Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-78/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana predsjednika vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Addiko Bank d.d., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-255/2025-20 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-255/2025-20 od 9. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuju se nepoštenim i ništetnim dijelovi odredbi članka 2. i članka 3. st. 1. toč. 2., 3. i toč. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010451984/2005, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je sklopljen dana 20.10.2005. godine, između tužiteljice FŠ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice Addiko banke d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Slavonska banka d.d., Osijek, Kapucinska 29) kao davatelja kredita, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Dragice Dumančić, iz Osijeka, pod brojem OU-1068/2005, a u kojim odredbama je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te time ne proizvode pravne učinke.

II. Utvrđuje se da je nepoštena i ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010451984/2005, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je sklopljen dana 20.10.2005. godine, između tužiteljice FŠ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice Addiko banke d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Slavonska banka d.d., Osijek, Kapucinska 29) kao davatelja kredita, koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Dragice Dumančić, iz Osijeka, pod brojem OU-1068/2005, a u kojoj odredbi je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja koja se određuje izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru o kreditu, te time ista odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženici Addiko banci d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici FŠ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.655,34 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici Addiko banci d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici FŠ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 3.014,04 eura pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana".

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu svih troškova postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tuženika tužiteljica nije dostavila odgovor.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode stranaka, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika te zahtjev za isplatom više preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe - Adria Bank d.d., a Hypo Alpe – Adria Bank d.d. je pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek;

- da su tužiteljica i Slavonska banka d.d. Osijek 20. listopada 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010451984/2005;

- da su tužiteljica i Hypo Alpe - Adria Bank d.d. 5. veljače 2016. zaključili aneks uz ugovor o kreditu broj 5140030242-60010451984/2005;

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 53.000,00 CHF;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% dekurzivno godišnje;

- da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d.;

- da su odredbe ugovora o kreditu vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne.

7.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, prvostupanjski sud odbija prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Također prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica konverzijom nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je Hypo Alpe – Adria Bank d.d., pravni prednik tuženika, zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.1. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi navedenog ugovora o kreditu. Naime, sama činjenica što je 5. veljače 2016. zaključen aneks uz ugovor o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u daljem tekstu ZIDZOPK) temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim aneksom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 20. listopada 2005. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 107. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 105. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001. – nastavno: ZOO). Stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja aneksa ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu odnosno aneksa ugovora o kreditu.

10. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke apsolutno ne obrazlaže zbog čega su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, je li se o istima pojedinačno pregovaralo ili se o istima nije pregovaralo te jesu li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kako to osnovano u žalbi navodi tuženik.

10.1. Također prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da dokaže svoje tvrdnje da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te da iste nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka UŠ navodeći da ista nije pristupila na ročišta od 3. lipnja 2025., 1. listopada 2025. i 9. listopada 2025., a koja svjedokinja je bila predložena od strane tuženika na okolnost da je tužiteljica s djelatnicima prednika tuženika vodila pregovore vezane za odredbe spornog ugovora. Ovo stoga jer tuženiku sukladno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – nastavno: ZZP) pripada pravo dokazivati da je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštene. Upravo na ovu okolnost tuženik je iznosio navedene činjenice te je u svrhu dokazivanja istih predložio izvođenje odgovarajućeg dokaza. Tim više jer je prvostupanjski sud prihvatio navedeni prijedlog tuženika.

10.2. Nadalje, navodi se prvostupanjskom sudu da je ročište od 9. svibnja 2025. odgođeno zbog bolesti suca, za ročište od 3. lipnja 2025. dostava poziva za svjedoka UŠ nije bila uredno iskazana, dok za ročište od 1. listopada 2025. prvostupanjski sud nije niti utvrdio kakva je dostava poziva za svjedokinju UŠ. Stoga je prvostupanjski sud trebao saslušati svjedoka UŠ.

11. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka UŠ kao i da prvostupanjski sud nije analizirao provedene dokaze kako svaki zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te je izostala ocjena provedenih dokaza. Naime, prvostupanjski suda samo navodi kako svjedok UŠ nije pristupila na ročišta, a iz prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi dostava poziva za svjedoka UŠ bila valjano iskazana.

11.1. Pri tome je za ukazati sudu prvog stupnja na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/21. od 30. lipnja 2022. prema kojoj ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama toga ugovora, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima stranke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi te da je potrošač na isto pristao.

12. Osnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije kritički cijenio odredbu članka 2. Ugovora o kreditu. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je ništetnim odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, a temeljem koje odredbe je pravni prednik tuženika odobrio stambeni kredit tužiteljici u iznosu od 53.000,00 CHF u protuvrijednosti u HRK. Prvostupanjski sud potpuno zanemaruje navedenu odredbu, istu ne analizira i ne obrazlaže zbog čega bi navedena odredba bila ništetna.

13. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o činjenici je li tuženik kao stjecatelj pošten ili nepošten, a koja je činjenica odlučna za tijek zateznih kamata.

14. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je temeljem Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) tužiteljica u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođena plaćanja sudske pristojbe te stoga navedena sudska pristojba istoj nije niti mogla biti priznata u troškove postupka.

15. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije analizirao postojanje tzv. negativnih razlika. Naime, prvostupanjski sud niti u jednom dijelu obrazloženja svoje odluke ne analizira nalaz vještaka, ne analizira postoje li ili ne postoje negativne razlike te ukoliko postoje negativne razlike koliko one iznose. Također prvostupanjski sud nije niti obrazložio na koji način je utvrdio ukupnu visinu potraživanja tužiteljice.

16. U odnosu na navode tuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu pitanja zastare, tuženiku, a također i prvostupanjskom sudu se skreće pozornost na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-lV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF, a povodom individualnih parnica potrošača kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača.

17. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i odlučeno je kao u izreci rješenja.

18. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka.

19. Sukladno odredbi članka 371. ZPP-a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, saslušat će svjedokinju UŠ, analizirat će sporne odredbe ugovora o kreditu za koje tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništetnosti, utvrdit će je li se o istima pojedinačno pregovaralo, je li iste suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, je li tuženik nesavjestan i nepošteni stjecatelj ili nije, detaljno će analizirati nalaz i mišljenje vještaka te će se očitovati i na tzv. negativne razlike. Također prvostupanjski sud će obrazložiti je li za preinačeni dio potraživanje tužiteljice u zastari ili ne, utvrdit će je li tužiteljica platila pristojbu na tužbu i presudu ili ne, je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu tužiteljica u cijelosti obeštećena ili ne, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužiteljice za tužbu. Prvostupanjski sud će analizirati i iznos pretplate koji je priznat tužiteljici temeljem aneksa ugovora o kreditu kako bi se utvrdio ukupno pretplaćeni iznos od strane tužiteljice do trenutka provođenja konverzije kao i iznos priznat konverzijom.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan