora o rada,

- da je uvidom u Izvještaj od dana 23. svibnja 2019. o provedenom nadzoru računala i snimki razvidno da je tuženik za svoj račun i za račun trećih osoba koje su u neposrednoj tržišnoj konkurenciji sa tužiteljem za vrijeme radnog vremena i na radnom računalu bez odobrenja tužitelja obavljao poslove iz osnovne djelatnosti tužitelja. Tako je utvrđeno da je tuženik obavljao sljedeće poslove:

- dana 11.03.2019. tuženik je crtao u AutoCAD-u shemu antenskog sustava za konkurentsko trgovačko društvo metal projekt d.o.o. na pozicijama koje nisu ugovorene za tužitelja;

- dana 16.04.2019. tuženik je crtao u AutoCAD-u čeličnu konstrukciju antenskih prihvata za konkurentsko trgovačko društvo Metal projekt d.o.o. na pozicijama koje nisu ugovorene za tužitelja;

- dana 17.04.2019. tuženik je radio u Word-u za konkurentsko trgovačko društvo Virtus projekt d.o.o. na projektu Postrojenje Unifinig 2, a koji posao nije ugovoren od strane tužitelja. 11.

-da se svi navedeni poslovi odnose na djelokrug poslova tužitelja, odnosno na njegovu osnovnu djelatnost, pa je nedvojbeno da je tuženik za vrijeme radnog vremena obavljao poslove iz osnovne djelatnosti koju obavlja tužitelj i to projektiranje za treće osobe trgovačka društva koja su u neposrednoj tržišnoj konkurenciji s tužiteljem, čime je povrijedio zakonsku zabranu natjecanja sa tužiteljem propisanu čl. 101. Zakona o radu, čl. 40. Pravilnika o radu Instituta IGH, d.d. i čl. 3. Priloga ugovora o radu broj 121-2017 Sporazuma o povjerljivosti i zabrani konkurencije.

-da je nakon navedenih saznanja tuženiku je dana 24. svibnja 2019. omogućeno da iznese svoju obranu.

-da je zbog utvrđene osobito teške povrede Ugovora o radu, tužitelj kao poslodavac tuženika dana 05. lipnja 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika.,

-da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 05. lipnja 2019. dostavljena tuženiku dana 10.lipnja 2019. te je tog dana prestao radni odnos tuženiku kod tužitelja, a tuženik protiv navedene odluke, nije uložio zahtjev za zaštitu prava.

- da iz iskaza svjedoka EM proizlazi da je od 2019. bio pomoćnik Predsjednika uprave i da je dobio nalog da utvrdi produktivnost radnika, koji su bili izabrani nasumično, a između njih i tuženik. Nakon snimanja je izvršena forenzika kako bi se usporedilo za koji je ugovor imao tužitelj sklopljen posao i koji su dani u rad, a koji nisu ugovori bili u nadležnosti tužitelja, a o čemu je sačinjen izvještaj. , da na sastanku u 5. mjesecu 2019. je bio tuženik prisutan zajedno sa odvjetnicom, s kolegom UM i BM, a tuženik nije iznio neko opravdanje zbog čega je radio te poslove, a da Metal projekt d.o.o. i Virtus projekt d.o.o. nisu bili poslovni partneri tužiteljima na projektima na kojima je tuženik uhvaćen da radi.

-da iz iskaza UM proizlazi da tuženik na sastanku u 5.mjesecu 2019. nije uopće iznosio argumente u pogledu izvješća koje mu je prezentirano , a također potvrđuje da u slučaju Metal projekta i Virtus projekta u trenutku snimanja tuženika isti nisu bili poslovni partner tužitelja. Temeljem ovakvog izvješća moguće je bilo utvrditi eventualnu nastalu štetu jer je na tržištu poznata cijena izrade određenog antenskog sustava.

-da iz iskaza svjedoka ZM koji je radio kao voditelj odjela gdje je tuženik bio zaposlen, a od strane uprave je obaviješten da je provedeno snimanje računala tuženika te da je utvrđeno da je tuženik radio poslove koji nisu ugovoreni putem tužitelja zbog čega je dobio izvanredni otkaz. S provođenjem kontrole računala je utvrđeno je da je tuženik radio za konkurenciju i to upravo za Metal projekt, a u istom poslu sa Ericssonom.

-da iz iskaza tuženika proizlazi da je kod tužitelja radio 13 godina sve do izvanrednog otkaza koji nije osporavao, jer je po njemu cijela atmosfera promjenom voditeljskog kadra bila neugodna i nije imalo smisla da osporava otkaz ako je očito da ga tamo ne žele. Navodi da konkretno na velikom poslu kojeg su imali sa Ericssonom njegov nadređeni ZM tražio da svojim iskustvom savjetima pomogne kolegi,međutim cijela komunikacija je bila otežana, tuženik nije dobivao prave informacije, tako da kada bi trebao odraditi neki zadatak morao se snalazi sa savjetima od dugogodišnjih suradnika kao što je Metal projekt. Oni su prije tužitelja imali posao se Ericssonom zajedno radili niz godina, pa tako i oni međusobno surađuju. Navodi da je za savjet pitao Metal projekt koji su mu na server poslali svu potrebnu dokumentaciju, a konkretno se radilo o konstrukciji antenskog sustava. Poriče da bi ikada radio bilo kakav posao izvan tužitelja niti sa Metal projektom niti sa Virtus projektom, jer ponavlja da je od njih dobio potrebne informacije što je kod njih uobičajeno. Također je iskazao da su poslovi koje se njemu stavlja na teret da je radio za konkurenciju minorni poslovi u pogledu plaćanja, jer se ugovara za pojedine lokacije koje treba obilaziti što on nije radio.,

-da je u ožujku 2019. mjesečna bruto plaća tuženika iznosila 15.000,21 kunu, a u travnju 2019. mjesečna bruto plaća tuženika je iznosila 15.000,04 kuna, pa je stoga 18 mjesečnih bruto plaća zaokruženo na puni iznos od 270.000,00 kuna.

8. U žalbenoj fazi ovog postupka kao i postupku koji je prethodio pred sudom prvog stupnja sporno je, je li tuženik povrijedio odredbu ugovora o radu o zakonskoj zabrani natjecanja te je shodno tome je li dužan platiti utuženih 270.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi naknade štete u iznosu od 18 mjesečnih bruto plaća.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući kako tužitelj nije dokazao da je tuženik sklapao i obavljao bilo kakve poslove sa konkurentnim tvrtkama, naprotiv da je tuženik kolegijalno razmjenjivao dokumentaciju, s tvrtkama Metal projekt, d.o.o. odnosno Viruts projekt d.o.o. koji su često s tužiteljem sudjelovali u partnerskom odnosu, te isto tako, da tužitelj nije ponudio niti eventualno utvrdio nastalu štetu takvom radnjom tuženika iako je na tržištu poznata cijena iz određenog zakonskog sustava, pa u konkretnom slučaju ukoliko je i eventualna šteta i postojala da se ista mogla utvrditi bez uzrokovanih nerazmjernih troškova.

10. Cijeneći žalbene navode tužitelja ovaj drugostupanjski sud nije u mogućnosti prihvatiti stav prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da je tuženik za vrijeme rada kod tužitelja sklapao i obavljao određene poslove sa konkurentnim tvrtkama.

11. Naime, gubi prvostupanjski sud iz vida činjenicu da je tuženiku radni odnos kod tužitelja prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. lipnja 2019. koja odluka je dostavljena tuženiku dana 10. lipnja 2019., i protiv koje odluke tuženik nije uložio zahtjev za zaštitu prava niti je istu osporio.

12. Dakle, upravo razlog za Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je činjenica što je nesporno utvrđeno od strane tužitelja da je tuženik za vrijeme radnog vremena obavljao poslove iz osnove djelatnosti koju obavlja tužitelj i to prvenstveno projektirao za treće osobe: trgovačko društvo Metal projekt d.o.o. i Virtus projekt d.o.o. koja društva su u neposrednoj tržišnoj konkurenciji s poslodavcem, čime je povrijedio zakonsku zabranu natjecaja sa poslodavcem određenom člankom 101. Zakona o radu i članku 40. Pravilnika o radu Instituta IGH d.d. i članka 3. Priloga ugovora o radu br. 121-2017. Sporazuma o povjerljivosti zabrani konkurencije.

13. Imajući u vidu naprijed navedene činjenice na temelju kojih je i utemeljena odnosno na kojima je zasnovana Odluka o izvanrednom otkazu o radu od 5. lipnja 2019., i koja nije osporavana u redovitoj zakonskoj proceduri, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ista ima svojevrstan status pravomoćne odluke odnosno konkretno presuđene stvari.

14. s druge pak strane iskaz tuženika kako je po njemu "cijela atmosfera promjenom voditeljskog kadra bila neugodna i nije imalo smisla da osporava otkaz ako je očito da ga tamo ne žele" po stajalištu ovog suda nije od bitnog značaja u predmetnom sporu, obzirom da tuženik na predmetni Otkaz nije ni uložio zahtjev za zaštitu prava, odnosno barem kasnije u redovitom sudskom postupku zatražio iz navedenih razloga sudski raskid ugovora o radu.

15. Stoga zaključak prvostupanjskog suda da navedeni posao tuženik nije obavljao za konkurentske tvrtke već da bi se radilo o međusobnoj suradnji u pogledu potrebnih informacija, odnosno da iz Izvješća od 23. svibnja 2019. koji je sačinio pomoćnik uprave EM nije moguće uopće razaznati što je tuženik radio, po stajalištu ovog suda nije pravilan obzirom da je u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka, kao i Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 05. lipnja 2019.

16. Dakle, nesporno je da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao te da je tuženik povrijedio zabranu utakmice.

16.1. Člankom 3. stavak 2. priloga 1. Ugovora o radu br. 121-2017. Sporazuma povjerljivosti i zabrani konkurencije ugovoreno je: "Ako Radnik postupi protivno stavku 1 i/ili 2. ovog članka, Poslodavac može Radnika tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun ili da mu Radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla ili naknadu pretrpljene štete, odnosno ukoliko utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, Poslodavac može tražiti od Radnika isplatu naknade štete u iznosu od 18 mjesečnih bruto plaća pri kojem izračunu se primjenjuje iznos naknade za rad koju je Radnik imao u trenutku kršenja predmetnih odredbi".

17. Prema odredbi članka 101. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR) radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), prema stavku 2. radnik postupi protivno zabrani stavka 1. poslodavac može od radnika zatražiti naknadu pretrpjele štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun odnosno da mu radnik preda zaradu odnosno ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanja zarade iz takvog posla.

18. Međutim, tumačeći odredbu članka 12. stavak 2. Ugovora o radu od 28. travnja 2017. u svezi članka 3. stavak 1. Pravilnika i članka 40. Pravilnika o radu, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 270.000,00 kuna obzirom da tužitelj nije dokazao visinu eventualno nastale štete.

19. Naime, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka kao i tuženika prihvatio navode tuženika da je tužitelj vrlo lako mogao utvrditi vrijednost koštanja izrade sheme antenskog sustava, na način da utvrdi koja je jedinična cijena za takvu uslugu koju je tužitelj naplaćivao u ugovorima s naručiteljima ili svojim fakturama (Ericsson Nikola Tesla grupi i ostalim naručiteljima). Ovo posebno sud cijeni iskaz svjedoka UM koji navodi da se temeljem izvješća koje je sačinio tužitelj može utvrditi eventualnu nastalu štetu jer je na tržištu poznata cijena izrade određenog antenskog sustava. Slijedom navedenog zakonska pretpostavka iz čl. 108. ZR o 'nerazmjernosti troškova' potrebnih za utvrđivanje (navodne) štete sukladno navedenom članku nije primjenjiva.

20. Dakle u odnosu na utvrđenje eventualne visine stvarne štete da je i postojala mogla se utvrditi bez uzrokovanja nerazmjernih troškova, pa kako tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno, to u konkretnom slučaju nisu nastupili uvjeti za ugovorenu odštetnu odgovornost tuženika u visini njegovih 18 mjesečnih bruto plaća, a koja odgovornost je predviđena člankom 3. stavkom 3. Sporazuma.

21. Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

22. Slijedom naprijed navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Odluka o parničnom trošku pravilna je utemeljena valjanom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.,126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

24. U odnosu na iskazane žalbene razloge glede vrijednosti boda za istaći se slijedeće. Naime, Hrvatska odvjetnička komora je na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu donijela izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na sjednici 24. listopada 2022., tako da je članak 1. Tbr. 50. Tarife izmijenjen te glasi da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a ista je obavljena u Narodnim novinama broj 126/2022 od 28. listopada 2022.

25. Budući je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, 28. ožujka 2023. na snazi bila navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna,/1,99 eura to je s obzirom na Tbr. 48. st. 3. Tarife prvostupanjski sud pravilno tužitelju odmjerio trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna/1,99 eura, kako je uostalom to tuženik i zatražio u svom troškovniku.

26. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu, 19. veljače 2026 .

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević