REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-511/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ĆF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica UF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba TF, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/21-01/4379, URBROJ: 511-01-203-24-11 od 23. prosinca 2024., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/21-01/4379, URBROJ: 511-01- 203-24-11 od 23. prosinca 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke Republike Srbije, za primitak u hrvatsko državljanstvo. Navedeni zahtjev podnijet je 2. rujna 2021. pozivom na osnovu iz članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15 i 102/19, u nastavku teksta: ZHD), koja se odnosi na naturalizaciju (prirođenje) pripadnika hrvatskog naroda. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće:

„ ŽF podnijela je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, na temelju članka 16. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Navodi u bitnom da zahtjev podnosi jer je hrvatskog podrijetla, rimokatoličke vjeroispovijesti i osjeća se pripadnicom hrvatskog naroda.

Zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prilaže popunjeni upitnik, životopis, međunarodni izvadak iz matice rođenih, izvadak iz matične knjige rođenih izdan **.**.2021. godine u [adresa] u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak hrvatska, izvadak iz matice vjenčanih, uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije, uvjerenje o nekažnjavanju od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije i krsni list Rimokatoličke crkve Sv. Petra Apostola iz Beograda. Ujedno prilaže presliku majčine domovnice.

Tijekom postupka od podnositeljice zahtjeva zatraženo je da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, a osobito o pretpostavkama iz članka 16. stavka 1. Zakona na kojima temelji zahtjev te dostavi propisno ovjerene preslike rješenja kojim je odobren upis nacionalnosti u matičnu knjigu rođenih, svjedodžbi matičnih knjiga učenika osnovne i srednje škole, prijavnog i semestralnih listova fakulteta, radne knjižice, prijave namjere sklapanja braka, prijave činjenice rođenja djeteta te dokaza o nacionalnom izjašnjavanju roditelja.

Sukladno traženju ovog Ministarstva, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu dostavilo je izjavu kojoj stranka taksativno navodi dokaze koje prilaže. Priloženi su: izvornik zapisnika o izjavi stranke o upisu podataka o nacionalnoj pripadnosti Matičnog ureda Palilula od 28.04.2021. godine, ovjerene preslike prvih strana prijavnih listova fakulteta, ovjerena preslika uvjerenje o završenoj osnovnoj školi, potvrda XIII Beogradske gimnazije, ovjerene preslike svjedodžbi i diploma, potvrda Škole za brodarstvo, brodogradnju i hidrogradnju iz Beograda, ovjerene preslike upisnice, indexa i radne knjižice, uvjerenje Gradske općine Palilula, uvjerenje Republičkog fonda za mirovinski i invalidsko osiguranje, sve bez podataka o narodnosti podnositeljice zahtjeva. Ujedno prilaže presliku prijave namjere sklapanja braka, bez upisanih podataka u rubrici narodnost, prijavu rođenja sina ĐF iz 2010. godine u kojoj je u rubriku narodnost upisan podatak neopredjeljena. Za roditelje prilaže presliku prijave rođenja brata VF u kojoj je u rubriku narodnost za roditelje upisano " U", a koju je potpisala majka stranke i presliku izvatka iz matične knjige vjenčanih roditelja, u kojoj se nisu izjasnili o svojoj narodnosti. Posebno za majku prilaže izvadak iz matične knjige rođenih u kojem je za majčine roditelje upisana hrvatska narodnost, presliku majčine radne knjižice u kojoj je u rubrici narodnost upisano „ T", majčinih svjedodžbi i diplome. Za oca prilaže presliku vojne iskaznice, svjedodžbe JNA, uvjerenja o položenom ispitu za čin majora JNA i izvadak iz matične knjige umrlih, sve bez podataka o narodnosti.

Stranka je ponovo pozvana da nadopuni zahtjev dostavom svih stranica upisnih, prijavnih i semestralnih listova fakulteta, svih svjedodžbi i matičnih knjiga učenika te svih raspoloživih isprava iz kojih će biti vidljivo izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti njenih roditelja. Stranka je pozvana na davanje suglasnosti za provjeru podataka upisanih u službene evidencije inozemnih tijela te je na temelju dane suglasnosti zatražena provjera prijave upisa činjenice rođenja ĐF u matičnu knjigu rođenih 2006. godine.

Putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu dostavljeni su prijavni listovi Mašinskog fakulteta iz Beograda od 1986. do 1991. godine u kojima je podnositeljica zahtjeva u rubriku narodnost upisivala „ Ž" te preslike matičnih knjiga učenika koje ne sadrže rubriku za upisivanje narodnosti. Ujedno je priložena preslika prijave rođenja podnositeljice zahtjeva u kojoj su se roditelji izjasnili kao Đ po narodnosti, dok se kod prijave namjere sklapanja braka otac izjasnio kao V, a majka kao T. Priložene su i Note Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije iz kojih je vidljivo da su isprave koje je stranka priložila vjerodostojne te da se ŽF prilikom rođenja djeteta nije izjasnila o svojoj narodnosti.

(…)

Po ovoj pravnoj osnovi u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske potvrdile su da se za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona traži da pripadnost hrvatskom narodu bude jasno izražena tijekom života podnositelja zahtjeva te da je stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu. S ciljem utvrđivanja pravog stanja stvari, razmatrani su svi izvedeni dokazi koji su mogli pridonijeti pravilnom ocjenjivanju strankine nacionalne pripadnosti.

U provedenom je postupku utvrđeno da je, kao dokaz o svojoj nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu, priložila izvadak iz matične knjige rođenih u kojem joj je u rubrici nacionalna pripadnost upisan podatak „Hrvatska", a koji je izdan 23.08.2021. godine, neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici 01.06.2021. godine. Sukladno odredbi članka 45.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama u Republici Srbiji („Sl. glasnik RS", br. 47/2018) koji se primjenjuje od 01.01.2019. godine, punoljetna osoba kojoj u matičnoj knjizi rođenih nije upisan podatak o nacionalnoj pripadnosti ili ukoliko želi da se taj podatak briše ili promijeni, može to učiniti na osnovu izjave dane na zapisnik pred matičarom koji vodi matičnu knjigu rođenih. Dakle, radi se o dokazu na kojeg je stranka imala izravan utjecaj interesno motiviran, pa stoga nije dokaz njezinog ranijeg nacionalnog izjašnjavanja pripadnosti hrvatskom narodu, kako je propisano člankom 16. stavkom 2. Zakona. Od osoba koje hrvatsko državljanstvo traže temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano je za očekivati da tu pripadnost jasno u tijeku svog života i izražavaju, što kod podnositeljice zahtjeva nije slučaj. Naime, iz priloženih prijavnih listova za upis na fakultet i prijavnih semestralnih listova vidljivo je da je imenovana, kao punoljetna osoba, imala mogućnost nacionalnog izjašnjavanja tijekom studiranja i da se u tim prilikama nije nacionalno izjasnila kao pripadnica hrvatskog naroda. Iz priloženih upisnih listova vidljivo da je osobno upisivala svoju jugoslavensku nacionalnu pripadnost.

Iz priložene preslike prijave rođenja djeteta i prijave namjere sklapanja braka, vidljivo je se podnositeljica zahtjeva nije izjasnila kao pripadnica hrvatskog naroda, iako je imala tu mogućnost.

Povezanost sa hrvatskim narodom stranka nije dokazala niti članstvom u nekom od brojnih hrvatskih društava koja djeluju u Republici Srbiji i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu. Zahtjevu priložen krsni list Rimokatoličke Crkve Sv Petra Apostola iz Beograda, doista nije i ne može biti dokaz strankine pripadnosti hrvatskom narodu, već može upućivati samo na vjersku pripadnost. Time je utvrđeno primanje sakramenta krštenja stranke 1998. godine, a ne iskazivanje njene nacionalne pripadnosti. Vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi, a pripadnici različitih naroda su po vjerskoj pripadnosti rimokatolici.

Okolnost što je majka stranke T ne utječe na pozitivno rješavanje ove upravne stvari. Za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem navedene zakonske odredbe potrebno dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu.

Držimo da je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija, osjećaj zajedničke kulture i jezika te društvene tradicije koji povezuje pripadnike te zajednice u jednu cjelinu, ali se traži da se ta pripadnost objektivizira, točnije, traži se da se ta pripadnost iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu kroz život, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.“

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica ispunjava pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, prema članku 30. stavku 1. ZHD-a, što je tuženik propustio ispitati. Prema praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, upis nacionalne pripadnosti u maticu rođenih ne može se smatrati interesno motiviranim. Tuženik nije proveo potpunu ocjenu dokaza, u skladu sa Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), pri čemu su svi dokazi izjednačeni po svojoj pravnoj snazi. Tužiteljica je rođena na području današnje Republike Hrvatske, majka joj je hrvatska državljanka, oboje njezinih roditelja živjeli su u Hrvatskoj, odgajana je u duhu hrvatskog naroda i pripadnosti hrvatskom narodu, Hrvatsku smatra svojom domovinom, a zanemariti ne treba ni njezinu katoličku vjersku pripadnost, koja je većinska u Hrvatskoj. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i dalje u sporu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je zahtjev podnijela po osnovi stjecanja hrvatskog državljanstva pripadnika hrvatskog naroda, a ne po osnovi utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Tužiteljici je u upravnom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima. Tužiteljicu su njezini roditelji u razdoblju od njezina rođenja pa do punoljetnosti svojim odabirom mogli upisati u hrvatsko republičko državljanstvo u okviru onodobne SFRJ, ali su je suglasno upisali u republičko državljanstvo tadašnje SR Srbije. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora. K tomu, tužiteljica je, na vlastiti prijedlog, u ovome sporu saslušana kao stranka. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Članak 16. ZHD-a glasi:

„Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.“

6.1. Iako osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu čini subjektivnu kategoriju, za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem traži se, dakle, da pripadnost hrvatskom narodu bude tijekom života osobe koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo i objektivno izražena, odnosno potkrijepljena dokazima, posebice ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva njena opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života. Pored toga, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se i zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

6.2. Na nužnost striktnosti pri utvrđivanju činjenice pripadnosti hrvatskom narodu upućuje i to što je riječ o povlaštenoj osnovi prirođenja. Zbog toga je logično da je Hrvatski sabor kao zakonodavac, u okviru svoje legislativne autonomije (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske), utvrđivanje pripadnosti hrvatskom narodu, u kontekstu primitka u hrvatsko državljanstvo po osnovi povlaštenog prirođenja iz članka 16. ZHB- a, vezao uz postojanje jedne ili više od četiriju vrsta činjenica navedenih u stavku 2. toga članka.

6.3. Slijedeći dotadašnju prevladavajuću upravnu i upravnosudsku praksu, postojeći stavak 2. je u članak 16. ZHD-a uvršten Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 130/11). Kao jedina iznimka od tog načina utvrđivanja pripadnosti hrvatskom narodu predviđena je ona kada je riječ o osobi za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu (stavak 3. u članku 16. ZHD-a, dodan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, „Narodne novine“, broj 102/19). No, ovdje je nesporno da tužiteljičin otac nije bio pripadnik hrvatskog naroda, što je u svojem iskazu navela i tužiteljica (t. 7. ovog obrazloženja).

6.4. Članak 16. stavak 2. ZHD-a, kao odredba posebnog zakona, kojom je propisana formalna dokazna maksima, u primjeni ima prednost u odnosu na generalnu odredbu o dokaznim sredstvima sadržanu u članku 58. stavku 1. ZUP-a.

6.5. Povezano s netom iznesenim u točki 6. ovog obrazloženja, te uzevši u obzir da je tužiteljica predložila svoje saslušanje kao stranke u ovome sporu, Sud je na prvom ročištu za raspravu (29. listopada 2025.) skrenuo pozornost tužiteljici da bi prilikom njezina saslušanja bilo dopušteno samo izlaganje vezano uz kriterije iz članka 16. stavka 2. ZHD-a (str. 17 spisa). Tužiteljica je potom ustrajala na izvođenju tog dokaza.

7. U svojem raspravnom iskazu u ovome sporu tužiteljica navodi, u bitnome, sljedeće. U pogledu navoda u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika da se na fakultetu nacionalno izjasnila po jugoslavenskoj pripadnosti, a da se u kasnijim situacijama, iako je imala tu mogućnost primjerice kod rođenja djeteta i prijave namjere braka, nije izjasnila kao pripadnica hrvatskog naroda, odgovara da je pri upisu na fakultet 1986. to bio tadašnji način razmišljanja bez obzira na to što je bila odgajana kao T i tako se i osjećala, već je jugoslavensko nacionalno izjašnjavanje na neki način bilo nametnuto ili uobičajeno. U više situacija je slušala komentare i sugestije službenika da nije uputno izjašnjavati se kao T, s obzirom na tadašnja vremena uz savjete da je potrebno čuvati se. Zbog toga tj. radi vlastite zaštite i straha nije se izjašnjavala kao T, osim u jednoj prigodi. U pogledu kriterija zaštite prava i promicanja interesa hrvatskog naroda i aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, odgovora da su na taj način živjeli u krugu obitelji, ali izvan obitelji ne. U razdoblju do otprilike prije 10 godina povremeno je sa majkom kao publika odlazila na književne večeri i slične priredbe u Hrvatskom kulturnom centru u Beogradu, bez izravnog sudjelovanja u pripremi i izvedbi programa. U novije doba unatrag jedne do tri godine pokušala se aktivnije uključiti u rad navedenog Centra, ali u tome nije uspjela budući da se na telefon Centra javlja isključivo automatska sekretarica. U kontaktu s takvim Centrom u Subotici, sugerirano je da navedeno pokuša ostvariti u Centru u Beogradu, ali u tome nije uspjela. Ističe i da joj je unazad nekoliko godina imala većih zdravstvenih problema, što je također utjecalo na njezine aktivnosti. Vezano uz nacionalne osjećaje, na upit svoje opunomoćenice odgovara slijedeće. Rođena sam u Zadru i zadarsko područje uključujući Polaču i Biograd na Moru smatram svojim gradom i svojom sredinom, gdje se nalaze moja obitelj i prijatelji. Za vrijeme života u Beogradu upisala sam smjer brodogradnje na Strojarskom fakultetu upravo s namjerom da se vratim i živim na zadarskom području. Kroz cijelo ovo razdoblje bilo je izrazito teško iskazivati hrvatsku nacionalnu pripadnost u Beogradu. Trpjeli smo razne vrste uznemiravanja uključujući pisanje po vratima stana npr. „Torcida“, a pri izlasku iz zgrade su mi znali dovikivati „Hej kalašnjikov“. Za vrijeme studija upozoravali su me da moram prilagoditi govor. Stalno sam kao i moja majka i brat morala prolaziti uz svakakve negativne usmene komentare. Loše smo prolazili u tom periodu i nastojali čuvati se te barem u obiteljskim odnosima ne podlegnuti asimilaciji. U nogometu sam navijala za Hajduk te još čuvam ulaznicu s jedine utakmici na kojoj sam bila na utakmici između Crvene zvezde i Hajduka u Beogradu. Sudjelovala sam na vjerskim svečanostima u Polači, naročito povodom lokalnog zaštitnika BF. Povodom blagdana Velike Gospe odlazili smo na proslavu u Škabrnju gdje je živio dio obitelji moje majke. Do udaje smo u obitelji slavili tzv. katolički Božić isto tako i katolički Uskrs. Na upit tuženika kako je u okolnostima pritisaka koje je opisala bilo moguće odlaziti na koncerte u Hrvatski kulturni centar odgovara da je Beograd ipak veliki grad, da su najveće neugodnosti doživljavali od svoje neposredne okoline u naselju u kojem su živjeli, ali da ih nitko nije pratio pri odlasku primjerice u Centar ili u katoličku Crkvu pa njihova okolina nije ni znala za te aktivnosti. Na daljnji upit tuženika bi li očekivala neugodnosti i u obrnutoj situaciji tj. s obzirom na svojeg oca u slučaju da se vratila u Zadar, uzevši u obzir okolnosti u manjim sredinama, odgovara da nikada nije razmišljala da bi u tom pogledu mogla doživjeti neugodnosti u Hrvatskoj gdje je uvijek imala lijepi prijem. Uz to, u njihovoj je obitelji uvijek dominantan bio identitet s majčine strane zbog prilično nedefiniranog identiteta njezinog oca, čiji je otac bio B, a majka I, ali je većinu života provela u Sjedinjenim Državama. Na daljnji upit tuženika zbog čega se onda nije vratila u Hrvatsku, odgovara da za to nije imala materijalne uvjete i pitala se kako bi se pri tome snašla. Imala je prekid u studiju, koji je kasnije završila, pa za vrijeme studija nije željela mijenjati sredinu. Po završetku već je upoznala svoga današnjeg supruga, zbog čijeg zaposlenja im se život odvijao između Švicarske i Beograda. U brak sam stupila 1998., diplomirala sam nakon toga, a suprug je posao u Švicarskoj dobio približno 2003. godine. Dok sam bila dijete čula sam da sam bila krštena, ali nisam znala u kojoj crkvi, da bi se kasnije ispostavilo da kao dijete nisam bila krštena. Kao odrasla osoba sam se krstila radi sklapanja crkvenog braka. Opisani veliki pritisak započeo za vrijeme rata, te se u nekom obliku nastavilo i nakon rata. I danas moji kolege na poslu ne znaju da se osjećam kao T. Na upit tuženika zbog čega je podlijegala pritiscima okoline, a ne postupala u skladu s svojom savješću, odgovara da je to bilo zbog toga što je strah jači o savjesti. Nije trpjela izravne prijetnje ali sasvim jasnim pritiskom smatra situacije poput lupanja na vrata i noćne telefonske pozive uz poruke „Ustašo“. Prati hrvatsku televiziju i čita hrvatske književnike, nema pretplatu na hrvatske medije.

8. Sud ne nalazi valjano pravno uporište za usvajanje tužbenog zahtjeva, zbog sljedećih razloga.

8.1. Izlaganje tužiteljice u upravnom postupku i upravnom sporu, niti u njezinom iskazu u ovome sporu, ne daje podlogu za zaključak da je tužiteljica, u smislu 16. stavka 2. ZHD-a, svoju pripadnost hrvatskom narodu dokazala ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

8.1.1. Zabilježeno je samo jedno deklariranje tužiteljičine hrvatske nacionalne pripadnosti u javnim ispravama (2021.). Pritom nije odlučno je li to deklariranje bilo interesno motivirano ili nije, već je odlučno to što, je tužiteljica, koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva bila u dobi od 54 godine, tek tada jedini put službeno deklarirala svoju hrvatsku nacionalnu pripadnosti, iako je to mogla učiniti i ranije, kako za vrijeme SFRJ, tako i nakon njezina raspada.

8.1.2. Nema dokaza ni da je, osim navedenoga u 8.1.1. ovog obrazloženja, tužiteljica deklarirala hrvatsku nacionalnu pripadnost u pravnom prometu.

8.1.3. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je u javnoj sferi, izvan obiteljskog života, bila uključena u zaštitu prava i promicanje interesa hrvatskog naroda.

8.1.4. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je aktivno sudjelovala u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, čime se ne može smatrati povremena prisutnost u svojstvu publike na hrvatskim kulturnim priredbama.

8.2. Nadalje, vjerska pripadnost (ovdje: katolička) nije dokaz nacionalne pripadnosti. Sudjelovanje u vjerskim organizacijama u inozemstvu koje ujedno njeguju hrvatski nacionalni identitet može, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, upućivati na ispunjavanje kriterija sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, ali tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je imala takvu vrstu angažmana. Katolička vjerska pripadnost sama po sebi, uključujući pridržavanje vjerskih običaja i sl., ne čini osnovu za utvrđivanje činjenice pripadnosti hrvatskom narodu u svjetlu članka 16. stavka 2. ZHD-a. Zbog toga tužiteljičini s time povezani navodi ne mogu utjecati na ishod ovoga spora.

8.3. Sud ne dovodi u pitanje točnost onog dijela tužiteljičinog iskaza koji se odnosi na neugodnosti koje je doživljavala u svojoj životnoj sredini u Srbiji zbog svojega djelomično hrvatskog podrijetla, naročito u ratnom razdoblju. No, to nije pravno utemeljeni razlog za utvrđivanje pripadnosti hrvatskom narodu u kontekstu primitka u hrvatsko državljanstvo privilegiranom naturalizacijom, niti takve okolnosti mogu konstituirati pravo stranke da hrvatsko državljanstvo stekne unatoč tome što navedenu pripadnost ne može na propisani način dokazati. Općenito u pravnom poretku, nemogućnost stranke da pruži potrebne dokaze u prilog svojem traženju, neovisno o razlozima zbog kojih stranka to ne može učiniti, uglavnom ide na štetu stranke (osim ako je riječ o razlozima za koje odgovara država postupka, ovdje Republika Hrvatska, pri čemu tužiteljica ne iznosi takve razloge, niti tužiteljičina argumentacija o teškoćama za izražavanje hrvatske nacionalne pripadnosti imaju veze s hrvatskom državom).

8.4. Tuženik osnovano ukazuje na to da su predmeti upravnih stvari stjecanja hrvatskog državljanstva i utvrđivanja hrvatskog državljanstva posve različiti, te da se o njima odlučuje u zasebnim upravnim postupcima. Ishod ovog spora nije zapreka da tužiteljica podnese zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, ako smatra da ispunjava za to propisane pretpostavke.

8.5. Tužiteljici je omogućeno odgovarajuće dokazivanje u upravnom postupku, a u ovome je sporu dodatno saslušana kao stranka.

8.6. Pri dosad iznesenome, negativnom odlukom o svojem zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi iz članka 16. ZHD-a tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

9. Nakon zaključenja rasprave, Sud je 4. veljače 2026. zaprimio dva podneska tužiteljice, kojima ona predlaže da bude ponovno saslušana, kako bi dodatno razjasnila dijelove svojeg iskaza u ovome sporu. Sadržaj tih podnesaka tiče se vjerske pripadnosti tužiteljice, njezina obiteljskog života i subjektivnog osjećaja, te pritisaka okoline u Srbiji. Navedeno, međutim, ne može utjecati na ishod ovoga spora, zbog razloga prethodno iznesenih u ovom obrazloženju. Uz to, tužiteljica u dodatnom podnesku ističe da je njezin suprug sudjelovao u demonstracijama protiv srpske vlasti, pri čemu je nejasno zbog čega bi to bila činjenica relevantna za utvrđivanje tužiteljičine nacionalne pripadnosti. Sud ne dovodi u pitanje točnost tih navoda, ali ih ne smatra odlučnima za rješavanje predmeta. Spomenuto, stoga, ne ulazi među razloge za ponovno otvaranje rasprave, u smislu članka 96. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članak 8. toga Zakona (načelo učinkovitosti).

10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

11. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužiteljica može nadležnom javnopravnom tijelu podnijeti novi zahtjev za stjecanje državljanstva, ako i kada bude smatrala da hrvatsku nacionalnu pripadnost može dokazati na način propisan člankom 16. stavkom 2. ZHD-a. Ovom presudom ni na koji se način ne prejudicira ishod odlučivanja o takvom eventualnom zahtjevu.

U Rijeci 18. veljače 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Pauli Eškinji, Biograd na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33