REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Broj: Ppž -10855/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. i 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. ŽO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 8. listopada 2025., broj: Pp - 1123/2025-30, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. ŽO, a po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane približavanja majci AO i ocu CO u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci, ukida
II. Odbija se žalba okr. ŽO kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ŽO je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 8. listopada 2025., broj: Pp - 1123/2025-30, proglašena je krivom okr. ŽO da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 2. i 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je uz primjenu članka 35., članka 39. stavak 3. i članka 46. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, izrečena kazna zatvora 80 dana, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunava u vrijeme uhićenja po policiji od 14. svibnja 2025. te zadržavanje u zatvoru u Zagrebu do 28. svibnja 2025., kao 15 dana u izrečenu kaznu zatvora, tako da okrivljenica ima za izvršiti još 65 dana izrečene kazne zatvora te se opoziva uvjetna osuda i određuje se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 63 dana, dosuđene Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp-982/2024-17 od 26. lipnja 2024., koja je postala pravomoćna 25. srpnja 2024., te joj je temeljem članka 39. stavak 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna kazna zatvora 120 dana. Na temelju članka 41. u svezi s člankom 44. Prekršajnog zakona okrivljenici ŽO primijenjena je uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju od 120 dana neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena kazna zatvora
1. Istom presudom, okr. ŽO, izrečene su zaštitne mjere i to na temelju
članka 53. stavak 1. Prekršajnog zakona i članka 13. točke 4. i članka 18. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o lijekovima, u trajanju od 18 mjeseci, koja će se po pravomoćnosti i izvršnosti presude provoditi u Klinici za psihijatriju Vrapče te na temelju članka 50. stavak 1. točke 1. Prekršajnog zakona i članka 13. točke 2. i članka 16. stavak 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera zabrane približavanja majci AO i ocu CO, u trajanju od 12 mjeseci.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okr. ŽO je obvezana
na naknadu istih u ukupnom iznosu od 390,00 eura, koji se u iznosu od 50,00 erua odnose na paušalne troškove postupka te u iznosu od 340,00 eura na troškove izrade nalaza i mišljenja vještaka
2. Protiv te presude, okr. ŽO pravodobno je po braniteljici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici u Zaboku podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog odluke o kazni.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice jer je odlukom o zaštitnoj mjeri zabrane približavanja prema majci AO i ocu CO, u trajanju od 12 mjeseci, prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.
5.1. Naime, člankom 16. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da sud može počinitelju nasilja u obitelji, izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, dok je stavku 2. istog članka, propisano da će sud u odluci kojom sud izriče tu mjeru odrediti mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve.
5.2. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se prilikom određivanja zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji moraju navesti mjesta i razdaljina ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, pa zaštitna mjera u sadržaju kako je od strane prvostupanjskog suda određena okr. ŽO nije u dovoljnoj mjeri određena, budući da nije navedena razdaljina ispod koje se okrivljenica ne smije približiti žrtvama nasilja u obitelji, majci AO i ocu CO , a time niti zaštitna mjera nije niti provediva.
5.3. Iz naprijed navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti predmetnu zaštitnu mjeru ukinuo. Potrebno je istaknuti da je u tom pravcu izostala žalba tužitelja radi čega, ovaj drugostupanjski sud nije imao ovlaštenja ispraviti od strane prvostupanjskog suda, počinjenu povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.
6. U žalbi zbog odluke o kazni okrivljenica ističe da se sada nalazi na psihijatrijskom liječenju, da je teško bolesna, ovisna o lijekovima te da ne funkcionira bez pomoći druge osobe te joj je nužna pomoć roditelja kako bi ista savladala ovisnost i izliječila se. Ističe da je bila smanjeno ubrojiva tempore criminis, a što se vidi iz nalaza i mišljenja vještaka te da joj je sud trebao izreći druge kazne, a ne izreći kaznu zatvora vodeći računa o nalazu vještaka.
6.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne ujedno primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okr. ŽO u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a posebno imajući u vidu težinu počinjenog djela, osobito grube i uvredljive riječi koje je okrivljenica izgovarala bez izražene ikakve kritičnost prema vlastitom postupanju. Prvenstveno se ističe da je okr. ŽO izrečena mjera upozorenja – uvjetna osuda tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okr. ŽO u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom pa u vremenu provjeravanja okrivljenica ima priliku svoje protupravno ponašanje korigirati i uskladiti se sa društveno prihvatljivim načinom ponašanja, a osobito ispraviti svoje ponašanje prema roditeljima, u čemu će joj svakako pomoći liječenje od ovisnosti o lijekovima. U tom smislu nisu točni žalbeni navodi okrivljenice da je u vrijeme počinjenja prekršaja bila smanjeno ubrojiva jer iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, proizlazi da je okrivljenica u vrijeme počinjenja prekršaja bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno.
6.2. Ističe se da je pravilno prvostupanjski sud okrivljenici za prekršaj za koji je proglašena krivom u izreci pobijane presude uz primjenu članka 39. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrekao kaznu zatvora 80 dana, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 15 dana kazne zatvora pa je okrivljenici preostala za izvršiti još 65 dana kazne zatvora te opozvao uvjetnu osudu i odredio izvršenje kazne zatvora od 63, a izrečene presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 26. lipnja 2024., koja je postala pravomoćna 25. srpnja 2024., a potom na temelju članka 39. stavak 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao ukupnu kaznu zatvora od 120 dana. U tom smislu napominje se da ukupan zbroj kazni zatvora iznosi 128 dana, ali sukladno članku 39. stavku 1. točki 1. Prekršajnog zakona, ukupna kazna zatvora ne može premašiti 120 dana, pa je pravilno prvostupanjski sud okrivljenici izrekao kaznu zatvora 120 te uvjetovao izvršenje izrečene kazne zatvora na 12 mjeseci, odnosno da u vremenu provjeravanja okrivljenica ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena kazna zatvora.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužan uzdržavati.
8. Stoga je, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke), odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
