Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-307/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Raguža te Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Palić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Gradske plinare Zagreb d.o.o., OIB: 20985255037, Zagreb, Radnička cesta 1, zastupan po generalnoj punomoćnici ŠŠ, djelatnici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja LŠ izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6197/2020- 24 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LŠ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6197/2020-24 od 19. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja LŠ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Gradske plinare Zagreb d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6197/2020-24 od 19. prosinca 2024. presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.079,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 18,98 eur od 18. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 25,88 eur od 26. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 2.729,34 eur od 16. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 305,26 eur od 16. prosinca 2020. pa do isplate,

kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana"".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju dosude troškovi sastava žalbe.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita jer prvostupanjski sud nije brižljivo cijenio sve dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti. Naime, prvostupanjski sud u odlučujućem dijelu ne cijeni iskaz svjedoka ČŠ kada isti navodi da u situaciji kada ih netko od suvlasnika ne želi pustiti, tada izvrše ispitivanje nemjernog dijela plinske instalacije i ukoliko je ista nepropusna tada svejedno puste plin u uporabu. Prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da u postupanju tuženika nema protupravnosti jer ne postoji suglasnost svih suvlasnika predmetne zgrade za priključenje tužitelja na plinovodnu mrežu. Također prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje te je izveo pogrešan zaključak da tužitelj nije dokazao svoju volju da iznajmljuje stan u utuženom vremenskom periodu. Ovo stoga jer je tužitelj svoj stan iznajmljivao 2017., 2018. i polovicu 2019. godine te je stoga imao namjeru iznajmljivati stan i u utuženom vremenskom razdoblju. Svoju volju za iznajmljivanjem stana tužitelj je učinio najmanje vjerojatnom te ju doveo na razinu dokazne snage izvjesnosti. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru na žalbu tuženik žalbu tužitelja cijeni neosnovanom te navodi da tijekom postupka nisu ispunjene sve pretpostavke propisane za odgovornost za štetu. Također od izuzetnog je značaja i činjenica da je tužitelj otkazao najam najmoprimcu. Stoga tuženik predlaže odbijanje žalbe tužitelja kao neosnovane te potražuje trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je ista zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete zbog nepriključenja tužiteljevog stana na plin, troškova plaćenih režija te izgubljene zarade, obzirom tužitelj nije ostvarivao najamninu koju bi prema redovnom tijeku stvari mogao ostvariti davanjem stana u najam.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka u bitnome utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik jednosobnog stana u [adresa];

- da je tuženik izdao tužitelju energetsku suglasnost i proveo prethodno ispitivanje plinske instalacije u tužiteljevom stanu;

- da je tužitelj podmirio trošak ispitivanja ispravnosti i nepropusnosti nove plinske instalacije u iznosu od 18,98 eura (143,00 kune);

- da je tužitelj podmirio trošak za kontrolu instalacije u iznosu od 25,88 eura (195,00 kuna);

- da je tužitelj temeljem ugovora o opskrbi plinom od 18. prosinca 2015. zaključenog s Gradskom plinarom Zagreb – Opskrba d.o.o. stekao status trajnog kupca plina;

- da je tuženik proveo ispitivanje instalacija u stanu tužitelja;

- da je tužitelj tijekom 2017. iznajmljivao predmetni stan;

- da su se suvlasnici zgrade na adresi [adresa] protivili priključenju plina u stan tužitelja;

- da je tuženik izvijestio tužitelja kako je poduzeo sve radnje u vezi priključenja stana na plin osim onih radnji za koje je bio potreban pristanak suvlasnika obzirom suvlasnici zabranjuju ulazak u svoje stanove.

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenoj fazi postupka, sporna je odgovornost tuženika tj. je li tuženik odgovoran naknaditi tužitelju štetu koja je prema tvrdnjama tužitelja nastala zbog činjenice da tuženik nije priključio plin u stanu tužitelja.

11. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018. – u nastavku teksta: ZOO), propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11.1. Člankom 1089. stavak 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi dok je stavkom 3. propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

12. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima su: a) postojanje subjekata odgovornosti za štetu, b) štetna radnja štetnika, c) šteta, d) uzročna veza ili kauzalni neksus, e) protupravnost. Sve navedene pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti. Dakle, ukoliko nije ispunjena jedna od navedenih pretpostavki ne postoji niti odgovornost za naknadu štete.

13. U konkretnom slučaju nisu ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke odgovornosti za štetu obzirom tužitelj nije dokazao uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje štetnika i štete.

14. Prije svega navodi se kako pravilno tužitelj u žalbi navodi da je dokazao svoju namjeru za iznajmljivanje stana i u utuženom vremenskom razdoblju te su stoga u navedenom dijelu nepravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije imao namjeru dati predmetni stan u daljnji najam. Ovo obzirom na činjenicu da je tužitelj iznajmljivao stan i tijekom 2017., 2018. i polovicu 2019. godine iz razloga jer je bio u teškoj financijskoj situaciji te je sredstva od najma koristio za poboljšanje svoje financijske situacije. No ovakav nepravilan zaključak prvostupanjskog suda glede namjere tužitelja za davanjem stana u najam, nije utjecao na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva obzirom nisu ispunjene druge pretpostavke koje su bile neophodne da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio pravno osnovan.

14.1. Ovo stoga jer u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je zbog nepriključivanja plina od strane tuženika za tužitelja nastala šteta koja se sastoji u gubitku najamnine i obveze plaćanja režijskih troškova za navedeni stan. Naime, u svom iskazu tužitelj navodi da je 2016. prebacio grijanje i vodu s plina na struju te je od 2017. počeo iznajmljivati stan. Dakle, tužitelj je iznajmljivao potpuno funkcionalan stan koji je imao sve uvijete za normalnu i uobičajenu uporabu u svakodnevnom životu. U trenutku kada je tužitelj otkazao ugovor o najmu najmoprimcu, stan je i dalje imao grijanje i korištenje vode pomoću električne energije odnosno tužitelj nije dokazao da je izvršio demontažu električkog bojlera i ponovno montiranje plinskog kondenzacijskog bojlera. Iz navedenog proizlazi kako ne postoje razlozi koji bi priječili da se navedeni stan i dalje iznajmljuje odnosno kako nepriključenje plina nije razlog za to što je tužitelj prestao iznajmljivati stan i ostvarivati naknadu s naslova najamnine. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi zbog postupanja tuženika tj. zbog činjenice da tuženik nije priključio plin u stanu tužitelja, tužitelj bio onemogućen u iznajmljivanju stana obzirom je u sedmom mjesecu 2019. i nadalje stan koristio električnu energiju kao energent koji je služio za grijanje stana i zagrijavanje vode. Napose iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi isti sredinom 2019., a nakon što je otkazao najmoprimcu, izvršio demontažu električnog bojlera i ponovnu instalaciju plinskog kondenzacijskog bojlera. Također navedena činjenica ne proizlazi niti iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se tiče ocjene suda glede iskaza svjedoka ČŠ, a u dijelu koji se odnosi na puštanje plina u uporabu, žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka je razvidno da do puštanja plina u stan dolazi u situaciji nakon što se provede ispitivanje instalacije. Drugim riječima nakon što se utvrdi da su instalacije valjano postavljene pristupa se puštanju plina pod uvjetom da je plinska instalacija nemjernog dijela nepropusna, neovisno o tome hoće li se netko od suvlasnika tome protiviti. Dakle do navedenoga dolazi pod uvjetom da se napravi uvar nove instalacije u postojeće instalacije. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nije izvršen uvar nove instalacije u postojeće instalacije te stoga tuženik nije niti došao u mogućnost pustiti plin u stan tužitelja neovisno o tome jesu li drugi suvlasnici s tim suglasni ili ne. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u navedenom dijelu prihvatio iskaz svjedoka ČŠ, a koji je općenito govorio o postupku puštanja plina.

15.1. Također prvostupanjski sud cijenio je svaki provedeni dokaz bitan za donošenje meritorne odluke na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio svoju odluku.

16. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 18,98 eura i 25,88 eura, a koji iznosi su plaćeni na ime troškova ispitivanja instalacije od strane tuženika pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja obzirom je tuženik obavio navedene provjere, a iste prethode i neophodne su radi donošenja konačne odluke u postupku priključivanja.

17. Dakle, po zaključku ovoga suda u konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između nepriključivanja plina od strane tuženika i štete, to je sukladno članku 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime, obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku to je isti odbijen i sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

19. Također i tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka jer sastav odgovora na žalbu odnosno plaćanja pristojbe na isti nije trošak koji bi bio potreban obzirom tuženik u odgovoru na žalbu samo reproducira svoje navode koje je već iznio tijekom postupka.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić