Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Stalna služba u Đurđevcu
Đurđevac, Đure Basaričeka 12
Poslovni broj: P-75/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Jadranski naftovod d.d., OIB: 89018712265, Zagreb, Miramarska cesta 24, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs, Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika Lovačka udruga Virje, OIB: 21176892924, Virje, Franje Viktora Šignjara 21, kojeg zastupa zamjenik predsjednika SE, radi služnosti na nekretninama, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženikovog zastupnika po zakonu i odluke objavljene dana 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj JADRANSKI NAFTOVOD, dioničko društvo, OIB: 89018712265, Zagreb, Miramarska cesta 24, stekao pravo stvarne služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru 5 metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovito održavanje, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama i otklanjanja štetnih posljedica nastalih uslijed havarije na zk.č.br. 9328/1, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 1579 čhv, upisanoj u u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojom česticom prolazi cjevovod u dužini 99,45 metara, u smjeru smjeru jug – sjeveroistok, ulazi na česticu na istočnoj međi na udaljenosti od 11,60 metara od jugoistočne međe i izlazi na sjevernoj međi na udaljenosti od 25,08 metara od sjeveroistočne međe, s pojasom služnosti površine 994 m2 sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu i na zk.č.br. zk.č.br. 9328/2, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 620 čhv, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojom česticom prolazi cjevovod u dužini od 8,82 metara, u smjeru smjeru jug – sjever, ulazi na česticu na južnoj međi na udaljenosti od 6,11 metra od jugozapadne međe i izlazi na sjeverozapadnoj međi na udaljenosti od 11,60 metra od jugozapadne međe, s pojasom služnosti površine 89 m2 sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu.
II. Nalaže se ispravak upisa prava stvarne služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja naftovoda koje uključuje pregled trase, redovito održavanje, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama i otklanjanja štetnih posljedica nastalih uslijed havarije na zk.č.br. 9328/1, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 1579 čhv, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojom česticom prolazi cjevovod u dužini 99,45 metara, u smjeru smjeru jug – sjeveroistok, ulazi na česticu na istočnoj međi na udaljenosti od 11,60 metara od jugoistočne međe i izlazi na sjevernoj međi na udaljenosti od 25,08 metara od sjeveroistočne međe, s pojasom služnosti površine 994 m2 sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu i na zk.č.br. zk.č.br. 9328/2, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 620 čhv, upisanoj u u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojom česticom prolazi cjevovod u dužini od 8,82 metara, u smjeru smjeru jug – sjever, ulazi na česticu na južnoj međi na udaljenosti od 6,11 metra od jugozapadne međe i izlazi na sjeverozapadnoj međi na udaljenosti od 11,60 metra od jugozapadne međe, s pojasom služnosti površine 89 m2 sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu, upisom tog prava za korist tužitelja Jadranski naftovod, dioničko društvo, OIB: 89018712265, Zagreb, Miramarska cesta 24.
III. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga Virje, OIB: 21176892924, Virje, Ul. Franje Viktora Šignjara 21, naknaditi tužitelju Jadranski naftovod, dioničko društvo, OIB: 89018712265, Zagreb, Miramarska cesta 24, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 18. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je dana 23. veljače 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama naznačenim u izreci presude i ispravka upisa u zemljišnim knjigama.
1.2. Tužitelj je u tužbi naveo da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane su zk.č.br. 9328/1, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 1579 čhv i zk.č.br. 9328/2, oznake zemljišta ORANICA U KOMARNICI, površine 620 čhv. Kao vlasnik predmetne nekretnine upisan je tuženik. Tužitelj je na predmetnoj nekretnini kao poslužnoj dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru 5 metara lijevo i desno od osi cjevovoda, koje uključuje pregled trase, redovito održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama i otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije. Radi upisa navedenog prava tužitelj je kod naslovljenog suda, Stalne službe u Đurđevcu, dana 12. ožujka 2021. godine podnio prijedlog radi otvaranja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. Rješenjem navedenog suda posl.br. Z-2740/2021 od 30. travnja 2021. godine otvoren je pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak. Rješenjem istog suda posl.br. Z-1306/2024 od 7. veljače 2024. godine odbijen je tužiteljev prijedlog za upis prava stvarne služnost opisanog sadržaja te je Zemljišnoknjižnom odjelu tog suda naloženo da u zemljišnoj knjizi, po proteku roka od 30 dana od dana uredne dostave tog rješenja, izbriše zabilježbu otvaranja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na nekretnini iz toč. I tužbe. Navedeno rješenje je nezakonito iz razloga što je isto utemeljeno na stavu suda da se radi o zakonskoj služnosti koja se isključivo može ustanoviti kroz postupak izvlaštenja, a ne putem dosjelosti. Takav stav suda protivan je odredbama Zakona o energiji, Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ustaljenoj sudskoj praksi hrvatskih sudova, uključujući i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pravnom predniku tužitelja, Jugoslavenskom naftovodu, poduzeću za prijevoz nafte, dana 28. lipnja 1982. godine izdana je uporabna dozvola broj: [broj dozvole] kojim mu je dopuštena upotreba izgrađenog naftovoda koji prolazi nekretninom tuženika. Da se naftovod nalazi na nekretnini tuženika proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana predmetna nekretnina te iz izvoda iz katastarskog plana s ucrtanom trasom naftovoda, izrađenog po geodetima tužitelja. Navedenu činjenicu tuženik nije niti sporio u tijeku zemljišnoknjižnog postupka. Tužitelj je najkasnije od 1982. godine do danas u odnosu na tuženikovu nekretninu kao poslužnu u posjedu prava služnosti sa sadržajem opisanim kao pod toč. II tužbe na način da predmetni naftovod koji prolazi nekretninom tuženika redovito pregledava i održava, organizira i provodi sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti naftovod, popravlja naftovod i pripadajuće podzemne instalacije te otklanja štetne posljedice djelovanja naftovoda. Tužitelj je zakonit posjednik opisanog prava služnosti jer su mu za upotrebu naftovoda koji prolazi tuženikovom nekretninom na kojoj tužitelj vrši posjedovne čine izdane odgovarajuće dozvole. Tužitelj je pošteni posjednik predmetnog prava služnosti jer mu tuženik niti itko drugi nikada nije osporio da se koristi naftovodom, da isti pregledava, održava, popravlja i otklanja štetu nastalu od naftovoda. Tužitelj je istiniti posjednik predmetnog prava služnosti jer sadržaj služnosti nije izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, već na temelju izdanih mu odgovarajućih dozvola. Odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nastavno: ZV) određeno je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Odredbom čl. 228. st. 1. ZV-a određeno je da će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon. Obzirom je tužitelj kao zakonit, istinit i pošten posjednik izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti opisan kao pod toč. II tužbe kroz zakonom propisano vrijeme od 20 godina, to je tužitelj danom isteka navedenog vremenskog razdoblja stekao pravo stvarne služnosti predmetnog sadržaja. Tuženik niti navedenu činjenicu nije sporio u tijeku zemljišnoknjižnog postupka. Zaključno, u odnosu na prostorni obuhvat stečenog prava stvarne služnosti, tužitelj ukazuje na odredbu čl. 8. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport ("Službeni list SFRJ" broj 26/85, u daljnjem tekstu: Pravilnik) kojom je propisano da je u pojasu širokome 5 m s jedne i s druge strane računajući od osi cjevovoda zabranjeno saditi biljke čije korijenje raste dublje od 1 m, odnosno za koje je potrebno obrađivati zemljište dublje od 0,5 m. Povod za podnošenje tužbe tužitelj je imao upravo zato što je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu posl.br. Z-1302/2024 od 7.2.2024. godine odbijen njegov prijedlog za upis prava stvarne služnosti iz toč. III tužbe u njegovu korist te je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici. Obzirom na navedeno, tužitelj je podnio predmetnu tužbu kako bi zaštitio svoja prava.
1.3. Stoga je tužitelj predložio prihvatiti tužbeni zahtjev, a kao dokaz je priložio izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 6-9 spisa), rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Z-2740/2021 od 30. travnja 2021. (10-13), rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Z-1306/2024, Z-3740/2021-7 od 7. veljače 2024. (14-19), izvadak iz sudskog registra (20-29), Potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj R3-10668/17 (30- 34), rješenje Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od 28. lipnja 1982. (35-39), rješenje Općinskog sekretarijata za privredu od 20. lipnja 1977. (40-61), izvod iz katastarskog plana s ucrtanom trasom plinovoda (62-63). Tijekom postupka tužitelj je kao dokaz u spis priložio Ispis iz Registra udruga na dan 1. listopada 2024. (87-90), rješenje Općinskog sekretarijata za privredu Općine Đurđevac broj: UP/I-02-1093/1-1977. od 20. lipnja 1977. (110-131), narudžbu broj 24-0220-000078 (141-148), mjesečni pregled trasa (156-157) i sporazum o naknadi štete (158-160).
2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Navodi da tužitelj opetovano zahtijeva upis prava stvarne služnosti na nekretninama tuženika, iako je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Z- 1306/2024 od 7. veljače 2024. godine je tužiteljev prijedlog za upis prava stvarne služnosti odbio kao neosnovan. Tvrdi da nije točno da je tužitelj na predmetnoj nekretnini dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru 5 metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovito održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama i otklanjanja štetnih posljedica nastalih uslijed havarije. Tužitelj je nedvojbeno energetski subjekt jer je pravna osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i za to ima potrebnu dozvolu. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o energiji (dalje: ZE) energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Tuženik je kao pravna osoba dužan tužitelju kao energetskom subjektu, omogućiti pristup na svoje nekretnine na kojima se nalazi izgrađen predmetni naftovod radi pregleda i održavanja istog te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ovaj objekt i uređaje (čl. 40. st. 2. ZE). Također je dužan tužitelju omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njegovim nekretninama te ne smije sprječavati tužitelja da isključi iste ili druge uređaje energetskog sustava (čl. 40. st. 3. ZE). Odredbom čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano je da određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonska služnost) to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno, a u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije određeno. Pravo tužitelja da koristi predmetne nekretnine koje nisu njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, propisano je odredbom čl. 40. st. 1. ZE. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnoj stvari radi o javnopravnim ograničenjima prava vlasništva, odnosno da se radi o zakonskoj služnosti koja je definirana čl. 185. ZV. Nastavno, u potpunosti je neosnovana opetovana tvrdnja tužitelja da je pošteni posjednik opisanog prava služnosti jer mu tuženik nikad nije osporio niti se protivio da se koristi naftovodom, te da isti pregledava, održava, popravlja i otklanja štetu nastalu od naftovoda. Tuženik se nije protivio niti se sada protivi iz razloga jer poštuje zakonske odredbe, a ne zato jer je to iskaz njegove slobodne volje ili pasivnosti, kao što to pokušava prikazati tužitelj. Tuženik se u naravi niti ne može protiviti uklanjanju raslinja jer tužitelj ne uklanja raslinje na trasi naftovoda. Tužitelj ima registrirano Poljoprivredno gospodarstvo (PG) i predmetne nekretnine su upisane u ARKOD kao oranice. Tuženik je dužan na tom zemljištu izvoditi agrotehničke zahvate i poduzimati mjere sukladno pravilima poljoprivredne struke a što trajno nadzire služba Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), posebice u pogledu zakorovljenosti. Nadzemne instalacije naftovoda onemogućuju strojnu obradu dijela zemljišta oko istih a na neobrađenom tlu brzo bi došlo do porasta drvenastih korova (divlja kupina, šipak, divlja šljiva), poradi čega bi tuženik izgubio pravo na isplatu dijela novčanih poticaja koje mu isplaćuje APPRRR. Kako tuženik ne bi snosio navedene sankcije njegovi članovi već desetljećima s ovih površina korov uklanjaju ručno, što povećava trošak poljoprivredne proizvodnje. Tuženik trajno trpi štetu nastalu samom izgradnjom naftovoda koja je umanjila tržišnu vrijednost zemljišta, nadalje radi smanjenja plodnosti tla i povećanih troškova obrade oko nadzemnih instalacija a da za to nikad nije dobio nikakvu naknadu. Služnosti nastale na temelju zakona (dosjelost) i zakonska služnost predstavljaju dva različita instituta. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari dok je zakonska služnost javnopravno ograničenje vlasništva koje se osniva u javnom interesu. Zakonske služnosti nisu služnosti u smislu građanskog prava, pa se na njih niti ne primjenjuju pravila o služnostima (čl. 185. ZV). Zakonske služnosti su institut upravnog prava kojim se vlasnika određene nekretnine obvezuje na neko trpljenje i propuštanje, pri čemu navedena obveza mora biti ustanovljena u javnom interesu. Zakonska služnost kao vrsta javnopravnog ograničenja prava vlasništva stječe se u postupku i na način izvlaštenja, što propisuju odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (dalje: ZI). Odredbom čl. 6. ZI propisano je nepotpuno izvlaštenje kojim se ograničava pravo vlasništva ustanovljenjem služnosti. Rješenjem kojim se prihvaća prijedlog za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem služnosti sadrži i naznaku dijela nekretnine na kojem se ustanovljava služnost. Naknada za ustanovljenje služnosti određuje se u iznosu za koji se umanjuje tržišna vrijednost nekretnine (čl. 51. st. 1. ZI). Upis služnosti upisati će se u zemljišnu knjigu na zahtjev korisnika izvlaštenja ili vlasnika nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju. Iz sadržaja odredbi ZE, ZI i ZV nedvojbeno proizlazi da je upis služnosti koju predlaže tužitelj moguć samo na temelju odluke upravnog tijela donesenog u postupku nepotpunog izvlaštenja i to nakon što tuženiku isplati naknadu u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju, ali ne i na druge načine na temelju kojih se služnost osniva u korist građanskopravnog, u pravilu susjednog vlasništva. Nastavno na sve navedeno tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.
3. U predmetnom postupku među strankama je sporno da li je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti na nekretninama tuženika.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica, u svrhu dokazivanja pročitan je sadržaj izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 6-9), rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-2740/2021 od 30. travnja 2021. (10-12, 76-78), rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-1306/2024 (2740/2021-7) od 7. veljače 2024. (14-19, 70-75), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (20-29), potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R3-10668/17 (30-34), rješenje Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od 28. lipnja 1982. (35-39), rješenje Općinskog sekretarijata za privredu od 20. lipnja 1977. (40-61, 110-131), izvod iz kopije plana (62-63), ispis iz Registra Udruga od 1. listopada 2024. (87-90), narudžba broj 24-0220-000078 (141-148), mjesečni pregled trasa (156-157), Sporazum o naknadi štete (158), Procjena štete (159-160), iskaz geodetskog vještaka Tihomira Husnjaka dan na očevidu održanom 28. studenog 2025. (182-183), iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu UE dan na očevidu održanom 28. studenog 2025. (183-184), izvršen je uvid u ispis s Geoportala (185-186) te je pročitan ovosudni spis broj Z-2740/2021.
5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
6. Uvidom u rješenje Općinskog sekretarijata za privredu Općine Đurđevac, broj: UP/I- 02-1093/1-1977 od 20. lipnja 1977. utvrđeno je kako se u korist pravnog prednika tužitelja Jugoslavenskog naftovoda, Poduzeće za transport nafte kao investitoru izgrade jugoslavenskog naftovoda dionice Sisak – Gola ustanovljava pravo služnosti radi izgradnje naftovoda na području Općine Đurđevac prema nacrtu trase na nekretninama između ostalih i u k. o. [katastarska općina] i to na kčbr. [katastarska čestica]/A i kčbr. [katastarska čestica]/A. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako se radi o izgradnji objekta većeg društvenog značaja te se prema čl. 4. st. 1. Zakona o eksproprijaciji, eksproprijacijom može ustanovi služnost na zemljištu (nepotpuna eksproprijacija), te da se stranke saslušane u tom predmetu nisu usprotivile ustanovljenju prava služnosti radi izgradnje Jugoslavenskog naftovoda koji prelazi preko njihovih nekretnina. Nadalje, da će u posebnom postupku biti utvrđena šteta prouzrokovana izgradnjom navedenog objekta koju je Jugoslavenski naftovod – Poduzeće za transport nafte – u osnivanju, Rijeka, Poslovnica Zagreb dužno nadoknaditi vlasnicima odnosno posjednicima i korisnicima nekretnina navedenih u točki I. izreke tog rješenja.
7. Uvidom u rješenje Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline broj: UP/I-08-289/1981 od 28. lipnja 1982. utvrđeno je da se pravnom predniku tužitelja Jugoslavenskom naftovodu dozvoljava upotreba izgrađenih objekata, između ostalih na terminalu [adresa], te ovo rješenje predstavlja uporabnu dozvolu za predmetni naftovod tužitelja.
8. Uvidom u Sporazum o naknadi štete sastavljen dana 25. listopada 2005. u [adresa] utvrđeno je da se tužitelj obvezao u roku od 30 dana platiti vlasniku kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĆE iz [adresa], naknadu štete u iznosu od 2.735,04 kune. Ovaj iznos naknade štete odgovara procjeni nastale štete koju je za tužitelja izradila sudska vještakinja gospodarske struke Ljerka Pohl dana 17. kolovoza 2005. Prema navedenoj Procjeni štete br. 31., šteta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosila je 2.562,56 kuna, a prema Procjeni štete br. 30., šteta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosila je 172,48 kuna.
9.1. Uvidom u ovosudni spis br. Z-2740/2021 utvrđeno je kako je povodom prijedloga predlagatelja, ovdje tužitelja, od 15. ožujka 2021., ovaj sud Rješenjem broj Z-2740/2021 od 30. travnja 2021., otvorio je pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] oranica u Komarnici sa 1579 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica u Komarnici sa 620 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika u cijelosti. Oglas o otvaranju postupka je objavljen na e-Oglasnoj ploči ovog suda te oglasnoj ploči Područnog ureda za katastar Koprivnica, Ispostava Đurđevac i Općine Virje na čijem se području predmetne nekretnine nalaze. Predmetno rješenje o otvaranju ispravnog postupka uredno je dostavljeno i protustranci, ovdje tuženiku, dana 31. svibnja 2021. ubacivanjem u poštanski kovčežić, čime se dostava smatra urednom protekom 30 dana, sukladno odredbi čl. 137. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, u daljnjem tekstu: ZZK). Prijava i prigovora povodom oglasa za otvaranje ovog postupka nije bilo osim prijedloga predlagatelja koji se ima smatrati prijavom u smislu odredbe čl. 196. ZZK. Dakle, niti tužitelj nije izjavio prigovor na pokretanje dotičnog pojedinačnog ispravnog postupka.
9.2. Rješenjem br. Z-1306/2024 (Z-2740/2021-7) odbijen je prijedlog predlagatelja sa sljedećim obrazloženjem. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18 – dalje: ZE), energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, dok je odredbom čl. 4. st. 2. ZE propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustavi energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav (čl. 40. st. 2. ZE). Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava (čl. 40. st. 3. ZE). Pravne i fizičke osobe iz čl. 40. st. 2. i 3. ZE imaju pravo na naknadu, odnosu naknadu štete prema općim propisima. Odredbom čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) propisano je da određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti) to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno. Navodi se da je predlagatelj nedvojbeno energetski subjekt jer je pravna osoba koja obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti i ima dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti (čl. 3. st. 1. točka 5. ZE). Pravo predlagatelja kao energetskog subjekta da koristi predmetnu nekretninu koja nije njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, propisano je odredbom čl. 40. st. 1. ZE. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnoj stvari radi o javnopravnim ograničenjima prava vlasništva, odnosno da se radi o zakonskoj služnosti koja je definirana odredbom čl. 185. ZV. Zakonske služnosti su vrsta javnopravnog ograničenja prava vlasništva te kao takve spadaju u širu grupaciju u kojoj se još nalaze izvlaštenje, arondacija te komasacija. Radi se o institutu upravnog prava kojim se vlasnika određene nekretnine obvezuje na neko trpljenje i propuštanje, pri čemu navedena obveza mora biti ustanovljena u javnom interesu. Postoje dva načina zasnivanja ovog ograničenja prava vlasništva. Tako zakonska služnost može postojati ipso iure, u kojem slučaju nije potrebno donositi posebni rješenje o njenom osnivanju nego je dovoljno da je njeno postojanje propisano zakonom. S druge strane, zakon može dati ovlast određenom javnopravnom tijelu da pod propisanim pretpostavkama ustanovi zakonsku služnost., u kojem slučaju se donosi konstitutivno rješenje. Služnosti nastale na temelju zakona (dosjelost) i zakonska služnost predstavljaju dva različita instituta. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, dok je zakonska služnost javnopravno ograničenje vlasništva koje se osniva u javnom interesu. Kako zakonske služnosti nisu služnosti u smislu građanskog prava jasno je istaknuo i zakonodavac u odredbi čl. 185. ZV, u kojoj je zakonodavac utvrdio da su zakonske služnosti zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drukčije određeno. Zakonska služnost kao vrsta javnopravnog ograničenja prava vlasništva stječe se u postupku i na način izvlaštenja, što propisuju odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17 i 98/19 – dalje: ZI), kao i ranije važeće odredbe Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14), odnosno odredbama Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 10/78, 5/80, 30/82, 28/87, 39/88, 71/91, 73/91, 26/93 i 9/94), kao i Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list SFRJ" broj 11/68, 30/68 i 32/70 i "Narodne novine" broj 53/71 i 52/73). Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZI nekretnina se može izvlastiti ako posebnim zakonom nije drukčije propisano kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine za koju se namjera predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način, a nekretnina se u smislu čl. 2. st. 1. ZI može izvlastiti radi izgradnje energetskih objekata, što naftovodi i plinovodi jesu (čl. 3. st. 1. točka 4. ZE). Osim potpunog izvlaštenja, odredbom čl. 6. ZI propisano je i nepotpuno izvlaštenje. Nepotpunim izvlaštenjem ograničava se prava vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili ustanovljenjem služnosti. Ako se nepotpunim izvlaštenjem ograničava prava vlasništva na nekretnini ustanovljenjem služnosti, rješenjem kojim se prihvaća prijedlog za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem služnosti sadrži i naznaku dijela nekretnine na kojem se ustanovljava služnost (čl. 37. st. 3. ZI). Naknada za ustanovljenje služnosti određuje se u iznosu za koji je zbog ustanovljena služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine (čl. 51. st. 1. ZI). Upis služnosti upisati će se u zemljišnu knjigu na zahtjev korisnika izvlaštenja ili vlasnika nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju (čl. 56. ZI).
9.3. Iz sadržaja navedenih odredbi ZE, ZI i ZV zemljišnoknjižni sud je utvrdio da je upis služnosti koju predlaže predlagatelj moguć samo na temelju odluke upravnog tijela donesenog u postupku nepotpunog izvlaštenja i to nakon što je vlasniku nekretnine isplaćena naknada u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju. Budući da se radi o zakonskoj služnosti koje predstavlja zakonsko ograničenje prava vlasništva, na zakonsku služnost se ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno, a u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije određeno. Kako se u slučaju javnopravnog ograničenja prava vlasništva stjecanjem služnosti radi o zakonskoj služnosti na koje se ne primjenjuju pravila o služnosti, služnost koju predlagatelj predlaže uknjižiti na tuđim nekretninama moguće je steći samo na temelju rješenja javnopravnog tijela o nepotpunom izvlaštenju, ali ne i na druge načine na temelju kojih se služnost osniva u korist građanskopravnog, u pravilu susjedskog vlasništva. Na temelju navedenog, sud utvrđuje da predlagatelj nije priložio ispravu (odluku upravnog tijela o nepotpunom izvlaštenju) iz koje bi proizlazilo da je ustanovljena služnost koju predlagatelj predlaže uknjižiti, niti je priložio dokaz da bi vlasniku nekretnine bila isplaćena naknada za nepotpuno izvlaštenje. Predlagateljevom predniku je rješenjem Općinskog sekretarijata za privredu Općine Đurđevac od 20. lipnja 1977. ustanovljeno pravo služnosti radi izgradnje naftovoda na nekretnini koja je predmet postupka, ali ne i pravo služnosti radi redovitog i izvanrednog održavanja naftovoda na način kako to predlagatelj predlaže. Zemljišnoknjižni sud je smatrao da se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj služnosti koja se ne može steći dosjelošću, jer se kod zakonskih ograničenja prava vlasništva ne primjenjuju pravila o služnostima budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije određeno, predlagateljev je prijedlog neosnovan.
10. Dana 28. studenog 2025. održan je očevid na nekretninama koje su predmet ovog parničnog postupka uz sudjelovanje geodetskog vještaka Tihomira Husnjaka koji je po nalogu suda identificirao nekretnine koje su predmet postupka te trasu cjevovoda tužitelja koji po istima prolazi. Tako je po nalazu i mišljenju sudskog vještaka utvrđeno da je identificirao kčbr. [katastarska čestica] oranica u Komarnici sa 1579 čhv, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da preko preko predmetne nekretnine prelazi trasa cjevovoda tužitelja, a ista se proteže se u smjeru jugozapad – sjeveroistok, u naravi je oranica. Vještak je iskazao da cjevovod tužitelja prolazi česticom u smjeru jug – sjeveroistok, ulazi na česticu na istočnoj međi na udaljenosti od 11,60 metra od jugoistočne međe i izlazi na sjevernoj međi na udaljenosti od 25,08 metra od sjeveroistočne međe. Česticom prolazi u dužini od 99,45 metara, a pojas služnosti iznosi 994 m² sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu. Također je identificirao kčbr. [katastarska čestica] oranica u Komarnici sa 620 čhv, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te i preko predmetne nekretnine prelazi trasa cjevovoda tužitelja predlagatelja. Predmetna čestica proteže se u smjeru jugozapad – sjeveroistok, a u naravi je oranica. Cjevovod tužitelja prolazi ovom česticom u smjeru jug – sjever, ulazi na česticu na južnoj međi na udaljenosti od 6,11 metra od jugozapadne međe i izlazi na sjeverozapadnoj međi na udaljenosti od 11,60 metra od jugozapadne međe. Česticom prolazi u dužini od 8,82 metara, a pojas služnosti iznosi 89 m² sa širinom 10 metara, po 5 metara od osi cjevovoda na svaku stranu.
11. Nakon identifikacije nekretnina od strane geodetskog vještaka, sudska komisija izvršila pregled nekretnine koja je vidljiva s poljskog puta. Utvrđeno je da su obje čestice u naravi oranice i čine jednu gospodarsku cjelinu koja se kao takva obrađuje i u trenutku očevida bila je izorana. Utvrđuje se da su brojčane oznake na trasi koje čine bijele table označene brojevima 313 i 314 jasno vidljive jer se nalaze na stupovima na visini otprilike 1,5 m te je vidljivo da je nekretnina obrađivana oranjem oko navedenih oznaka.
12. Sukladno ovakvim utvrđenjima sudskog vještaka, tužitelj je podneskom od 9. prosinca 2025. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je u istom detaljno opisan tok cjevovoda koji po nekretninama tuženika prolazi s točnim naznakama trase i udaljenosti istog od svake pojedine međe predmetnih nekretnina.
13. Saslušan u svojstvu stranke u postupku, tuženikov zastupnik SE naveo je kako on osobno nema konkretne podatke kada je, od koga i na koji način Lovačka udruga stekla predmetne čestice, pretpostavlja da se radi o kupoprodaji. Zna da je Lovačka udruga u trenutku kupoprodaje znala da po predmetnim česticama prolazi predmetni cjevovod jer su oznake jasno vidljive. Međutim, u zemljišnim knjigama isto nije bilo upisano. Tuženik ne spori da po predmetnim česticama prolazi trasa cjevoovoda, ali se tuženik tužbenom zahtjevu protivi jer smatra da upisom služnosti neće ostvaritit naknadu štete koja bi eventualno nastala ukoliko bi djelatnici tužitelja obavljali kakve radove na trasi, a na nekretnini tuženika. Ističe kako nisu bili upoznati s činjenicom da u slučaju nastanka štete prilikom radova imaju pravo na naknadu štete, bez obzira na upis prava služnosti u zemljišne knjige.
14. Tužitelj ne spori tuženiku pravo na naknadu štete što jasno proizlazi iz podneska tužitelja od 9. prosinca 2025. u kojem tužitelj navodi kako iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je jedini razlog njegova osporavanja tužbenog zahtjeva taj što „tuženik smatra da upisom služnosti neće ostvariti naknadu štete koja bi eventualno nastala ukoliko bi djelatnici tužitelja obavljali kakve radove na trasi, a na nekretnini tuženika.“ Ističe kako tuženik ima pravo na naknadu štete koja bi mu eventualno nastala uslijed nezakonitog postupanja djelatnika tužitelja prilikom ostvarivanja prava stvarne služnosti na nekretninama tuženika. Činjenica da bi pravo stvarne služnosti bilo upisano u zemljišne knjige ne bi utjecalo na to pravo tuženika. Da tužitelj postupa savjesno, zakonito i pošteno prema vlasnicima svih nekretnina kojima prolazi naftovod potvrđuje sporazum iz 2005. godine koji je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 20.2.2025. godine (stranica 158 spisa), a iz kojeg je razvidno da je tužitelj tuženikovom pravnom predniku naknadio nastalu štetu na zemljištu i biljnim nasadima i to sukladno procjeni štete po sudskom vještaku gospodarske struke (stranice 159-160 spisa). Usprkos ovim navodima tužitelja, tuženik se i nadalje protivio tužbenom zahtjevu.
15. Analizirajući provedene dokaze, sud zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava služnosti radi redovnog i izvanrednog održavanja naftovoda u koridoru 5 (pet) metara lijevo i desno od osi cjevovoda koje uključuje pregled trase, redovno održavanje, sječu drveća i drugog raslinja koje može ugroziti cjevovod, popravak naftovoda s pripadajućim podzemnim instalacijama, otklanjanje štetnih posljedica nastalih uslijed havarije, sve prema kopiji plana s ucrtanom trasom naftovoda koji prolazi česticama kako je to opisano u nalazu sudskog vještaka, sve za korist tužitelja.
16. I provedenih dokaza – priložene dokumentacije tužitelja vidljivo je kako je izgradnja predmetnih vodova vršena prije 40 godina i to temeljem suglasnosti prijašnjih vlasnika, dok je iz Rješenja Općinskog sekretarijata za privredu Broj: UP/I-02-1093/1-1977 od 20. lipnja 1977. vidljivo kako je istim pravni prednik tužitelja ishodio ustanovljavanje prava služnosti radi izgradnje naftovoda i na spornim nekretninama te se pravo stvarne služnosti se od tada neprekidno koristi i ostvaruje. Dakle, radi se o pravu služnosti tuženika koje je nastalo daleko prije stupanja na snagu Zakona o energiji (Narodne novine, broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18 - dalje: ZE), na odredbe kojeg zakona se zemljišnoknjižni sud pozvao u odluci br. Z-1306/2024 (Z-2740/2021-7), jer je u vrijeme stjecanja odnosno osnivanja prava stvarne služnosti na nekretninama bilo definirano odredbama Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima za međunarodni transport (Službeni list SFRJ 26/86 ). Nadalje, predmetni vodovi jasno su naznačeni u katastru vodova i ucrtani u područnom planu, a i sud je očevidom na nekretninama utvrdio vidljivost tzv. "trasirki" u obliku bijelih tabli označenih brojevima 313 i 314 koje su jasno vidljive jer se nalaze na stupovima na visini otprilike 1,5 m, a istima je označen predmetni koridor, a iste su jasno naznačene i u skici izmjere provedenog geodetskog vještačenja. I iz iskaza samog zastupnika tuženika jasno proizlazi da je tuženik znao u trenutku kupoprodaje predmetnih nekretnina da po istima prolazi cjevovod tužitelja jer su oznake jasno vidljive.
17. Neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu elaborira tužiteljevu služnost kao zakonsku služnost jer predmetni postojeći vodovi tužitelja ne predstavljaju zakonske služnosti u smislu čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) već je riječ o stvarnoj služnosti u smislu čl. 218. ZV-a. Naime, zakonske služnosti možemo definirati kao javnopravno ograničenje prava vlasništva kojim se svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine obvezuje na trpljenje, odnosno propuštanje za koje ne postoji pravo na naknadu, ako drukčije nije propisano zakonom. Razlog zbog kojega postoje nedoumice kada je u pitanju korištenje samog pojma zakonskih služnosti je činjenica da se u pravnoj literaturi ovaj pojam često koristi za označavanje određenih vrsta stvarnih služnosti. Tako dolazi do miješanja dvaju različitih instituta od kojih je jedan javnopravno ograničenje prava vlasništva, a drugi stvarno pravo na tuđoj stvari. Tako primjerice stvarna služnost može biti osnovana u korist nekretnine koja je javno dobro u općoj ili javnoj upotrebi. Kao ovlaštenik služnosti u tom se slučaju često javlja država kao vlasnik javnog dobra, a sadržaj takve služnosti kod javnog dobra u općoj upotrebi može izvršavati svatko, a kod javnog dobra u javnoj upotrebi javnopravno tijelo ili ustanova kojoj je ono povjereno. Praktični učinci ovakve stvarne služnosti nalik su učincima zakonskih služnosti, što može stvoriti dvojbu. Nadalje, pojam zakonska služnost često se koristi kako bi se naznačilo stvarnu služnost koja je nastala temeljem zakona. Međutim valja istaknuti kako u našem pravnom sustavu postoji samo jedan slučaj kada stvarna služnost nastaje neposredno na temelju zakona, a to je dosjelost. Služnost nastala temeljem zakona i zakonska služnost slične su utoliko što obvezuju vlasnika zemljišta na određeno propuštanje ili trpljenje te postoje ipso iure, no zapravo su to dva potpuno različita instituta. Naime služnost i zakonska služnost instituti su koji se razlikuju po pravnoj prirodi, subjektima, načinu sudjelovanja u pravnom prometu, sankcijama za povredu obveza i mnogočemu drugome. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, dok je zakonska služnost javnopravno ograničenje vlasništva koje se osniva u javnom interesu. Za razliku od služnosti, zakonska služnost ne postoji u okviru posebnoga pravnog odnosa gdje bi vlasništvo došlo u koliziju s nečijim subjektivnim pravom, nego postoji unutar samoga sadržaja vlasništva. Također, služnost se osniva u korist građanskopravnog vlasništva, dok se zakonska služnost osniva prvenstveno u javnom interesu, te ne postoji određena osoba ili stvar s obzirom na koje je ustanovljena, niti postoji građanskopravni odnos između vlasnika i osobe kojoj je u interesu. Drugim riječima, služnost se od zakonske služnosti razlikuje po tome što uvijek ima određenog ovlaštenika. Za razliku od služnosti, zakonska služnost je izvan pravnog prometa, pa se primjerice ne može otuđiti niti prestati postojati zbog zastare. Također, sankcije koje se primjenjuju zbog nepoštovanja obveza trpljenja, odnosno propuštanja koje proizlaze iz zakonske služnosti imaju upravnopravni karakter. Kako zakonske služnosti nisu služnosti u smislu građanskog prava jasno je istaknuo i zakonodavac. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 185. ZV kojom je propisano sljedeće: "Određuje li neki posebni zakon da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete one stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene (zakonske služnosti), to su zakonska ograničenja prava vlasništva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno. Tzv. zakonske služnosti su ili silom propisa ili silom odluke vlasti ustanovljena ograničenja prava vlasništva pa se stoga na njih ne primjenjuju pravila o služnostima, osim ako zakonom nije drugačije određeno (tako Županijski sud u Zagrebu u Presudi br. Gž-1932/2023-2 od 23. rujna 2025.).
18. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio da su sva pitanja dovoljno raspravljena te je, sukladno obrazloženju, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
19.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove sukladno vrijednosti predmeta spora, a koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 200,00 eura, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), sastav podneska od 1. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, sastav podneska od 29. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 5. velječa 2025. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, uvećano za trošak izbivanja iz mjesta pisarnice za 3 sata u iznosu od 150,00 eura sukladno Tbr. 39. Tarife, sastav podneska od 20. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 15. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, uvećano za trošak izbivanja iz mjesta pisarnice za 3 sata u iznosu od 150,00 eura sukladno Tbr. 39. Tarife, zastupanje na ročištu dana 28. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, uvećano za trošak izbivanja iz mjesta pisarnice za 4 sata u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 39. Tarife, sastav podneska od 9. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, uvećano za trošak izbivanja iz mjesta pisarnice za 3 sata u iznosu od 150,00 eura sukladno Tbr. 39. Tarife, sve uvećano za PDV u iznosu od 562,50 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, što ukupno čini iznos od 2.812,50 eura.
19.2. U pogledu priznanja troškova punomoćnika tužitelja radi izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja, napominje se kako put iz sjedišta pisarnice punomoćnika tužitelja, dakle iz Zagreba, do sjedišta Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, traje nešto manje od sat i pol vremena, a ročišta održana dana 5. veljače 2025. i 15. travnja 2025 trajala su po 8 minuta, očevid na nekretninama dana 28. studenog 2025. trajao je 30 minuta, a ročište 20. siječnja 2026. trajalo je 7 minuta. Temeljem navedenog riješeno je kao u točki III. presude.
20. Tužitelju se ne priznaju troškovi podneska od 11. ožujka 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, te zastupanja na ročištima u zatraženim iznosima od po 450,00 eura već u iznosima kako je gore detaljno obrazloženo sukladno citiranim odredbama Tarife. Ne priznaje se niti trošak pristupa na ročište radi objave i uručenja presude jer punomoćnik tužitelja istome nije pristupio.
21. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Đurđevac, 18. veljače 2026.
Sutkinja
Marina Rengel Brlečić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Maro Mihočević, Odvjetničko društvo Mihočević & Bajs, Zagreb
2. Lovčaka udruga Virje, Virje, Franje Viktora Šignjara 21
