REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1721/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB 85584865987, Zagreb, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tužene ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju poslovni broj Pl- 1613/2023-20 od dana 16. siječnja 2025.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 12,36 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4,12 eura od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 4,12 eura od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 4,12 eura od 16. travnja 2021. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 92,91 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužena u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

III Tužba je djelomično povučena za iznos od 37,16 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća podnio je dana 14. veljače 2022. prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Valeriji Pernar, sada tužbu protiv tužene, radi isplate iznosa od 373,32 kn/49,55 eura na ime neplaćenih računa za uslugu odvoza kućnog otpada na adresi [adresa], i to za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na predmetni iznos po dospijeću svakog pojedinog računa počevši od dospijeća računa za mjesec travanj 2020. dospjelim 15. kolovoza 2020. pa sve do posljednjeg dospjelog potraživanja dana 15. travnja 2021. za mjesec ožujak 2021., sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Provjerom u mrežne stranice suda, sud je utvrdio kako tužena nema prebivalište na području [adresa], čime javni bilježnik nije nadležan za izdavanje platnog naloga sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, slijedom čega je ovaj sud donio rješenje o postavljanju privremenog zastupnika Dejana Pavlovića, odvjetnika u Zagrebu poslovni broj Pl-1613/2023-6 dana 7. studenog 2023. te potom rješenje o platnom nalogu poslovni broj Pl-1613/2023-20 dana 16. siječnja 2025., a kako je to navedeno u točki 1. obrazloženja ove presude.

3. Privremeni zastupnik tužene je protiv navedenog rješenja o platnom nalogu pravovremeno podnio prigovor navodeći kako u cijelosti pobija predmetno rješenje te ga smatra nezakonitim kao i da tužitelj uz vjerodostojnu ispravu nije priložio dokaz na što se utuženi iznos odnosi, nema saznanja o bilo kakvom dugovanju prema tužitelju, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, navodi kako su tužena i njena obitelj uredno podmirivali sva dugovanja prema tužitelju, te opreza radi ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže pobijano rješenje o platnom nalogu staviti izvan snage i nastaviti postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga, sve uz naknadu troškova tuženoj.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, čime je sud izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga, Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreb, Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga, Odluku o izmjeni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, Odluku o izmjenama i dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, Opće uvjete poslovanja s korisnicima, Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu, Odluku od 21. listopada 2015., Dopunu cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, izvadak iz matične evidencije tužitelja.

5. Tužitelj se podneskom od dana 11. ožujka 2025. očitovao na prigovore tužene izjavljene po privremenom zastupniku navodeći kako tužena nije podmirila utuženo potraživanje nastalo povodom pružene usluge zbrinjavanja i prijevoza otpada, da je tužena bila dužna obavijestiti tužitelja ukoliko je došlo do kakvih promjena na strani korisnika te da povlači dio tužbenog zahtjeva temeljem utuženih računa dospjelih od 16. kolovoza 2020. do 16. siječnja 2021. u ukupnom iznosu od 37,16 eura, a obzirom na istaknuti prigovor zastare. U ostalom dijelu očitovanja tužitelja isti smatra prigovore tužene paušalnim i neosnovanim čime ostaje kod potraživanja u iznosu od 12,36 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

6. Slijedom navedenog, valjalo je obzirom na promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva odlučiti sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) kao u točki I. izreke presude.

7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, budući je podneskom od 11. ožujka 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 12,36 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 49,55 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

8. Kako se tužena nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja učinjenom podneskom od 11. ožujka 2025., to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. rješenja.

9. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 16. siječnja 2026. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki II. izreke presude.

11. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija odnosno da je tužitelj ovlašten na pružanje predmetne usluge kao i da je tužena u evidencijama tužitelja zavedena kao korisnik navedene usluge.

12. Među strankama u ovom postupku je sporna osnova, visina, je li tužena podmirila navedeno potraživanje kao i je li za utuženo potraživanje protekao zakonski rok za zastaru.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i matične podatke iz evidencije tužitelja kao i priložene račune za utuženo razdoblje, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tužena evidentirana kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], površine 33,10 m2, pod sistemskim brojem obveznika 9099993369828 i sistemskim brojem objekta 03368807, te šifra kupca 0130483, slijedom čega je ista bila obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge u utuženom razdoblju. Sud ukazuje kako i svi utuženi računi glase na tuženu. Za istaknuti je kako je sud uvidom u matične evidencije – bilješke sa lista 167 spisa utvrdio kako je 18. listopada 2023. izvršen unos podataka o novom vlasniku predmetne nekretnine na adresi u [adresa], vezano za šifru objekta 03368807 kada je kao vlasnik upisana AV sa naznačenim sistemskim brojem obveznika 9000009201028, a da je do tada kao vlasnik navedenog objekta na predmetnoj adresi bila evidentirana tužena pod sistemskim brojem obveznika 9099993369828. Za istaknuti je i da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na utuženo razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021., dakle u razdoblju kada je tužena bila vlasnik predmetne nekretnine te zavedena kao obveznik plaćanja usluge prijevoza i zbrinjavanja otpada na adresi u [adresa]. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja sud je utvrdio da je tužena u utuženom razdoblju bila u obveznom odnosu sa tužiteljem, te da se utuženo potraživanje odnosi na dug tužene za pruženu, a neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada, za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. (uz napomenu da je u zastari potraživanje za razdoblje od travnja 2020. do prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 37,16 eura. što je učinio nespornim i tužitelj kako je to pojašnjeno u točki 5. obrazloženja), za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa]. Također, uvidom u predmetne račune, sud je utvrdio kako je adresa za primitak računa također [adresa], dakle, adresa iz ovršnog prijedloga koji sada predstavlja tužbu. Iz navedene dokumentacije je vidljivo i kako je tužena kao obveznik plaćanja navedene naknade bila zavedena u evidenciji tužitelja od 1. siječnja 1980. pa do gore navedene izmjene vlasništva 1. listopada 2023. koja je upisana u evidencije tužitelja 18. listopada 2023., te da nema evidentiranih promjena na strani predmetne nekretnine u utuženom razdoblju.

14. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od čl. 4. st. 1. toč. 19. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) kojim je propisano da je komunalni otpad onaj otpad koji je nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva.

15. Odredbom čl. 30. st. 5. navedenog zakona, korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

16. Odredbom čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – proč. tekst i 94/17 – ispr., dalje ZV) propisano je kako će se sva prava i dužnosti povezane s vlasništvom posebnog dijela nekretnine na kojem su suvlasnici dvije ili više osoba, izvršavati solidarno dok je čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) propisano kako svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno namiren.

17. Odredbom čl. 6. st. 5. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/15), postojeći korisnici dužni su sve promjene koje se odnose na relevantne promjene koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, o tome obavijestiti tužitelja kao davatelja usluge (usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi) u roku od 15 dana od dana nastale promjene.

18. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tužena o istome obavijestila tužitelja pisanim putem niti da je dostavila bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju.

19. Nadalje, sud ukazuje kako se sukladno čl. 20. Općih uvjeta ukupna naknada za prijevoz i zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada određuje umnoškom zaduženog volumena spremnika za miješani komunalni otpad, broja odvoza miješanog komunalnog otpada u tijeku jednog mjeseca i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada. Za pojedinog korisnika iz Skupine 1 navedeni se ukupni iznos množi s njegovim pripadajućim udjelom koji je definiran zajedničkim Ugovorom zajednice korisnika, dok je čl. 21. Općih uvjeta propisano da se cijena javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada utvrđuje Cjenikom što ga donosi davatelj usluge prema postupku predviđenom zakonom.

20. Sukladno čl. 23. Općih uvjeta cijenu usluge korisnici plaćaju preko računa koji im davatelj usluge ispostavlja jednom mjesečno. Ako korisnik usluge nije dobio račun, dužan je od davatelja usluge zatražiti njegovu presliku.

21. Rok za podmirenje računa naznačen je na svakom ispostavljenom računu, a u slučaju prekoračenja roka plaćanja, davatelj usluge zaračunat će korisniku zakonske zatezne kamate. Računi se dostavljaju korisniku na adresu na kojoj se pruža usluga, a na izričit pisani zahtjev korisnika, na adresu koju on odredi. Uz dostavljeni račun za tekući mjesec, na uplatnici se nalazi i iznos neutuženog dugovanja korisnika u slučaju kad nije platio neki od prethodnih računa.

22. Sukladno Cjeniku javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada od 19. veljače 2015. ukupna naknada za javnu uslugu prijevoza i zbrinjavanja komunalnog otpada određuje se umnoškom zaduženog volumena spremnika za miješani komunalni otpad, broj odvoza u tijeku jednog mjeseca i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada.

23. Također, za istaknuti je kako je iz priložene dokumentacije (ispis utuženih računa kao i izvadak iz matične evidencije) jasno vidljivo kako je tužena na svoje ime primala račune dok spisu ne prileži dokaz da je isti prigovarala predmetnim računima. Naime, sukladno čl. 28. Općih uvjeta korisnik može u roku od 8 dana od dana primitka računa podnijeti pisanu reklamaciju dok se u protivnom smatra da je obračun uredan.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako je odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu. Tužitelj je povukao tužbu za dio potraživanja u iznosu 37,16 eura koje se odnosi na račune dospjele u razdoblju od 16. kolovoza 2020. do 16. siječnja 2021.

25. Nadalje, tužitelj je istim podneskom istaknuo kako ostaje kod tužbenog zahtjeva na ime potraživanja u iznosu od 12,36 eura za razdoblje od siječnja do ožujka 2021., a kojem povlačenju se tužena nije protivila, slijedom čega je ovaj sud razmotrio predmetni prigovor zastare u odnosu na preostalo potraživanje u iznosu od 12,36 eura te utvrdio navedeni prigovor neosnovanim budući je uvidom u prijamni pečat javnog bilježnika koji prileži na listu 1 spisa jasno vidljivo da je ovršni prijedlog (sada tužba) zaprimljen dana 14. veljače 2022., dok se preostalo utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od siječnja do ožujka 2021. pri čemu je najstariji račun dospio dana 15. veljače 2021. pa zastara nastupa 15. veljače 2022. iz čega proizlazi kako propisani rok od godinu dana za zastaru nije protekao za potraživanje budući je ovršni prijedlog podnesen 14. veljače 2022. kako je to prethodno navedeno. Obzirom nije protekao rok za zastaru za najstarije potraživanje za mjesec siječanj 2021., to nije protekao niti zakonom propisan rok niti za preostalo razdoblje i to za mjesec veljaču i ožujak 2021. čime je sud našao osnovanim potraživanje tužitelja na ime iznosa od 12,36 eura.

26. Predmetni računi i izvod iz poslovnih knjiga daju sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine. Za istaknuti je kako je sukladno Cjeniku javne usluge prijevoza i zbrinjavanja komunalnog otpada od 19. veljače 2015. ukupna naknada za javnu uslugu prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada kod korisnika koji su sklopili pojedinačne ugovore o pružanju javne usluge s korisnicima te da se ista određuje umnoškom zaduženog volumena spremnika za miješani komunalni otpad, broja odvoza u tijeku jednog mjeseca i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada koja iznosi 0,09622 kn/lit. Obzirom je tužena u utuženom razdoblju bila evidentirana u sustavu tužitelja kao korisnik usluge odvoz komunalnog otpada za spremnik volumena 50 litara, te brojem od ukupno 8 mjesečnih odvoza, ista je sukladno navedenom dužna snositi predmetnu obvezu prema tužitelju sukladno pruženoj komunalnoj usluzi.

27. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a tužena do zaključenja glavne rasprave nije podnijela dokaz da je tijekom utuženog razdoblja od travnja 2020. do ožujka 2021. izvršena promjenu u matičnim evidencijama tužitelja kao i prestanak korištenja predmetne nekretnine ili da je prigovarala predmetnim računima niti je ičime dokazala da je potraživanje u iznosu od 12,36 eura podmirila, kao niti da je isto podmireno o dospijeću.

28. Slijedom navedenog sud smatra da je sukladno odredbi čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i čl. 9. i 65. ZOO-a tužena dužna podmiriti utuženu glavnicu u iznosu od 12,36 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čime je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od dana dospijeća pojedinih predmetnih iznosa. Kako tužitelj predmetne kamate potražuje pravilno dan nakon dospijeća predmetnih računa, a što je sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i ispis utuženih računa, to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 12,36 eura osnovan, to je valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

30. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

31. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, te u pogledu visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 24% (dosuđenih 12,36 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 49,55 eura x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu 62% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 24% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 124:2%), iz čega proizlazi da je uspjeh tužene u ovoj parnici 38%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužena). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 62% oduzme uspjeh tužene od 38%, dobije se 24%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 57,71 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 92,91 eura i to na ime jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 33,18 eura čemu je pridodan i trošak oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura (trošak odmjeren kao nužan za vođenje predmetnog postupka čime je tužitelju priznat u cijelosti prema čl. 154. st. 3. ZPP-a), što ukupno iznosi 92,91 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. rješenja u odnosu na trošak tužitelja i točki II. rješenja u odnosu na trošak tužene.

33. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ovršnog postupka javnog bilježnika budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava ovršnog prijedloga stoga što se ovršni postupak koji je nastavljen kao parnični postupak smatra jedinstvenim postupkom pa je stoga stav ovog suda da za cijeli takav jedinstveni prvostupanjski postupak tužitelju pripada jednokratna nagrada u priznatom iznosu od 100,00 eura s pripadajućim PDV-om od 25% kako je to sud i dosudio tužitelju. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 179,19 eura obzirom je tužitelj navedeni trošak podmirio u iznosu od 59,73 eura, a koji iznos je sud tužitelju i priznao kako to stoji u točki 32. obrazloženja.

34. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu

- tuženoj po privremenom zastupniku Dejanu Pavloviću

U Zagrebu, dana 19. veljače 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja